intervju1
IntervjuMORE

Intervju Saša Fegić

Pratili smo ga dvije godine i četiri mjeseca dok je plovio oko svijeta, a onda smo sjeli u kabinu Hira

Još doma čuvam YU Nautiku iz 1982. godine u kojoj sam prvi put u razgovoru što ga je Ivan Kreutz vodio s Mladenom Šutejem i Davorom Derkosom vidio fotografiju Hira 3, s kojim se taj dvojac kanio otputiti preko Atlantika. Izgledalo je to suludo hrabro i nedostižno nama čiji su doseg bile plovidbe do Visa ili Lastova. Na kraju je Mladen otišao preko Atlantika sam, a Ozren Bakrač i on kasnije su obišli svijet i oplovili rt Horn. Svi mi nauživali se njihove plovidbe u čuvenom tv serijalu Marija Saletta Jedrima oko svijeta, najvećim dijelom snimanom baš na Hiru 3. Ali brodu, kao i čovjeku, suđeno je prolaziti i tmurna razdoblja. Ni Hir nisu mimoišla. Jedva je preživio iživljavanje i rešetanje onih što okupiraše marinu u Komolcu, gdje je bio vezan tijekom granatiranja Dubrovnika i četničkih paleža po slavnoj Republici, da bi ga Mladen spasio, obnovio i opet njime plovio. Pa je opet pao u zaborav, ostavljen na milost i nemilost zubu vremena, kad je došao u ruke vlasniku koji nije znao kako s njim… I onda se poput apò mēchanḗs theós pojavljuje naš sugovornik koji mu vraća život pa s njim još jedanput pravi đir oko ove naše kugle i usput obilazi rtove Dobre nade, Horn i Leeuwin. Pratili smo ga duge dvije i godine i četiri mjeseca, a kad se vratio, zaputili smo se na Lošinj, sjeli s njim i Marinom u kabinu Hira i pustili ga pričati.

Postoje ljudi koji su plovili oko svijeta, bilo kroz Panamu, bilo ovako kao ti: od barba Jože, Ozrena, Mladena, Šterka pa mlađih, Vlahovića, Orlića, Lea i tisuće onih u koje spadam i ja, koji sanjamo o tome, ali nikad to ne napravimo. Što čini tu razliku?

Što se mene tiče, tvrdoglavost i da to želiš više od ičega. Kad nešto odlučim, ne posustajem ni na prvoj ni na desetoj prepreci, nego ako treba, idem i glavom kroza zid. Razumljivo je da su nekome tko radi od 9 do 5 i ima obitelj dijete, posao i plaća na prvom mjestu. Kad sam kretao, nisam imao obitelj i meni je to bio cilj broj jedan. Isto je vjerojatno i kod planinara. Svi bi htjeli ići na Mount Everest, a malo ih ide. Međutim, oni koji to stvarno žele, to i naprave.

intervju2

Ali mora tu biti strast za jedrenjem i morem.

Ne spadam u bolje jedriličare. Ja sam relativno dobar skiper. Kasno sam krenuo, nikad nisam jedrio u Optimistu. S dvanaest godina prvi put sam bio na jedrenju, na krstašu. Kad idemo na regatu, ja znam namjestiti jedra, ali puno ljudi to zna bolje i idu brže od mene. Međutim, otpočetka mi se svidio koncept života na brodu. Da imaš sve sa sobom svoje i da se mičeš. Meni ne nedostaje veliki krevet. Super mi je spavati na Hiru po bilo kakvom vremenu. Volim doći na otok, primjerice Lastovo, i biti tamo. To je nešto najljepše, ali da moram imati kuću i živjeti tamo stalno, ne bi mi to bilo to. Kad ti je dosta, sjedneš za kormilo i uputiš se na sljedeće dobro mjesto. Kako sam cijeli život radio u čarteru, imao sam priliku jedriti na najnovijim brodovima, sa svom mogućom opremom. Svi su krasni. Motori su servisirani, jedra pregledana. Shvatio sam da je taj koncept kao hotel. Postoji razlika između doma i hotela. Meni je bilo u glavi da kad dođem na brod, na njemu imam svoje začine, cugu, jedriličarsku opremu, da ne moram ići kupovati šećer i kavu svaki put kad idem na brod, da ne moram raditi check in, check out. Kad dođeš na brod, ti si doma, možeš ploviti sad, za tri dana, kad god hoćeš. Ne moraš nikome polagati račune. I slobodan si. (…) Više pročitajte u 257. broju Mora.

intervju3

HIR 3
Novosti

Hir 3 i Fegić oplovili svijet

Nakon dvije godine i četiri mjeseca sada već legendarna jedrilica HIR 3 obišla je svijet i vratila se u matičnu luku na Malom Lošinju. Skiper Saša Fegić je jedini član posade koji je čitavo vrijeme bio na HIR-u i time ostvario je svoj san plovidbe oko svijeta.

