brodogradnja

CYN_METS_Teo Petricevic
Novosti

Hrvatska industrija bez podrške

Za razliku od susjedne Slovenije, Italije i drugih država s pomorskom i brodograditeljskom industrijom, domaće tvrtke prepuštene su same sebi

Na spomen hrvatske industrije mnogi će se s nostalgijom sjetiti boljih vremena, no istovremeno u Hrvatskoj unatoč teškim okolnostima po gospodarstvo, postoji industrija. Suprotno svim uobičajenim tužnim pričama o velikim hrvatskim brodogradilištima, u Moru redovito pišemo o uspješnom poslovanju domaćih manjih brodogradilišta, uglavnom gotovo u potpunosti orijentiranih na vanjska tržišta, no sve veću snagu generiraju remontna brodogradilišta za luksuzne jahte i brodice.

Stoljeća rada hrvatskih brodograditelja temelj su postojanja uspješnih domaćih tvrtki koje posluju na svjetskom tržištu servisa i remonta luksuznih plovila, ukupne vrijednosti preko 8,5 milijardi dolara u 2021. godini. Na prošlotjednom Metsu (Marine Equipment Trade Show), najvećem sajmu nautičke opreme na svijetu, hrvatske tvrtke Capax i Adria Docks koje zajedno generiraju oko 100 milijuna kuna godišnjeg prometa, bile su drugu godinu za redom jedini domaći izlagači u superyachts paviljonu. Štoviše, ove godine u suradnji s CBIA – om (Udruga hrvatska nautička proizvodnja), nadogradili su prezentaciju hrvatske nautičke industrije organizacijom događaja pod nazivom Croatian Yachting Night.

CYN_METS_01

Istaknuti snagu, vlastitim snagama

Uz lidere svjetskih tvrtki iz sektora večeri je prisustvovala i veleposlanica RH u Nizozemskoj, Dubravka Plejić Marković. Cilj ulaganja ovih dviju tvrtki u hrvatsku večer u Amsterdamu bio je istaknuti snagu, ali i potencijal domaćih tvrtki specijaliziranih u servisu i remontu megajahti. „Bila je to afirmacija znanja i iskustva domaćih inženjera i servisera i prvi korak u repozicioniranju naše zemlje, do sada poznate primarno po najvećoj čarter floti na svijetu,“ navode u priopćenju za javnost tvrtke Capax i Adria Docks.

U Amsterdamu su istaknuli da je s obzirom na zemljopisni položaj i rast nautičkog turizma, kao i stoljetno iskustvo u brodogradnji i održavanju plovila, kombinirano s infrastrukturom koja se proteklih godina ubrzano modernizira, da bi se marketinški napori svih dionika u industriji u narednom periodu trebali intenzivirati. Naglasili su i nužnost pomoći nadležnih javnih institucija, kako bi relevantne brojke nastavile rasti na zadovoljstvo hrvatskih tvrtki, njihovih klijenata i samog hrvatskog proračuna kojeg su obveznici.

Podsjećamo, svake godine pišemo o tome kako domaće tvrtke (ne samo spomenute dvije) izlažu na Metstradeu, te da se radi o ne malim izdacima, naročito za manje i srednje tvrtke. Isto tako na Metstradeu nikada nije bio organiziran hrvatski paviljon, iako bi kao zemlja s najvećom charter flotom na svijetu, velikim brojem marina i luka za javni promet, gomilom tvrtki koje proizvode vlastite proizvode, pružaju različite usluge servisa i ostale usluge potrebne za nautički turizam, trebali imati hrvatski paviljon i snažno podupirati jedan od rijetkih sektora koji posluje dobro unatoč svemu.

Tu ćemo dodati i da su neke tvrtke prijašnjih godina izlagale u paviljonima drugih zemalja s partnerskim tvrtkama, jer im se samima to ne isplati.

CYN_METS_Capax_AdriaDocks tim

Potreban je hrabriji iskorak

Direktor Capaxa i suosnivač Adria Docksa, Teo Petričević je tijekom uvodnog govora na spomenutoj večeri, pred vodećim ljudima industrije i drugim cijenjenim uzvanicima precizno detektirao problem i ponudio rješenje; „Hrvatska ima problem s dovođenjem megajahti preko zime, odnosno naša zemlja sa svim svojim nautičkim kapacitetima, kao zimska destinacija u ovom segmentu, do sada nije dovoljno prepoznata i to treba promijeniti. To ne može promijeniti sam Capax, ni Adria Docks, već svi zajedno uz pomoć države, lokalnih zajednica, ali i niza malih tvrtki koje bi trebale napraviti hrabriji iskorak na tržištu, prepoznati trenutak i pokrenuti investicije, školovati ljude te ulagati u ono što nude.“

Prema podacima Grand view researcha, procijenjena vrijednost globalnog tržišta jahti u 2021. godini je bila 8,5 milijardi dolara, s očekivanim rastom do kraja ove godine na gotovo 8,9 milijardi dolara. Stabilan i kontinuiran rast ove industrije nije uspjela zaustaviti ni svjetska pandemija, a sjećamo se niti svjetska gospodarska i ekonomska kriza 2008 godine.

