Umor i sreća Atlantika
Sanja snove često pretvori u stvarnost. Jedan takav bio je preploviti Atlantik u jedrilici. Nije to namjeravala ostvariti s nepoznatim ljudima, ali tako je ispalo. Ima to pozitivnih strana, putem se dobro upoznate. A ima li negativnih?
Spletom okolnosti moje se staro društvo s kojim sam jedrila razišlo. No, kad se jedna vrata zatvore, otvore se neka druga. Ta su i dalje vodila jedrenju, i to ne samo po Jadranu već i po Atlantiku. Pojavila su se u obliku internetskih stranica koje povezuju vlasnike jedrilica i one željne jedrenja. Jedna je od mnogih takvih stranica www.findacrew.net. Putem nje upoznala sam jedriličare s kojima sam posljednje dvije godine jedrila Jadranom, a neki su od njih više puta preplovili i Atlantik. Njihove priče, a i činjenica da poznajem takve ljude, potaknule su me na to da i sama počnem sanjati o tome. Švicarac Andre prošle je godine kupio jedrilicu u Hrvatskoj i tražio posadu za prelazak Atlantika. Upoznala sam ga na Dugom otoku i nakon pola sata razgovora odlučila mu se pridružiti. Tad nije znao tko će još ići s nama, no nekoliko je prijatelja imao u vidu. Prijatelje su u međuvremenu zatrpale obaveze i na kraju nam se pridružio Pascal, također Švicarac, koji je vidio Andreovu objavu na jednoj od spomenutih internetskih stranica.
Petak, 2. 12.
Krećem na put. U meni se miješaju uzbuđenje, jeza i panika. Uzbuđenje od želje da budem na moru, na tom velikom moru, okružena morem, danima bez kopna, no iz istog razloga na trenutak mi povremeno tijelom prostruji dašak panike. „Ne misli na to, ne misli na to“, kažem sama sebi. I panika prođe. Imam osjećaj da se događa nešto važno i veliko, stojim na aerodromu u redu i gledam ljude, pitam se koje su njihove priče i u koje avanture odlaze. Svečani osjećaj pred odlazak. I želja za nečim novim i drukčijim, želja za razbijanjem ustaljenih ritmova svakodnevice u koju život upadne po inerciji. (…) Više pročitajte u 270. broju Mora.
Napisala: Sanja Đurin
Snimili: Sanja Đurin i Pascal Tiegermann
