zut0
MOREPorti

Žutske priče

Oplovili smo kornatski otok koji jednako privlači ljepotom, sigurnošću svojih uvala i silnom privrženošću Murterina, njegovih vlasnika čiji se život odvija na dvije adrese – murterskoj i žutskoj

Svaka plovidba do Žuta vrati me u mislima tridesetak godina unatrag, na početak devedesetih, kad sam prvi put tamo doplovio. Osupnuo me ljepotom, ugođajem, privukle su me dvije betulice u kojima se moglo štogod pojesti. S početkom rata kad se u ACI-jevu marinu preselila Adriatic Nautical Academy koju je tad zajedno s marinom vodio Damir Miloš a prvi instruktor bio moj gimnazijski sudrug Živko Matutinović, vezao sam na njen gat barem pet-šest puta svake sezone. Od ranog proljeća pa sve do kasnojesenskih kiša. Čak sam i jednu Novu godinu, 1995. tamo dočekao. Bijaše to djevičansko doba žutske nautike. Jer makar su otok i njegova sidrišta bili dobro znani nautičarima što su svoja plovila držali u murterskoj, biogradskoj i zadarskim marinama priča se stubokom promijenila kad je u ljeto 1985. godine otvorena ACI marina Žut.

zut1

Stotinjak sigurnih vezova, restoran, kupaonice, struja i voda počeli su privlačiti mnogo veći broj nautičara − Nijemaca, Austrijanaca i osobito Talijana koji bi ljeti doplovljavali do naše obale. Privlačili su ih robinzonski ugođaj, mogućnost da se osame u kakvoj uvalici čim se odmaknu s veza i Murterini, vlasnici otoka koji su tamo ljeti boravili. Bilo je to vrijeme kad si još mogao sjesti s njima za stol pred kućom i pojesti jutarnji ulov koji su sebi spravljali za objed pa platiti onoliko koliko si mislio da to vrijedi. A onda je došao rat i rastjerao sve koji su tu dolazili uživati. Ne i vlasnike kućica, maslinika, ovaca i pokojeg magarca koji su se nastavili brinuti za svoje posjede i blago. (…) Više pročitajte u 268. broju Mora.

Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe

zut3

 

MYSB-0295
Novosti

Summer Breeze na Ravnom Žaknu

Hrvatska nautička scena je živnula, a ekskluzivni događaji poput ovog podižu ljestvicu ponude za klijente s dubljim džepom

U današnje vrijeme nije dovoljno samo biti zastupnik nekog brenda brodova pa se dealeri sve više okreću kreiranju dodatnog sadržaja za klijente. Nautičku scenu su posljednjih godina kod nas, po uzoru na druge elitne nautičke destinacije obogatili različiti ekskluzivni događaji za vlasnike brodova istog brenda. Njihovi vlasnici vole osjećati pripadnost, pa se pojedini zastupnici trude stvoriti atmosferu svojevrsnu neformalnim klubovima s događajima koji okupljaju ljude sličnih afiniteta i životnih stilova.

Takvih zastupnika je kod nas ipak još uvijek vrlo malo, a jedan od njih je MennYacht Group, ekskluzivni zastupnici brendova Ferretti Group kojima pripadaju brendovi Ferretti Yachts, Pershing, Itama, Riva i Custom Line, a ujedno su zastupnici i drugih brendova brodica, tendera i morskih „igračaka“ poput Technohull RIB-ova, Williams Jet tendera, SUR Marine tendera, Lampuga jet daski, Darth Craft dječjih vodenih skutera te Belassi PWC-a.

Uz post-prodajno praćenje, brigu o dostupnosti servisa, dodatne opreme i usluga, MennYacht koji djeluje na području Slovenije, Hrvatske, Južne Njemačke, Slovačke, Češke, Mađarske, Srbije, Crne Gore i Albanije  stvara dobar primjer kvalitetnog zastupstva brendova. Jedan od takvih je i njihov VIP događaj nazvan „Summer Breeze“ organiziran na Ravnom Žakanu, točnije u restoranu Konoba Žakan unutar Nacionalnog Parka Kornati krajem srpnja. Za svoje goste organizirali su nezaboravan tulum s atraktivnim umjetničkim i zabavnim sadržajem, te gastronomskim poslasticama.