CYN_METS_slijeva_Nj. E. Dubravka Plejić Markovic, Teo Petricevic, Tiha Dabac (Prva tajnica Veleposlanstva)

Prepoznati potencijal

Među zemljama koje su to prepoznale te imaju svoj paviljon u sklopu vodećeg B2B sajma nautičke opreme Metstradea ističu se Slovenija, Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska, Turska, SAD i dr., ali ne i Hrvatska, navode u priopćenju Capax i Adria Docks i dodaju „Stoga je i udio naših gospodarstvenika u ovom lukrativnom sektoru u svjetskim okvirima zanemariv i svodi se na pojedinačan rad i znanje nekoliko domaćih tvrtki.“

Nastavljaju s podacima međunarodnog udruženja ICOMIA-e. „Koje benefite bi hrvatski paviljon na Metsu i druga ulaganja u oglašavanje Hrvatske kao cjelogodišnje destinacije za vlasnike plovila i njihove posade mogao imati, govore podaci ICOMIA (International Council of Marine Industry Associations) za razdoblje 2019. / 2020. godine. U tom su periodu u dvanaest eminentnih brodogradilišta zabilježeni ukupni prihodi od preko 400 milijuna eura zarađeni održavanjem i remontom preko 1200 jahti, s prosječnim prihodom od preko 345.000 eura po plovilu.

Pozicioniranje Hrvatske kao cjelogodišnje destinacije može rezultirati uvođenjem još jedne, ključne ciljne skupine u marketinške planove što bi dodatno približilo Lijepu našu cilju „Turizam 365“, o kojem se godinama govori. Naime, poznato je kako se remont plovila obavlja u zimskom periodu, a kada se radi o plovilima koja spadaju u kategoriju megajahti, dakle većih od 24 metra, ista su praćena od strane posade koja se opušta u destinaciji dok je plovilo na doku. Radi se o individualcima visoke platežne moći, čiji je potencijal i za revitalizaciju zimske „krvne slike“ našeg turizma izuzetno velik.

Zahvaljujući individualnim naporima nekoliko domaćih tvrtki, Hrvatska je već sada lider istočnog Mediterana u servisu i remontu luksuznih plovila. Podrška nadležnih institucija u promociju domaćeg znanja u Europi i svijetu bi osigurala izdašne prihode ne samo pojedinima tvrtkama i lokalnim zajednicama u kojima djeluju, već hrvatskom gospodarstvu u cjelini.“

Piše: Teo Marević
Foto: Rogier Bos

cannes1
MORESajmovi

Cannes, kralj sajmova

Nalazimo se pri vrhu vala optimizma i sve češće se, potiho, postavlja pitanje “Dokle će trajati ovo blagostanje?”

Cannes, nautički sajam, topli rujan, nautička idila. O ovom šestodnevnom događaju možemo pisati u superlativima dovijeka, a možemo se i osvrnuti na trendove i aktualne izazove nautičke industrije. Dokle će trajati blagostanje? Razgovarajući s ljudima koji su i po više desetljeća u nautičkoj branši, svi se slažu oko jedne stvari − nalazimo se negdje pri vrhu vala optimizma i potiho se postavlja pitanje kada će krivulja krenuti silaznom putanjom. Ove se godine, više nego prošle, spominje očekivanje tog pada ili barem usporavanja rasta, kojeg sudeći prema broju narudžbi novih brodova zasad nema ni na vidiku. Negdje 2019. kada su oboreni brojni rekordi poslovanja brodogradilišta, chartera, sajmova, proizvođača opreme i drugih tvrtki u industriji, govorilo se o vrhuncu i oprezno očekivalo 2020., pa nas je nakon prvotnog šoka lockdowna sve iznenadila gotovo apsurdna navala na svaki segment nautike i druge outdoor aktivnosti. Ta navala traje i dalje.

cannes2

 

Val optimizma još uvijek se nije prelomio, ali počeo se pjeniti pri vrhu. Pitanje je hoće li se razliti na pučini i formirati u novi val ili će se razbiti o stijenu.

Narudžbe za nove modele brodova uzimaju se šakom i kapom, a najduža lista za koju smo neslužbeno doznali na sajmu narudžba je vlasničkih prekooceanskih katamarana jedrilica Outremer koja sada datira 2026. godinu i za koje se brodove već sada uzima polog u gotovini, s klauzulom varijabilne konačne cijene koja može varirati i do 30 posto. Primjerak takvog katamarana težak je i po 2 i pol milijuna eura. Konzervativnije knjige narudžbi ne prelaze 2024. godinu koja je također prilično daleko. Posebno kada se suočimo s aktualnostima: nedostatak radne snage, poremećaj lanca opskrbe i cijene materijala i opreme, česte izmjene regulative, promjene trendova i jaka konkurencija. Riječ je o izazovima koji pritišću sva brodogradilišta u Europi, ali i u drugim dijelovima svijeta. U Cannesu pak nismo čuli niti jednu službenu referencu na divljanje cijena energenata i na zbivanja u Ukrajini, kao da ne želimo prizivati još problema. (…) Više pročitajte u 268. broju Mora.

Napisao i snimio: Teo Marević

cannes3

fp
Novosti

Fountain Pajot održivi razvoj

Francusko brodogradilište katamarana i jedrilica Dufour objavio je plan smanjenja emisije CO2 i potenciranje održivih tehnologija

Popularni brend katamarana Fountaine Pajot i njihov brend jedrilica Dufour u buduće će koristiti sve dostupne tehnologije koje su pokazale dobre rezultate kada su u pitanju održivost te smanjenje emisije štetnih plinova. Plan kojeg su jučer javno predstavili podijeljen je u četiri kategorije na energetsku autonomiju, nove načine propulzije, obzirniju proizvodnju, te ponovno korištenje i upotreba bio-materijala.

Kada je u pitanju energetska autonomija, FP je najavio da će na svoje modele ubuduće ugrađivati više opcija za obnovljive izvore energije poput solarnih panela, vjetro-turbina, hidrogeneratora kojim će zadovoljiti potrebe korištenja električne energije za „život na brodu.“ Brodogradilište zajedno s ODSea Lab radi na optimalizaciji izvora energije te razvija još efikasnija rješenja za uređaje koji troše još manje energije za isti ili još veći komfor. Da bi korištenje energije na brodu bilo efikasnije, FP se odlučio ugraditi  i interaktivni alat koji će korisnicima brodica omogućiti detaljan pregled potrošnje, te da odrede balans potrošnje prema potrebi.

