feljton | Magazin More

Drugačija rješenja

Turbulentne šezdesete godine devetnaestog stoljeća donijet će smiraj u izgradnji svjetioničke infrastrukture. Gradnja monumentalne, ali i preskupe Stončice prisilit će pomorsku populaciju na drugačija promišljanja i rješenja.

Tako se pojavljuju i prve privatne svjetioničke gradnje poduzete od jedne pomorski moćne lokalne zajednice. Lošinjski brodovlasnici i pomorci samoinicijativno su 1864. godine postavili stalno bijelo petrolejsko svjetlo na punti Maddonina pred lukom Čikat (Cigale). U blizini željez-nog stupa sa svjetlom sagrađena je i jednostavna prizemna kuća čuvara. Evidentno su Lošinjani željeli osigurati da ih nakon tisuća milja svjetskih mora dočeka osvijetljen prilaz matičnoj luci. Dvije godine kasnije aktiviran je i svjetionik na otoku Murteru (Mortar). Svjetionik i otok pred malološinjskom lukom nazivaju se u vrijeme uspostave svjetionika Mortaro. Iz toga je toponima izveden službeni naziv Mortar, no lokalno se naziva i Murter.

Ovim će dvama svjetionicima kasnije upravljati i održavati ih Pomorska vlada. Pomorci su se uskoro požalili da je Murter izdaleka presličan Maddonini pa će u cilju boljeg razlikovanja na Murteru biti montiran željezni stup. Na vrhu stupa je tijekom dana bila postavljena jedinstvena crveno-bijela metalna lopta, koja je noću zamjenjivana pomorskim svjetlom. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.
Napisao: Vedran Trgovčić
Ilustracija: arhiva autora

Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana, feljton (4).

Nakon što su u funkciju stavljeni svjetionici Savudrija, Trst i Porer valjalo je pomorcima osigurati sigurnu plovidbu noću i na srednjem i južnom Jadranu. Grade se svjetionici na Dugom otoku i Lastovu, a potom i na punti Oštra.

Giuseppe Sforzi projektira nakon Porera i svjetionik koji treba aktivirati na sjeverozapadu Dugog otoka. Na lokaciji Punta Bjanka u blizini uvale Pantera i naselja Veli Rat izgrađena je napredna varijanta svjetionika u Savudriji. Već iskusni graditelj svjetionika još gradi pod utjecajem Nobilea pa ovaj objekt ima sličnu vitku, ali nešto višu, gotovo trideset i sedam metara visoku kulu. Poučen mentorovom pogreškom u planiranju stambenog prostora pri gradnji Savudrije, smješta cjelokupan prostor s tri stana u isti objekt, čime svakako dobiva skladniju arhitekturu. Šternu smješta s vanjske strane, nasred velike popločene površine za prikupljanje kišnice.

Lanterna Punta Bjanka ili Veli rat upaljena je na Silvestrovo 1848. godine i imala je prvi Fresnel aparat postavljen na Jadranu. Zbog još svjetionički needuciranog domaćeg kadra dovedeni su s tršćanske lanterne svjetioničari Lorenzo Zanolla i Alessandro Alessandri. Na toj je lokaciji svjetionik doista bio potreban – već iduće godine svjetioničari su spasili talijanske brodolomce.

Dvadesetak godina kasnije će nasuprot ulazu, prema šterni, biti izgrađena kapelica za vjersku utjehu svjetioničarima i njihovim obiteljima. Njenom je izgradnjom na specifičan način zatvoren prostor popločanog skupljališta kišnice. Istovremeno se gradi mol u uvali Sušica i put do nje. Duž novog puta posađena su stabla, koja će za stotinjak godina stvoriti intimnu stazu od svjetionika do svjetioničke barke. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.