Brodolomčev zalogaj
Već sam vidio kako ću za sat-dva, kad se rastegne smrad friškina, zamahnuti plehom i sve utopiti u moru. Na kraju nije nam krivo što smo spali na brodolomčevu spizu.
Ako ne možete drugačije zamisliti, sjetite se nekog filmskog uratka u kojem brodolomci danima plutaju po pučini mora na nekoj krhotini broda. Nemilosrdno sunce ih peče, a morska sol nagriza kožu. Ispucana koža na rukama i na usnicama, a vode, one pitke, i hrane ni za lijek. A onda iz tko zna kojeg razloga iz dubokog mora na dvije-tri daske što su nekada bile dio broda iskočila je ribica. Dva-tri puta je još zatreptala repom i umirila se. To je filmska verzija brodoloma i brodolomčevih doživljaja. Onaj, pak, najpoznatiji brodolomac među svim nesretnicima koji su doživjeli i preživjeli brodolom svakako je Odisej. More, struje i vjetar izbacili su ga na obale otoka gdje ga je dočekala Nausikaja. Je li i njemu neka ribica iskočila na splav? Što je s njom učinio?
Teško zamislivo, još teže objašnjivo, ali i nas trojica našli smo se u sličnoj situaciji. Da se razumijemo, ni jedan od nas nije ni blizu Odisej, ali pomisao na Nausikaju davala nam je poticaj da izdržimo do obale jednog pučinskog otoka. (…) Više pročitajte u 267. broju Mora.
Napisao: Marko Vučetić
Snimio: Mladen Šćerbe