Ove godine trebala bi biti dovršena i gradnja njihovog prvog održivog katamarana Aura 51, koja će za pogon, uz jedra, koristiti električni pogon. Da bi zadovoljili kapacitete potrebne njihovim klijentima, s ODSea Labom rade na razvoju elektromotora u kombinaciji s velikim spremnicima energije, a za budućnost najavljuju i ugradnju gorivih ćelija sa spremnicima vodika. Samana 59 će biti prvi prototip u kojeg će ugraditi tehnologiju vodika. Ova dva projekta su FP-ov doprinos razvoju tehnologije za rekreativnu plovidbu, a uspije li im, to će biti važan korak za daljnji prelazak na zeleniju tehnologiju jer se radi o vrlo raširenom brendu na Mediteranu i u drugim popularnim nautičkim destinacijama.

Nadalje, brodogradilište je najavilo i daljnju modernizaciju njihove proizvodnje. Prema podacima koje su objavili oko 80 posto energije koristi se tijekom životnog vijeka njihovog plovila, dok se oko 20 posto energije potroši u proizvodnom procesu. Najavili su da će ubuduće koristiti nove konstrukcijske tehnologije, maksimalno ograničiti otpad proizvodnje posebice kod rezanja materijala, koristit će obnovljivo energiju za pogone i podići energetski razred svojih proizvodnih kapaciteta.

Ponovno korištenje materijala te upotreba bio-sirovina jedan su od najvažnijih koraka u ovom nastojanju za održivom brodogradnjom. Tvrtka Fountaine Pajot je najavila da sa svojim dobavljačima rade na tome da smanje emisije CO2, kako bi i oprema koju ugrađuju u njihove brodice bila čim više održivo proizvedena. Taj za sad nedefinirani cilj namjeravaju postići do 2030. godine. Jedan od načina bit će razvoj specifikacija usmjerenih prema efikasnijoj logistici prijevoza tereta uključujući i smanjenje broja dostave, te reciklaža i održivi materijali u proizvodnji.

fp 2 fp 3

Piše: Teo Marević
Foto: Fountaine Pajot

Udruga Betinska gajeta 1740
Novosti

Sajam tradicijske brodogradnje

Betina će ovog vikenda biti domaćin Sajma tradicijske brodogradnje s bogatim programom radionica, izložbi i regate, uz gastro ponudu OPG-ova

U Betini će se od 3. do 5. lipnja 2022. održati Sajam tradicijske drvene brodogradnje koji u partnerstvu organiziraju Muzej betinske drvene brodogradnje, Turistička zajednica mjesta Betina i udruga Betinska gajeta 1740. Program obuhvaća izložbu tradicijskih drvenih brodova, prodajno-izložbeni sajam proizvođača opreme namijenjene drvenim brodovima poput konopa, bokobrana, palubne opreme, okova, servisnih usluga u maloj brodogradnji kao što je servis brodskih motora i elektro opreme, usluge bojanja i lakiranja, ali i ribarskih alata i opreme.

Brodograditelji će održati stručna predavanja, prezentacije izrade tradicijskih alata, radionice za djecu i odrasle na temu gradnje brodova, jedrenja, očuvanja okoliša, regate i plovidbe u drvenim brodovima te posjete škverovima. Na glavnom betinskom trgu održat će se i gastronomski dio manifestacije, prezentacija i prodajni sajam proizvoda OPG-a, tradicijskih obrtnika i ostalih ponuđača domaćih proizvoda. Program će se održati na otvorenom, na lokacijama u samom centru mjesta, od tradicijskih brodogradilišta na jugoistočnoj strani naselja prema Trgu na moru. Betinska brodogradilišta će se kroz sajmene dane prezentirati na licu mjesta.

Šetnjom obalnom linijom prema trgu posjetitelji će upoznavati izlagače s raznovrsnom ponudom vezanom uz tradicijski brod, a po dolasku na glavni betinski trg moći će okusiti i kupiti različite domaće proizvode u gastro paviljonima. Na Dugom mulu u Betini bit će upriličen najatraktivniji dio događaja, izložba tradicijskih brodova. Glavna betinska riva bit će mjesto polaska prezentacijske regate drvenih brodova te ostalih plovidbi koje su dijelom programa. Radionice i edukativni dio održat će se u prostoru Prezentacijskog centra Betina.

Ciljevi projekta su promicanje maritimne kulture i prijenos znanja, otvaranje novih mogućnosti za aktere hrvatske male drvene brodogradnje i povezanih tradicijskih zanata te razvoj kulturnog turizma kroz novi društveno – kulturni sadržaj vezan uz identitet lokalne zajednice. Namjera je organizatora i partnera da se, kroz aktivnosti projekta, prezentira i valorizira kulturna baština Betine i otoka Murtera. Projekt je u prvom redu namijenjen brodograditeljima, vlasnicima drvenih brodova, obrtnicima, OPG-ovima, profesionalnim ribarima, članovima baštinskih udruga, lokalnom stanovništvu, mladima i djeci te posjetiteljima Betine i otoka Murtera s ciljem valorizacije lokalne maritimne baštine i njene popularizacije u funkciji turizma, prijenosa znanja, edukacije i obrazovanja te daljnjeg gospodarskog razvoja. Program je namijenjen svim zaljubljenicima u pomorsku baštinu i drvenu brodogradnju.

