svjetionici1
FeljtonMORE

Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana, feljton (4).

Nakon što su u funkciju stavljeni svjetionici Savudrija, Trst i Porer valjalo je pomorcima osigurati sigurnu plovidbu noću i na srednjem i južnom Jadranu. Grade se svjetionici na Dugom otoku i Lastovu, a potom i na punti Oštra.

Giuseppe Sforzi projektira nakon Porera i svjetionik koji treba aktivirati na sjeverozapadu Dugog otoka. Na lokaciji Punta Bjanka u blizini uvale Pantera i naselja Veli Rat izgrađena je napredna varijanta svjetionika u Savudriji. Već iskusni graditelj svjetionika još gradi pod utjecajem Nobilea pa ovaj objekt ima sličnu vitku, ali nešto višu, gotovo trideset i sedam metara visoku kulu. Poučen mentorovom pogreškom u planiranju stambenog prostora pri gradnji Savudrije, smješta cjelokupan prostor s tri stana u isti objekt, čime svakako dobiva skladniju arhitekturu. Šternu smješta s vanjske strane, nasred velike popločene površine za prikupljanje kišnice.

svjtionici3

Lanterna Punta Bjanka ili Veli rat upaljena je na Silvestrovo 1848. godine i imala je prvi Fresnel aparat postavljen na Jadranu. Zbog još svjetionički needuciranog domaćeg kadra dovedeni su s tršćanske lanterne svjetioničari Lorenzo Zanolla i Alessandro Alessandri. Na toj je lokaciji svjetionik doista bio potreban – već iduće godine svjetioničari su spasili talijanske brodolomce.

Dvadesetak godina kasnije će nasuprot ulazu, prema šterni, biti izgrađena kapelica za vjersku utjehu svjetioničarima i njihovim obiteljima. Njenom je izgradnjom na specifičan način zatvoren prostor popločanog skupljališta kišnice. Istovremeno se gradi mol u uvali Sušica i put do nje. Duž novog puta posađena su stabla, koja će za stotinjak godina stvoriti intimnu stazu od svjetionika do svjetioničke barke. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

svjetionice2
feljton1
FeljtonMORE

U prvim desetljećima prošlog stoljeća u svrhu poboljšanja plovidbenog pravca Južni Jadran − Trst izgrađeni su svjetionici Porer i Skriževa na Lastovu. Prvotno drven, Porer je davne 1833. izgorio te 1846. poprimio današnji izgled. U Dalmaciji prvo provizorno svjetlo zasjalo je 1839. na Lastovu

Projekt tršćanske lanterne potpuno je iscrpio arhitekta Pertscha koji je tijekom karijere izradio brojne projekte za građevine u Trstu. Uz gradski svjetionik, najpoznatiji su dovršenje Teatro Nuovo i fasada crkve S. Nicolo, te naravno svjetionička zgrada uz Nobileovu lanternu kod Savudrije. Lanterna je kasnije pružala i sekundarne usluge. Tako je dugi niz godina s lanterne davan signal podneva sa zvukom topa i paljenjem svjetla na 5 minuta. Signal aktivacijskog mehanizma je dolazio iz obližnje C. K. Accademia di Comercio e Nautica na lanternu strujnim putem. Još jedna služba je bila signalizacija barometra na živinoj skali na jarbolu postavljenom duž kule lanterne, odnosno na njenoj NE strani prema gradu. Čuvali su i barut s brodova u tranzitu. Lanterna je bila simbol grada Trsta dugi niz godina.

Prvotni plan za izgradnju triju svjetionika na istarskom poluotoku bližio se 1831. godine finalizaciji. Nakon savudrijske i tršćanske lanterne (gdje su radovi bili pri kraju) trebalo je pokrenuti radove i na jugu istarskog poluotoka. Nobile je još 1816. godine odredio Fenolegu za lokaciju novog svjetionika, no mnogi nisu bili uvjereni da je to najbolji izbor.

Više pročitajte u novom broju Mora.

feljton3