Zahtjevna sportska ruta vodila ih je od zapada prema istoku, oko tri znamenita rta na jugu kontinenata: rta Dobre nade, rta Leeuwin i zloglasnog rta Horn. Ukupno 39.000 milja prevalili su Fegić i HIR 3 u 28 mjeseci, te se upisali u nautičarsku povijest Hrvatske.

Fegić kao prvi Hrvat koji je pod našom zastavom oplovio svijet tom najzahtjevnijom rutom, a  HIR 3 kao jedina hrvatska jedrilica koja je puni krug oko svijeta napravila čak dvaput. U Malom Lošinju dočekala ih je obitelj, brojni prijatelji te ljubitelji jedrenja koji ovo putovanje aktivno prate putem društvenih mreža.

Finale je to pustolovine koja je započela 17. lipnja 2018. isplovljavanjem peteročlane posade iz Malog Lošinja. Skiper Saša Fegić kontinuirano je na brodu, dok su se 9 članova posade izmjenjivalo po etapama. Ipak, tijekom 90% putovanja uz skipera je na brodu bio samo jedan član posade. Najdulje se na brodu zadržao prijatelj Nebojša Petrović, taksist i učitelj joge porijeklom iz Zemuna, koji je na HIR-u proveo 15 mjeseci, oplovio tri znamenita rta i prevalio oko 18 tisuća milja.

Marina Đukanović, marketinška konzultantica iz Malog Lošinja, provela je na HIR-u ukupno 13 mjeseci i 21 tisuća milja, pri čemu je čak tri puta preplovila Atlantik sa svojim partnerom. Ostali članovi posade koji su sudjelovali na kraćim etapama su Andrej Prpić iz Poreča, Ante Bučević iz Zagreba, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ivana Kordić iz Zagreba, Zorislav Kiš iz Zagreba, Nelson Rabak iz Pule i Tihomir Mlinar iz Melbournea.

HIRRR

Burna povijest jedrilice

Desetmetarska crvena jedrilica HIR 3 znana je kao brod Mladena Šuteja koji je njome najprije preplovio Atlantik 1982., a potom i oplovio rt Horn s Ozrenom Bakračem 1989. godine. Legendarni je status ova sportska jedrilica stekla u kultnoj dokumentarnoj seriji “Jedrima oko svijeta” Maria Saletta koji je dokumentirao putovanje jedrilice oko svijeta. Stradala tijekom bombardiranja Dubrovnika 1991., spašena je i popravljena, te je prodana u Istru. Tu nažalost biva zanemarena i godinama propada, da bi ju 2014. Saša Fegić prepoznao, otkupio u derutnom stanju i kroz četiri godine potpuno obnovio.

“Nakon punog kruga oko svijeta, i brod i posada iscrpljeni su i čeznu za odmorom i  oporavkom. Ni jedno putovanje nije bez problema i prepreka, izazov je svladati ih sve hladne glave i vratiti se kući, vratiti i brod i posadu. Izazov je bio četrdesetogodišnjom jedrilicom oploviti rt Horn, najnepristupačniji rt na svijetu i popiti pivo u Yacht clubu Micalvi, najudaljenijem baru na svijetu. Sve je to iza nas, pa može se reći da smo uspjeli,” skroman je Saša Fegić.

Pred skiperom je novi izazov: ponovna obnova legendarne jedrilice kako bi nastavila ploviti i možda jednog dana postati ploveći spomenik maritimne baštine Hrvatske. Za početak, novi dom HIR 3 je pronašao na otoku vitalnosti – u Malom Lošinju, svojoj novoj matičnoj luci.

HI3 1 hir 3 2 hir 3 3 HIRR

Foto: Ivan Brčić / Hir 3 Facebook

intervju1
IntervjuMORE

Intervju Julijano Sokolić

Pišući o povijesti brodogradnje, pomorstvu i životu na otoku, obogaćuje insularnu svakodnevnicu

Naš je sugovornik u jednome spojio dva života. Gospodarstvenika koji je s obje noge na zemlji radni vijek proveo vodeći najvažnije lošinjske tvrtke i općinu i istraživača, pisca i urednika uronjenog i u istraživanje povijesti brodogradnje, pomorstva, jedriličarstva i uopće života na otoku. A sve ne bi li se jedno s drugim prožimalo i insularnu svakodnevnicu činilo cjelovitijom i bogatijom. Na tom putu meandrira od inženjera strojarstva ka doktoratu humanističkih znanosti na Filozofskom fakultetu. Na svom otoku potiče i organizira bogatu publicističku aktivnost koja nadilazi lokalne okvire. Nalik renesansnim osobama, spada u red lokalnoj zajednici dragocjenih ljudi kakvih je uvijek bilo u otočnim gradićima, a koji su nam i danas nasušno potrebni.