Projekt je sufinanciran sredstvima LAGUR-a Galeb iz Tribunja putem FLAG natječaja za provedbu Mjere 1.1.1. “Promocija lokalnog ribarstva, akvakulture, gastronomije i maritimne baštine” iz LRSR FLAG-a “Galeb”. Ukupna vrijednost prijavljenog projekta je 156.577,69 kn. Program će se održati pod pokroviteljstvom Općine Tisno i Šibensko – kninske županije i u suorganizaciji Obrtničke komore Šibensko – kninske županije.

Foto: Facebook / Udruga Betinska gajeta 1740

RINA
Uncategorized

Viša razina provjere kvalitete

Uz internu Sunseekerovu kontrolu, provodit će i neovisno ispitivanje svakog pojedinog plovila za certificiranje

Britanski brend luksuznih motornjaka Sunseeker International prvi u Velikoj Britaniji uvodi Module F sustav certificiranja. Nova razina certificiranja će se potpuno uvesti do kraja ove godine, te će se primjenjivati na sve modele, te implementira sve kriterije europske direktive Recreational Craft Directive (2013/53/EU) koja za plovila između 12 i 24 metra zahtjeva dva modula ocjenjivanja. Kako bi provodili ove poslove, Sunseeker je imenovao RINA-u, organizaciju koju priznaje 116 država svijeta kao jednu od najrigoroznijih klasifikacijskih institucija u svijetu.

Trenutačno je Sunseeker jedini u Velikoj Britaniji koji je usvojio ovaj rigorozni program certificiranja, a time njihovi proizvodi (plovila) dobivaju dodatnu vrijednost u procesu certificiranja i usklađenosti. Svi Sunseekerovi modeli bit će certificirani pod oznakom Modul B i Modul F, u skladu s njihovim vlastitim procesom kvalitete, kako bi osigurali apsolutnu i kontinuiranu usklađenost. Glavni tehničar tvrtke, Ewen Foster kazao je da ovim korakom nadilaze minimalne zahtjeve EU direktive, uključujući višu razinu nadzora koju provodi treća strane. ‘U konačnici se radi o pružanju izvrsnosti. Kupci mogu biti sigurni da su uz vlastitu iznimnu internu kontrolu svake pojedinačne jahte, sve dodatno provjerili i verificirali neovisni ispitivači.’

Predsjednik uprave Sunseeker International, Andrea Frabetti je izrazio oduševljenje suradnjom s RINA-om, što će im donijeti najveću moguću razinu certifikacije, daleko iznad zakonskog minimuma. „Ovo radimo zato što se pouzdamo u našu kvalitetu i u pouzdanost naših jahti, nešto što se odražava iz godine u godinu, iz vrijednosti polovnih plovila iz naše proizvodnje, te će našim klijentima pomoći sačuvati vrijednost investicije.“

Predsjednik uprave RINA-e, Paolo Moretti je kazao da ovo partnerstvo označava pozitivni napredak u industriji brodogradnje Velike Britanije. „Sunseeker je svjetski prepoznati, vodeći brend u gradnji jahti, te je RINA-i čast raditi s njima na ovom projektu, pružajući sveobuhvatno certificiranje svakog plovila u proizvodnji, ne samo prvog u nizu.“

Eco racer
Novosti

Održiva jurilica Ecoracer

Nothern Light Composite napravio je i testirao Ecoracer sportsku jedrilicu koja se u potpunosti reciklira

Start up tvrtka NLC je ušla u finale 11th Hour Sustainability Awards 2021 s Ecoracerom. Dodjelu nagrade organizira World Sailing od 2018. godine, a njome potiču industriju prema efikasnim rješenjima za široku uporabu, u skladu s njihovom poveljom World Sailing Sustainability Agenda 2030. Pobjednici ovogodišnjeg natječaja nisu Talijani, već Sail Africa, čije je djelovanje u domeni poticanja na jednakost i ravnopravnost. Pobjednik dobiva trofej, napravljen od bio smole infuzirane u reciklirana karbonska vlakna iz otpadnog materijala tijekom gradnje brodova za 36. America’s Cup, kao i novčanu nagradu od 10 tisuća USD.

Talijanska start up tvrtka NLC je već drugi puta u finalu, a prošle godine dobila i nagradu Design Innovation 2020 tijekom Salone Nautico di Genova za njihov Ecoprimus dinghy napravljen od biorazgradivog kompozita. Zatim su predstavili i inovativni dizajn za Ecofoiler, a nedavno je porinut i testiran njihov najnoviji model Ecoracer. S posljednjim modelom sportske jedrilice napravljene tehnologijom koja omogućava u potpunosti recikliranje trupa, ušli su u finale 11 Hour Sustainability Awards.

ecoracer

Dizajn Ecoracera radio je talijanski dizajner Matteo Polli, čiji je portfelj već ispunjen primjercima među kojima se provlači crta održivosti. Njegov najpoznatiji radovi su dizajn Grand Soleil 44 Performance, Grand Soleil 72, E-44, nekoliko modela Italia Yachts te brojni drugi projekti. Stoga i ne čudi da su njega odabrali za suradnju u projektu regatne jedrilice napravljene od reciklirajućeg kompozita.

Osim termoplastične tehnologije gradnje trupa, održivost se provlači i u ostatku gradnje, pa je Ecoracer opremljen palubnom opremom napravljenom od materijala koji se u cijelosti mogu reciklirati. Jedra koja su na Ecoraceru su OneSails 4T Forte, također napravljena tehnologijom termoplastične fuzije i trenutno su jedina sintetička jedra u svijetu sa svojstvom recikliranja, napravljena u potpunosti od istog polimera, o čemu smo pisali u Moru.

