TEO_3420
Novosti

Novo ribogojilište i skladište

Obišli smo novo Cromarisovo ribogojilište Lavdara i moderan proizvodni pogon s novim skladištem u Gaženici

Prezentirajući poslovanje, predsjednik uprave Cromaris, Ivan Leko pohvalio se rastom iz godine u godinu, te nam je kazao da se nadaju do kraja 2022. postići novi rekord u prihodima i prijeći brojku od 100 milijuna eura. Oko 90 posto prihoda odnosi se na izvoz, a dominiraju tržišta Italije i Španjolske. Tvrtka Cromaris zapošljava preko 600 zaposlenika od kojih 20 posto otočana. Prvi su u svijetu uspješno uzgojiti vrste gof i zubatac, a zubaca i dalje uzgajaju jedini u svijetu. Njihove orade i brancini i ostale vrste već se godinama poslužuju u vrhunskim domaćim i stranim restoranima, što govori u prilog kvaliteti proizvoda.

Tvrtka Cromaris je najveći proizvođač uzgojene ribe u Hrvatskoj, te šesti proizvođač po količini uzgojene mediteranske bijele ribe u svijetu. Povod našem obilasku je novo ribogojilište Lavdara i druge novosti u tvrtki koja bilježi sjajne rezultate. Ta je lokacija uz otočić Lavdaru koncesionirana još 2008. godine, no bivši koncesionar nije se upustio u investiciju pa je Cromaris preuzeo koncesiju. Riječ je o njihovoj sedmom ribogojilištu,  u koje su uložili oko 40 milijuna kuna. Na toj su lokaciji 4 grupe po 10 kaveza s matičnim brodom iz kojeg se kontrolira hranjenje i ostalo.

Novi pogoni i skladišta

Ulaganja ne prestaju bilo na moru ili na kopnu. Nedavno su otvorili i novo skladište gotovih proizvoda u Gaženici vrijedno 22 milijuna kuna, koje se  prostire na 1100 četvornih metara i opremljeno je modernim strojevima za automatsko sortiranje. Otvoren je i pogon za proizvodnju proizvoda dodatnih vrijednosti, ukupne vrijednosti 19,5 milijuna kuna. Nadalje, prije tri tjedna započeli su ulaganje u fotonaponsku elektranu na krovu njihovog proizvodnog pogona u Ninu, koja će po završetku proizvoditi oko 10 posto ukupne količine električne energije koju tvrtka potroši u svim pogonima.

Cromaris trenutno posjeduje 15 različitih certifikata koji se odnose na kvalitetu hrane, izvornost porijekla proizvoda, standard proizvodnje, održivost i drugo. Prvi su domaći proizvođač u industriji koji je samoinicijativno objavio izvješće o održivom razvoju prošle godine i to će učiniti i ove, a pozivaju i konkurenciju na objavu izvješća radi podizanja transparentnosti i povjerenja u industriju. Za potrebe njihovih ribogojilišta svu tehnologiju koju mogu, nabavljaju iz Hrvatske; od kaveza, mreža, alata, brodova i strojeva za preradu.

Sa svim spomenutim ulaganjima i otvaranjem novih lokacija ribogojilišta, te proizvodnih kapaciteta, Cromaris i dalje ima veliki potencijal za rast. S obzirom na to da su ribogojilišta u mnogim zemljama svijeta novost, te da se kupci tek navikavaju na konzumaciju uzgojene ribe koja kvalitetom ne zaostaje od divlje, kao i na trend rasta tvrtki s održivim poslovanjem, pred ovom je tvrtkom svjetla budućnost. U planu je i daljnje širenje. Na naše pitanje planiraju li u budućnosti seliti zone uzgajališta na offshore lokacije, Ivan Leko objasnio je da je takav tip proizvodnje moguć za  vrste ribe poput lososa, ali za uzgoj bijele mediteranske ribe za sad ne postoji tehnologija. Očekuju da bi kroz 15-ak godina mogla biti dostupna i takva tehnologija te će u tom trenutku svakako pratiti trendove i razmotriti seljenje proizvodnje na otvoreno more.

TEO_3402
TEO_3409
TEO_3420
TEO_3430
TEO_3425
TEO_3435
TEO_3473
TEO_3439
TEO_3456
TEO_3464
TEO_3444
TEO_3466
TEO_3481
TEO_3479
TEO_3495
TEO_3482
TEO_3488

