Naša grafička urednica, ujedno i alpinistica, svaki slobodni trenutak provodi negdje na nekoj stijeni, a one oko Splita posebna su poslastica svih penjača
Napisala i snimila: Sunčica Hrašćanec
Dalmatinku Ivu Božić upoznala sam još prije 15 godina, kada je sa sestrom Majom i još dvoje prijatelja zaglavila u 300-metarskoj stijeni Anića kuka u NP Paklenica. U predvečerje me kao dežurnu spašavateljicu nazvao tata jednog od njih da odem po dicu jer su cili dan u stini i nešto petljaju, a skoro će mrak. Bila je to jednostavna, brza akcija spašavanja, bez ozljeda, sa sretnim završetkom. Zbog takvih najviše i ulazite u Gorsku službu spašavanja. Iva je tada imala 15 godina, sestra dvije više. I dok je bilo komentara tipa ‘ko je dicu pustio u stinu, meni se svidio njihov haklberijevski entuzijazam i strast da dok njihovi vršnjaci vikendom igraju igrice, oni penju 300 m stijene. Posebno me se dojmila najmlađa Iva koja je dječjom radošću nakon cijelog dana provedenog na stijeni s minimumom hrane i vode, kad je napokon stala na čvrsto tlo, veselo vikala Zemljica, volim te, zemljica!
Možda je za shvatiti taj njihov entuzijazam bitna i činjenica da su Iva i Maja geni iliti kćeri našeg slavnog alpinista Stipe Božića. Iva je danas i sama gorska spašavateljica i odlična alpinistica, a sestra Maja nositeljica je najtežeg hrvatskog ženskog sportsko-penjačkog uspona (8 b+, za one kojima to nešto znači). Strast, entuzijazam i veselje i dalje su tu pa je Iva tako za svoj nedavni rođendan umjesto na tulumarenje, poput većine, otišla na dvodnevno planinarenje i spavala pod vedrim nebom u planini posve sama – u studenom.
Sunce Marjana
Navezale smo se, kako to vole reći penjači, Iva i ja već mnogo puta u zadnjih nekoliko godina i ispenjale mnoge smjerove po Dolomitima i Paklenici i bez obzira na razliku u godinama penjački, a i duhovno, jako dobro kliknule. Za vrijeme zadnjih božićno-novogodišnjih praznika Iva je predložila da svratim u njen kraj u hrvatske dolomite. Prvi dan bile smo na legendarnom Marjanu i Šantinim stinama, do kojih smo od apartmana kraj rive, dakle središta grada, imale 30-ak minuta lagane šetnje. Taman super zagrijavanje za penjanje! Zaista se rijetki mogu pohvaliti da imaju ovakvo penjalište usred grada.
Marjan je idealno zimsko penjalište. Stijene su potpuno zaštićene od bure i obasjane suncem tijekom cijelog dana pa smo se tako penjale u kratkim rukavima, guštajući u toplini poput pravih guštera. Brdo Marjan u cjelini, kao i samo penjalište, bogato je povijesnim ostacima. U stijeni se izdaleka vide antičke građevine gdje su svoj život provodili pustinjaci – eremiti. (…) Više pročitajte u 252. broju Mora.
