maiden
Novosti

7 filmova o jedrenju

Izdvojili smo nekoliko inspirativnih dokumentarnih filmova o jedriličarima, njihovim pothvatima i ljudima koji su inspiracija generacijama

Osim sportaša i profesionalaca, samo rijetki optimisti odlaze u plovidbu zimi. U ovo doba godine, nautičari charteraši uglavnom maštaju o destinacijama i rutama koje žele obići, kalkuliraju i usklađuju cijene sa željama, a vlasnici brodica razmišljaju o cijeni održavanja broda i količini posla koji ih čeka na brodu prije iduće nautičke sezone. Pobornici smo cjelogodišnje plovidbe, pa ako imate grijanje na brodu, voljno društvo i toplu vodonepropusnu odjeću, zimska plovidba je iznimno iskustvo. No, komfor je individualan i relativan pojam. Stoga smo izabrali 7 jedriličarskih dokumentaraca za one koji žele uživati u “jedrenju” i prizorima mora iz udobnosti kauča i barem u mislima zaploviti morem.

Vola, Luna Rossa (2021.)

Dokumentarac u produkciji talijanske nacionalne televizije RAI2 i RAI Documentari prati priču o legendarnom talijanskom brodu od 1997., godine kada je prvi put porinut, do momenta u kojem je Luna Rossa pobijedila PRADA Cup, kvalificirajući se za Challengera 36. America’s Cupa. Film Volo, Luna Rossa premijerno je prikazan tijekom prestižnog MIA DOC 2021 showcase u Rimu, u listopadu ove godine u sklopu programa Italians Doc It Better.

The Boat that Ian Built (1974.)

Jedna od najpopularnijih klasa jedrilica i danas je Laser, od nedavno ILCA. The Boat that Ian Built prati priču o nastajanju jedrilice koja je pokorila svijet jedrenja i danas se nalazi u hangarima svih jedriličarskih klubova. Bruce Kirby dizajnirao je „Weekender“ prema naputcima industrijskog dizajnera Ian Bruce, a glavna odredba bila je da stane na krov automobila, te da košta manje od tadašnjih 1000 USD. Ubrzo je Weekender preimenovan u Laser, te je u prvoj godini dana prodano 800 primjeraka, a do danas je napravljeno preko 230 tisuća ILCA trupova. Nedavno je objavljena i knjiga o dizajneru Bruceu Kirbyju koji je preminuo u 92. godini života, u srpnju ovog ljeta.

Maiden (2019.)

Radnja prati yachting kuharicu Tracy Edwards i njenu, prvu žensku posadu tijekom Whitbread regate oko svijeta 1989. i 1990. godine. Priča je vrlo emotivna, sa snažnom porukom i odlučnosti žena koje su se drznule napraviti korak u muški svijet, riskirajući sve, kako bi završile regatu oko svijeta. Njihovo postignuće je nadahnulo brojne promjene u jedriličarskom svijetu, u kojem i dalje dominiraju uglavnom muškarci. Dokumentarni film Maiden, premijerno je prikazan 2018. na Toronto International Film Festival te je dobio brojna priznanja i odlične ocjene publike na popularnim filmskim internetskim stranicama. Tracy i Maiden i danas plove te su postali globalni ambasadori poticanja djevojaka i žena kroz edukaciju i različite kampanje za prikupljanje financijskih sredstava.

Relentless (2019.)

Intervju s glavnim akterom ovog filma možete pročitati u aktualnom, 263. broju mora. Riječ je o Alexu Thomsonu, neumoljivom jedriličaru koji je obilježio offshore jedrenje posljednja dva desetljeća, a čiji su podvizi često izazivali čuđenje obožavatelja ovog sporta. Alex je jedan od najvažnijih ambasadora jedrenja i jedan od primjera uspješne suradnje sportaša, menadžera tima sa sponzorima, bez kojih ovog sporta ne bi bilo, jer su brodovi i operativni troškovi vrlo visoki. Relentless je dokumentarni film koji govori o Alexovoj upornosti i predanosti svom životnom pozivu, poslu, hobiju i najvećoj ljubavi, te neostvarenom snu, pobijedi u solo regati oko svijeta, Vendee Globe 2016. / 2017. godine.

Sailing Legend (2020.)

Kada kažemo jedriličarska legenda, vrlo je vjerojatno da će mnogi odmah pomisliti na Sir Robina Knox Johnstona, čiji ste intervju imali prilike čitati u našem jubilarnom izdanju Mora, kojeg smo napravili uoči početka pandemije. Robin je prvi čovjek koji je oplovio svijet, sam, bez stajanja. Uzmimo u obzir da je to bilo 1968. godine, kada je jedini navigacijski instrument bio sekstant, kojim se položaj na karti određivao prema kutnoj visini nebeskih tijela u odnosu na horizont. Iste godine SAD je poslao ljude na mjesec i do tada je u svemiru već boravilo na desetke astronauta, nitko do tad nikada nije sam oplovio svijet. Robin je aktivan i danas, te se posljednja dva i pol desetljeća bavi organizacijom Clipper Race regate oko svijeta.