Oputa i užad napravljena je, pogađate od reciklirajućih materijala. Razvila ih je tvrtka Armare Ropes, pod brendom EcoBraid ispleteni su od materijala Dyneema® napravljene na bio bazi, posebno razvijena tehnologija za projekt Ecoracer 769. Na palubi su koristili Antalovu aluminijsku opremu, AG Plus aluminijski jarbol i bum, Fly Solar Tech solarne panele za punjenje baterija potrebnih za rad kaljužnih pumpi. Da bi zaokružili priču održivosti, Ecoracer za pogon koristi elektromotor brenda Mitek.

DSC_0178 DSC_0183

DSC_0185 DSC_0192

Piše: Teo Marević
Foto: Arhiva More / Northern Light Composite

Aluminij
Novosti

Ukinute carine

Tijekom vikenda u Rimu održan G20 summit, čemu su prethodila snažna lobiranja za ukidanje carina na aluminij i čelik

S jedne strane, Europska unija najavljuje postepeno uvođenje posebnih poreza na proizvode s visokom razinom emisije CO2, a s druge strane, predstavnici industrija oba kontinenta očajnički traže ukidanje carina na uvoz čelika i aluminija. Riječ je o sirovinama bez koje nema niti jedne industrije, a za čiju je proizvodnju potrebno utrošiti goleme količine energije, odnosno visoke razine CO2. Brodogradnja i nautička industrija u tome nisu iznimka, te je zbog carina, ali i drugih problema poput distribucije, njihova cijena skočila i preko 100 posto.

Ranije ove godine je američko nautičko udruženje NMMA objavilo da se izvoz američkih brodograditelja smanjio za 40 posto zbog uvođenja carina na čelik i aluminij 2018. godine, s procijenjenom gubitka više od 400 milijuna američkih dolara. Predstavnici 74 različitih industrijskih sektora, zagovarali su ukidanje carina na sirovinu, u čemu su i uspjeli. U ime nautičke industrije, američku stranu zastupalo je udruženje NMMA, a europsku EBI. Riječ je o Članku 232. koji se odnosi na poseban porez na aluminij i čelik, kojim su Sjedinjene američke države htjele zaštititi nacionalne interese od inozemne konkurencije, prvenstveno ciljajući na Kinu, ali i druga gospodarska i industrijska središta u svijetu.

Europska i američka nautička industrija međusobno ovise jedna o drugoj, te su s obje strane Atlantika proizvođači opreme, brodograditelji i kupci sa zanimanjem očekivali rasplet situacije. Posljednjih 18 mjeseci pandemija je dodatno otežala već opterećen lanac distribucije, pa je zbog cjelokupne situacije cijena sirovina skočila i preko 100 posto. Problemi u opskrbi industrije i dalje su tu, no sada je otklonjena jedna barijera, te su ovim činom EU i SAD napravile korak unaprijed k stabilizaciji proizvodnje, distribucije i trgovine. Dogovor između ostalog uključuje i uvjet da će se unutar dvije godine postići dogovor o dekarbonizaciji proizvodnje čelika i aluminija, s ciljem smanjenja emisije CO2, što će u bliskoj budućnosti ponovo otvoriti prostor za pregovore i zasigurno utjecati na spomenute probleme s kojima se industrije susreću.

Aluminij 2

Foto: Arhiva More

welding-1209208_1920
Novosti

Poskupljuje proizvodnja

Paket zelenih zakona predviđa uvođenje carina na čelik, što bi utjecalo na cijenu proizvodnje, između ostalog i na brodogradnju

Da bi EU postigla ciljeve iz Pariškog sporazuma, o karbonski neutralnoj EU do 2050., postepeno možemo očekivati uvođenje različitih mjera i poskupljenja proizvodnje, kakvo se navodi u prijedlogu paketa mjera „Fit for 55“ u prijevodu „Spremi za 55“ koji je upućen na razmatranje EU članicama. Paket između ostalog, sadrži i uvođenje poreza na čelik, odnosno na sve proizvode za koje postoji utvrđena visoke emisije CO2. Radi se o vrlo nepopularnim mjerama za uvođenje, ali gledajući klimatske katastrofe koje se odvijaju ovih dana u svijetu, možda smo i zakasnili.

Nerealno je za očekivati da će mjere biti dobro prihvaćene, a teško je vjerovati da će i biti usvojene. Što se tiče brodogradnje, već sada je pod pritiskom zbog nedostatka sirovog materijala, ako dođe li do poskupljenja, u svim industrijama koje koriste čelik, svakako će doći do krize. Europska unija je svjetski predvodnik u regulativi kojom planira smanjiti emisiju štetnih plinova za 55 posto do 2030. godine, u odnosu na razinu iz posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća. Da bi ostvarila ambiciozne ciljeve, u sljedećem desetljeću nas očekuje niz mjera za smanjenje emisija, obuhvaćeni velikim EU zelenim planom.  Paket mjera „Fit for 55“ sada mora proći razdoblje od nekoliko mjeseci pregovora među 27 država članica i Parlamenta europske unije.

Druge glavne ekonomske sile uključujući Kinu i SAD, dva najveća svjetska zagađivača, također su se obvezali postići nultu emisiju štetnih plinova, za što znanstvenici predviđaju da je krajnji rok 2050. godina, kako bi izbjegli katastrofalne posljedice promjene klime. EU je prva koja mijenja legislativu za pokretanje zelenih promjena kroz naredno desetljeće, među blokom kojeg čini oko 25 milijuna tvrtki i gotovo pola milijarde ljudi.

Oporezivanje emisija

Bivši generalni direktor za klimatske akcije pri Europskoj komisiji, Jos Delbeke komentirao je za Reuters kako svi imaju određene ciljeve, ali prevesti ih u zakon koji vodi ka realnom smanjenju emisija, je najteži zadatak. Od uvođenja klimatskih akcija u zakonodavstvo, EU je do 2019. godine, smanjila emisije do 24 posto od razina iz 1990-ih godina. Da bi nastavila smanjivati štetne emisije, Europska komisija je predložila 12 zakona koji targetiraju energetsku industriju, proizvodnju, transport, stambeno grijanje i ostale glavne faktore zagađivanja.  Emisije iz automobila, zrakoplova i brodova zajedno čine oko četvrtinu štetnih emisija u EU, s tendencijom rasta. Zgrade proizvode oko trećinu emisija u EU bloku, a uz tvornice, brojni domovi se griju na fosilna goriva.

