OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Istraživanje podmorjaMORE

Drevne tajne kaštelanskog podmorja

U plitkom podmorju očuvali su se vrijedni arheološki nalazi koji nam daju odgovore kako se na tom vibrantnom prostoru živjelo od neolitika do kasne antike

Irena Radić Rossi, cijenjena stručnjakinja za podmorsku arheologiju i voditeljica projekta NEREAS (Numerical Reconstruction in the Archaeology of Seafaring) Hrvatske zaklade za znanost, koja je svojevremeno pisala i za našu reviju, održala je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu predavanje o arheološkoj baštini u plitkom podmorju Kaštelanskog zaljeva, u čemu su joj asistirali moderator Miroslav Katić i organizatorica Žana Matulić Bilač.

ARHEO2

Riječ je o iznimno zanimljivoj temi budući da podmorje Kaštelanskog zaljeva krije brojne nalaze i tragove o intenzivnom životu na tome području od prapovijesnih vremena do srednjega vijeka, koji su dosad samo djelomično istraženi. Pažnja arheologa donedavno je u najvećoj mjeri bila usmjerena na prebogate nalaze na kopnu, odnosno na područje antičke Salone koje je međutim zbog industrijalizacije, divlje gradnje i nemilosrdne devastacije krajolika tijekom 20. stoljeća prilično devastirano.

default

Paradoksalno, industrijalizacija je donekle sačuvala podmorje Kaštelanskog zaljeva koje je do prije 30-ak godina bilo prilično zagađeno i mutno, a time i neatraktivno za ronioce koji su u većini slučajeva najzaslužniji za podmorska arheološka otkrića. U moru je tako ostalo ono čega je na kopnu zbog eksploatacije nestalo pa plitko podmorje Kaštelanskog zaljeva arheolozima danas može pomoći u slaganju mozaika povijesnih informacija i tako preciznije pokazati kako su od neolitika do renesanse funkcionirale ljudske zajednice na tome prostoru koji je zbog položaja i prirodnih osobina oduvijek pružao povoljne uvjete za život. (…) Više pročitajte u 265. broju Mora.

Napisao: Lari Lulić
Snimili: Marino Brzac, Sebastian Govorčin, Irena Radić Rossi, Ervin Šilić

frka1
ArheologijaMOREReportaže

Ekspedicija Palagruža

Kako se odvijaju arheološka istraživanja u podmorju Diomedovog otoka i kako žive istraživači na Palagruži

Uživajući na kasnorujanskom suncu, sjedio sam na pramcu jedrilice mog prijatelja Nevena Lukasa koja je sjekla poput ulja mirno more i žurila negdje prema sredini Jadrana. Iza nas je u ranoj jesenskoj izmaglici polako nestajao iz vida otok Vis, udaljen nekih dvadesetak milja, dok se lijevo od nas još sasvim lijepo vidio otok Sušac sa svojim legendarnim svjetionikom na rtu Trišćavac, na kojemu smo toliko puta ronili.

Zurio sam naprijed naprežući vid i pokušavajući u daljini prvi ugledati obrise otoka. Već sam ga trebao ugledati, pomislih, pa već smo na manje od dvadeset milja do njega, no otoku ni traga. Samo neki vršak na horizontu koji se kroz okular dalekozora doimao poput jarbola trgovačkog broda koji plovi prema nekoj od luka u sjevernom Jadranu. No začudo, tamni obris na horizontu nije se micao i postupno su se ispod njega počeli pojavljivati prepoznatljivi oblici otoka. Napokon, rekao sam u sebi, evo je — to je naša Palagruža!

frka3

Ove mi se godine ponovno osmjehnula sreća da sam sudjelovao u seriji za mene najuzbudljivijih podmorskih arheoloških istraživanja i to na čarobnom i najusamljenijem mjestu na Jadranu — otoku Palagruži. Doduše, to za mene nije bio prvi susret s Palagružom jer sam s pokojnim Tončijem Gavranićem, Larom Denona i Dejanom Terzićem još 2001. godine na njoj boravio tjedan dana u sklopu projekta Hrvatskog ronilačkog saveza Palagruža – ronilački park.

Nažalost tada je naš naivni prijedlog da se barem mali dio podmorja Palagruže proglasi podmorskim parkom završio pod pritiskom ribarskog lobija u nekoj ladici Ministarstva mora, gdje vjerojatno leži zaboravljen i danas.
Međutim, snovi i želje nas zaljubljenika u more i ovisnika plavih dubina da se Palagruža i njena podvodna kulturna baština zaštiti nije nestala. Naprotiv, rezultati posljednjih istraživanja bude nadu da će se to jednog dana i ostvariti. (…) Više pročitajte u 257. broju Mora.

frka2