basic3
IntervjuMORE

Intervju – Nikola Bašić

Da je mene pitati, prva bi zapovijed glasila: ne gradi ništa u prostorima djevičanske prirode

U doba kad se kao nikad do sada govori i raspravlja o hrvatskom litoralnom prostoru, njegovoj vrijednosti i devastaciji razgovor s Nikolom Bašićem je neizbježan. Arhitekt prepoznatljiva potpisa i bogatog opusa čija ostvarenja oplemenjuju priobalje, a često utjelovljuju i njegovu novu simboliku zakoračivši u drugu polovicu osmog desetljeća ne prestaje stvarati. Rođenog Murterina, građanina Zadra, posjetili smo na otočiću Gangarolu gdje je na obiteljskom posjedu sebi sagradio kućicu u kojoj se odmara u susretu s vlastitim korijenima. Izvorno, otok je bio u vlasništvu dviju murterskih obitelji Juran i Bašić. Nikolin djed i njegova dva brata oženili su tri sestre Juran u paket-aranžmanu. Tako se otočić branio od uljeza.

Kad s usidrenog broda bajbotom dođeš na mulić pred tamarisom što raste do vrata Bašićevog dvora, jasno ti je da si na jednom od mjesta koja su odredila njegovu arhitekturu. A u njoj su jedinstveni projekti – malo ih je koji se mogu podičiti djelima poput Morskih orgulja, Pozdrava suncu, crkvom na Okitu, spomenikom stradalim vatrogascima na Kornatu, nizom drugih projekata. Počasni je doktor, akademik, priznanja sa svih strana. Mora biti zadovoljan čovjek.

basic2

 

– Kad je takva izvanjska percepcija moje osobnosti zaista bi se moglo reći da moram biti zadovoljan i sretan. Dapače, ponajviše zahvalan! Samo je zahvalan čovjek uistinu sretan. Možda će zvučati patetično, ali uvjeren sam da sam ja u arhitekturi samo medij. Ideje koje su me u jednom trenutku uzbudile i nadahnule bile su mi dane. Ponekad se pitam jesam li ja smislio križeve na Kornatu, kapitalno djelo za moj umjetnički prosede, odgovorit ću – nisam! To je došlo iz moje nutrine. To je intuicija prije iluminacije. Mislim da je danas u umjetnosti prevladao racionalni pristup, filozofira se i konceptualizira, a intuitivna komponenta je sasvim potisnuta. To je jako pogrešno! Umjetnik ne mora znati zašto je nešto učinio niti to mora objašnjavati. Nekidan mi je jedan mladi kolega poslao snimak posljednjeg predavanja koje je osamdeset i šeste godine na beogradskom Arhitektonskom fakultetu održao profesor Bogdan Bogdanović, arhitekt, filozof, umjetnik i Miloševićev disident. Govorio je o arhitekturi kao gnozi, traganju za spoznajom kroz ručni crtež kojem on daje mitska svojstva, zato što je to produkt, kako bi rekao Heidegger, “misleće ruke”. Njome ne upravlja samo naša volja nego mentalni procesi koji na kraju daju rezultat za koji ni sam nisi znao da će biti takav. To je identično mojem iskustvu. Misliš rukom, sjedinjuju ti se prsti, taktilni dodir papira i olovke s misaonim procesom. To je put koji se odvija po intuiciji koju ne možeš kontrolirati. (…) Više pročitajte u 268. broju Mora.

