marko_klopa

Slijed sv. Nikole

Svaki smo dan s posebnim tekom pojeli objed, no tek smo nakon obavljenog posla zaključili da smo imali nezaboravan slijed svetoga Nikole!

Nisam taj koji bi se usudio po nečijim ovozemaljskim grijesima prebirati, ali kad je riječ o mojem prijatelju Jakovu, potpuno sam siguran da tu ni papa ni cjelokupna konklava (zbor kardinala) ne bi imali posla. Pa ipak, iz samo njemu znanih pobuda, odlučio je podići kapelicu sv. Nikoli. Pomno je na svojem imanju odabrao mjesto odakle puca pogled na jadransku pučinu. Malo ulijevo, prema istoku, pogled omeđuju Šćedro i Korčula, a desno, prema zapadu, Pakleni otoci i Vis. Sprijeda u plavetnilu pučine kao kakav kruzer koji je vječno usidren na jednom mjestu, sramežljivo izvire Sušac.

Siguran sam da bi sv. Nikola bio zadovoljan tim mjestom. Lako bi odatle mogao nadgledati brodove koji danonoćno plove katkad za vrijeme bonace, a katkad po fortunalima i neverama kad im njegov zagovor kod Svevišnjeg može itekako dobro doći. (…) No trebali smo i jesti! Svaki smo dan s posebnim tekom pojeli objed, no tek smo nakon obavljenog posla zaključili da smo imali nezaboravan slijed svetoga Nikole! Prvi dan ručali smo salpe pečene na gradele (moj je zadatak bio da ih pripremim). Drugi dan na gradele su završili lijepi komadi svinjske garbice (vratine) i carsko meso (to je pripremila Lidija, Mikova supruga). Treći je dan Katarina (Jakovljeva supruga) pripremila brujet (brudet) od grdobine. I četvrti je dan Katarina pripremila objed, pečenu ribu na gradele. (…) Više pročitajte u 269. broju Mora.

Napisao: Marko Vučetić