Caracol_3dSailBoat_08
Novosti

3D printana jedrilica

Napravljen je od reciklirane plastike i predstavljen u sklopu Milano Design Week-a kao demonstracija ove tehnologije naspram tradicionalnog kompozita

Tvrtke Caracol i NextChem (Maire Tecnimon Group) su udružile snage i napravile Belugu prvu 3D printanu jedrilicu, napravljenu u jednom komadu od recikliranog materijala MyReplastTM. Mala sportska jedrilica je predstavljena na ovogodišnjem Milano Design Weeku kao simbolični početak i inovaciju u svijetu proizvodnje. Caracol je tvrtka koja proizvodi robotizirane sustave Additive Manufacturing system koji se mogu koristiti za poboljšanje učinkovitosti različitih proizvodnih metoda, a istovremeno pruža ekološki prihvatljivije rješenje.

Tradicionalna metoda proizvodnje suvremenih trupova jedrilica uglavnom se bazira na smolama i materijalima koje je gotovo nemoguće reciklirati, poput stakloplastičnog kompozita. Zbog toga je Caracol svoju robotsku ruku „zaposlio“ da napravi jedrilicu u jednom komadu koristeći 3D Print tehnologiju dodavanja materijala. Takav način proizvodnje osim ekološko održive, ima i ekonomsku računicu, a čitav proces je relativno brz.

Beluga je prvi put izložena početkom mjeseca, gdje su kreatori razgovarali s javnosti o inovaciji, procesu proizvodnje, cirkularnoj ekonomiji i recikliranju plastike. U videu prikazuju proces od dizajniranja, preko reciklaže materijala, proizvodnje odnosno printanja pa do korištenja proizvoda – jedrenja. Podsjećamo, prije dvije godine je na Sveučilištu Maine u sklopu Centra za napredne strukture i kompozite 3D Print tehnologijom isprintan je 3Dringo koji drži dva Guinnessova rekorda. Jedan za drugi najveći 3D print objekt ikad napravljen, a drugi za najveće plovilo napravljeno tom tehnologijom, za što je bilo potrebno samo 72 sata.

Caracol_3dSailBoat_04

Foto: NextChem

007
Novosti

Bond jedri na Spirit 46

U najavi novog nastavka kultnog serijala Ralph Fiennes u ulozi „M“ postavlja pitanje gdje je 007? Odgovor je u naslovu ovog teksta

Britanski špijun James Bond već desetljećima fascinira publiku i obožavali ga ili samo volili, Double-O-Seven je „cool“ koliko je to moguće biti. Vozi automobile, motore, avione, helikoptere, podmornice, skija, roni, a bome i plovi. Nekolicina poznatih jahti i brodica koje su se pojavljivale u filmovima o Jamesu Bondu stekle su kultni status. Riva je status klasika stekla kroz filmove, ujedno i kroz brend Jamesa Bonda te se pojavljuje u više nastavaka. Sean Connery, Roger Moore, Timothy Dalton, Pierce Brosnan i Daniel Craig, svi su izvodili vratolomije ili uživali u plovidbi tijekom snimanja filmova o tajnom agentu.

U filmu Casino Royal iz 2006. godine, James Bond (Daniel Craig) i Vesper Lynd (Eva Green) jedre iz Crne Gore u Veneciju sa stilom, u novoj jedrilici Spirit 54 (Spirit Yachts). Ista jedrilica se pojavljuje i na kraju filma, dok James Bond razgovara s „M“ sjedeći na provi. U Quantum of solance, stvarni direktor Sunseekera u filmu glumi Bondovog vozača na malom Sunseeker Sovereign 17, a u filmu se pojavljuju i Sunseeker Superhawk 43, te superjahta od 37 m Sunseeker M4. James Bond (Daniel Craig) i Severine (Bérénice Marlohe) u filmu Skyfall jedre na 56-metarskoj Pruva Regina Yacht u blizini Turske.

spectre

Novi trailer za James Bond „No time to die“ koji dolazi u kina ove jeseni, ponovno se pojavljuje Spirit Yachts, ovaj puta sa Spirit 46, modelu iz 2014. godine. Krasna jedrilica koja se kao i svi primjerci koji izađu iz brodogradilišta Spirit Yachts, grade prema specifičnim naputcima naručitelja. U filmu se Spirit 46 može vidjeti dok James Bond uživa u akvatoriju Jamajke, gdje je otišao opuštati se nakon što je odustao od službe. Predsjednik uprave i glavni dizajner Spirit Yachts Sean McMillan komentirao je povodom objave foršpana da je James Bond ikona britanske kulture, te je izrazio zahvalnost za nastavak partnerstva u toliko cijenjenom brendu.

