Tokio | Magazin More

Predrasude elitnog sporta

Dokumentarni film prati priču britanskog jedriličarskog tima tijekom priprema i najneizvjesnijih Olimpijskih igara u modernoj povijesti, prikazuje kompetitivnost ovog sporta i razbija predrasude

Krajem mjeseca izlazi dokumentarni film Chasing Tokyo koji prati priču priprema britanskih jedriličara za Olimpijske igre u Tokiju i njihov uspjeh što je samo po sebi važno, no film ima misiju prikazati jedrenje kao sport. Direktor regatnog odbora Royal Yachting Association, Ian Walker, u jučerašnjem intervjuu je kazao da će novi dokumentarac razbiti predrasude o jedrenju kao elitnom sportu.

Chasing Tokyo prati jedriličare koji se uz sav teret vrhunskog sporta nosi i sa stresom pandemije, te neizvjesnosti brzih promjena u svijetu, kao i u sportu koje se događaju preko noći. Film će biti objavljen 28. srpnja na službenom YouTube kanalu Olimpijskih igara “Olympics” u čijoj je produkciji i nastao. Također, film u fokus stavlja jedriličare kao različite osobe, s različitim životnim pričama i nasljedstvom, s istim ciljem da proslave vlastiti tim i zemlju koju zastupaju na Olimpijskim igrama.

„Mislim da mnogi ljudi percipiraju jedrenje kao nešto izuzetno elitno, što uistinu nije tako kada pogledamo na sportaše iz Olimpijskih timova,“ kazao je dvostruki Olimpijac, Walker, koji je u travnju najavio odlazak s pozicije direktora u britanskom udruženju RYA. Dodaje kako misli da će se kroz film moći vidjeti pozadina uspjeha i da će ljudi „početi shvaćati da je ponekad zbilja teško, kada je u pitanju pritisak kroz koji ovi sportaši prolaze, za koji sam siguran da se odnosi i na druge sportove. Imamo stvarne ljude koji rade jako naporno, koji ne dobivaju zaslužene nagrade, već prilično suprotno od onoga što dobivaju sportaši u drugim disciplinama.“ S druge strane, dodaje da ono što oni dobivaju kroz jedrenje je vrlo bogato iskustvo, u smislu znanja, navike rada s grupom ljudi, otpornosti, te kako se nositi s vremenskim prilikama i neprilikama, izazovima i različitom tehnologijom plovila.

Walker kazuje da će film prikazati koliko i jedriličari koji jede sami i dalje ovise o članovima tima, te međusobnom odnosu, radu s različitim ljudima koji doprinose performansama sportaša. „Zbog toga sam zahvalan i što moja djeca jedre, ne zbog toga što želim da možda osvoje olimpijske medalje, već što je to korisno za razvoj njihove osobnosti i jačanje karaktera.“ Britanski tim prošle je Olimpijske igre završio s tri zlatne medalje, jednom srebrnom i jednom brončanom. Trailer za film možete pogledati na ovoj poveznici.

Piše: Teo Marević
Foto: Screenshot YouTube

MORE Natjecanja

Bravo, Tonči!

Stipanović je u velikom stilu ponovio uspjeh iz Rija i kući se vraća s drugom srebrnom olimpijskom medaljom

Tonči Stipanović u velikom je stilu u Tokiju osvojio srebrnu olimpijsku medalju i postao tako jedini naš jedriličar koji je do odličja, u oba slučaja srebrnog sjaja, došao na dvojim Igrama. Zlatnu medalju u Laser Standardu (ILCA 7) uoči Medal Racea osigurao je Australac Matt Wearn, no finalna regata obećavala je puno uzbuđenja jer za preostale dvije medalje konkurirali su Hermann Tomasgaard iz Norveške na drugome mjestu, Tonči Stipanović koji je uoči zadnjeg plova bio treći i Cipranin Pavlos Kontides na četvrtoj poziciji. Šanse za osvajanje medalje također su imali Nijemac Philipp Buhl i legendarni brazilski veteran Robert Scheidt, a teoretski je u igri bio i Francuz Jean-Baptiste Bernaz. Stipanović je inače u prvom dijelu olimpijske regate bilježio vrlo šarene rezultate i bilo je pitanje hoće li uopće izboriti nastup u Medal Raceu, no u posljednja tri plova napravio je izvrstan posao, tri puta se plasiravši među deset najboljih, te je u finalnu regatu s dvostrukim bodovima ušao s trećega mjesta. Medal Race za klasu Laser jedrio se u nedjelju u 7:30 po hrvatskom vremenu, a mnogi domaći zaljubljenici u jedrenje sa zebnjom su čekali prijenos uživo, jer naši su natjecatelji u nekoliko navrata na Olimpijskim igrama u posljednji trenutak ostajali bez toliko željenog odličja. Dogodilo se to na Igrama u Riju Ivanu Kljakoviću Gašpiću u Finnu, ali i Tončiju Stipanoviću koji je u finalnom plovu ispustio iz ruku gotovo sigurnu zlatnu medalju i morao se zadovoljiti srebrom. No ovoga puta u Tokiju bilo je drukčije.

Nakon čistoga starta poveo je Jean-Baptiste Bernaz, a odlično je krenuo i Stipanović, koji je pri okretanju prve oznake imao srebro u džepu, budući da je Tomasgaard bio tek osmi. No Norvežanin je tada zapeo i na narednoj oznaci bio peti, a Tonči koji je odabrao krivu stranu polja nakon oznake izgubio je brzinu pa ga je pretekao i konkurent za medalju Philipp Buhl, a on se našao na osmome mjestu. Ipak, u zadnjoj krmi sve se posložilo, Tonči je odabrao stranu koja je bila favorizirana, uhvatio brzinu te pretekao Tomasgaarda i još dvojicu jedriličara. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Lari Lulić
Foto: World Sailing

MORE Razgovor

Elena Vorobeva

Na Svjetskom prvenstvu Laser Radiala u zaljevu Sakamiato u Japanu, Elena Vorobeva izborila je olimpijsku normu za Hrvatsku u toj klasi, a bude li bolja od drugih naših jedriličarki na još jednoj kvalifikacijskoj regati, nastupiti će na Olimpijskim igrama i tamo braniti boje Hrvatske i jedriličarskog kluba Split za koji odnedavno jedri. Profesionalni put te nekada ruske, a sada hrvatske jedriličarke bio je neobičan i trnovit. Za Rusiju je nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu u klasi Elliott 6M i bila četvrta, a onda je, vrativši se u matični Radial, procijenila da nešto mora značajno mijenjati želi li nastaviti jedriti na vrhunskom nivou. Odlučila je promijeniti državljanstvo te je nakon puno peripetija uspjela dobiti hrvatske ‘papire’, doslovno u zadnji tren da može konkurirati za Tokio, no tada se suočila s novim problemima, jer u Labudu za koji je jedrila promijenila se Uprava, a nova garnitura nije ju imala u svojim planovima. U tom ključnom trenutku Elenin potencijal prepoznali su u JK Split te su joj dali priliku da ode na tri važne regate u Japanu, aVorobeva im nije ostala dužna postigavši na tim natjecanjima najbolje hrvatske rezultate u Radialu još otkako je u toj klasi jedrila Tina Mihelić. Kako je tekla njena karijera, što ju je motiviralo da Moskvu zamijeni Splitom te što od nje možemo očekivati na olimpijskim igrama, s 31-godišnjom jedriličarkom popričali smo neposredno po povratku iz Japana.

Više pročitajte u novom broju Mora.