Vas je teško odrediti u jednoj rečenici. Imali ste brojne interese, bili ste pomorac, radili u brodogradilištu, bili predsjednik općine, direktor turističke tvrtke, pisac, urednik, vjerojatno još nešto…

Otočani moje generacije morali su znati i poznavati mnogo toga potrebnog za opstojnost na oskudnoj zemlji, od ovčarenja i poljoprivrede, do ribarenja i plovidbe. Ja sam imao sreću što sam dobio stipendiju od netom osnovane Lošinjske plovidbe za školovanje u Bakru, kad još ovdje nije bila ponovno otvorena Pomorska škola. Kao pomorski strojar plovio sam šest godina i već s 24 godine postao upravitelj stroja. Nisam se mogao pomiriti da ću čitav život ploviti, pa sam nastavio studij i završio za diplomiranog inženjera strojarstva.

intervju2

Tada je brodogradilište u Malom Lošinju nabavilo plutajući dok, proširilo proizvodnju, pa sam se mogao vratiti na otok, u Nerezine. Upoznao sam suprugu, dobili smo stan od brodogradilišta i od tada, od 1976. godine živim u Malom Lošinju. Još na brodu kao časnik morao sam voditi brigu o ljudima s kojima sam radio. Čitav me život to pratilo. Ponekad to bude dosta teško, osobito u vrijeme rata kada su ljudi tu, a posla i novaca nema. Pisao sam u slobodno vrijeme, a započeo kad smo 1978. trebali otvoriti novu školu u Nerezinama. Tim povodom morao sam nešto napisati i reći. Taj referat o povijesti školstva u Nerezinama je moj prvi objavljeni rad u časopisu Istra, koji je tada uređivao Mario Kalčić u Puli.

(…) Imao sam prilike posjetiti Kretu. Tamo je plaža državna, a zatvoreni resorti plaćaju njezino korištenje preko dana, a zatim poslije maknu sve te stvari. Tamo nema ničega, plaža je uvijek čista. Zašto se kod nas moraju graditi kuće na pomorskom dobru? To su te stvari koje mi ne možemo savladati. Zar ne bismo mogli imati otočnu akademiju gdje bi se skupljalo svo znanje tih otoka i otočana i svi projekti koji se rade? Svatko radi nešto za sebe, ali idemo vidjeti što možemo svi zajedno učiniti. Na otocima još uvijek žive ljudi. Taj turizam nas nosi, na otoku se danas može živjeti, internet omogućuje rad s otoka… (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

intervju3

3. Noćna regata tradicijskih barki na jedra pod svjetlima reflektora, autor Sandro Tariba
Novosti

U čast jedrima i plovidbi

Proteklog vikenda završio je još jedan festival Lošinjskim jedrima oko svijeta u trajanju od dva tjedna.

U sklopu bogatog programa održane su brojne regate, predavanja, radionice i sportska događanja. Nakon otvorenja festivala u malološinjskoj luci i 8. Lošinjske regate pasara na vesla, tradicionalne veslačke utrke u kojoj su se natjecale drvene barke, u jednoj od najljepših lošinjskih uvala Čikat održao se scenski prikaz ispraćaja pomoraca na Annunziati (crkvici) „Pozdrav kapetanu“.

Prof. Miljenko Smokvina održao je predavanje na temu „Sudjelovanju jadranskih pomoraca u Austro-ugarskoj arktičkoj ekspediciji 1872-1874“ u Muzeju Apoksiomen, a dr. sc. Robert Mohović je održao predavanje o „Razvoju jedrenjaka s posebnim osvrtom na tipologiju jedrenjaka 19. stoljeća i obnovu logera ‘Nerezinac.’“

Pod svijetlima reflektora, održana je 3. Noćna regata tradicijskih barki na jedra u malološinjskoj uvali, a Astronomsko društvo Leo Brenner je organiziralo promatranje neba i nebeskih tijela. Posjetitelji Lošinja su četiri tjedna imali prilike uživati u zalasku sunca uz edukativno vodstvo na logeru Nerezincu.

Održano je i nekoliko regata, 16. Međunarodni vaterpolo turnir Dobri dupin te  5. Međunarodni plivački maraton „Lošinj open water swim challenge“ u uvali Čikat, a u sklopu 38. Lošinjske regate – Regate lošinjskih olimpijaca, nakon navigacijske regate Mali Lošinj – Susak – Žalić – Mali Lošinj održala se regata “štap” jedrenje u luci Mali Lošinj.

