Lastovo | Magazin More

Anatomija otoka

Kako povratiti identitet izgubljen u globalnoj jednoličnosti turističke ponude koja uporno satire svaku posebnost

Poput svakog dobrog otočanina u permanentnoj krizi vješto izbjegavam putovanje na kopno da bih se prebacio na drugi otok. Ovoga puta to je Lastovo, razlog je 9. simpozij Anatomije otoka. Utorkom katamaran iz Visa dodiruje Hvar u ranim jutarnjim satima, a dodiruje ga poslijepodne i onaj iz Splita za Lastovo. Čekanje provodim na trećem otoku, Jeronimu, sa dragim otočnim prijateljima, zajedno tugujući za vremenima u kojima je tzv. otočka transverzala povezivala otoke dok je još na njima bilo otočana, kako se ironično našalio jedan otočanin koji već dugo ne živi na otoku. I eto me kasno navečer na Lastovu, zahvaljujući ostacima te iste isplakane transverzale.

Na terasi restorana u Dobroj luci tridesetak dobrih ljudi, vrhunskih znanstvenika iz Hrvatske i ostatka svijeta čak i za vrijeme večere neumorno dijeli iskustva i znanja iz svojih istraživanja, i ne mogu se oteti dojmu koji na mene ostavlja razlika između njih i nautičara koji su okupirali okolne stolove i večer ispunili smijehom. Nestvarna je bila spoznaja da se na otok ovoga puta netko nije došao odmoriti nego raditi. I to raditi na otoku za otok.

Udruga „Anatomija otoka – centar za istraživanje i razvoj“ osnovana je 2012. godine na otoku Visu i ispostavom u Zagrebu i slijednik je aktivnosti koje je provodila sekcija „Anatomija otoka“ pri udruzi „Lavurat za poja“ iz Podšpilja na otoku Visu. U opisu djelokruga rada udruge stoji da je cilj formiranje međunarodne platforme za istraživanje i razvoj otoka kao aktivnog sudionika u afirmaciji života na otocima, a nastala je iz potrebe proizašle iz nedovoljne posvećenosti razvoju hrvatskih otoka, nedostatnog stvaranja znanja o otocima u znanstvenom i obrazovnom sustavu, nedostatka međunarodne razmjene znanja o razvoju otoka i nedostatka svijesti o nužnosti implementacije novih razvojnih modela koji doprinose zadržavanju stanovništva na otocima. (…) Više pročitajte u 262. broju Mora.

Piše: Senko Karuza
Foto: Arhiva Mora

MORE Reportaže

Stranac u kaukalovu carstvu

Preobražena Diomedova vjerna družina vjerna mu je i nakon njegove smrti. Cvilećim i uvijajućim glasovima tuguju i slave svog junaka. Veličanstveni letači u niskom letu oštrim krilima sijeku more i kako stari pripovjedač kaže, još uvijek škrope zidove junakova hrama

Maleni gumenjak Parka prirode Lastovo plutajući u nemirnom moru, približava se oštroj kamenitoj obali otočića. Iskusni Ivan Jurica Gango spretno savlada sve petljancije i u mrklome mraku priveže nas u kakvu-takvu sigurnost negostoljubive obale. Prevladavajući oštri miris joda dopire s ruba na kojem se izmjenjuju plima i oseka, a obilna noćna rosa kakva je uobičajena na jadranskim pučinskim otocima čini da se miris doima još jačim. Opasna oštrina nazubljene obale šalje jasnu poruku kome je ovdje dozvoljeno, a kome nije. U mrakom obavijenom labirintu kamenih oštrica kretanje je skoro nemoguće. Noć je. Doba u kojoj ona ima svoju najjaču moć, doba kad su nam osjetila najosjetljivija, a živci najtanji.

Iz nevidljivog izvora mrakom se šire tajanstveni plačljivi glasovi pomiješani s cviljenjem, kadikad umilnim, a kadikad bolnim i povremeno proparanim ponekim jezivim krikom. Prema zvjezdanom nebu nazire se kontura otočića, a vjetar donosi otužan, težak miris izmeta, ostataka neprobavljene hrane i mesne truleži. Kad ne bih bio u društvu osoba koje znaju čega tu ima, poželio bih u strahu odmah otići. U vremenima drvenih brodova na vesla i jedra, mornarima koji bi se našli u ovakvoj situaciji i na ovakvom mjestu, mašta je zasigurno prizivala oniričke likove koji su tjerali strah u kosti, do ludila čak. Iskusnom svjedoku današnjice, kakva su moja dvojica suputnika, ovo je zvučna i mirisna kulisa velike mješovite ptičje kolonije, tipične za jedan jadranski pučinski otok. Ali kad su sva ostala čula osim vida samoga nadražena, dok ne svane nije mi svejedno. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Napisao i snimio: Mladen Šćerbe

MORE Otoci

Lastovo otok zvijezda

Zbog udaljenosti i izoliranosti, ali i prije desetljeća instalirane ekološke rasvjete, Lastovo je jedna od najboljih lokacija za noćno promatranje neba u Europi

Pučinska izoliranost Lastova mogla bi postati prednost tog našega najudaljenijeg stalno naseljenog otoka, jer ove je godine na inicijativu lokalne Turističke zajednice, a u suradnji s Općinom Lastovo, Parkom prirode Lastovsko otočje, osnovnom školom i predstavnicima privatnog sektora obnovljen projekt „Lastovo — otok zvijezda“.