S malo preko 14 metara duljine preko svega, i 10,3 m duljine vodene linije, Spirit 46 je ispod vodene linije vrlo uska i čvrsta napravljena za brzo jedrenje, obalno krstarenje s velikom cruising brzinom, te brzinom trupa od 18 čvorova. Sve kontrole za jedrenje nalaze se u kokpite, pa je pogodna i za jedrenje s malom posadom ili samostalno. Jedrilica je daleko lakša nego što se doima i teži svega 4,5 tone. U interijeru je predviđen smještaj za 4 odrasle osobe, u dvije zasebne kabine, centralnim salonom i banjom. McMillan je komentirajući Spirit 46 kazao da su sve Spirit Yachts inspirirane jedrilicama iz 1930-ih, te ih prilagođavaju željama naručitelja, što se uglavnom odnosi na interijer i vrstu jedrilja.

Tehnički podaci „Bondove“ Spirit 46:

Dužina preko svega: 14,15 m
Širina: 2,83 m
Istisnina: 4,5 tona
Dužina vodene linije: 10,3 m
Gaz: 2,0 m
Balast: 45%
Površina jedara u vjetar: 63.5 m2
Motor: Yanmar

Piše: Teo Marević
Foto: Screenshot YouTube

oceantec1
MORETestovi

Prvi smo testirali Oceantec 50

Prvi u svijetu testirali smo vrhunski performance cruiser slovenske proizvodnje

Dugo smo se spremali zajedriti ovom jedrilicom. Znali smo da Gaber Bregant ima zanimljiv Humphreysov projekt brze offshore jedrilice opremljene za udobna krstarenja pa smo se, kad smo saznali da ima kupca za prvi primjerak, svakih par mjeseci raspitivali kako napreduje gradnja. Stjecajem okolnosti dva smo puta kroz to vrijeme navratili u Ocean Tecove pogone u Jesenicama i kad smo vidjeli o kakvom se brodu radi, to nam je samo dodatno potaklo želju da njime zajedrimo. Brod je more prvi put iskusio u ljeto prošle godine, potom je u zimi još ponešto dorađivan prema željama vlasnika i iskustvima prvih plovidbi, da bi krajem proljeća bio u potpunosti spreman. Tako smo se opet našli u prilici da baš naš magazin prvi u svijetu isproba novu jedrilicu. Prvih dana lipnja u Izoli smo se našli Braslav i Teo iz Mora pojačani Željkom Perovićem Huckom, a na gatu pred pedeseticom su nas čekali njen graditelj Gaber Bregant i Vlado Jankovič, nekadašnji after sales manager Elan Yachtsa. Sve je bilo spremno za isplovljavanje osim što je falilo vjetra. Umjesto priželjkivanih petnaest ili dvadeset čvorova bilo ih je jedva pet. Pa neće nas valjda Eol zakinuti baš danas kad bismo morali toliko uživati.

Sportski kokpit

Oceantec 50 impresionira izgledom i na gatu. Široka krma sa sigurnosnim otvorima na krmenom zrcalu, sportska karbonska kola kormila, šest vinčeva nadohvat ruku, sva sila stopera, crni karbonski jarbol, niski spray-hood… Jasno daju naslutiti njegov karakter pa smo ga požurili upoznati. Počnimo od gradnje. Trup, struktura, elementi, jarbol, bum, kormila… sve je napravljeno od vakuumske infuzije epoksi smole i karbonskih vlakana, a strukturu čini sendvič od SAN (Corecell) pjene u sredini. Dizajnirao ju je poznati studio Humphreys Yacht De-sign, sam projekt vodio je mlađi Tom Hum-phreys, a zahvaljujući laganoj građi i do detalja pametno isprojektiranom brodu, ova 50-ica kada je prazna teži svega 8350 kg. Usporedbe radi, druge jedrilice te duljine prazne teže uglavnom između 12 i 15 tona, a neki Blue Water cruiseri znaju težiti i do 20-ak tona, dok je Oceantec 50 bliži ultra laganim IMOCA 60 offshore regatnim jedrilicama, koje praktički pa nemaju interijer.