Prijedlog zakona obuhvaća mjere kojima bi se potaknulo kompanije i konzumente da odaberu zelenije opcije prije nego one štetne. Primjerice, jedan od detalja prijedloga zakona koji je procurio u javnost, piše Reuters, je oporezivanje zrakoplova koji koriste kerozin kao gorivo za pogon, a onima s niskim postotkom emisija CO2 dati odgodu plaćanja poreza na 10 godina. Obnova EU ugljikova balansa također uključuje i tjeranje proizvodne industrije, energane i zrakoplovne kompanije, te motorna plovila da plaćaju za zagađenje CO2.

Lista prijedloga je duga, a jedan od najupečatljivijih detalja je potpuna zabrana proizvodnje novih automobila na benzinsko i dizel gorivo do 2035. godine. EU će nastaviti još ambicioznije planove, te nastaviti ulagati u obnovljive izvore energije. Uskoro se očekuje da će Brussels najaviti detalje oko prvog uvođenja carina na ugljik, ciljajući na uvoz dobara za čiju proizvodnju je potrebna velika emisija, a u što spadaju čelik i cement. Ta je najava uznemirila trgovinske partnere EU, uključujući Rusiju i Kinu. Politički put za postizanje tih ciljeva će biti težak, a EU članice i EU parlament tek trebaju raspraviti prijedloge.

Sraz zapada i istoka EU

Spomen ovih mjera snažno je odjeknuo između bogatijih, zapadnih i skandinavskih zemalja EU, gdje prodaja električnih automobila strelovito raste s jedne strane, te siromašnijih, istočnih zemalja EU s druge strane, koje su zabrinute za cijenu tih mjera, čije ekonomije ovise o ugljenu. Najviše su pod povećalom dijelovi prijedloga EK koji obuhvaća, transport i grijanje domaćinstava što će potencijalno poskupiti cijenu stanovanja.

Komisija je načelno obećala neku vrstu socijalnog fonda za zaštitu domaćinstava s manjim prihodima, te potencirala članice EU da fond od 800 milijardi eura namijenjenih obnovi nakon Covid-19, usmjere ka izolaciji zgrada i poticanju stvaranja poslova u zelenim tehnologijama, poput onih na bazi vodika. Prema mišljenju stručnjakinje za EU klimatske zakone, Manon Dufour iz tvrtke E3G, Europska unija nema što skrivati, te će povremenom objavom ovakvih informacija testirati javno mnijenje i spremnost na promjene, prenosi Reuters. Prema njoj, nije nerealno za očekivati da će ovakav paket zakona stići usred socio-ekonomske krize, zbog čega bi EU trebala biti vrlo oprezna.

Diplomatski izazov

Zakonodavci moraju biti spremni i na to da će industrija snažno lobirati protiv donošenja takvih poreza. Europski sektori koji koriste čelik i cement u proizvodnji, već se bore s planovima, a poneki otvoreno zagovaraju izuzeće iz takvih poreza. Slično je bilo i s automobilističkom industrijom u prošlosti, ali više ne. Primjer je i europski giganti poput Volkswagena koji je već predan tranziciji na čistu energiju, te do 2030. planira prestati proizvoditi automobile s motorima s unutarnjim sagorijevanjem, a u tome nisu jedini. S prvim takvim paketom zakona u svijetu, EU nastoji zadržati poziciju globalnog političkog klimatskog lidera. Nejasno je hoće li to biti dovoljno, piše Reuters, međutim postavlja ambiciozan izazov za druge velesile prije konferencije UN-a koja bi se trebala održati u Škotskoj u studenom ove godine.

Izazovno će biti da Kina i SAD podupru ovakav zakon, izjavio je Tom Rivett-Carnac, UN-ov glavni politički strateg za Pariški sporazum iz 2015. godine, koji je dodao da ćemo vidjeti hoće li to poći za rukom EU diplomaciji. Time je Bruxelles najavio da žele europsku klimatsku politiku proširiti globalno. Prvi susret s diplomatskim izazovima bit će stavljanje carina na ugljik, što bi trebalo EU tvrtke staviti na isti nazivnik s jeftinom konkurencijom zemalja sa slabim regulativama glede emisija CO2. Prijedlog bi također trebao pogurati EU industriju da investira u skupu zelenu tehnologiju. Ako krenu prve, europske bi tvrtke mogle postići kompetitivnu prednost na globalnom tržištu proizvoda poput „zelenog“ čelika proizvedenog vodikom, piše Reuters. Pritom je nejasno odakle bi vodik nabavljali, jer trenutno se najveći udio vodika dobiva iz fosilnih goriva, no otom potom, o čemu smo pisali u tekstu o razvoju pogona na vodikove gorive ćelije za plovila u aktualnom broju Mora.

Tekst: Teo Marević
Foto: Pixabay

brunswick portugal 1
Novosti

Dva diva ulažu u Portugal

Nakon Brunswicka, Grupa Beneteau u pregovorima za investiranje u proizvodnju brodica u Portugalu.

Izbor zemlje kod francuskog brodograditeljskog diva Beneteau je posebno zanimljiv nakon što je najveći svjetski brodograditelj rekreativnih plovila Brunswick također investirao u proizvodne pogone u toj zemlji Europske unije. Vodeći europski brodograditelj, Grupa Beneteau želi ojačati proizvodne kapacitete. Naročito su zainteresirani za brodogradnju segmenta brodica do 35 stopa duljine, koje ovaj teškaš sa sjedištem u pokrajini Vendée pregovara s brodogradilištem Starfisher, koji bi trebao preuzeti značajan udio u kapitalu.