U suradnji s Technohullom, Belassijem i Lampugoma te luksuznim brendovima Ferretti, Malalan, Caviar Giaveri i drugima organizirali su događaj koji je okupio njihove partnere, klijente i prijatelje. Druženje na jednom od najljepših nautičkih odredišta proteklo je u opuštenoj ljetnoj atmosferi gdje su uzvanici uz živu glazbu plesali do dugo u noć.

Predsjednik uprave MennYachta, Matjaž Murko, kazao je da „Vrijeme provedeno u društvu prijatelja stvarajući lijepe uspomene smatramo magičnim trenucima, zbog čega ćemo se potruditi da iduće godine ponovo napravimo Summer Breeze.“

MYSB-0018
MYSB-0020
MYSB-0030
MYSB-0024
MYSB-0045
MYSB-0003
MYSB-0046
MYSB-0066
MYSB-0048
MYSB-0083
MYSB-0134
MYSB-0205
MYSB-0142
MYSB-0189
MYSB-0222
MYSB-0228
MYSB-0237
MYSB-0243
MYSB-0245
MYSB-0263
MYSB-0269
MYSB-0295
MYSB-0359
MYSB-0456
MYSB-0449
MYSB-0451
MYSB-0467
MYSB-0471
MYSB-0481
MYSB-0487
MYSB-0484
MYSB-0489
MYSB-0543
MYSB-0546
MYSB-0575
MYSB-0578
KORNATI1 copy
MOREPlovidbe

Čuvari Kornata

Mogu li svi oni izletnici i nautičari što čitavo ljeto ovamo hrle uopće zamisliti ovu zimsku nirvanu u koju smo upravo uplovili

Odlazim doma, nemam više tu što raditi — kazao nam je rezignirano Smiljan Turčinov, dok se sa suprugom ukrcavao u osammetarsku Adrianu i zatvarao kuću u Vruljama. “Do prije dvije godine u ovo doba imao sam pedesetak ovaca i dvadesetak janjadi, a sad imam 18 ovaca i niti jedno janje. Kako se izlegu i zableje, stignu čagljevi i zakolju ih. Pojedu iznutrice, isišu krv i odu. Kad više ne bude janjadi potamanit će ovce, a onda jao si ga maslinama. Ovce u njima brste travu i grmlje, gnoje ih. Kad je prije dvije godine počela nestajati janjad i krenule priče da je kolju čagljevi, smijao sam se i komentirao da je za nestanak sigurno kriva koja bevanda previše… Ah, kako sam bio u krivu. U ribolov ne možemo, ovce nestaju, ostanemo li i bez maslina možemo zaboraviti sve ono radi čega dolazimo i živimo u Kornatima.”

KORNATI2

Pratile su nas slične priče čitavog posljednjeg siječanjskog vikenda i naše kratke zimske đite u Kornate, u doba kad rijetki u njih dolaze, izuzmemo li Murterine, Betinjane i Zaglavce, vlasnike krša i kuća po tamošnjim valama. A i njih je u ovo doba malo, manje negoli inače. Spremajući se isploviti iz Betine, uzeli smo telefon u ruke i saznali da na Smokvici trenutačno nema nikoga. Turčinovi su u Murteru jednako kao i Andrija Kero. Nikoga nema ni u Opatu. I Tito Ježina, kornatska legenda, iz Lučica je otplovio na kraj. Nema veze, idemo mi put Ravnog Žakna, znamo da u restoranu uvijek ima nekoga tko ga čuva. Možda je baš sad tamo Nikša Bakulić, chef. Zovemo Nikšu, javlja se odmah pa saznajemo da je kod kuće, ali na Žaknu je Margarita Ježina. Bit će joj drago da nam primi cimu i bude na usluzi. I bila je. Dok smo stigli iz Zagreba i sa Raba, ukrcali stvari i spizu, pala je noć i zapuhala tramuntana. Za razliku od lanjskog siječnja kad smo se smrzavali obilazeći Pašman i Ugljan, ovoga puta nam je grijanje na brodu radilo besprijekorno pa smo jedva čekali doći na rivu na Žaknu, vezati se i u toplom spraviti večeru. A Margarita je, da nam i pri srcu bude toplije, upalila agregat i užgala svu rasvjetu ispred restorana. Dočekala nas je na rivi, primila cimu, pozdravila nas i odjurila natrag gledati rukometnu utakmicu. (…) Više pročitajte u 264. broju Mora.

Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe

KORNATI3