svjetionik
FeljtonMORE

Između legende i činjenica

Legendarna Savudrija prvi svjetionik u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena

Od najstarijih vremena u pričama o važnim stvarima ispreplitale su se legende i stvarne činjenice. Svjetionici, kako zbog njihove prometne funkcije, tako zbog impozantnosti samih objekata, oduvijek su izazivali divljenje. Tako ih među sedam svjetskih čuda antičkoga svijeta nalazimo čak dva: Aleksandrijski svjetionik i Kolos s Rodosa.

Slično je i s modernim svjetionicima. Tako su, primjerice, o prvome modernom svjetioniku na Jadranu, koji je još uvijek u funkciji, onome u Savudriji, nastale i legende. Jedna od njih je ona o ljubavi s nesretnim završetkom između kneza Metternicha, ministra vanjskih poslova Habsburške Monarhije u vrijeme izgradnje svjetionika, i mlade crnokose Hrvatice. Međutim, taj svjetionik predstavlja senzaciju, i to u svjetskim razmjerima, po tehnološkoj avangardi koju je predstavljao u vrijeme puštanja u rad.

Naime, poznate su okolnosti i osnovne činjenice oko njegove izgradnje. Potreba za izgradnju takvih objekata na krajnjem jugu i zapadu istarskog poluotoka pokazala se uslijed povećanja broja pomorskih nesreća — osobito pri noćnoj plovidbi — brodova koji su plovili prema Trstu: s istočne strane prijetila im je kamenita istarska obala, dok su se s one sjeverozapadne mogli nasukati na pješčanim sprudovima oko Grada (Gradeža). Zna se da je taj graditeljski podvig preuzela Trgovačka burza u Trstu. Poznato je da je savudrijski svjetionik projektirao glasoviti arhitekt Pietro Nobile i da je pušten u rad u noći između 17. i 18. travnja 1818. godine. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

feljton1
FeljtonMORE

U prvim desetljećima prošlog stoljeća u svrhu poboljšanja plovidbenog pravca Južni Jadran − Trst izgrađeni su svjetionici Porer i Skriževa na Lastovu. Prvotno drven, Porer je davne 1833. izgorio te 1846. poprimio današnji izgled. U Dalmaciji prvo provizorno svjetlo zasjalo je 1839. na Lastovu

Projekt tršćanske lanterne potpuno je iscrpio arhitekta Pertscha koji je tijekom karijere izradio brojne projekte za građevine u Trstu. Uz gradski svjetionik, najpoznatiji su dovršenje Teatro Nuovo i fasada crkve S. Nicolo, te naravno svjetionička zgrada uz Nobileovu lanternu kod Savudrije. Lanterna je kasnije pružala i sekundarne usluge. Tako je dugi niz godina s lanterne davan signal podneva sa zvukom topa i paljenjem svjetla na 5 minuta. Signal aktivacijskog mehanizma je dolazio iz obližnje C. K. Accademia di Comercio e Nautica na lanternu strujnim putem. Još jedna služba je bila signalizacija barometra na živinoj skali na jarbolu postavljenom duž kule lanterne, odnosno na njenoj NE strani prema gradu. Čuvali su i barut s brodova u tranzitu. Lanterna je bila simbol grada Trsta dugi niz godina.

Prvotni plan za izgradnju triju svjetionika na istarskom poluotoku bližio se 1831. godine finalizaciji. Nakon savudrijske i tršćanske lanterne (gdje su radovi bili pri kraju) trebalo je pokrenuti radove i na jugu istarskog poluotoka. Nobile je još 1816. godine odredio Fenolegu za lokaciju novog svjetionika, no mnogi nisu bili uvjereni da je to najbolji izbor.

Više pročitajte u novom broju Mora.

feljton3