Španjolski brend Starfisher ima svoje proizvodne pogone u Vila Nova de Cerveira, na sjeveru Portugala, u blizini španjolske granice. Pod imenom Starfisher ili ST Boats, ovisno o tržištu, plasiraju motorna plovila otvorenog tipa i s kabinama, namijenjenima za sportski i rekreativni ribolov. Njihovi modeli pokrivaju širok raspon, od malih primjeraka dugih 6,5 m do obiteljskih motornih brodica od 45 stopa. Brodogradilište također gradi i za druge brendove, poput Catalan De Antonio Yachts.

Portugal kao alternativa Poljskoj

Najava Beneteauovih pregovora odzvonila je iz intervjua u kojem je predsjednik grupe Jérôme de Metz kazao kako su u potrazi za novom industrijskom lokacijom grupe, govoreći u kontekstu saturacije poljskog bazena radne snage. Poljska, koja se prometnula u vodeću europsku “tvornicu” brodica, gdje se proizvodi većina Beneteauovih manjih modela, kao i oni iz grupacije američkog konkurenta grupe Brunswick, sada pokazuje znakove nedostatka radne snage.

Portugal bi mogao postati nova baza za proizvodnju rekreativnih plovila u Europskoj uniji. Izbor grupe Beneteau je isplivao nedugo nakon što je Brunswick značajno uložio u svoje proizvodne pogone, koji se također nalaze u istom gradu, Vila Nova de Cerveira. Američka grupacija je pak najavila kako tamo namjerava udvostručiti proizvodnju. Nedostatak radne snage u Poljskoj može se objasniti i ulaganjem drugih europskih brodograditelja u proizvodne pogone u toj zemlji, kao i streloviti rast njihovog domaćeg proizvođača, Silent Yachts, koji su preuzeli nemali dio radne snage.

brunswick portugal

Piše: Teo Marević
Foto: Brunswick Portugal / Facebook

norvezani2
BrodogradnjaMORE

Dobar posao s Norvežanima

Gradnja radnih brodova za ribogojilišta za norveške naručitelje u Hrvatskoj višestruko je nadmašila očekivanja. Ljude koji organiziraju te poslove pitali smo kako su u tomu uspjeli

Dok Teo i ja sa Željkom Ninićem, jednim od konzultanata CroNoMara obilazimo svaki kutak velikog, petnaestmetarskog radnog katamarana što na platou šibenskog Iskra brodogradilišta 1 čeka otpremu u kakav norveški fjord, pitam se hoće li tamošnji fishfarmeri dok na njemu budu živjeli i radili znati tko ga je i gdje napravio.

Svi su natpisi na brodu na norveškom i engleskom, brand je Moen Marine i vjerojatno će tek pomnjivo čeprkanje po brodskoj dokumentaciji otkriti da je riječ o djelu hrvatskih meštara. I to ne slučajnom i usputnom jer u posljednjih jedanaest i pol godina sagrađena su u našim škverovima ravno 152 radna broda za norveške naručitelje. A još ih je 18 u gradnji. Lijep posao, znademo li da je proizvodna cijena do sada isporučenih brodova viša od 140 milijuna eura, osobito za zemlju u kojoj je industrijska proizvodnja, uključujući i brodogradnju, zadnja rupa na svirali.

norvezani3

Mi u Moru pratimo taj projekt još otkad su u tadašnjem NCP remontnom brodogradilištu, današnjoj Iskri, sagrađeni prvi katamarani namijenjeni opskrbi ribogojilišta. Ono što se u međuvremenu dogodilo vrijedi ispričati od samog početka jer pokazuje do koje se mjere može razviti državna inicijativa pa i državno privatno partnerstvo. Naravno, kad je država Norveška, onda i Hrvati mogu biti pravi partneri a ne kumovi.

Sve je krenulo tamo negdje 2008. godine kad je norveška vlada odlučila obvezu prema budućoj novoj članici EU usmjeriti u zajednički projekt u sektoru mora i pomorstva, ponajprije marikulture, smatrajući da tu može ponuditi najviše iskustva i znanja.  (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

norvezani1

DSC_0393
Novosti

Biograd diše punim plućima

Otvoren je Biograd Boat Show. Da se ne nose maske i ne mjeri temperatura na ulazu, netko bi pomislio da se radi o sasvim običnoj godini.

Biograd Boat Show je u tijeku, a 22. izdanje nautičkog sajma se odvija odlično s obzirom na epidemiološke uvjete. Volumen sajma je tek nekih 20 posto manji, a posjetitelja ima kao i prethodnih godina, dok se za vikend očekuje najveći broj gostiju. Iako je broj izlagača bitno smanjen, broj brodova po izlagačima je povećan i komotniji je raspored, te se ne osjeti nedostatak uzrokovan pandemijom korone.

U srijedu je održano svečano otvorenje, kao i panel rasprava Hrvatski dani nautike na kojoj su sudjelovali predstavnici industrije i raspravljali o protekloj sezoni, te o nadolazećim izazovima.

Najveće iznenađenje megajahte

U raspravi se osjetila doza napetosti, jer unatoč vladinim najavama nisu ostvarene neke pogodnosti za teško pogođene tvrtke. Podsjećamo, u proljeće su na zahtjev udruženja marina i čartera iz Vlade poručili kako će razgovarati i izaći u susret čarterašima koji su zbog korone imali gotovo stopostotni pad u predsezoni. Prijedlog je bio da se marinama odgodi plaćanje fiksnog dijela koncesijske naknade, te da marine u visini tog iznosa odgode plaćanje potraživanja od čarteraških tvrtki, no to se nije ostvarilo.

