DSC06324
MOREPlovidbe

Biševo – Pučinska tišina

Špilje, pijesak, plavac, kapari, slanutak, i riba, sve začinjeno eteričnim miomirisima, umotano u pučinsko plavetnilo i poticajnu tišinu. Susreti su rijetki, tek da ispune dnevnu dozu razgovora.

Teško mu je prići, ali još je teže od njega se odvojiti. Na njegovim obalama uvijek morate biti na oprezu, što je teško ostvariti jer njegova vas ljepota brzo opije. Znali smo podosta o njemu otprije, ali to nije bilo dovoljno pa smo mu se, uostalom kao i mnogi drugi, opet vratili čvrsto odlučivši bolje ga upoznati. Vratili smo se Biševu! Mali, pitoreskni, nekada izrazito ribarski gradić Komiža na otoku Visu drži ključeve Biševa. Iz svakog kuta Komiže ta nedaleka kamena gromada magnetski privlači radoznale poglede, jednako kao što s Biševa malobrojni stanovnici duhovnom mirnoćom i zadovoljstvom povremeno pogledaju na obližnji gradić.

Komiža predstavlja vrata Biševa, a svaka vrata imaju ključeve pa je logično da ih imaju i ova. Logično čuvarica ključeva je gradonačelnica Tonka Ivčević. Sjedimo uz kavu, a gradonačelnica niže podatke. Uredit će se poučne staze, vidikovci, električno vozilo prevozit će posjetitelje, prezentirat će se biljni i životinjski svijet te proizvodi stanovnika Biševa. Postavljaju kamere u špilje radi praćenja posjetitelja, ali i za praćenje morske medvjedice. Samo što nije gotov prezentacijski centar u kojemu je predviđen izložbeni prostor, postav fotografija, prikazivanje filmova… Zaposlit će se četiri-pet ljudi, a u sezoni i puno više.

Bisevo3

I tuneli koji su nekada sagrađeni zbog ratnih igara dobit će turističku valorizaciju, posebno oni što izlaze nad uvalom Trešjavac. Sve što se na otoku radi, radi se za cijeli otok i za sve stanovnike. Sve mora biti po mjeri otoka i njegovih stanovnika. Udarne točke Biševa ali i Komiže jesu biševske špilje. Razvikana i svjetski poznata Modra špilja i manje znana a također atraktivna Medvidina, nekada obitavalište morske medvjedice po kojoj je i dobila ime. Modra špilja cilj je mnogih izletničkih tura, a vole je i nautičari pa je prošle godine u nju zašlo 60 000 posjetitelja, a godinu prije (2019.) čak 170 000. Danas na Biševu ima deset, dvanaest stanovnika koji tamo borave cijelu ili barem veći dio godine. U jednome trenutku gradonačelnica će reći: Sutra idem pogledati kako napreduju radovi. Pruga kreće u osam sati. I mi ćemo krenuti barem malo prije pruge (brod koji održava svakodnevnu vezu Komiža — Biševo, dakako kad su povoljni vremenski uvjeti) i uvjeriti se što se to događa na Biševu. Vrata prema Biševu bila su nam otključana i širom otvorena. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

bisevo2

bicikli1
MOREOtoci

Bajk za škoj

Umjesto da na otocima dožive sudbinu tovara i mula pa da rijetke primjerke pokazujemo turistima kako bi ih snimili za uspomenu bicikla ima kao nikad

U doba prije trajekata dok su se rijetki auti na škoje transportirali kao i svaki drugi teret i iskrcavali brodskom dizalicom ili preko puntižela, tovar, mula i kaić bili su glavna prijevozna sredstva. Uz njih bi se našao i kakav Rogov, Lastin, Pionirov a na Visu i BSA Airborne bicikl zaostao od britanskih vojnika iz Drugog svjetskog rata. Služili su uglavnom za đir od kuće do rive ili do susjednog mjesta makadamskom cestom jer sve ostalo bile su kozje staze na kojima bi se redovito probušila guma, a nerijetko i polomila rota. A onda su počeli stizati Tomosovi poštarski APN-i, pa Vespe, a Zastave 750 ili 1300 stizale su trajektima.

Izgledalo je da bicikle iz dana u dan gazi vrijeme i da im je namijenjena sudbina tovara i mula. Da odu u ropotarnicu povijesti pa da rijetke preživjele egzemplare pokazujemo turistima kako bi uz njih snimili fotografiju za uspomenu. Kakva greška! Danas kad je na otocima automobila i širokih asfaltiranih cesta kao u priči, bicikla je još i više. Postali su potreba i moda, podobni za elegantnu vožnju rivom, brzi dolazak do susjednog mjesta, ali i jurnjavu onim puteljcima i kozjim stazama kojima se nekad biciklisti nisu mogli niti približiti. Biciklima se vozi domaći svijet, turisti, avanturisti i sportaši, uređene su stotine i stotine kilometara biciklističkih staza, organiziraju se sportska natjecanja i eventi, bicikli su standardna ponuda turističkih agencija, oprema luksuznih vila i jahti…