oceantec2

Jarbol je Pauger, napravljen od “High Modulus” karbonskih vlakana, zbog čega ima visoki stupanj čvrstoće, ali i svojstvo blage savitljivosti. Graditelj Gaber Bregant objašnjava nam jedan offshore detalj – da je jarbol namjerno stavljen na palubu i u slučaju da padne, napravit će manje štete. Svi sistemi su zamišljeni da budu čim jednostavniji. Zbog toga je i kolumba fiksna. Jedrilica ima sistem s balastnim tankovima kapaciteta po 950 l, koji su skriveni. Sve te performance stvari htjeli su što više sakriti. (…) „Brzi krstaš nije samo važan zbog brzine, već ono što mene oduševljava kod Oceanteca 50 je što po laganom vjetru može postići brzinu usporedivu s konkurentnim brodom koji vozi na motor. Onda je to to, jer već na tri čvora povoljnog vjetra ne moraš razmišljati treba li upaliti motor.“ (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Testirali: Uredništvo Mora – Braslav Karlić, Teo Marević i Željko Perović Huck

Snimio: Teo Marević

oceante3

Orke
Novosti

Orke protiv jedrilice

Krajem lipnja YouTube-u je osvanuo video jedriličara koji su doživjeli napad jata orki. Ovo neobično ponašanje zabilježili su u 10-minutnom filmiću u kojem autor opisuje što su proživjeli.

U proteklih godinu dana, u francuskim i španjolskim nautičkim medijima bilo je više svjedočanstava napada manje grupe orki na jedrilice i katamarane na zapadnoj Francuskoj obali i u Sredozemnom moru. Najpoznatiji je slučaj prošle godine zabilježila obitelj tijekom jedrenja na katamaranu uz zapadnu obalu Francuske i Španjolske, a nimalo ugodan i ne posve bezopasan događaj izazvao je lavinu reakcija u online forumima i na društvenim mrežama jedriličarske tematike. Jedni optužuju nautičare za uznemiravanje ovih veličanstvenih životinja, a drugi govore kako se radi o vrlo rijetkim događajima s orkama, čemu je vjerojatno prethodilo nekakvo traumatično iskustvo. U nagađanjima o razlogu napada spominju se i uznemiravanje buke motora, te pretjerani izlov, te nedostatak hrane.

Autor ovog filmića, Martin Evans, kroz video opisuje kako su doživjeli “napad” orki na njihovu jedrilicu. Cijeli događaj zbio se oko 20-30 nautičkih milja od kopna, kod Gibraltarskih vrata. Kako se Evans šaljivo osvrnuo, “orkestrirani” napad trajao je dva do tri sata. Takvo ponašanje orki nije uobičajeno, pa je posada nagađala o mogućem razlogu, te su između ostalog pretpostavili da je moguće kako orkama nedostaje hrane. Navode da je u Sredozemnom moru i Atlantskom oceanu evidentno manje ribe. Ironično su se našalili da je orkama možda jednostavno dosta ljudi. No, bilo kako bilo, nije se radilo o jednokratnom slučajnom sudaru, već o višesatnom pokušaju čupanja lista kormila i udaranja “kitova ubojica” u bok jedrilice. U jednom trenutku, posada je primijetila da jedna od orki u raljama odnosi dio lista kormila.

Autor videa opisao je da su se osjećali nemoćno i ponizno, te da se nada kako više nikada neće prolaziti kroz slično iskustvo, ali istovremeno osjeća duboku zahvalnost. “To je bilo veličanstveno, biti tako blizu velikim predatorima. Nikad neću zaboraviti taj dan.”

Orke su naposlijetku odustale, a posada se uspjela dočepati kopna u Gibraltaru, gdje su s gata mogli vidjeti oštećenje kormila. Evans svjedoči kako je zahvalan što su zadržali upravljivost i što nitko nije ozlijeđen i što nisu morali lansirati spasilačku splavu zbog mogućeg potapanja jedrilice. Osim oštećenja kormila, sve je prošlo u redu, ali transfer brodice je za njih tu završio. Jedrilica je izvađena iz mora, te mora proći inspekciju oštećenja. Evans kaže kako mu je žao što vlasnik u Grčkoj neće dobiti jedrilicu na vrijeme.