Svi su redom pozdravili vladine mjere i brzu reakciju Hrvatske na otvaranje vrata stranim plovilima, što je omogućilo relativno brz povratak u nautičku sezonu nakon lockdowna. Najveće iznenađenje ove sezone bio je stopostotni porast dolazaka  megajahti s gostima čija je prosječna dnevna potrošnja daleko iznad svih drugih gostiju.

Najveći gubitnici ove godine bili su mali brodari, odnosno izletnički brodovi čiji je pad u prosjeku preko 90 posto. Taj problem je dublji, jer se radi uglavnom o brodovima hrvatske proizvodnje, koji se servisiraju i opremaju u Hrvatskoj, u vlasništvu su hrvatskih brodara, s hrvatskim mornarima, a servisiraju se u brodogradilištima u kojima su zaposleni domaći ljudi u malim i velikim škverovima duž Jadranske obale.

Osoblje sajma i izlagači paze na mjere

Što se tiče mjera na sajmu, organizatori su dali svoj maksimum. Raspored stolova u restoranu i barovima podliježe epidemiološkim preporukama, s dezinfekcijskim sredstvima na svakom koraku. Izlagači i osoblje sajma nose maske čitavo vrijeme, a Covid-redari obilaze događaj. Na ulazu je i policija, mjeri se temperatura, no čitava je situacija vrlo pitoma.

Isto se ne može reći za posjetitelje, mahom domaće ljude, koji uglavnom ne nose maske, ili ih nose pod bradom, pa stavljaju na lice tek kad ugledaju redare. Na sajmu ima i gostiju s njemačkog govornog područja, ponešto gostiju iz Poljske i Mađarske, te gotovo da nema Slovenaca i Talijana. Danas i sutra su na rasporedu sastanci udruženja luka, marina, chartera, te seminari tvrtke MMK Booking Manager za čarteraške agencije, operatere, kao prezentacije i domjenci.

BBS 2020

DSC_0412 – kopija
DSC_0419 – kopija
DSC_0422 – kopija
DSC_0420 – kopija
DSC_0400 – kopija
DSC_0408 – kopija
DSC_0430 – kopija
DSC_0434 1 – kopija
leut1
BaštinaMORE

Antina niska leuta

Prilike za kanatu sigurno će opet biti jer Kvarneriol je tek jedan od leuta što ih u već pravilnom ritmu gradi meštar Fržop

Kad se danas u vrijeme serije i plastike dogodi naručitelj drvenog broda i to ne bilo kakvoga nego prelijepog leuta iz majstorske radionice Ante Fržopa, mora se tu naći osoba i motiv. Za ovu našu priču zaslužan je Đanfranko Načinović, pomorac iz Rijeke istarskih korijena. Njegov brod upoznao sam skoro godinu dana prije nego što sam ga susreo na kanati u Betini zadnjih dana ljeta. Kad sam ga vidio onako moćna i skladna pri kraju gradnje, bilo mi je jasno da će hrvatska flota tradicionalnih barki biti uskoro bogatija za jednu iznim-nu ljepoticu.

Nadali smo se da će u more početkom ljeta i jedva sam čekao vidjeti je kako plovi. Betinske djevojke i žene iz udruge Zora spremale su se zaplesati i zapjevati, kako je to na porinuću red. Samo, dogodilo se što se dogodilo pa je Kvarneriol, tako mu je ime, more dotakao tek u rujnu, broj uzvanika odredile su regule epidemiologa, a ples i pjesma članica Zore pričekati će sljedeću priliku. A nje će, uvjeren sam, sigurno biti jer ovaj leut samo je jedan u nizu što ih u već pravilnom ritmu svakih tri ili četiri godine sagradi meštar Ante. I na svakom od njih pokaže vrijednost i ljepotu tradicionalne gradnje.

leut2

Svima njima ishodište je osammetarski ribarski leut koji je još tamo 1999. godine sagradio za obitelj Joška Racetina iz Marine koji je njime vukao koćicu pa je radi toga imao malo širu krmu. Par godina kasnije, taman kad je dovršio Kurnataricu, priča mi Ante, pojavio se Ivan Lučev, povratnik iz Australije u Prvić Luku, i zaželio da mu napravi osam metarski leut koji će biti za njegove gušte i imati veći salon. „Imao sam šablone onog leuta, ali kako smo u međuvremenu počeli ozbiljnije idriti, znao sam da taj brod ne bi bio dobar za jedrenje. I onda sam odlučio napraviti novi model, novi nacrt i šablone makar mi je on govorio da to ne treba sve radit jer se njemu sviđa i onaj. Ali ja sam potrošio nešto vremena, napravio promjene i sagradio taj brod, malo širi, prilagođene forme, bolji za jedrenje.

Iako na kraju taj brod nikad nije dobio jedro makar je vlasnik govorija da će ga stavit. Dok sam gradio taj leut, dolazio je u radionicu naš mještanin Tonko Skračić kojemu se svidio taj model pa sam napravio i njemu brod. To je poznati leut Gušte. (…) „E onda je doša Đanfranko“, nastavlja Ante. „Šeta je po rivi u Betini i naša je Guštu. Svidio mu se. Njemu sam u odnosu na Guštu napravio u provi više utonuća jer nije bilo potrebno da prova pliva, da je puno vani. Pokazalo se kad je malo uronjena, da ti naši stari brodovi bolje jedru. Kad napravite dva do tri leuta – a to sam napravija tih posljednjih deset godina, onda se na tom zadnjem riješe sve negativnosti i dobijemo ovo što smo sada dobili. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

leut3