Razgovarao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe

basic1

betina 8
Novosti

Poseban ugođaj u Betini

Ovo malo murtersko mjesto koje slovi za utvrdu očuvanja tradicijske brodogradnje, početkom mjeseca je ugostilo prvi Sajam tradicijske drvene brodogradnje

Dojmovi nakon završenog Sajma tradicijske drvene brodogradnje u Betini su se polagano slegli, pa možemo zaključiti da je sajam bio poseban i vrijedan događaj, a o svemu svjedoče i brojne fotografije, te pozitivni utisci izlagača, posjetitelja i organizatora. Bio je to prvi sajam ovakvog tipa i privukao je brojne zaljubljenike u drvenu, tradicijsku brodogradnju. Betina se, kao simbol očuvanja tradicijske brodogradnje pokazala u najljepšem svjetlu, ne samo kao kulisa tradiciji, već s ponudom izlagača mahom domaćih škverova i meštara zanata, pokazala je snagu i da znaju napraviti dobar sajamski ugođaj.

Događaj u partnerstvu organiziraju Muzej betinske drvene brodogradnje, Turistička zajednica mjesta Betina i udruga Betinska gajeta 1740. Organizatori su poručili da su zadovoljni proteklim sajmom, te da im se već javilo novih potencijalnih izlagača za iduće izdanje. U betinskoj lučici je uz stalnu postavu lokalnih tradicionalnih primjeraka drvenih brodica s latinskim jedrom, bilo izloženo još primjeraka obnovljenih tradicijskih i novih drvenih brodica iz drugih krajeva, a na sajmu su izlagali škverovi i meštri,  proizvođači opreme namijenjene drvenim brodovima, davateljima servisnih usluga, te bogata ponuda delicija domaćih OPG-ova i ostalih izlagača primjerenim ovakvom specifičnom događaju.

Tijekom trajanja sajma, održano je i niz radionica, predavanja za djecu i odrasle, koncerata, te panel rasprava na temu „Izazovi tradicijske brodogradnje u suvremenom dobu“ na kojoj su akteri udruga koje se bave očuvanjem tradicije, te predstavnici lokalnih, županijskih i državnih institucija diskutirali između ostalog o problematici koncesioniranja pomorskog dobra u brodogradilišne svrhe i o poteškoćama na koje se nailazi u procesu otvaranja smjera za školovanje brodograditelja u drvu.

Kako je sve izgledalo, pogledajte u galeriji fotografija Muzeja betinske drvene brodogradnje na ovoj poveznici.

betina 9 betina 14 betina 22

Foto: Muzej betinske drvene brodogradnje

feljton1
FeljtonMORE

Drugačija rješenja

Turbulentne šezdesete godine devetnaestog stoljeća donijet će smiraj u izgradnji svjetioničke infrastrukture. Gradnja monumentalne, ali i preskupe Stončice prisilit će pomorsku populaciju na drugačija promišljanja i rješenja.

Tako se pojavljuju i prve privatne svjetioničke gradnje poduzete od jedne pomorski moćne lokalne zajednice. Lošinjski brodovlasnici i pomorci samoinicijativno su 1864. godine postavili stalno bijelo petrolejsko svjetlo na punti Maddonina pred lukom Čikat (Cigale). U blizini željez-nog stupa sa svjetlom sagrađena je i jednostavna prizemna kuća čuvara. Evidentno su Lošinjani željeli osigurati da ih nakon tisuća milja svjetskih mora dočeka osvijetljen prilaz matičnoj luci. Dvije godine kasnije aktiviran je i svjetionik na otoku Murteru (Mortar). Svjetionik i otok pred malološinjskom lukom nazivaju se u vrijeme uspostave svjetionika Mortaro. Iz toga je toponima izveden službeni naziv Mortar, no lokalno se naziva i Murter.

Ovim će dvama svjetionicima kasnije upravljati i održavati ih Pomorska vlada. Pomorci su se uskoro požalili da je Murter izdaleka presličan Maddonini pa će u cilju boljeg razlikovanja na Murteru biti montiran željezni stup. Na vrhu stupa je tijekom dana bila postavljena jedinstvena crveno-bijela metalna lopta, koja je noću zamjenjivana pomorskim svjetlom. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.
Napisao: Vedran Trgovčić
Ilustracija: arhiva autora

feljton2

feljton3