Iz Gibraltara, Evans se vratio avionom u Veliku Britaniju, pa odletio u Grčku gdje se i sada nalazi, priprema vlastitu jedrilicu za povratak u Veliku Britaniju. Ipak, ovaj puta ne želi prolaziti kroz traumatična iskustva u Gibraltarskom tijesnacu, te dodaje “čujem da su francuski kanali ljupki u ovo doba godine.”

Kako je izgledalo njihovo iskustvo, pogledajte u videu:
Prošlogodišnji neugodan susret posade katamarana s jatom orki:

Piše: Teo Marević
Foto: YouTube / Screenshot

skoko2
DelicijeMORE

Ribarev sin

Ukrcali smo se na jedrilicu Davida Skoke i svjedočili pretvaranju jednog siromašnog ulova u začudne pjatance

Za sebe bih mogao reći da vodim sretan život. Imam zdrave obiteljske odnose, sretnu bračnu vezu, lipu i pametnu dicu, nekoliko stvarno dobrih prijatelja i 28 godina uspješnog minulog rada. Uglavnom sam dobrog zdravlja, genetika me počastila brzim metabolizmom i vitkim tijelom. Radim ono što volim, uštedio sam u životu i neku kunu. Ruku na srce, što se mene tiče ništa mi više ne triba.

Ali postoji caka, tj. crta koja mi hrani duh i čisti misli, bez nje ne mogu. Čini me onim što jesam, čini me slobodnim. Ta crta je tamo daleko, toliko daleko koliko oko vidi, tamo di nema ni zgrada ni ceste, di nema gradske vreve ni gužve, tamo riječi nisu važne, tamo je sve ča mojoj duši triba.

Horizont je ta zamišljena crta na kraju mora iza koje se skrivaju svi moji snovi, želje i izazovi. Znam satima gledati prema pučini puštajući misli da lete, da se dižu više od najviše stine na koju se mogu popesti, da vidim tamo priko, tamo di oko ne vidi, tamo di ovi svit staje, a počinje oni neki drugi, meni nepoznat.

skoko1

Ja baš tamo želim poći, tamo priko di još ne znan sve, tamo di mogu naučiti nešto o sebi potpuno novo, tamo gdje ću od nekog novog iskustva ostati PAF! Često me moji doma znaju pitati: “Pa dobro, šta ti fali, zašto uvik žudiš za nečim drugim? Dobro je ovako, ne vuci toliko tamo gdje ne znaš ča te čeka…”

Istina, ništa meni ne fali, dapače imam možda i puno više nego što prosječnom čoviku triba. Al moj je duh gladan, žedan… Klinac u meni ne može se oduprijeti toj potrebi za novim iskustvima, novim saznanjima, izazovima… I znam da još uvijek nisam spreman stati, taj mulac u mojoj glavi stalno grabi za još, vrpolji se kao da je sto vragova u njemu.

OČI PUNE SLIKA

Još ka dite sanja sam život od stotinu avantura, gutao knjige o ljudima i moru. Svako jedro na pučini meni je svoju priču pričalo. Slušao sam priče ribara, oca i stričeva o velikim peškama i punim mrižama. Pasarama na jedra rake su u Veneciju švercali, na vesla kontra levantere doma veslali. Slušao o buri na Galioli od koje koža na rukama puca. O zimi u Osoru kad se tjednima doma nisu mogli vratiti priko Kvarnera. I mareti od juga koja je priko Porera tukla, toliko jako da bi vali sve škure polupali. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

skoko3

 

Pelagic-77_Vinson_of_Antarctica_Launch-at-KM-Yachtbuilders-2021-02-22-1
Novosti

Porinuta polarna Pelagic 77

U Nizozemskoj je porinut rijedak primjerak velike aluminijske jedrilice za polarna istraživanja dvanaesteročlane posade, s dva karbonska jarbola

Početkom tjedna u Makkumu, na sjeveru Nizozemske, porinuta je nova ekspedicijska jedrilica Pelagic 77. Ovo nije svakodnevna jedrilica već gotovo 24 m duga aluminijska jahta, istisnine 49 tona, s dva jarbola napravljena za ekspedicije u najudaljenije krajeve svijeta. Nakon porinuća, krstili su je u “Vinson of Antarctica” prema najvišoj planini kontinenta Antarktike, te na nju postavili dva velika karbonska jarbola.