Red Dot on the Ocean: The Matt Rutherford Story (2014.)

Inspirativna priča o Mattu Rutherfordu, neperspektivnom mladiću koji je kupio jedrilicu putem interneta, bez da ikakve provjere, sam naučio jedriti i s 21 godinom se odlučio na opasnu pustolovinu u kojoj je skoro poginuo. Nakon nekoliko godina iskustva stečenim na Atlantskom oceanu, volontirao je u udruzi CRAB koja omogućava jedrenje invalidima. Kako bi prikupio novac potreban za rad udruge, odlučio se na nesvakidašnji pothvat. Matt je prvi koji je sam oplovio obje Amerike, bez stajanja u jedrilici dugoj 8 metara. Krenuo je 2011. iz Annapolisa, gdje se uspješno vratio 309 dana kasnije. Ruta koju je izabrao bila je duga 27 tisuća nautičkih milja, za koju su mnogi iskusni profesionalni jedriličari komentirali da je to pokušaj samoubojstva. Film je ispričan kroz forme intervjua s Mattom, njegovom obitelji, te poznatim profesionalnim jedriličarima, te je dobio nekolicinu filmskih nagrada.

Maidentrip (2013.)

Priča o mladoj Nizozemki Lauri Dekker provlačila se kroz medije prije 10-ak godina u cijelom svijetu. Tada 13-godišnjakinja, uz podršku roditelja, odlučila se upustiti u plovidbu oko svijeta sama, a slučaj je završio na sudu. Na posljetku, nizozemski sud je odgovornost odlučio prepustiti roditeljima, a Laura je s 14 godina, 21. kolovoza 2010. krenula u avanturu koja i danas izaziva polemike u javnosti. Uspjela je u svom naumu, te se sa 16 godina, na 12,4 m dugoj jedrilici Guppy vratila u Simpson Bay, Sint Maarten nakon 518 dana. Film možete pronaći na ovoj poveznici.

Piše: Teo Marević
Foto: YouTube Screenshot / Maiden 2018

JK Hydra 4
Novosti

Dubrovnik dobio novi klub

JK Hydro nastao je na entuzijazmu jedriličara, a prije nekoliko dana primljen je u Hrvatski jedriličarski savez

Klub su osnovala petorica prijatelja i jedriličara Ivan Grgić, Antonio Uršić, Tomi Šoletić, Andrej Kalajdžić i Lovre Peović, a sve je počelo u jednoj dubrovačkoj garaži, kao i mnoge uspješne poduzetničke priče. Kroz ćakule, kažu nam, shvatili su da su „aktivnosti na vodi“ u Dubrovniku zapostavljene i da je „sramota da se u gradu s toliko snažnom pomorskom tradicijom ljudi okreću svakoj drugoj vrsti sporta, a živimo na moru.“

Prvotna ideja bila im je osnovati udrugu s ciljem stvaranja uvjeta i infrastrukture za njih ali i druge sugrađane, da se bave jedrenjem u malim klasama i drugim vrstama vodenih sportova, a za što u gradu nisu postojali uvjeti. Grgić je u svom vlasništvu imao mali sportski katamaran klase Hurricane s kojim su jedrili u početku i počeli otkrivati svijet brzih jedrilica, a u međuvremenu kupili su i jedan katamaran klase „A“ u kojeg su se „momentalno zaljubili.“

Sve ovo vrijeme brodove su držali na improviziranom navozu u Mokošici, na lokaciji napuštenog škvera ugašene tvrtke „Atlas.“ Iz Italije su nabavili još dvije “A” klase i zatim krenuli s tečajevima jedrenja za odrasle. Tajnik kluba, Lovre Peović, priča nam da su uz minimalnu reklamu imali velik odaziv, puno veći nego što su očekivali. Shvatili su da im treba i svlačionica i skladište, pa su za te potrebe prenamijenili kućicu od vinča na navozu u prostorije udruge.

Očistili su i stotinjak kvadrata prostora i napravili prostor za držanje jedrilica s hvatištima za vezivanje za tlo. Posljednje dvije godine za svoje članove održavaju tečajeve jedrenja, radionice čvorova i mornarskih vještina za osnovno-školsku djecu, radionice sitnih brodskih popravaka stakloplastikom. Ove su godine dobili i sredstva od Zajednice tehničke kulture za RU jedrilice Dragonforce 65 pa će imati i modelarsku sekciju.

