More magazin već je dvadeset osam godina vodeća revija u Hrvatskoj kad je o plovidbi i plovilima riječ. Autori tekstova i fotografija žive i razumiju more.
Domaće brodogradilište u ozbiljnoj konkurenciji velikih gumenjaka koji su posljednjih godina svjetski trend
Tijekom trajanja biogradskog nautičkog sajma imali smo priliku isprobati novi Shark 38, ozbiljan gumenjak s kabinom, domaće proizvodnje iz markuševačkog brodogradilišta Grginić Yachts. Premda poznatiji po svojim motornim jahtama Mirakul, ambiciozni su i kad je o gumenjacima riječ. Ne bez razloga jer takva plovila su sve traženija, ali malo bi se škverova već s drugim modelom zaputilo do skoro desetmetarske dužine. Moram priznati da smo bili ugodno iznenađeni izvedbom, ergonomijom prostora, a kasnije se pokazalo i vrlo dobrom upravljivošću na moru. Ni izgledom, a ni drugim značajkama ne zaostaje nimalo za drugim razvikanijim brandovima.
Dizajn je moderan pa je prostor vrlo funkcionalan s jednostavnim linijama elemenata u kojima nema pretjerivanja i nepotrebnih ukrasnih detalja. Od krme do prove paluba je presvučena tikovinom, što brodici daje ugodan izgled i ne kliže se pa se može sigurno kretati tijekom plovidbe. Osim toga, rukohvati su na svakom koraku, što dodatno olakšava kretanje.
Na samoj provi nalazi se široka stepenica prekrivena tikovinom, preko koje se lako ulazi ili izlazi s rive, te dvije male bitve izrađene od inoksa za privez. U provi je još portela za dohvatiti sidro s ležištem ispod tubusa, u trupu, a opremljeno je i električnim vinčem za podizanje i spuštanje. Čitava pramčana paluba podignuta je jer se pod njom nalazi kabina, a na njoj je i velika bokaporta kroz koju u potpalublje dolazi svjetlost i svježi zrak. Prednja stjenka povišenog kabinskog prostora, odnosno središnje konzole je nakošena, pa s jastucima na provi služi kao ergonomski naslon prilikom sunčanja. Na provi je dovoljno mjesta za komotno sunčanje dviju odraslih osoba, a ručke na tubusima na provi omogućavaju da se na provi boravi i tijekom plovidbe. (…) Više pročitajte u 258. broju Mora.
*Tiskano izdanje potražite na kioscima ili digitalno izdanje putem Google Play i AppStore aplikacija, kao i u našem webshopu.
Tvrtka je objavila da prestaje s proizvodnjom serije Evinrude E-TEC i E-TEC G2 izvanbrodskih motora, te će se usmjeriti prema pontonima i aluminijskim plovilima.
Bombardier Recreational Products je objavio da je preorijentirao svoj marine program fokusirajući rast na brendove plovila s novim tehnologijama i inovativnim proizvodima. Istovremeno su objavili da prestaju s proizvodnjom Evinrude E-TEC i E-TEC G2 izvanbrodskih motora. Njihova tvornica u Sturtevantu, u saveznoj američkoj državi Wisconsin bit će prenamijenjena za nove projekte i nastaviti proizvoditi prema novom planu.
U priopćenju pišu kako ostaju vjerni sloganu Buy, Build, Transform Marine strategiji kojom se vode od 2018. godine kada su preuzeli Alumacraft i Manitou, američke brodograditelje, a zatim i australski Telwater lani. Njihove poslove s proizvodnjom izvanbrodskih motora znakovito je oštetila situacija s Covid-19, te su odlučili stati na vrijeme. Predsjednik uprave BRP-a, José Boisjoli priznaje da im je i otprije taj segment poslovanja prolazio kroz izazovno razdoblje i da su pojavom nove krize bili prisiljeni povući se.
Dodao je da će svoju proizvodnju usmjeriti na nove tehnologije i razvoj njihovih brodogradilišta, gdje i dalje vide velik potencijal za razvoj proizvoda za vodene sportove i razonodu. Paralelno s prekidom proizvodnje izvanbrodskih motora, potpisali su sporazum s vodećim proizvođačem izvanbrodskih motora, Mercury Marine za opremanje njihovih plovila njihovim motorima.