Gradnja u brodogradilištu KM Yachtbuilders je započela početkom ljeta 2019., a radovi će se na njoj nastaviti još 10-ak dana prije nego pođe na testiranje. Probnu plovidbu u teškim uvjetima trebala bi napraviti preko Sjevernog mora do Norveške. Nakon ljeta, posada planira njome otići u Južnu Ameriku, s ciljem u Puerto Williams u Čileu, najjužnijoj stalno-nastanjenoj točki na svijetu.

Vlasnik je čileanski poduzetnik i pustolov Nicolás Ibáñez Scott. Dizajnirao ju je Tony Castro u suradnji s poznatim jedriličarom i piscem te predstavnikom Pelagic Yachts Chartera, Skipom Novakom, koji zbog pandemijskih mjera nisu mogli prisustvovati porinuću. Konstrukcijski inženjer MCM Newporta koji je radio na Pelagic 77, Peter Wilson kazao je da je bio veoma počašćen kada mu je 2018. godine stigao upit hoće li graditi jedrilicu u timu s Novakom, Castrom i KMY.

Novak je povodom porinuća kazao da je Vinson of Antarctica nasljednica Pelagic Australis, napravljena za ekspedicije na visokim stupnjevima zemljine širine, što znači da je potrebna izuzetna autonomnost, praktičnost i lakoća upravljanja. Vodili su se “Pelagic filozofijom” koju su primjenjivali i na dosadašnjim Pelagic jedrilicama, a sastoji se od jednostavnih sistema koji se mogu lako održavati i na najudaljenijim područjima bez potrebe za intervencijom stručnjaka.

Ovaj jedrenjak, kako ga još možemo zvati, ima centralni poluzatvoreni kokpit, fiksnu kolumbu, s modernim detaljima u dizajnu i gradnji. Umjesto aluminijskih jarbola kakvi su se do sad ugrađivali na ovakav tip jedrilica, Vinson of Antarctica ima karbonske jarbole. Svi sistemi poput vinčeva i rolera mogu se ručno natezati. Za pogon ima instalirana dva Yanmarova dizelska motora ukupne snage 150 ks.

Centralno mjesto je velika pilotska kabina, a prostranost je i unutrašnjosti gdje su svi prostori napravljeni da budu komotni i praktični. U prednjem dijelu unutrašnjosti smješteno je 6 kabina s dvostrukim ležajevima i dvije zajedničke kupaonice. Stil uređenja unutrašnjosti je svijetli namještaj napravljen od bambusovog drveta. Namjena joj je za korištenje u charteru iz matične luke u Puerto Williams, kao i za privatne svrhe vlasnika.

Ovaj tip gradnje je rijedak, ali linije trupa tipične za gradnju istraživačkih jedrilica danas sve češće možemo vidjeti u kategoriji bluewater cruiser, tipu jedrilica koje su nekad definirale velike krstaše. Tako je nagradu European Yacht of the Year 2021 u kategoriji bluewater cruiser dobila Boreal 47.2. Ta je jedrilica ipak neusporediva po namjeni i procesu gradnje, puno manja od Pelagic 77-ice, s daleko većim naglaskom na udobnost i izgled završnih radova, no zbog linija i materijala podsjeća na istraživačke tip.

U nastavku pogledajte veliku fotogaleriju u kojoj je zabilježen proces gradnje Pelagic 77 sa sklapanjem dijelova, modularnih kabina, slaganja aluminijske superstrukture i izrade namješataja, završne obrade, te porinuća.

Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_12
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_16
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_10
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_11
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_8
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_10-1
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_15
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_13
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_11
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_28
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_29
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Interior_27
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_48
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_26
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Exterior_9
Pelagic_77_KMY_Aluminium_Sailing_Yacht_Construction_51
created by dji camera
Pelagic-77_Vinson_of_Antarctica_Launch-at-KM-Yachtbuilders-2021-02-22-1
Pelagic 77_Vinson_of_Antarctica_Launch at KM Yachtbuilders 2021 02 22 (3)
Pelagic-77_Vinson_of_Antarctica_Launch-at-KM-Yachtbuilders-2021-02-22-2
Pelagic 77_Vinson_of_Antarctica_Launch at KM Yachtbuilders 2021 02 22 (4)

Piše: Teo Marević
Foto: Guy Fleury – KMY /Pablo de Pastors

 

Saildrone
Novosti

Saildrone porinuo novi model

Nova Saildrone autonomna jedrilica za prikupljanje podataka duga je 22 m

Prekjučer je porinut 72 stope duga autonomna dron-jedrilica za mapiranje morskog dna, odnosno za prikupljanje meteoroloških i oceanografskih podataka. Tvrtka Saildrone je započela s projektom prije 2015. godine, a sada su u oceanima diljem svijeta deseci njihovih dronova jedrilica  Saildrone Explorer.

Saildrone Explorer autonomne dron-jedrilice grade se u duljini od 23 stope, a godinu dana nakon puštanja u plovidbu neke su već oplovile svijet. Do sad su plovile preko 500 tisuća nautičkih milja. U samo dvije godine tvrtka je privukla gotovo 100 milijuna dolara investicija za svoje projekte, te nastavljaju sa širenjem flote.

Nova Saildrone Surveyor omogućit će još kvalitetnije praćenje i mapiranje. Opremljena je različitom sofisticiranom opremom poput akustičnih instrumenata za mjerenje i mapiranje mora u plitkim i dubokim vodama poput: Kongsberg EM 304 višestruki sonar sposoban za mapiranje morskog dna za dubinu i do 7000 metara ispod površine.

saildro

Surveyor također sadrži i dva Acoustic Doppler Current Profilers (ADCPs) kojim se mjeri jačina i kretanje struja u različitim slojevima mora istovremeno, zatim sličan instrument Teledyne Pinnacle 45 kHz ADCP koji se obično koristi na platformama za mjerenje strujanja na velike udaljenosti i do 1000 m i može ga se montirati u svim smjerovima ispod površine, te Simrad EC150-3C ADCP mjerač strujanja s izmjeničnim mjerenjem u tri različita stupnja, kao i Simrad EK80 echo sounder za praćenje populacije riba.

Richard Jenkins, osnivač i predsjednik uprave Saildrone iza sebe ima bogato brodograditeljsko iskustvo i iskustvo graditelja jedrilica na kopnu s kojom je 2009. godine postavio svjetski brzinski rekord.

Saildrone Surveyor Launch from Saildrone Inc. on Vimeo.

Sal1
Novosti

Nova Salona 46

VIDEO: Još jedna odlična jedrilica izašla je iz brodogradilišta AD Brodovi, a mi smo ju testirali.

Prvi u svijetu urednici Mora, imali su priliku zajedriti novom jedrilicom brodogradilišta iz Solina. Salona 46 nastala je na tragu njihovih već poznatih modela znanih po dobrim jedriličarskim značajkama, udobnosti i kvaliteti gradnje. Novi model koji potpisuje J&J Design i Salona Design znatno je dotjeran u estetskom pogledu bilo da je riječ o interijeru ili eksterijeru, a isto se može reći i za linije trupa i oputu.

Jedrilica je elegantna u svakom pogledu i nudi luksuzniji i udoban boravak u plovidbi. Pokazalo se da i ovaj model odlično jedri pa smo pri slabim vjetrovima bili brži od vjetra. Brodogradilište se snažno okreće proizvodima s ekološkim predznakom. Ova 46-ica ima ugrađen električni pogon uz autonomiju plovidbe 10 sati pri brzini od 6,5 čvorova, te s maksimalnih 8,5 čvorova brzine i do 3 sata plovidbe.

Baterije puni putem dva OceanVolt elektromotora / generatora, koji u 20 h jedrenja pri brzini od 5 čvorova mogu napuniti baterije kapaciteta 30 kW od 0 do 100 posto. Potrošnja i generiranje električne energije se, logično, rapidno povećavaju ovisno o brzini kretanja. Jedrilica sadrži sve karakteristike modernog i udobnog brzog krstaša s elegantnim i ergonomskim rješenjima.

Pogodna je za duži boravak s obitelji i prijateljima na krstarenju, bez potrebe pristajanja u luku, a koliko vidimo imat će šanse i za dobar plasman na regatama. Detaljnije o testu i dojmovima pročitajte u magazinu More, broj 257., prosinac / siječanj.