Napisao i snimio: Teo Marević

ribar3
MOREMorska fauna

Ribar plete mrižu svoju

Jedni kažu da je ima sve manje, drugi da su došle neke nove vrste koje progone one koje ovdje žive oduvijek, treći da se lovi sve više i previše, četvrti da je jedemo premalo, peti da će Europska unija dokinuti ribolov… Tražeći odgovore na ova pitanja u predblagdansko doba kad bi nam se svakako trebala naći na stolu, zamolili smo našeg Marka Vučetića koji se vratio svojim hvarskim ribarskim korijenima da nam ispriča što razlikuje današnji ribolov od negdašnjeg. Vlasta Franičević nam je rastumačila kako akvakultura može doprinijeti da riba bude što pristupačnija svima. Ivana Stojnića posjetili smo u njegovoj tvornici ribe u Višnjanu. Pokazao nam je što radi i kamo odlazi riba što se u Jadranu lovi. (…)

Sve u svoje vrijeme

Znalo se kad se panulaje na gofa, kad na biliznje, a kad na zubaca. Znalo se kad se love lignje, kad kinjezi, kad šparići, a kad fratri. Prvo su se pojavili puretići, ubrzo ehosonderi, pa radari, GPS fishfinderi, sonari za skeniranje i sto raznih drugih uređaja

Živjeti uz ili na moru a ne loviti ribu gotovo da je nemoguće. Rijetki su koji toliko zaziru od mora da se ne usude ni baciti udicu s rive. Neki će loviti zbog strasti, neki iz potrebe, a neki samo da im vrijeme prođe. Ovima posljednjima i nije bitno uloviti ili ne neku ribu, važno im je da se ćuti dah moćnog plavetnila. Dakako, s ulovom je povezano i spravljanje obroka, posebno onoga ribarskoga. Naime, razne ribe su se lovile sezonski pa su i jela bila sezonska. Štoviše, način spravljanja pa i prilozi bili su sezonski. Istina, postojale su vrste riba koje su uvijek, u svako doba godine, bile izvrsne i tražene kao trlja (barbun) ili salpa. Njima bi se mogla pridodati još koja, ali ribari bi nevoljko jeli ribu izvan štajuna (sezona, dob) u pravilu ne odobravajući takvo što. (…)

ribar2

Akvakultura

Samo Grci na području Mediterana jedu manje ribe od nas. Potrošnja u Italiji, Španjolskoj i Portugalu dvostruko je i trostruko veća

Prema zadnjim podacima kojima raspolažemo, danas trošimo oko 20 kg raznih proizvoda ribarstva po stanovniku godišnje (domaćih, uvoznih, morskih, slatkovodnih, prerađenih, svježih, ribe, školjkaša, rakova, glavonožaca), dok europski prosjek iznosi 24,4 kg. Nije to tako loše, s obzirom na to da smo prije desetak godina jeli tek oko 10 kg tih proizvoda godišnje. Vjerojatno su brojke i nešto veće. Naime, pored sigurnih podataka o količini gospodarskog ulova i proizvodnje u akvakulturi, podaci o količinama ulova iz rekreacijskog i sportskog ribolova tek su procjena, a znamo da nema te kuće na otocima gdje netko iz familije barem ne baci tunju, vršu ili skosavicu, a sve što se ulovi sigurno se i pojede! Međutim, uspoređujući se sa zemljama EU na području Mediterana, jedini koji jedu manje ribe od nas jesu Grci, dok je potrošnja u Italiji, Španjolskoj i Portugalu dvostruko i trostruko veća. (…) Više pročitajte u 263. broju Mora.

Tekst: Marko Vučetić, Vlasta Franičević i Marin Srzić

klopa2
DelicijeMORE

Batej – Nisu gušti samo u pjatu

Ribari nikada neće reći da je to bukva jer tako ovu ribu nazivaju kad je velika, malo manju bukvica, još manju bukvin i još manju batej!

U kolovozu kad se već naslućuje kraj ljeta, kad su sardele na ribarskome jelovniku pomalo svima dodijale, a prije nego počne ribolov nekih drugih vrsta, potrebno je prebroditi to međuvlađe (interregnum), bolje rečeno međuriblje! Usput, bilo bi dobro ispipati ako je ikako moguće, što se može očekivati od zimskog ribolova. Posebno nagovješćuje li se kakav takav ulov girica ili bukvi. Dobro, dobro, i drugih riba, ali zimski status girica i bukvi jednak je sardelinom ljetnom statusu! To su zimske pučke hraniteljice!

klopa1

Za takav kasnoljetni ribolov odabirale su se posebne uvale za koje se znalo da im je dno većinom prekriveno perjem,  kako ribari nazivaju posidoniju (Posidonia oceanica), jer to je sigurno zaklonište malim, još nedoraslim ribama, a jedan dio dna je pjeskovit. Osim toga, u takvim uvalama je i dobro strujanje mora pa svi imaju dovoljno hrane, girice planktone kao i mali tragalj (modrak) i crnej, male bukve još i alge i račiće s morskog dna, a one veće ribe jedu ove manje! Sve u svemu, posvemašnji prirodni sklad. E, upravo će ribari na takvoj pošti procijeniti kakvo je stanje ribljeg fonda! (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.