Također su najavili kako će nastaviti opskrbljivati svoje klijente i servisnu mrežu dijelovima poštujući ugovore i garancije proizvođača, kao i ponudu programa za održavanje zalihe. Ove odluke utječu na 650 zaposlenika diljem svijeta. Osim proizvodnje aluminijskih plovila za ribolovno tržište, u izjavi navode kako će pojačati prisutnost i na tržištu plutajućih pontona, te naprednih tehnoloških rješenja za ribarstvo.
Najavili su sljedeću generaciju tehnologije motora – Project Ghost, kao i sljedeću generaciju pontona projektom M, koji bi prema njihovoj izjavi transformirati industriju, ne navodeći o čemu je riječ. Tvrtka namjerava maksimalno podići operativnost, funkcionalnost i efikasnost. Dio proizvodnje će se premjestiti, dok će se dio pogona zatvoriti.
Zahvaljujući dogovoru o protokolu rada kojeg su potpisali s radnicima, među prvima u Italiji kreću u proizvodnju.
Grupa Ferretti vraća proizvodnju u sva brodogradilišta koja se nalaze u mjestima Ancona, Mondolfo, Cattolica, Forlì, La Spezia i Sarnico. Povratak aktivnostima u brodogradilištima su omogućile nove regulacije nastale na bazi suradnje lokalnih i nacionalnih institucija, sindikata, vodeći se sporazumom o protokolu za nastavak proizvodnje potpisan 15. travnja.
Protokol je osmišljen da omogući sigurnost za radnike i nastavak proizvodnje u obliku strogih preventivnih mjera u okviru zakona, pojačan dodatnim dobrovoljnim mjerama zaposlenih u grupi. Ferretti grupa najavila je da će radnicima uz plaće za travanj isplatiti i bonus za produktivnost. Kao dodatak plaći za travanj grupa će unaprijed uplatiti po 100 eura svim zaposlenicima, prema dogovoru postignutom 18. travnja.
U priopćenju brodograditelja piše kako je ovo dobar dan za njihova brodogradilišta koja se otvaraju u sigurnom radnom okruženju zahvaljujući predanosti svih kojima je stalo do radnika Ferretti grupe. Predsjednik uprave, Alberto Grassi zahvalio je sindikatu s kojima su među prvima u Italiji postigli protokol o radu, kao i institucijama koje su im pomogle izraditi sigurne uvjete rada, s posebnom zahvalom predsjednicima regija Emilia Romagna i Ligurije, Stefanu Bonacciniju i Giovanni Totiju, zajedno sa zamjenikom premijera, Mario Turcom, zbog zalaganja za cijelu nacionalnu brodogradnju u ovom kompleksnom vremenu. U priopćenju dodaju kako Ferretti grupa nastavlja tamo gdje je stala, što znači najprije dovršiti plovila koja su već prodana, da ih isporuče u najkraćem mogućem periodu vlasnicima diljem svijeta.
Tehnički tim Emirates Team New Zealanda i tvrtka Igtimi, napravili su uređaj za socijalno distanciranje koji im omogućuje stvaranje uvjeta za nesmetani rad.
Tehnički tim Emirates Team New Zealanda potaknut oštrim mjerama koje su nastupile zbog izolacije došao je na sjajnu ideju. Iskoristili su svoje resurse i u suradnji s tvrtkom Igtimi napravili precizni uređaj koji brine o tome da radnici održavaju propisani razmak na radnom mjestu. Ono što se u normalnim vremenima čini kao noćna mora iz Orwellova distopijskog romana 1984. , precizni osobni GPS uređaj za praćenje i držanje razmaka bilježi kada je netko od kolega prišao preblizu i time prekršio propisane mjere donesene u svrhu borbe protiv virusa Covid-19, odnosno kako bi ostali zaposlenici mogli bezbrižno dolaziti na posao.
U ranoj fazi mjera razine 4, tim ETNZ je promišljao kako bi bilo moguće stvoriti preduvjete za rad kada se mjere postrože, te su počeli s razvojem ovoga što su sada ponudili i tržištu. Taj bi uređaj mogao mnogim poduzećima omogućiti nesmetan nastavak rada, osobito u nautičkoj industriji, gdje se dobar dio poslova i može obavljati poštujući određeni minimalni razmak između zaposlenika.
Iz novozelandskog America’s Cup tima poručili su kako im je najprije bilo potrebno stvoriti jače higijenske navike i konstantnu primjenu dezinfekcijskih sredstva na površine kojima se koriste, zatim su shvatili da su nacionalne zalihe dezinficijensa u ograničenim količinama, te da je potrebno uvesti nekoliko aparata za kloriranje vode u North Shoreu, gdje im se nalazi baza u kojoj grade drugi primjerak AC75. Novi uređaj trebao bi im pomoći da se nakon nekoliko tjedana nastavi brodogradnja.