„Za djecu naših članova na raspolaganju su dva Optimista, ali zbog pomanjkanja uvjeta ne održavamo školu jedrenja za djecu.“ Broj članova raste, a jedriličari brzo napreduju i krenuli su razgovori o regatama, iz čega se rodila ideja da se učlane u Hrvatski jedriličarski savez. To je značilo i to da se Udruga Hydro prekrsti u Jedriličarski klub Hydro. To se ostvarilo prije nekoliko dana kada su i službeno primljeni u savez. Predsjednik kluba je Ivan Grgić, a tajnik Lovre Peović. Broje 40-ak članova i jedre na katamaranima „A“ klase. U floti kluba imaju četiri jedrilice klase „A“ od kojih su dvije foileri, zatim Hurricane koji je stariji primjerak, ali odličan za učenje, te dva Optimista.

Sve jedrilice su nabavili i ostvarili ulaganja isključivo vlastitim sredstvima, a sav obavljeni posao obavljaju volonterski. Sada je pred njima pokušaj ostvarivanja koncesije na pomorskom dobru, kako bi mogli tražiti sredstva za ozbiljnije investicije u infrastrukturu i podizanje standarda kluba. Iz kluba Hydro dolazi i većina posade regatnog broda „Stravaganza“ kojim su ove godine nastupili na Južno-dalmatinskoj regati, na Mrduji i Viškoj regati, te ostvarili dobre rezultate.

Hydra JK Hydra 2 JK Hydra

Foto: Facebook / JK Hydro

laser1
Jedriličarske destinacijeMORE

Veliki iskorak Marine Kaštela

EP za Radiale bila je najmasovnija regata ikada održana u Hrvatskoj, čime se Jedriličarski centar u Kaštelima nametnuo kao idealna lokacija

Tri velike međunarodne regate za male klase ove se godine održavaju u Hrvatskoj: Mornar je u svibnju ugostio europsko prvenstvo za klasu Zvijezda, Split krajem kolovoza organizira europsko prvenstvo za klasu Šljuka, a početkom srpnja u organizaciji kluba Marina Kaštela održano je juniorsko europsko prvenstvo u klasi ILCA 6, poznatijoj pod donedavnim imenom Laser Radial. Bez obzira na reputaciju klase Zvijezda ili popularnost Šljuke, regata u Marini Kaštela bila je najznačajniji jedriličarski događaj sezone u Hrvatskoj i to iz dva razloga. Naime, juniorsko europsko prvenstvo za Radiale bila je najmasovnija regata za olimpijske ili prijelazne klase ikada održana u našoj zemlji, jer na startnoj listi našao se čak 301 natjecatelj iz 38 zemalja.

Također, prvi put kontinentalno prvenstvo održano je u organizaciji Marine Kaštela čiji se nedavno otvoreni Jedriličarski centar s 80-metarskom rampom za porinuće brodova, velikim hangarom i infrastrukturom koje se ne bi postidjeli niti Kiel ili Riva del Garda, potvrdio kao najzahvalnija lokacija na Jadranu za ugošćavanje velikih međunarodnih regata. Dobitak je to i za hrvatsko jedrenje u globalu, jer regate najvišeg ranga do sada je u stanju bilo organizirati tek nekoliko naših klubova: splitski trolist Labud — Mornar — Split te zadarski Uskok. Marina Kaštela i istoimeni jedriličarski klub položili su tako organizacijom ove regate prvi veliki ispit i pozicionirali se na jedriličarsku kartu ne samo Hrvatske, već i Europe.

laser2

Pripreme za regatu protekle su u ozračju zdravstvene krize, jer su mnoge europske zemlje koncem lipnja još imale razne restrikcije vezane uz putovanja, no u Kaštela je na kraju ipak pristiglo više od 300 jedriličara i jedriličarki u najmasovnijoj prijelaznoj klasi, a uz njih je doputovalo i više od 100 trenera te oko 200 pratitelja i roditelja. Ukupno je, doznajemo od organizatora, izdano više od 500 akreditacija za jedriličare, suce i prateće osoblje, a kako je prvenstvo bilo otvorenog tipa, u Kaštela su osim Europljana stigli i jedriličari iz prekomorskih zemalja, iz Amerike, Kanade, Tajvana i Brazila. Neki od natjecatelja koji su već uplatili startninu na kraju zbog Covida nisu uspjeli nastupiti na regati pa je na ILCA 6 juniorskom europskom prvenstvu u konačnici jedrilo njih 289, od čega 217 u muškoj i 72 u ženskoj konkurenciji. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Lari Lulić
Snimke: Thom Touw / EURILCA, Juraj Vrpcić