bicikli3

One koji su, poput Jakova Bulića, i prije četrdeset godina plivali protiv struje pa se od doma u Križnoj luci do hvarske Pjace nisu vozili drukčije nego biciklom, gledalo se pomalo s podozrenjem i čekalo kad će i oni kapitulirati. Opet greška! Jakov ne samo da nije odustao nego je njegov bicikl s kojeg ni danas ne silazi pravi homage onima iz njegove mladosti, sastavljen od pet različitih starih okvira, guvernala, kotača… Jakova i njegove istomišljenike počele su slijediti supruge, pa djeca, pa njihove djece djeca, a ima ih koliko god hoćete na Braču, Visu, Korčuli, Lošinju, Krku… Nastavili su im se otočani vraćati iz puno razloga.

Vožnja bicikla je pogled na svijet, izraz ekološke svijesti, ali i potreba i privilegij, osobito u doba turističke sezone kad se veliki dio prometnica zatvori za bilo kakav prijevoz, a one u kojima je dozvoljen zakrče automobilima. Ima li boljeg načina za stići iz viške luke do tri kilometra udaljene plaže Grandovac negoli vozeći se biciklom i to rivom i cestama uz more ili s kraja na kraj luke Starog Grada. Ništa drukčije nije niti u Cresu ili na Rabu. Bicikl živi drugu mladost i na otocima. Hrani li je više domaći svijet ili svi oni pusti gosti što ih dovoze na svojim automobilima, teško je reći. Na koncu i nebitno. Jer glavno je da se pedalira. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

bicikli2

srakan1
MOREPorti

Velike i Male Srakane

Ovi otočići nautičarima poput nas nisu skloni. Nema na njima zakloništa, ali ima ljepote i života

Pedeset i dvije nam je milje valjalo preploviti iz Omišlja za pristati na Vele Srakane. Mogli smo se, doduše, tamo uputiti i iz sedam i pol milja udaljenog Malog Lošinja, ali ne treba u životu robovati racionalnosti. Uz to, u Omišlju nas je čekao i brz Highfield Sport 560 s Yamahom od 130 konja na krmi pa smo nakon malo manje od dva sata plovidbe po zabonacanom moru i omamljeni od srpanjske jare vezali u dno prije dvije godine proširenog brodskog pristana uz maleni Reful Marka Sassa, vlasnika BoraBara iz Rovenske koji se tu došao okupati. Društvo mu čine dva sina Dubravka Balenovića, legende hrvatskog podvodnog ribolova, koji na Velikim Srakanama ima kuću u kojoj provodi nekoliko ljetnih mjeseci. Takvih je na otoku nekolicina i maleno naselje od kakvih tridesetak kuća spasili su od propadanja. Jer većina od njegovih stotinjak stanovnika napustila ga je još tamo pedesetih godina prošlog stoljeća pa ga je stalno nastanjivalo tek par staraca. Napuštene kuće, među njima i škola s jednom učionicom i lijepa palača, urušavale su se iz dana u dan. Da nije bilo ovih kvarnerskih Robinzona, sve bi otišlo kvragu. Ruševna je još uvijek i prva kuća na koju nailazimo penjući se put sela — škola i već spomenuti palac malo dalje, ali crkva sv. Ane do nje obnovljena je i u puno boljem stanju, kakva je većina kuća. Naokolo ni žive duše izuzmemo li dvije ovce.

Život na pijesku

Vele Srakane, kao i susjedne Male, nautičarima poput nas nisu sklone. Nema na njima nikakva zakloništa, a izložene su i buri i jugu koji se ovdje znaju raspuhati tako da otocima onemoguće bilo kakav pristup. Zato vlasnici kuća na njima svoje barke drže izvučene dvadesetak metara povrh obale. Onaj tko bi ovdje htio pristati većim brodom, mora sidriti na otvorenom ili može vezati na pristan pruge makar to nije dozvoljeno. Sumnjam da će ga itko otjerati. No takvih je namjernika poput Mladena i mene malo. Jer na otoku nema ni dućana, ni kafića, ni gostionice, a ni plaže. Tko želi u osamu, na dvije milje su mu tri krasne i sigurne uvale na susjednim Unijama. Ipak, života ovdje još ima, a bilo ga je i od prapovijesti, o čemu svjedoči gradina na šezdeset metara visokoj Veloj straži i ostaci kasnijeg kaštela koji je služio obrani od pljačkaša. Plodne, pjeskovite zemlje na Velim Srakanama je malo. Ima je samo uz jugozapadne obale i južni rt Žaplić, a trska koja iz nje masovno raste, svjedoči o vlazi ili nekakvoj vodi u podzemlju. Ostatak otoka je manje-više gol. Male Srakane znatno su zelenije i plodnije. Teško je danas i zamisliti kako je u doba bez struje, vode i brodskih motora, sigurnih pristana i brodskih veza ovdje preživljavalo skoro dvije stotine ljudi. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

srakane2

srakane3