Primjena istog principa na druge odjele
Sljedeći korak je da se isti princip socijalnog distanciranja primjeni i na druge odjele kako bi mogli nastaviti rad u punoj snazi. Jasno nam je bilo od početka da će nam biti vrlo teško obraćati pozornost na distancu i to ometa u koncentraciji na posao, jer se nalazimo pod stalnom prismotrom i pazimo jesmo li na točnoj udaljenosti cijeli dan”, rekao je predsjednik uprave Emirates Team New Zealand, Grant Dalton i dodao kako su tražili tehnološko rješenje koje bi im olakšalo taj napor, ali im se ništa nije činilo pouzdano i funkcionalno.
Kako nisu tvrtka kojoj je tehnologija srž poslovanja, pokušali su napraviti koliko mogu sami, te su za pomoć pitali Brenta Russela i tvrtku Igtimi koji se bave proizvodnjom izuzetno preciznih sustava za praćenje plovila tijekom America’s Cup regata. Russell je objeručke prihvatio poziv upomoć te su se oba tima bacila na proizvodnju Ultra Wide Band Positioning sustava za osobno praćenje s integriranim precizno propisanim mjerama socijalne distance. Uređaji reagiraju jakim svjetlećim signalom, vibracijom i alarmnim zvukom kada osobe priđu preblizu jedna drugoj, a svaki bliski susret bilježi se u bazi podataka.
Russell je objasnio kako su došli do rješenja koje jeftino i funkcionalno rješava problem proizvodnje za ekipu Emirates Team New Zealanda, te dodaje kako u svakodnevnom radu nemaju toliko vremena da se bave inovacijama koliko bi htjeli. Prije pandemije bavili su se pripremom televizijskog praćenja jedrilica timova America’s Cupa za regatu koja se trebala upravo održavati u Cagliari na Sardiniji, ali su umjesto toga s ETNZ proveli nekoliko tjedana razvijajući ovu inovaciju koju su uspješno primijenili u utorak ujutro.
Mjesec dana jakih napora u suzbijanju širenja i liječenju od virusa Covid-19, dvije najpogođenije zemlje počinju razmišljati o postupnom popuštanju mjera.
Španjolska i Italija uspjele su dovesti broj novozaraženih i smrtnih slučajeva pod kontrolu, a sada zajedničkim snagama i uz pomoć EU razmatraju modele oporavka ekonomije. Oko 35 posto ukupnog broja umrlih u svijetu uzrokovanih Covidom-19 odnosi se na te dvije mediteranske zemlje. To je rezultat spore reakcije na epidemiju, zatim nepridržavanja propisanih mjera, manjka opreme za testiranje, starosti populacije i socijalne kulture koja je izražena u tim zemljama.
Kako se stanje polako stabilizira, te su zemlje počele najavljivati popuštanje mjera, i to postupno u regijama gdje je stanje relativno dobro. Talijansko nautičko udruženje UCINA najavljuje da će popuštanje najprije krenuti u regijama Ligurija, Toskana, Lazio, odnosno obuhvatit će dobar dio zapadne obale, od Savone do Napolija, te regiju Marke na jadranskoj obali, istočno od Rima.
Povratak u brodogradilišta
Kako prenosi International Boating Industry, mnoga brodogradilišta za popravke i brodogradnju novih plovila postupno se otvaraju ovih dana. U Francuskoj će karantena biti na snazi do 11. svibnja, nakon čega se očekuje popuštanje mjera. Brodogradilišta u Grčkoj su otvorena, dok u hrvatskoj servisna brodogradilišta rade s većim mjerama opreza. Iako su trenutno u Italiji zatvorena sva brodogradilišta, UCINA je u subotu izvijestila da su u pregovorima s talijanskom vladom oko popuštanja mjera za luke, charter tvrtke, servise i jedriličarske škole.
Početkom proteklog tjedna pisali smo kako je talijansko udruženje u suradnji s tvrtkama iz industrije napravila detaljan plan za ekonomsku pomoć nautičkoj industriji koja i jednim djelom ovisi o javnim garancijama, a istovremeno se kroz nju generira velik broj poreza i davanja državi. Sada najavljuju kako o tom planu intenzivno razgovaraju s vlastima, te da će uključivanje pojedinih poslova i regija svakako pomoći da se pokrene protok novaca.
