Şaildrone
Novosti

U „oku“ uragana Sama

Autonomna jedrilica za istraživanje oceana SailDrone 1045 snimila je prvi video usred uragana.

O projektu SailDrone smo pisali u siječnju, kada su lansirali do sad najveći model SailDrone dug 72 stope. Manji model Saildrone Explorer napravljen je u nekoliko desetaka primjeraka, a od prvog porinuća 2015. godine, te autonomne istraživačke jedrilice-dronovi jedre oceanima i prikupljaju različite podatke o morskom dnu, stanju morske vode, te bilježe meteorološke prilike koje koriste tvrtkama i znanstvenicima. SD Explorer opremljen je specijalno dizajniranim „hurricane wing“ jedrom, kojim može ploviti u najekstremnijim uvjetima.

Prije desetak dana objavljeno je da će Saildrone sudjelovati u misiji bilježenja središta uragana na oceanu, nešto što do sad nije pošlo za rukom niti jednom istraživačkom plovilu. U četvrtak 30. rujna SD 1045 jedrio je do samog središta uragana „Sam“ koji pripada 4. kategoriji uragana. Zabilježio brzinu vjetra preko 100 čvorova (193 km/h) i valove visoke preko 12 metara. Osim meteoroloških podataka, snimio je i video pa po prvi puta možemo vidjeti kako izgleda središte uragana usred oceana.

Prikupljeni podaci će znanstvenicima služiti za bolje razumijevanje kako nastaju ti veliki tropski cikloni i kako jačaju. SD 1045 je jedan od pet Saildrone jedrilica dizajnirana za opservaciju uragana s područjem djelovanja u Atlantskom oceanu, tijekom sezona uragana. Znanje dobiveno analizom podataka tih autonomnih jedrilica je ključno za poboljšanje predviđanja oluja, koje bi naposljetku mogle spasiti brojne ljudske živote na kritičnim obalnim područjima.

5c16ea68dab576992878240a_saildrone-arctic-fleet-dutch-harbor-cc

60b663ebf38b92d239d0bad8_DSC_8646 1440px

Foto: Saildrone / Screenshot YouTube

meteo2
MeteorologijaMORE

Sredozemni ciklon – Madicane

Zašto se među brojnim ciklonama u nekom trenutku i na određenom području umjesto ciklone formira Medicane? Sredozemno more okruženo je kopnom, ponegdje visokim planinama, a takva orografija pospješuje uzdizanje toplog, nestabilnog i vlažnog zraka.

Iako se Sredozemno more čini krotko a plovidba njime ugodna i poželjna, mnogi su ipak iskusili i njegovu drugu stranu meteorološkog lica. Dakako, mnogima su poznati učinci nevera, orkanskih udara vjetra, prvenstveno juga i bure na Jadranu, kao i drugih vjetrova na Sredozemnom moru. U idiličnoj plovidbi Jadranom i Sredozemnim morem, pogotovo onoj ljetnoj plovidbi, zaboravlja se na opasnosti koje nam, za sada možemo samo nagađati s velikom vjerojatnošću, donose klimatske promjene. Satelitske snimke osamdesetih godina prošloga stoljeća omogućile su “otkriće” atmosferskih struktura koje uvelike podsjećaju na tropski ciklon. Kako se ne radi o tropskom području, ne može biti govora o tropskom ciklonu, točnije bi bilo reći da se radi o “izvantropskom ciklonu”, a i razarajući učinak im je manji nego onim tropskim tvorevinama. Ipak, nije sve baš tako jednostavno ni bezazleno. Ovi sredozemni cikloni nazvani su Medicanes što je kovanica od Mediteran i uragan odnosno hurricane po uzoru na tropski ciklon koji se razvija u uragan odnosno hurrican (u zapadnom Tihom oceanu tajfun).

Poznato je da su nad Sredozemljem aktivna brojna ciklogeneska područja, osobito u zimskom razdoblju. Zašto se među brojnim ciklonama u određenom trenutku i na određenom području stvore umjesto ciklone (područje niskoga tlaka zraka) Medicane odnosno sredozemni ciklon nije baš u potpunosti jasno. Razlika između “obične” ciklone i Medicanea je u toploj odnosno hladnoj “jezgri”. Naime, središte ciklone je hladnije od njenih rubnih područja, a energiju dobiva zbog temperaturnog gradijenta (horizontalna razlika u temperaturi zraka) dok je kod Medicanea središte, “oko” toplije, a energiju dobiva zbog konvekcije (uzlazno, vertikalno strujanje) toplog i vlažnog zraka. Uzdižući se u toplom i vlažnom zraku dolazi do kondenzacije, vodena para prelazi u kapljice vode. U procesu prelaska vode iz višeg u niže energetsko stanje oslobađa se ogromna količina energije koja još samo pospješuje započete procese. Ovi procesi su poznati iz olujnih oblaka kumulonimbusa koji donose nevere poznate i na Jadranu. Međutim u Medicaneu cijeli se oblačni sustav koji se uglavnom sastoji od kumulonimbusa vrti oko središta odnosno “oka” ciklona. (…)

Prijetnja i na Jadranu?

A što je za očekivati na našem dijelu Jadrana? U prirodnim znanostima najpogubnije je omalovažiti i zanemariti mogućnosti prirode. Reći da je nemoguće da se neka meteorološka pojava dogoditi na Jadranu je nerazumno, bez obzira koliko nam se u ovome trenutku čini da smo u pravu. Što će donijeti klimatske promjene i kako će se priroda “posložiti” i kako će odreagirati, to nitko sa sigurnošću ne zna! Medicanea na Jadranu nema, ali nije baš sve čisto. Za većinu Medicanea zabilježen je radijus od 70 do 200 km, njihovo trajanje je između 12 sati i 5 dana, a prijeđe između 700 do 3000 km. Iz ovih brojki jasno je da se Medicane i ne mora razviti na Jadranu, a da ga ipak može zahvatiti! Uzduž istočne obale Jadrana planinski je lanac Dinarida, istina ne tako visok kao Alpe, Apenini, Pirineji ili planine Krete, Sicilije ili Korzike, ali u danom trenutku kad se okolnosti “poslože” i Velebit ili Biokovo ili čak Vidova gora su dovoljni. Naime, za naše pojmove, biblijski potopi događali su se na Jadranu. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Marko Vučetić