olimp2
MORE

Olimpijske klase bez Igara

Osvajači jedinih hrvatskih olimpijskih medalja u jedrenju radili su sve kako bi ponovili uspjeh u Japanu. Što sada?

Moderne Olimpijske igre dosad nisu bile održane tri puta – 1916., 1940. i 1944. godine, sva tri puta zbog svjetskih ratova, a po prvi puta u povijesti Igre ove godine neće biti održane zbog drugog razloga – pandemije koronavirusa, koja je u kratkom roku paralizirala svijet i iz temelja promijenila način na koji živimo. Za razliku od nekih drugih sportova, primjerice nogometa, Olimpijske igre najznačajnije su natjecanje u četverogodišnjem ciklusu za jedriličare u malim klasama te svi vrhunski natjecatelji formu brižno tempiraju upravo za olimpijsku regatu. Svjetska i kontinentalna prvenstva ili regate Svjetskog kupa važna su natjecanja, ali nastupi i rezultati na Olimpijskim igrama stvar su prestiža te se posebno pamte i cijene. Popričali smo stoga sa Šimom Fantelom i Tončijem Stipanovićem, našim asevima koji su prije četiri godine u Riju osvojili povijesne prve dvije medalje za hrvatsko jedrenje i koji su do prije nekoliko tjedana marljivo radili, trenirali i brusili formu za nastup na Igrama u Tokiju.

Šime i Mihovil Fantela požar koronavirusa u Europi doživjeli su na osobito brutalan način. Prije nego li se o virusu uopće govorilo kao o mogućem problemu, bezbrižno su otputovali na pripreme na Palma de Mallorcu, nakon čega su trebali nastupiti na tradicionalnoj Regati princeze Sofije. No, tijekom priprema u samo 24 sata sve se promijenilo. Odjednom je krenula masovna evakuacija jedriličara s Mallorce, a naša jedriličarska ekspedicija imala je sreće u posljednji trenutak osigurati prijevoz do Hrvatske. Nakon toga su – među prvim Hrvatima uopće – proveli 14 dana u kućnoj samoizolaciji, a tu su dočekali i vijest da se Olimpijske igre odgađaju te da će vjerojatno biti održane sljedećeg ljeta. Šimu Fantelu uhvatili smo za razgovor dan nakon završetka samoizolacije. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.

olimp1

olimp3

elena1
MORERazgovor

Na Svjetskom prvenstvu Laser Radiala u zaljevu Sakamiato u Japanu, Elena Vorobeva izborila je olimpijsku normu za Hrvatsku u toj klasi, a bude li bolja od drugih naših jedriličarki na još jednoj kvalifikacijskoj regati, nastupiti će na Olimpijskim igrama i tamo braniti boje Hrvatske i jedriličarskog kluba Split za koji odnedavno jedri. Profesionalni put te nekada ruske, a sada hrvatske jedriličarke bio je neobičan i trnovit. Za Rusiju je nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu u klasi Elliott 6M i bila četvrta, a onda je, vrativši se u matični Radial, procijenila da nešto mora značajno mijenjati želi li nastaviti jedriti na vrhunskom nivou. Odlučila je promijeniti državljanstvo te je nakon puno peripetija uspjela dobiti hrvatske ‘papire’, doslovno u zadnji tren da može konkurirati za Tokio, no tada se suočila s novim problemima, jer u Labudu za koji je jedrila promijenila se Uprava, a nova garnitura nije ju imala u svojim planovima. U tom ključnom trenutku Elenin potencijal prepoznali su u JK Split te su joj dali priliku da ode na tri važne regate u Japanu, aVorobeva im nije ostala dužna postigavši na tim natjecanjima najbolje hrvatske rezultate u Radialu još otkako je u toj klasi jedrila Tina Mihelić. Kako je tekla njena karijera, što ju je motiviralo da Moskvu zamijeni Splitom te što od nje možemo očekivati na olimpijskim igrama, s 31-godišnjom jedriličarkom popričali smo neposredno po povratku iz Japana.

Više pročitajte u novom broju Mora.

elena2

elena3