Široj javnosti malo je poznato kako je Lastovo zbog svoje pozicije specifično po iznimno bistrom nebu, jedinstvenom u Europi, te se čak i usred naseljenih područja bez ikakve opreme može uživati u spektakularnim nebeskim prizorima. Ta kvaliteta Carskoga otoka, koja bi se uz malo promišljanja lako mogla pretočiti u cjelogodišnji, održivo-razvojni turistički adut, prepoznata je još prije desetak godina, kada je na Lastovu, na inicijativu astronoma iz Hrvatske i Slovenije, priređeno nekoliko značajnih međunarodnih skupova o Parkovima tamnoga neba.

Općina Lastovo nakon toga je prva u Hrvatskoj prilagodila javnu rasvjetu ekološkim zahtjevima za zaštitu noćnog neba, a u narednim godinama Hrvatski astronomski savez nastavio je s organizacijom astronomskih radionica i motrenja te predavanja o svjetlosnom onečišćenju. No, zbog raznih razloga taj projekt je zamro. Usprkos sjajnom potencijalu te velikom interesu astronoma iz cijeloga svijeta, Lastovo nije tada dobilo status Međunarodnog parka tamnog neba, prorijedile su se astronomske aktivnosti, a stalo se i s ulaganjem u infrastrukturu. Sve do ove godine. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

Feljton MORE

Svjetla na pučini

Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana, feljton (4).

Nakon što su u funkciju stavljeni svjetionici Savudrija, Trst i Porer valjalo je pomorcima osigurati sigurnu plovidbu noću i na srednjem i južnom Jadranu. Grade se svjetionici na Dugom otoku i Lastovu, a potom i na punti Oštra.

Giuseppe Sforzi projektira nakon Porera i svjetionik koji treba aktivirati na sjeverozapadu Dugog otoka. Na lokaciji Punta Bjanka u blizini uvale Pantera i naselja Veli Rat izgrađena je napredna varijanta svjetionika u Savudriji. Već iskusni graditelj svjetionika još gradi pod utjecajem Nobilea pa ovaj objekt ima sličnu vitku, ali nešto višu, gotovo trideset i sedam metara visoku kulu. Poučen mentorovom pogreškom u planiranju stambenog prostora pri gradnji Savudrije, smješta cjelokupan prostor s tri stana u isti objekt, čime svakako dobiva skladniju arhitekturu. Šternu smješta s vanjske strane, nasred velike popločene površine za prikupljanje kišnice.

Lanterna Punta Bjanka ili Veli rat upaljena je na Silvestrovo 1848. godine i imala je prvi Fresnel aparat postavljen na Jadranu. Zbog još svjetionički needuciranog domaćeg kadra dovedeni su s tršćanske lanterne svjetioničari Lorenzo Zanolla i Alessandro Alessandri. Na toj je lokaciji svjetionik doista bio potreban – već iduće godine svjetioničari su spasili talijanske brodolomce.

Dvadesetak godina kasnije će nasuprot ulazu, prema šterni, biti izgrađena kapelica za vjersku utjehu svjetioničarima i njihovim obiteljima. Njenom je izgradnjom na specifičan način zatvoren prostor popločanog skupljališta kišnice. Istovremeno se gradi mol u uvali Sušica i put do nje. Duž novog puta posađena su stabla, koja će za stotinjak godina stvoriti intimnu stazu od svjetionika do svjetioničke barke. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

Feljton MORE

Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana (3)

U prvim desetljećima prošlog stoljeća u svrhu poboljšanja plovidbenog pravca Južni Jadran − Trst izgrađeni su svjetionici Porer i Skriževa na Lastovu. Prvotno drven, Porer je davne 1833. izgorio te 1846. poprimio današnji izgled. U Dalmaciji prvo provizorno svjetlo zasjalo je 1839. na Lastovu

Projekt tršćanske lanterne potpuno je iscrpio arhitekta Pertscha koji je tijekom karijere izradio brojne projekte za građevine u Trstu. Uz gradski svjetionik, najpoznatiji su dovršenje Teatro Nuovo i fasada crkve S. Nicolo, te naravno svjetionička zgrada uz Nobileovu lanternu kod Savudrije. Lanterna je kasnije pružala i sekundarne usluge. Tako je dugi niz godina s lanterne davan signal podneva sa zvukom topa i paljenjem svjetla na 5 minuta. Signal aktivacijskog mehanizma je dolazio iz obližnje C. K. Accademia di Comercio e Nautica na lanternu strujnim putem. Još jedna služba je bila signalizacija barometra na živinoj skali na jarbolu postavljenom duž kule lanterne, odnosno na njenoj NE strani prema gradu. Čuvali su i barut s brodova u tranzitu. Lanterna je bila simbol grada Trsta dugi niz godina.

Prvotni plan za izgradnju triju svjetionika na istarskom poluotoku bližio se 1831. godine finalizaciji. Nakon savudrijske i tršćanske lanterne (gdje su radovi bili pri kraju) trebalo je pokrenuti radove i na jugu istarskog poluotoka. Nobile je još 1816. godine odredio Fenolegu za lokaciju novog svjetionika, no mnogi nisu bili uvjereni da je to najbolji izbor.

Više pročitajte u novom broju Mora.