Nautor'S Swan 98
Novosti

Nova serija Swan jedrilica

Iz brodogradilišta Nautor’s Swon stiže lijepa vijest, da je novi model Maxi Swan 98 uskoro gotov čime ulaze u novu eru.

Objavljene su prve fotografije Swanovog modela iz serije Maxi, jedrilice duge 29,8 metara. Finski brodograditelj je seriju Maxi Swan prezentirao na Monaco Yacht Showu još 2018., kada je i najavljeno da će prvi primjerak u vodi biti ovog ljeta. Najava se obistinila, Maxi Swan 98 će svoju premijeru doživjeti na ovogodišnjem MYS. Osim modela 98 stopa, najavljen je i Maxi Swan 120.

Inače, Maxi Swan je bila jedna od prvih serija Nautor’s Swan brodogradilišta, a 70-ih godina prošlog stoljeća odnosila se na jedrilice napravljene od stakloplastike duge 55 stopa, što je u to vrijeme bio najveći stakloplastični primjerak jedrilice. Nautor Swan novom serijom nastavlja uspješnu praksu s arhitektom Germánom Frersom i dizajnericom interijera Misom Poggi, s ciljem da Maxi pruži maksimalan osjećaj zadovoljstva vlasnikovih potreba glede performansi, plovidbe i boravka na moru.

I paluba i trup napravljeni su tehnologijom epoxy sprint pre-preg karbonskih vlakana, a vanjska površina interijera i eksterijera napravljena je od M-grade Corecell pjene. Ta kombinacija, poručuju brodograditelji daje čvrstu strukturu i krutost trupa s najmanjom mogućom masom, dok istovremeno pruža najviše standarde sigurnosti i pouzdanosti. Model će biti dostupan u dvije verzije dizajna Owner Aft i Owner Forward ovisno o tome preferira li vlasnik da glavna kabina bude smještena u krmi ili provi jedrilice, te četiri verzije tonova interijera s mogućnosti individualizacije u odabiru kožnatih, drvenih i drugih površinskih slojeva. Unutrašnjost je iznimno prostrana i odaje dojam luksuznog apartmana. Kokpit je lišen sportskih i tipičnih jedriličarskih detalja, a cijela paluba je jednostavno izvedena te je namijenjena uživanju u plovidbi.

Nautor'S Swan 98
Nautor'S Swan 98
Nautor'S Swan 98
Nautor'S Swan 98
Nautor'S Swan 98
trans1
MORETehnika

Naš čitatelj iz Kanade poslao nam je priču o tome kako svaki problem mogu riješiti volja i prijateljska pomoć

Od rane mladosti pa sve do odlaska iz Hrvatske, moj prijatelj Ante je bio vlasnik malih plovila. Bilo je tu svega, od gumenjaka do jedrilica i motornih brodova. Po dolasku u Kanadu – prije tridesetak godina – Ante je svoje prve ušteđene dolare dao za kupovinu plovila. Bila je to 5-metarska otvorena jedrilica Falcon, proizvedena u Kanadi. Jadransko more zamijenio je  rijekom Saint Lawrence i unutrašnjim plovnim vodama kojih u provinciji Quebec i Ontario ima u izobilju. Najteže je bilo priviknuti se na činjenicu da ovdje sezona plovidbe ne traje dulje od šest mjeseci – ostatak godine većina rijeka i jezera su pod dubokim ledom u istočnoj Kanadi, a brodovi izvan vode dobro zamotani i pokriveni, u očekivanju nove plovne sezone. Dugogodišnji čitatelji ovog magazina će se možda sjetiti putopisa “Kroz drvene dveri Kanade“ koji je Ante napisao – a More objavilo prije dvadesetak godina – o njegovom putu malim Falconom  duž  vodenog puta Trent-Severn u kanadskoj provinciji Ontario.