Španjolska slijedi Italiju
Iz Španjolskog nautičkog udruženja još nema objavljenih konkretnih planova i najava vezanih uz popuštanje mjera, no prema pisanju IBI-ja i u toj se zemlji očekuje slično odvijanje ponovnog pokretanja brodogradnje i ostalih poslova kao i u Italiji.
Što se tiče Francuske, tamo je na snazi vrlo stroga karantena, a kretanja su moguća samo u lokalnim gabaritima, s posebnim dozvolama. Ipak kako se situacija oko virusa Covid-19 u toj zemlji također stabilizira, polako su i brodogradilišta počela s radovima. Kako prenosi Caribbean Multihull, radnici brodogradilišta Founatine Pajot dobrovoljno se vraćaju na posao u dozvoljenim gabaritima, a među dobavljačima i dealerima postoji jaka želja da nastave raditi koliko mogu. Za pretpostaviti je da je slična situacija i u drugim brodogradilištima za koje još nema informacija.
Poznati američki proizvođač nautičke opreme Harken je i usred izolacije u punom radnom pogonu zahvaljujući diverzifikaciji poslovanja.
Predsjednik uprave Harkena, Bill Goggins dao je intervju za Cruising World u kojem objašnjava kako je moguće da jedna tvrtka koja se bavi proizvodnjom nautičke opreme radi unatoč tomu što je dozvoljen rad samo tvrtkama neophodnim za funkcioniranje života.
U odgovorima na pet pitanja Goggins objašnjava održivu filozofiju tvrtke koja ih čini nepokolebljivim i u ovim izvanrednim okolnostima. Harkenov pogon nalazi se u gradiću Pewaukee, u saveznoj američkoj državi Wisconsin na obali jezera Michigen, a tvrtku su 1967. godine osnovala braća Olaf Theodore i Peter Harken. Nastali su s idejom projektiranja i brodogradnje plovila namijenjenih za studente na jezeru Michigen, a danas je to jedna od najvećih tvrtki za proizvodnju hardvera za plovila u svijetu. Poznati su po tome što njeguju obiteljske vrijednosti koje su utkane u filozofiju i principe njihova rada.
Goggins govori kako je njihova tvornica mjesto gdje se osjećaju dobro, kao kod kuće jer stvaraju zajednicu u kojoj svi brinu jedni o drugim. Svoju proizvodnju fokusirali su na kritične komponente koje spadaju u kategoriju neophodnih za funkcioniranje osnovnih djelatnosti – nacionalne elektroenergetske mreže, vojske i zdravstvenog sustava, odnosno dijelove njihove standardne proizvodnje, s čime šira javnost do sada nije bila upoznata.
Osim toga, tvrtka je primijenila model rada u dva tima, jutarnji i popodnevni, pa u slučaju da oboli netko iz jednog tima, ne zaustavlja cijela proizvodnja, već nastavljaju raditi s pola radne snage dok se ne izoliraju oboljeli od zdravih.
Diverzifikacijsku strategiju poslovanja počeli su primjenjivati još 2010., kada su shvatili da moraju biti spremni odgovoriti na moguću krizu u nautičkoj industriji. Razvili su proizvode za industrijsku primjenu konopa, opreme za spašavanje i komercijalne marine, arborističku opremu i drugo. Kupili su neke tvrtke koje su se već time bavile kako bi postojeći dizajn i proizvodnju unaprijedili svojim znanjem, vještinama, kapacitetom i mogućnostima.
Prvi čovjek Harkena kaže kako je Pewaukee odlično mjesto za život, gdje postoji međusobna podrška lokalne zajednice. Navodi primjer gdje je njegov dugogodišnji prijatelj i jedriličarski partner u klasi E Scow, Bill Lieber, doktor hitne službe, obolio od koronavirusa, a sumještani mu daju veliku podršku u svakom obliku.
Njihova zajednička jedrilica zove se Ohana, što u širem smislu prevedeno s havajskog jezika znači proširena obitelj. Goggins kaže kako ga je upravo prijatelj Bill Lieber i njihov odnos inspirirao da Harkenov odjel za proizvodnju platnenih proizvoda prenamijene u proizvodnju kirurških maski za jednokratnu upotrebu koje izrađuju besplatno. U suradnji s lokalnom mrežom bolnica i tvrtkom Allen Edmonds Shoe Company proizvode tisuće maski koje doniraju lokalnom zdravstvenom osoblju i onima koji su primorani raditi u ovim teškim vremenima.