Jedriličarski klub Jugo održalo je Poučno jedrenje za djecu, koja su osim jedrenja mogla učiti i u sklopu radionice izrade suvenira tradicionalnih barki otoka Lošinja u organizaciji Zajednice Tehničke kulture Grada Malog Lošinja. Program je zatvoren tradicionalnom 44. Nerezinskom regatom tradicijskih barki na jedra u luci Nerezine, gdje su se predstavile obnovljene tradicijske barke (gajete i pasare) u sklopu projekta „Drvo je prvo.“

44. Nerezinskom regatom tradicijskih barki na jedra, autor Sandro Tariba 8. Lošinjska regata pasara na vesla, autor Sandro Tariba

loger1-886x590
Novosti

Interpretacijski centar pomorske baštine Loger Nerezinac dobitnik je ovogodišnje tradicionalne hrvatske nagrade Simply the best.

Loger Nerezinac nagrađen je u kategoriji Novi projekti u turizmu, zahvaljujući kreativnosti, inovativnosti, razvoju i unaprjeđenju turističke ponude destinacije. Nagradu dodjeljuju UHPA – Udruga hrvatskih putničkih agencija i turistički časopis Way to Croatia. Nagradu je uz direktora TZ-a Malog Lošinja Dalibora Cvitkovića, preuzeo inicijator projekta Ferdinando Zorović na prigodnoj svečanosti u okviru 21. poslovno turističke burze PUT u Gradacu. Zahvaljujući svom entuzijazmu, inicijativi i velikom doprinosu u realizaciji Centra, Zorović je u rujnu 2019. primio priznanje za očuvanje pomorske baštine koju je u sklopu Poslovne izvrsnosti dodijelila Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, a za Dan Grada u studenom je dobio priznanje grada Malog Lošinja.

Inače, poznati teretni brod star više od 100 godina spomenik je lošinjske brodograđevne tradicije te  pretvoren u interpretacijski centar na otvorenom, dočarava i interpretira bogatu pomorsku i brodograđevnu baštinu otoka Lošinja. Vrsta je teretnog jedrenjaka koji je služio za prijevoz drva, vapna, pijeska i ostalog tereta. Iako nekad mnogobrojan na sjevernojadranskim otocima, postoji samo jedan poznati preživjeli primjerak i to upravo ovaj lošinjski. Pretpostavlja se da je izgrađen oko 1880. godine, a obnavljan je godinama kako bi se doveo u prvobitno stanje. Dugačak 19,6 metara, s dva jarbola i nosivosti oko 300 tona. Uobičajeno je bilo da posadu logera čine kapetan i tri do četiri mornara. Interpretacijski centar postavljen na samom brodu prezentira značajke svakodnevnog života na brodu krajem 19. stoljeća. Ovaj plovidbeni „muzej“ upisan na listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske svoj vez pronašao je ispred Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju gdje ga posjetitelji mogu besplatno posjetiti. Priznanje za iskazanu kreativnost i inventivnost u razvoju procesa upravljanja destinacijom i unapređenja kvalitete u turizmu primila je i Đurđica Šimičić čime je dala poseban doprinos izgradnji turističke prepoznatljivosti Lošinja.

Predsjednik UHPA Tomislav Fain, Ferdinando Zorović, direktor TZGML Dalibor Cvitković, direktorica Way to Croatia Maja Šimenc

Inauguracija KeyQ+ točke- Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju (1)
Novosti

U Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju jučer je održana inauguracija KeyQ+, projekta koji označava suradnju u kulturi i turizmu kao ključ kvalitete za prekogranični razvoj Italije i Hrvatske. Projekt ima cilj stvoriti gastronomsku i kulturnu povezanost, a rezultat suradnje je gastro vodič i turistički itinerar, zatim didaktički programi i radionice razmjene iskustava namijenjeni djelatnicima turističko-ugostiteljskog sektora iz obje zemlje, te stvaranje KeyQ+ mjesta koje će predstavljati referentne točke za profesionalce,turiste i građane zainteresirane za kulturu i gastronomiju. Lošinjski restorani Veli Žal i Za Kantuni prezentirali su svoje specijalitete, a posjetitelji i sudionici gledali su jedinstvenu predstavu  Našem brodu Lošinj lošinjskog kazališta Josip Antun Kraljić koja je održana u interpretacijskom plovidbenom centru logeru Nerezinac. U sklopu inauguracije je nastupio i gudački Trio Veljak. Ključ uspjeha ovog projekta je, navode organizatori – multidisciplinarni pristup, odnosno suradnja svih dionika u sektoru kulture i turizma, ugostiteljstva, gastronomije i poljoprivrede, povijesti i etnografije, arhitekture i društvenih znanosti, te obrazovanja. Projekt okuplja 9 partnera s hrvatske i talijanske strane, a TZ Malog Lošinja, je kao organizator ovog događaja  jedan od njih. Dodatni iskorak KeyQ+ je povezivanje Apoksiomena i turističke ponude otoka što će pomoći u promociji bogate kulturne baštine.