Nakon odlaska u mirovinu, Ante je počeo provoditi ljeta na obali Jadrana. Prvih nekoliko godina njegova jedrilica – Tanzer 22, Ceilidh – ostala je i dalje u našem jaht-klubu na obali jezera Saint-Louis, koje čini prošireni dio rijeke Saint Lawrence uz grad Montreal u provinciji Quebec. Antina ideja bila je koristiti brod u jesenskim mjesecima nakon povratka iz Hrvatske, ali s obzirom na ovdašnju vrlo kratku sezonu plovidbe, ubrzo je postalo očito da mu treba brod na Jadranu – a ne ovdje u Kanadi! Logično rješenje problema je svakako bilo prodati Tanzer 22 i kupiti drugu jedrilicu u Hrvatskoj, ali u ovom slučaju logici nije bilo mjesta: Ante nije htio ostati bez svoje jedrilice, a činjenica da (po svoj prilici) nigdje na jadranskoj obali ne bi našao Tanzer 22 na prodaju, ostavila je samo jedan mogući izlaz: poslati Ceilidh  u Hrvatsku! (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

trans2

trans3

AC75 Luna Rossa Launch
Novosti

Tijekom jučerašnjeg popodneva porinuta je još jedna jedrilica klase AC75. Prva od dva primjerka talijanskog tima Luna Rossa Prada Pirelli, izazivača u najpoznatijoj jedriličarskoj utrci na svijetu. Nakon mjeseci simulacija i probnih plovidbi u smanjenom modelu, sada je konačno spreman i model AC75. Svečano krštenje i porinuće jedrilice odvilo se u Luna Rossa bazi u Cagliari, na Sardiniji. Dok su dvije jedrilice timova Emirates iz Novog Zelanda i američkog American Magic tima vrlo sličnog dizajna, ova je na prvi pogled drukčija. Kako su za hidrokrila vrlo striktno predviđena pravila, uz minimalne mogućnosti dorade dizajna, za trup su pravila nešto slobodnija. Ipak, ne odskače ni jedrilica tima Luna Rossa mnogo od prva primjerka iz klase, no prova se bitno razlikuje, zatim hidraulični zglob za krila nije uklopljen u trup kao kod američkog i novozenadskog tima. Nadalje, trup je s prove prema sredini udubljen na sredini prema krilima, dok je od sredine prema krmi vrlo ravan s presjekom kao izdužena vinska čaša.

Na sjeverozapadu Europe, britanski tim INEOS također se sprema za izazov, no oni za sad vježbaju u manjoj, 8,5 metara dugoj verziji 20-metarske AC75 koja će uskoro biti porinuta. Video objavljen prije nekoliko dana, s vježbe u manjem modelu tima INEOS možete pogledati ovdje.

ROSS_PORTSMOUTH The team’s first AC75 sails for the first time.
Novosti

Nakon što je u petak novozelandski Emirates Team, branitelj naslova America’s Cupa,svečano predstavio i porinuo prvu leteću jedrilicu klase AC75, jutros je američki tim izazivača, American Magic objavio prvu fotografiju njihovog AC75 u niskom letu iznad mora. Fotografija jurilice na jedra u letu izazvala je oduševljenje među obožavateljima America’s Cupa, što je ujedno i prva fotografija tog tipa jedrilica iz serije AC75 u akciji. Na stranici tima American Magic dostupan je interaktivan 3D pregled rendera ovog plovila uz opis pojedinih dijelova broda. Jedrilica mase 6,5 tona, dužine 20,7 metara, s jarbolom visine 26,5 metara, te krilima širine 3,9 metara sa svake strane i dubine maksimalnih 5 metara bez problema se podiže iznad površine vode. Pravila i parametre za klasu AC75 zajedničkim snagama su razvili novozelandski Emirates Team  i talijanski Luna Rossa za koje se objavljuje detaljna dokumentacija. Tako se, na primjer, u precizno izrađenim nacrtima za krila ne smije mijenjati gotovo ništa osim boje. Zanimljivo je i to što su na jedrilicama klase AC75 u koje je ugrađen vrhunac inženjerskih dostignuća i mogućnosti zabranjeni uređaji koji na bilo koji način pomažu jedriličarima u komunikaciji, kontroli, mjerenju, računanju ili pozicioniranju plovila i uvjeta plovidbe, pa je ovaj „morski bolid“ vjerniji svojim izvornim, sportskim kompetencijama, nego li kopneni bolid F1. Prema procjenama tima iz Novog Zelanda, ova serija jedrilica mogla bi dostizati brzinu oko 51-52 čvorova, što je oko 5,5 čvorova više od dosadašnjeg rekorda na jedrilicama America’s Cupa, koji je postigao upravo novozelandski tim.