Kada je riječ o potražnji njihovih proizvoda za hardver palube, kaže da je prerano govoriti koliko će izolacija imati utjecaja na tvrtku, te da će svakako biti izazovno prebroditi ovu krizu. U početak ove krize ušli su s vrlo velikim brojem narudžbi najvećih takozvanih OEM, proizvođača za koje Harken proizvodi opremu pod njihovim imenom, ali očekuju odgode. Neki proizvođači koji za Harken proizvode dijelove opreme, prebacuju proizvodnju Harkenu, jer su im pogoni zatvoreni.
Još uvijek imaju velike izgleda u poslovima u velikoj izvanserijskoj brodogradnji, jer se ta proizvodnja odvija kroz dugo razdoblje, pa će se lakše premostiti moguća kašnjenja. Također, Goggins govori kako se takva brodogradnja lakše prilagođava novonastalim uvjetima rada, osobito u dijelovima sjeverne Europe, što je rijetka ohrabrujuća vijest.
Dolaskom proljeća u nautičkom segmentu to znači obnova plovila, a posebno u ovo vrijeme kada je više ljudi kod kuće i kada se mnogi hvataju poslova za koje inače nemaju toliko vremena.
Goggins kaže kako nema konkretne brojke, no da je primjetna veća potražnja opreme za samostalne projekte nego prijašnjih godina. Budući da nema konkretne podatke, no svakako im je porasla prodaja proizvoda iz asortimana klizača. To su obično dijelovi koji se ne mijenjaju često, a Goggins pretpostavlja da je to zato što zahtjevaju više vremena za promjenu od nekih manjih stvari poput kolotura i stopera, a isto tako, radi se o asortimanu koji je ključan za sigurnost plovidbe i ne bi ih se trebalo ignorirati. Dodaje kako se najviše kupuju njihovi kompleti zatvorenih klizača, koji su očito postali popularni među jedriličarima. Kaže kako ni za to nema neko posebno objašnjenje. Ti klizači nalaze se na tržištu već tri godine, no ponekad za neke proizvode treba proći vremena da ih kupci primijete ili da uvjere njihove distributere kako se radi o proizvodu kojeg treba uvrstiti u ponudu.
Također ističe povećanu aktivnost u online prodaji, što je prirodna pojava s obzirom na trenutnu situaciju.
Goggins se osvrnuo i na nove projekte oko kojih su uzbuđeni, poput America’s Cupa za kojeg kaže kako je to uvijek zanimljiv posao, osobito zbog toga što im predstavlja izazov kako se za svaki ciklus natjecanja mijenjaju pravila. Posebne regulacije i uvjeti uvijek rezultiraju novim rješenjima, pa je ovog puta najveći fokus na razvoju jedrilja i brze prilagodbe tijekom promjene i okretanja jedra kako bi jedrilice ostale u zraku na foilovima i kako bi AC75 zadržale brzinu plovidbe.
Timovi u America’s Cupu se sada suočavaju sa strahovito brzim promjenama i prilagodbom, a to rade tako da moraju u nekoliko sekundi okrenuti jedrilicu i pritegnuti sve konope, za što su klizači ključni elementi. U tom području rade na proizvodnji najbržih i najsnažnijih klizača. Također rade na razvoju tranzicije nove generacije jedara bez kabela, odnosno primjene tehnologije Code jedara na glavno jedro. Time bi se smanjio broj solidnih dijelova za širenje i skupljanje jedara, što znači i manje mase, te se na neki način mijenja način jedrenja.
Harkenov sustav za takva jedra, Reflex Furler prvenstveno je dizajniran za jedriličare koji se ne natječu u grand-prix regatama i koji su manje koristili asimetrična jedra nego što bi htjeli. Pokazalo se da imaju vrlo nisko trenje i da odlično funkcioniraju za rukovanje na jedrilicama svih veličina te po snazi. Goggins priznaje da Reflex Furler nije bio razvijen za konvencionalna Code-zero jedra. Sada kad su opterećenja smanjena između 40 i 50 posto, Reflex Furler je našao svoju primjenu i kod takvih jedra.
Goggins je podijelio i savjet rekreativnim jedriličarima – koji od njihovih proizvoda bi preporučio kao dio opreme u kojem je ostvaren najveći napredak. Kaže kako je to bez razmišljanja Harkenov BattCar sustav vodilice i nosača za podizanje glavnog jedra. Riječ je o zahvatu koji vlasnici plovila mogu napraviti sami. Na službenom Youtube kanalu Harkena dostupan je video koji u detalje objašnjava kako se sustav može postaviti i dok je jarbol podignut, a jedrilica na vezu.
