Bijeli bljesak
Blitvenica krije nešto robinzonsko u sebi. Zapušu li zimske i marčane bure ili udre jugo što nikako da stane, nećeš niti na nju niti s nje. Ta nevelika hrid ne pruža zaklona ni mjesta gdje bi sigurno na nju kročio
Usidrena je na toj svojoj stijeni lanterna Blitvenica ravnih 150 godina. Tri milje defora Žirja, u naravi ne
toliko daleko od kopna, usred nautičarskog plovnog puta, okružena ribolovnim poštama, krije nešto robinzonsko u sebi. Zapušu li zimske i marčane bure ili udre ono gnjilo jugo što nikako da stane, nećeš niti na nju niti s nje. Ta nevelika hrid ne pruža zaklona ni mjesta gdje bi sigurno na nju kročio.
Možda bi se tek kakav američki marinac usudio spustiti vitlom iz helikoptera, ali nama plahim smrtnicima to ne bi bilo ugodno niti gledati. Pa nije bilo druge nego onim planerima iz prvih dana Austro-Ugarske Monarhije što se bavljahu sigurnošću plovnih puteva i plovidbe narisati osmerokatnu kulu i kuću za lanterniste. Potom su, sudeći po kamenu, negdje u istarskim kamenolomima, isklesani blokovi, dopremljeni i istovareni i gradnja je mogla početi. Mogu zamisliti kakav je poduhvat to bio, danas bi o njemu i ministri zborili i popovi ih škropili, a mi o tim neimarima gotovo ništa ne znamo. Ali rezultat je tu. Dom usred mora sa svjetlom što se ne gasi i pokazuje put. I stoji tamo gord i stamen kao prvog dana.
Plovio sam pokraj te lanterne mnogo puta navigavajući od Kornata ka Visu, gledao je kad bih isplovio iz Stupice Vele ili Tratinske na Žirju razmišljajući kako bi bilo lijepo kročiti na nju, vidjeti komu je ona sada dom, uspeti se onim uskim zavojitim skalinama na kulu, gore do svjetla, izaći na terasicu što ga okružuje pa pogledati more oko sebe očištem galeba. Ali, nije se dogodilo, sve dok me Mladen, dok smo joj jedne siječanjske noći tražili svjetlo ploveći između Žirja i Kurbe Vele, nije podsjetio da bismo to mogli učiniti. (…) Više pročitajte u 265. broju Mora.
Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe
