Candela 35 sold
Novosti

35 brodica u 8 sati

Brodogradilište Candela Boats najavila novi model i u 8 sati prodali 35 brodica

Prošli četvrtak pisali smo da je najavljen novi model Candela C-8. Dan poslije, osnivač i direktor tvrtke, Gustav Hasselskog objavio je putem svojeg LinkedIn profila “Ovo nisam mogao niti zamisliti: 8 sati od najave C-8 imamo 35 prodanih. Električni brodovi dolaze!” U aktualnom broju Mora testirali smo trenutno najpopularniju brodicu s elektropogonom Canedla C-7, te saznali iz- prve ruke zbog čega je popularna. Elektropogon mora riješiti još samo jednu stvar, a to je  kapacitet spremanja energije za povećanje dometa, no Candela je zaobišla taj problem te zahvaljujući foiling pristupu povećala domet za nekoliko puta od konkurentnih brodica.

Prilikom najave novog modela, Candela je najavila da će njihov novi model C-8 biti pravi serijski model, za razliku od C-7 koja je gotovo u potpunosti bila ručno rađena. Cilj im je postati najprodavanija brodica u segmentu brzih plovila te duljine i razine kvalitete, a pritom se mjeriti i s gliserima na benzinski pogon. Novoj brodici prethodila je i najava njihova C-POD električnog pogona u obliku kapsule, s dvostrukim propelerom, čemu model C-8 može zahvaliti još veću efikasnost od manjeg prethodnika C-7. Više o brodici i galeriju fotografija pogledajte na ovoj poveznici.

c-pod

Piše: Teo Marević
Foto: Candela Electric Boats / Screenshot LinkedIn

BOOT & FUN 2020 inwater
Marina in den Havelauen *** Local Caption *** BOOT & FUN 2020 inwater
Marina in den Havelauen
Novosti

Započeo Boat & Fun

Danas je započeo mali Boat & Fun In water sajam, kao ljetna verzija Berlinskog nautičkog sajma koji se održava u studenom.

Iako malen, na njemu se predstavlja ukupno 156 brendova uglavnom iz sjeverne Europe, među kojima su najpoznatiji Bavaria, Bayliner, Beneteau, Bente, Cranchi, Fjord, Galeon, Greenline, Jeanneau, Marex, Mercury, Quicksilver, Riva, Torqeedo, ali i niz brendova koji nisu striktno nautički.

U naredna tri dana, oko 70 izlagača predstavit će oko 90 plovila. Obilazak sajma je besplatan, a posjetitelji ih mogu obići od 10 do 18 sati. Sajam se nalazi u na jezeru Großer Zernsee, koje posljednjih godina doživljava sve veću popularnost za sportske i rekreativne vodene aktivnosti, a najviše zbog relativno male udaljenosti od velikih gradova. Gradić Werden nalazi se 10 km od Potsdama i 40 km od Berlina, okružen je jezerima, u kojima se nalaze marina, izletnički restorani, pa čak i charter za brodove.

Budući da je sajam mali i na otvorenom, bio je jedan od rijetkih koji se održao prošle godine, iako zbog svoje veličine svrstava se u regionalne sajmove, bez važnih premijera i međunarodno značajnih događaja.

BOOT & FUN 2020 inwater Marina in den Havelauen *** Local Caption *** BOOT & FUN 2020 inwater Marina in den Havelauen

Foto: Boat & Fun In Water Berlin

persico marine Fly40
Novosti

Budućnost regatavanja

Persico Marine je svoje iskustvo iz America’s Cupa implementirao u jedrilicu od 12 m za peteročlanu posadu.

Pet mjeseci nakon završetka 36. America’s Cupa, Persico Marine je predstavio ‘umanjenu verziju’ AC75, Persico Fly40 One Design. Talijansko high-tech brodogradilište zaslužno za gradnju sviju sistema foilova za klasu AC75, AC36, kao i sve popularnije mini klase foilera 69F Persico, sada je predstavilo novu senzaciju za one vlasnike koji se u klupskim regatama žele natjecati u foilerima. Fly40 je jedrilica koja neodoljivo podsjeća na AC75 i AC36 Luna Rossa Prada Pirelli Teama, što je bila i namjera brodogradilišta.

Ova dvanaestmetarska foiling jedrilica je namijenjena za peteročlanu posadu. Dizajnirao ju je tim kojeg čini Checco Bruni kao glavni savjetnik i zastupnik, dvojac Caponnetto-Hueber, te novozelandski studio Pure Design & Engineering. Francesco “Checco” Bruni koji je uz Jimmyja Spithilla bio jedan od dvojice kormilara Luna Rossa tima na America’s Cupu ove godine, predvodio je tim, uz Marija Caponnetta i Francisa Huebera stručnjake za hidrodinamiku, aerodinamiku, optimizaciju, strukturu (FSI), te inženjerska tvrtka Pure Design & Engineering zaslužna za osmišljavanje, 3D modeling i inženjerska rješenja nekih od najkompleksnijih regatnih jedrilica kao što AC72, Volvo 70 itd.

Projekt je predstavljen u prvoj polovici kolovoza, te je sada i službeno na tržištu. Osim prethodnih manjih foilera za privatne vlasnike, ovo je prvi spin-off regatne foiling jedrilice nakon 36. America’s Cupa, a sličnih projekata u budućnosti možemo očekivati sve više. Persico Marine je otvorio pandorinu kutiju, novo tržište, kojima će novo normalno jedrenje značiti “paukove” ruke u bokovima jedrilice i brzine do tri puta veće od brzine vjetra. Dimenzije su 11,8 metara preko svega, 3,4 metara širine i tek 1600 kg ukupne mase. S površinom jedara 100 kvadratnih metara, Fly40 će poletjeti već pri 7 čvorova vjetra. Predviđena je za peteročlanu posadu, s mogućnosti jednostavnog transporta na prikolici. U najavi se upućuje na to da će biti svi sistemi na Fly40 biti sigurni i pružati maksimalnu zabavu za vlasnike.

Predsjednik uprave Persico Marine, Marcello Persico, kazao je da su se spremali na ovaj trenutak otkad je stvoren AC75, te da su odmah znali da će se od tog trenutka razvijati u smjeru foilova. Svoje znanje i vještine spojili su sa stručnjacima iz Pure Design & Engineering koji su surađivali s ETNZ-om, te su uvjereni kako će zajedno napraviti iskorak. Bruni je prilikom predstavljanja kazao da ih ovaj projekt postavlja u centralnu poziciju revolucionarnog segmenta tržišta u nautici, koji je uvjeren da projekt ima svjetlu budućnost. Marcello Persico dodao je da su namjerno sastavili tim dvaju najnaprednijih timova kako bi isporučili sigurnost i pouzdanost. Fly40 One Design je centralni dio ambicioznog projekta kojim žele napraviti čitav krug – stvoriti klasu, privući vlasnike brodova, te nuditi logističku uslugu, potporu i servis.

persico marine 2
persico marine 3
persico marine 1

Piše: Teo Marević
Foto: Persico Marine

candela-c-8_2
Novosti

Najavljena Candela C8

Trenutno najpopularniju električnu brodicu Candela C7 testirali smo za aktualni broj Mora. Upravo je najavljen novi model.

Candela C7 pobrala je sve lovorike nautičkog svijeta, a to može zahvaliti neusporedivo većem dometu u odnosu na druge brodice s elektropogonom. Ključ njihova uspjeha je u foilovima, zbog kojih Candela C7, a očito i C8 lebde iznad površine i zbog manjeg otpora postižu veliku brzinu, a da pritom ne troše puno energije. C8 je veća, viša, robusnijeg izgleda, a sama najava novog modela je odmah izazvala lavinu reakcija što su neki strani mediji usporedili s “iPhone momentom nautičke industrije.” Budući da se C7 proizvodi gotovo pa ručno u relativno malim količinama, od kvalitetnih materijala, brodogradilište se u slučaju C8 odlučilo za masovni pristup proizvodnji.

Predsjednik uprave Candela, Gustav Hasselskog objasnio je prilikom najave da su s prvim modelom demonstrirali što je moguće napraviti s njihovom tehnologijom hidrofoilova, te koliko bolji doživljaj pruža plovidba na takvom umjesto na konvencionalnom plovilu. Dodao je da zahvaljujući sistemu foilova, plovidba mirna, ali da je C7 bila više kao ručno rađeni sportski auto, te da im nikada nije bila namjera proizvoditi ju masovno. C7 je gliser za dnevne izlete i zabavu, dok je C8 veća brodica, s osam sjedećih mjesta u kokpitu, velikim sunčalištem, kabinom koja sadrži veliki ležaj za dvije odrasle osobe ili manju obitelj, wc, te vanjski tuš, a kao takva je pogodna i za manja krstarenja. Iako je veća i bolje opremljena, najavljeno je da će cijena C8 biti u rangu usporedivih glisera duljine 28-29 stopa na benzinski pogon.

Voditelj marketinga Mikael Mahlberg kazao je da Candela ima ambiciozni cilj prodati tisuće primjeraka C8, te smatra da je to prvi gliser na elektropogon koji ima potencijal prodati više primjeraka nego konkurentne brodice s benzinskim motorima. U tvrtki se nadaju da će ova brodica biti ogledni primjerak kako će u budućnosti izgledati brze brodice. Unatoč tomu što je C7 manja, C8 troši još manje energije zahvaljujući “ultraefikasnim” duguljastim elektromotorima smještenih u kapsuli na dnu stražnjeg foila, s dva propelera kao što je slučaj kod jačih benzinskih i dizelskih motora. Zovu ih C-POD, te su u razvijeni pod okriljem Candelina odjela za razvoj.

Novi model imat će još brži, unapređeniji sustav senzora zbog čega će bolje kontrolirati lebdenje. Po uzoru na Teslin samovozeći automobil, Candela je opremljena autopilotom koji drži brodicu na prethodno određenom kursu, smanjujući potrebu interveniranja skipera i pružajući više vremena za uživanje. Zahvaljujući hidrofoilovima, karbonskom trupu specijalnog dizajna, Candela C8 se izdiže na foilove pri brzini od 16 čvorova, nakon čega povećava elektronički limitiranu brzinu od 35 čvorova. Brodicom se može upravljati kao i konvencionalnim gliserima, no u takvom načinu ima znatno manji domet, dok na foilovima domet prelazi 50 nautičkih milja. Opremljena je baterijom kapaciteta 44 kW, koja se na brzom trofaznom punjaču može napuniti za dva sata, navode iz brodogradilišta. Od ostalih zanimljivosti novog modela, ističe se sjedišta za četiri osobe u kabini, tuš, opcionalni hard top, te sound system koji je u uvjetima plovidbe bez buke nešto sasvim drugačije od konvencionalnih brodica. Cijena novog modela bez PDV-a je 290,000 eura.

candela-c-8_3
candela-c-8_2
candela-c-8_7
candela-c-8_6
candela-c-8_9
candela-c-8_4
candela-c-8_10
candela-c-8_11
candela-c-8_11 (1)

Piše: Teo Marević
Foto: Candela Electric Boats

vieux port
Novosti

Ususret sezoni sajmova

Nakon prvotnog šoka izazvanim koronavirusom, nautička industrija je procvala, pa nas očekuje zanimljiva jesen na sajmovima.

Za nešto više od dva tjedna počinje prvi i najvažniji Europski nautički sajam u Cannesu. Glavni dio nautičke sezone pokazao se iznimno uspješnim, a velike uspjehe, pa čak i rekorde bilježe brojna brodogradilišta, te drugi proizvođači i trgovci nautičkom opremom u svijetu. Cannes yachting festival je prošle godine izvisio zbog formalnosti, unatoč ispunjavanju poduže liste sigurnosnih epidemioloških kriterija. Sličnu sudbinu imali su gotovo svi europski sajmovi, osim onih u Genovi i u Biogradu.

Najavljene su brojne svjetske i europske premijere koje ćemo većinu imati prilike vidjeti u Cannesu, zatim u Southamptonu, pa u Genovi, a potom u La Rochelleu i u Biogradu. Novosti, najave i teaseri posljednjih mjeseci ne prestaju izlaziti na vidjelo, a zbog velike potražnje za brodovima, relativnoj procijepljenosti stanovništva EU, otvorenom tipu sajmova, vjerujemo da će biti velikog interesa za obilazak svih gore navedenih sajmova. Stime shodno, organizatori sajma u Genovi su prije nekoliko tjedana objavili kako je izlagački kapacitet rasprodan.

Cannes Yachting Festival najavljuje dodatno povećanje u odnosu na rekordnu 2019. godinu, te će se i ove godine održati u proširenom izdanju u dvije luke, gdje će posjetitelji moći razgledati i isprobati plovila duljine od 3 do 45 metara, a na kopnu one kraće od 10 metara. Motorna plovila bit će vezana u Le Vieux Port, a jedrilice u La Port Canto. Između gotovo 600 izloženih plovila ukupno 430 izlagača naći će se sve od malih tendera do superjahti, među kojima će prema najavi organizatora gotovo 140 plovila imati svjetske premijere, što je povećanje od 10 posto u odnosu na zadnje izdanje sajma u Cannesu.

Novost je i da posjetitelji na ulazu neće moći kupiti kartu, već skenirati digitalnu ili kod kuće isprintanu potvrdu o plaćenom ulazu, te prisutnim redarima predočiti takozvanu Covid putovnicu ili potvrdu o cijepljenju prvom dozom (cjepivom Janssen) starijom od 28 dana ili drugom dozom (Pfizer, Moderna, AstraZeneca) starijom od 7 dana. Na radost onih koji si kojim slučajem mogu priuštiti odlazak u Cannes, ali ne i ulaznicu na festival, Port Canto će biti otvoren svakog dana navečer od 22 do 23 sata. Na sljedećoj poveznici možete pogledati svjetske premijere koje će se naći na Cannes Yachting Festivalu.

panorama

Piše: Teo Marević
Foto: Cannes Yachting Festival

Pelagic 77 a
Novosti

Istraživačka zvijer Pelagic 77

Legendarni jedriličar i pustolov Skip Novak u videu za Yachting World pokazuje jedinstvenu jedrilicu za polarna istraživanja, Pelagic 77

Već smo pisali o ovoj iznimnoj aluminijskoj istraživačkoj jahti tijekom gradnje i prilikom porinuća, a sada ju imamo prilike virtualno razgledati u 26-minutnom videu Yachting World-a. Jedrilica je u potpunosti napravljena od aluminija, zbog čega djeluje grubo i moćno, što svakako i jest. Vinson of Antarctica je najnoviji primjerak Pelagic Yachtsa, nastala prema idejama Skipa Novaka i njegovih više desetljeća iskustva vođenja polarnih ekspedicija, s dizajnerskim potpisom također legendarnog dizajnera Tonyja Castra. Napravljena je prema narudžbi čileanskog pustolova, biznismena, zaljubljenika u jedrenje Nicolasa Ibañeza s namjerom da se koristi u istraživačke svrhe, različite ekstremne ekspedicije i snimanja dokumentarnih filmova.

Budući da je zamišljena kao istraživački brod, sve na njoj predviđeno je za brojčanu posadu znanstvenika, filmaša, ronioca i mornara.
Na jedrilicama ove veličine normalno se ugrađuju električna vitla, no u polarnim uvjetima u blizini nema servisa pa je sva oprema mehanička, na ručno upravljanje. S tim na umu dizajnirana je robusno, prostrano i jednostavno za rukovanje, pa su primjerice veliki vinčevima u kokpitu ergonomski pozicionirani, zaštićeni od udara vjetra i prskanja, te njima mogu rukovati i amateri, a u slučaju zakazivanja mehanički se dijelovi mogu lako zamijeniti.

Kokpit je neobično velik, s fiksnim aluminijskim stolom, centralnim kormilom na povišenom s dvije razine, pa kormilar ima dobar pregled preko visokog vjetrobrana i kabine. Jedrilica ima dva velika jarbola iste visine, te tri veličine roll genove i olujnog floka, spremnih za korištenje. Na krmi je velika rampa s dizalicom za istraživački gumenjak, a isti takav može se postaviti i u sredini palube između prednjeg jarbola i genove, što je korisno za ronioce i filmsku ekipu. U bokovima krme nalaze se šest bačvi zapremine 60 litara za otpad, prostori za plin, zamrzivači, kompresori, spremišta za alat i ostalu opremu. U veliki skladišni prostor može se ući kroz više ulaza u podu kokpita, ili kroz poklopac klupe. U sredini palube nalazi se gotovo pa još jedan kokpit, gdje se nalazi još vinčeva i grindera za upravljanje jedrom na prednjem jarbolu. Čitava paluba pametno je osmišljena za multifunkcionalne operacije.

Funkcionalni, robusni interijer

Prostor u provi služi za pospremanje gumenjaka tijekom teškog vremena, za spremanje penjačke i ostale opreme, zatim rezervno sidro, spremište za sidreni lanac, konopi, te ladice za povrće. Od te prostorije prema krmi počinje grijani unutarnji prostor. Radionica je opremljena i dodatnim grijačem za brzo sušenje ronilačke opreme. Budući da je dizajnirana za istraživanja, Pelagic 77 nema velike vlasničke kabine, već šest kabina s po dva i tri ležaja na kat. Sve su opremljene s dovoljno skladišnog prostora, radijatorima, ventilacijom, svjetlima, punjačima itd. U središnjem prolazu je ujedno mjesto gdje se odlaže vanjska zaštitna odjeća, da se ne cijedi u kabinama, već da se osuši obješena u sredini broda. Srednje kabine su nešto šire, zatim u najširem dijelu broda su simetrično izmještene i prostrane kupaonice s tuševima, prirodnom ventilacijom, grijanjem, pa još dvije najveće kabine s obje strane u kojima se nalazi dvostruki ležaj dolje i jednostruki ležaj na kat, koji se može i sklopiti kada se ne koristi.

Sredina broda je zajednički prostor u kojemu se nalaze navigacijski uređaji i u njega se ulazi iz kabinskog prostora, iz kokpita. Tu je i sigurnosna, signalna oprema, medicinska oprema, markirani prsluci za spašavanje, električni paneli, te vatrogasni prekidači itd., a prema krmi se nastavljaju stepenice u veliki zajednički prostor, salon. Prostor salona je zaista velikodušno zamišljen, jer je to mjesto gdje se istraživači i filmaši dogovaraju, pripremaju, i održavaju dnevne sastanke, zajednički provode vrijeme i objeduju. Tamo je i velika, dobro opremljena kuhinja, peć na dizel, knjižnica, navigacijski stol, više stolova za objedovanje, velika kružna klupa itd.

Što ti drugo treba?

Pelagic 77 je opremljena za plovidbu od 2 do 3 mjeseca, ovisno o broju ljudi i uvjetima, zbog čega su najviše ograničeni količinom goriva koje mogu ponijeti sa sobom. Prema krmi se nastavlja strojarnica koja se proteže od jednog do drugog boka, a sve u njoj osmišljeno je za jednostavno održavanje. Unutra su dva Yanmarova motora svaki s po 150 konjskih snaga, Onan dizelski generator električne energije snage 9,1 kW, Kabola dizelski bojler za grijanje i grijanu vodu, snažne pumpe za vodu, Watermarker… Prva plovidba u službi istraživačkog broda je u tijeku, a na njemu je njemačka geološka ekspedicija na Svalbard, na pola puta između Norveške i Arktika koja traje mjesec dana. Prema standardima Skipa Novaka, ovo je luksuz. “Toplo je i udobno, imamo grijanje, pomoćno grijanje, Watermarker, veliki salon, tri načina za pripremu hrane, radijatore u svakoj prostoriji i što ti drugo treba?”

Foto: Screenshot – YouTube / Yachting World Pelagic 77

RYCK_280_PACK-6_07_P17
Novosti

Novi Nijemac, Ryck

Hanse Yachts plasirala je novi brend motornih plovila – Ryck Yachts, a predstavljen je s prvim modelom Ryck 280.

Hanse Yachts ima novi brend motornih brodova Ryck Yachts. Prvi najavljeni model je Ryck 280, gliser dug gotovo 9 metara koji se nudi u pet verzija izgleda, s T-topom, sportski ili cruising, s različitim tipom kuverte te ostalih elemenata. Sve verzije napravljene su na istoj bazi stepenastog trupa, s gotovo jednakim rasporedom palubnog prostora. U opciji se nudi glomaznija kabina, te je takva brodica pogodna za krstarenje u paru ili za manju obitelj. Karakterističan dizajn nudi potpunu ili djelomičnu definiciju walkaround koncepta, ovisno o opciji kabine. Ispod sunčališta na visokoj provi nalazi se kabina s kupaonicom.

Ryck 280 je dizajnirao Bill Dixon čiji portfelj niže brojne poznate brendove između ostalog Moody, Hylas Yachts, Magellano, Pearl i druga cijenjena imena, dok je konkretno s Hanse Yachts već surađivao na nekoliko modela Hanseovog brenda Sealine. Pametno osmišljen kokpit Ryck 280-ice pruža sve moderne karakteristike s mnoštvo prostora za kupanje, sunčanje, a u paketu s T-topom i dodatnim izvlačnim sjenilima, Ryck 280 nudi i dobru zaštićenost u hladovini.

U kabinu se ulazi klasično s lijeve strane moderno opremljene upravljačke konzole. Ispred timuna su dva skiperska naslonjača s mogućnosti prilagodbe po visini, iza kojih je integriran roštilj, odnosno vanjska kuhinjica. Bokovi su visoki i pružaju dobru zaštitu, a duž dvije trećine bokova proteže se ograda od inoksa koja osim što služi kao rukohvat, estetski pojačava eleganciju, a korisna je i za izmještavanje bokobrana po želji. Taj je element tipičniji za jedrilice, što je očekivan potez za dizajnera s bogatim iskustvom dizajniranja jedrilica u kojima je očito pronašao i inspiraciju za izgled trupa iznad vodene linije, naročito u izgledu prove, te integriranom baštunu s držačem za sidro što se češće viđa kod modernih performance cruiser jedrilica.

Na krmi je prostor minimalistički dizajniran s jednom L klupom zbog čega je na krmi prostrano i pogodno za kupanje, druženje ili pak big game ribolov. Jedna od opcija koje nudi Ryck Yachts je ugradnja držača za ribolovne štapove od inoksa izmještenih ispred izvanbrodskog motora. Budući da je pogon izvanbrodski, krma je djelomično na gubitku, ali se s obje strane motora protežu krmene platforme, te pružaj dobru komunikaciju s morem, te su pogodne i funkcionalne za ribolov, kupanje ili druge aktivnosti. Zamišljen je za instalaciju izvanbrodskog motora snage između 250 i 350 ks koji u kombinaciji sa stepenastim trupom pruža dinamično iskustvo plovidbe, dok spremnik goriva zapremine 300 l omogućuje sasvim dovoljan domet i kada se ne motor ne štedi. Početna cijena mu je 54 tisuće eura, a hrvatski zastupnik je Croatia Yachting.

RYCK 280 PACK-1 07 P05 RYCK_280_PACK-4_07_P07

Foto: Ryck Yachts

olimpijada1
MORENatjecanja

Bravo, Tonči!

Stipanović je u velikom stilu ponovio uspjeh iz Rija i kući se vraća s drugom srebrnom olimpijskom medaljom

Tonči Stipanović u velikom je stilu u Tokiju osvojio srebrnu olimpijsku medalju i postao tako jedini naš jedriličar koji je do odličja, u oba slučaja srebrnog sjaja, došao na dvojim Igrama. Zlatnu medalju u Laser Standardu (ILCA 7) uoči Medal Racea osigurao je Australac Matt Wearn, no finalna regata obećavala je puno uzbuđenja jer za preostale dvije medalje konkurirali su Hermann Tomasgaard iz Norveške na drugome mjestu, Tonči Stipanović koji je uoči zadnjeg plova bio treći i Cipranin Pavlos Kontides na četvrtoj poziciji. Šanse za osvajanje medalje također su imali Nijemac Philipp Buhl i legendarni brazilski veteran Robert Scheidt, a teoretski je u igri bio i Francuz Jean-Baptiste Bernaz. Stipanović je inače u prvom dijelu olimpijske regate bilježio vrlo šarene rezultate i bilo je pitanje hoće li uopće izboriti nastup u Medal Raceu, no u posljednja tri plova napravio je izvrstan posao, tri puta se plasiravši među deset najboljih, te je u finalnu regatu s dvostrukim bodovima ušao s trećega mjesta. Medal Race za klasu Laser jedrio se u nedjelju u 7:30 po hrvatskom vremenu, a mnogi domaći zaljubljenici u jedrenje sa zebnjom su čekali prijenos uživo, jer naši su natjecatelji u nekoliko navrata na Olimpijskim igrama u posljednji trenutak ostajali bez toliko željenog odličja. Dogodilo se to na Igrama u Riju Ivanu Kljakoviću Gašpiću u Finnu, ali i Tončiju Stipanoviću koji je u finalnom plovu ispustio iz ruku gotovo sigurnu zlatnu medalju i morao se zadovoljiti srebrom. No ovoga puta u Tokiju bilo je drukčije.

olimpijada3

Nakon čistoga starta poveo je Jean-Baptiste Bernaz, a odlično je krenuo i Stipanović, koji je pri okretanju prve oznake imao srebro u džepu, budući da je Tomasgaard bio tek osmi. No Norvežanin je tada zapeo i na narednoj oznaci bio peti, a Tonči koji je odabrao krivu stranu polja nakon oznake izgubio je brzinu pa ga je pretekao i konkurent za medalju Philipp Buhl, a on se našao na osmome mjestu. Ipak, u zadnjoj krmi sve se posložilo, Tonči je odabrao stranu koja je bila favorizirana, uhvatio brzinu te pretekao Tomasgaarda i još dvojicu jedriličara. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Lari Lulić
Foto: World Sailing

olimpijada2

laser1
Jedriličarske destinacijeMORE

Veliki iskorak Marine Kaštela

EP za Radiale bila je najmasovnija regata ikada održana u Hrvatskoj, čime se Jedriličarski centar u Kaštelima nametnuo kao idealna lokacija

Tri velike međunarodne regate za male klase ove se godine održavaju u Hrvatskoj: Mornar je u svibnju ugostio europsko prvenstvo za klasu Zvijezda, Split krajem kolovoza organizira europsko prvenstvo za klasu Šljuka, a početkom srpnja u organizaciji kluba Marina Kaštela održano je juniorsko europsko prvenstvo u klasi ILCA 6, poznatijoj pod donedavnim imenom Laser Radial. Bez obzira na reputaciju klase Zvijezda ili popularnost Šljuke, regata u Marini Kaštela bila je najznačajniji jedriličarski događaj sezone u Hrvatskoj i to iz dva razloga. Naime, juniorsko europsko prvenstvo za Radiale bila je najmasovnija regata za olimpijske ili prijelazne klase ikada održana u našoj zemlji, jer na startnoj listi našao se čak 301 natjecatelj iz 38 zemalja.

Također, prvi put kontinentalno prvenstvo održano je u organizaciji Marine Kaštela čiji se nedavno otvoreni Jedriličarski centar s 80-metarskom rampom za porinuće brodova, velikim hangarom i infrastrukturom koje se ne bi postidjeli niti Kiel ili Riva del Garda, potvrdio kao najzahvalnija lokacija na Jadranu za ugošćavanje velikih međunarodnih regata. Dobitak je to i za hrvatsko jedrenje u globalu, jer regate najvišeg ranga do sada je u stanju bilo organizirati tek nekoliko naših klubova: splitski trolist Labud — Mornar — Split te zadarski Uskok. Marina Kaštela i istoimeni jedriličarski klub položili su tako organizacijom ove regate prvi veliki ispit i pozicionirali se na jedriličarsku kartu ne samo Hrvatske, već i Europe.

laser2

Pripreme za regatu protekle su u ozračju zdravstvene krize, jer su mnoge europske zemlje koncem lipnja još imale razne restrikcije vezane uz putovanja, no u Kaštela je na kraju ipak pristiglo više od 300 jedriličara i jedriličarki u najmasovnijoj prijelaznoj klasi, a uz njih je doputovalo i više od 100 trenera te oko 200 pratitelja i roditelja. Ukupno je, doznajemo od organizatora, izdano više od 500 akreditacija za jedriličare, suce i prateće osoblje, a kako je prvenstvo bilo otvorenog tipa, u Kaštela su osim Europljana stigli i jedriličari iz prekomorskih zemalja, iz Amerike, Kanade, Tajvana i Brazila. Neki od natjecatelja koji su već uplatili startninu na kraju zbog Covida nisu uspjeli nastupiti na regati pa je na ILCA 6 juniorskom europskom prvenstvu u konačnici jedrilo njih 289, od čega 217 u muškoj i 72 u ženskoj konkurenciji. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Lari Lulić
Snimke: Thom Touw / EURILCA, Juraj Vrpcić

aci-1
MOREProjekti

Svom snagom naprijed

Gradnja marine u Rijeci za ACI je događaj koji će obilježiti sljedeće desetljeće

Premda ACI u svoje dvadeset i dvije marine ima tek nešto više od jedne trećine vezova u hrvatskim lukama nautičkog turizma, njegov je utjecaj na nautičku ponudu bio i ostao iznimno velik. Marine su se kod nas gradile i prije negoli je osnovan. Marina Punat je utemeljena prije 57 godina, a tek nešto mlađe su marine Veruda i Kornati u Biogradu. Ali pravi zamah nautičkog turizma krenuo je sredinom osamdesetih godina kad je ACI u roku od osamnaest mjeseci sagradio čak šesnaest posve novih marina i time hrvatsku obalu Jadrana velikim slovima upisao na nautičku kartu Mediterana, istodobno uspostavivši prvi veliki lanac marina u svijetu. I to sa, za ono vrijeme, bogatom ponudom u rasponu od vlastite čarter flote, škole jedrenja, vrhunskih jedriličarskih događanja, restorana, duty free shopova…

Mnogo se toga dogodilo u međuvremenu, gradnjom dvije nove marine potkraj osamdesetih i preuzimanjem marina na Cresu, u Šimunima i Komolcu u prvoj polovici devedesetih godina, zaključen je njegov organski rast. Uslijedile su godine u kojima su se marine proširivale, održavale, ponešto se rušilo i gradilo, ali novih marina nije bilo sve do prije pet godina kad je otvorena ACI marina “Veljko Barbieri” u Slanome. Tri godine kasnije dovršena je temeljita rekonstrukcija, bolje reći praktično nova gradnja, marine u Rovinju koja se preobrazila u najluksuzniju u lancu i namijenjenu većim jahtama. Kako se u međuvremenu yachting temeljito preobrazio velikim povećanjem prosječne dužine brodova, razvojem čartera, sve većim brojem katamarana i megajahti koje plove Jadranom, jasno je da je to samo početak velike prilagodbe novom nautičkom vremenu.

aci-2

A prvi i najvažniji korak dogodio se početkom godine kad je tvrtki ACI-Gitone dodijeljena koncesija za gradnju marine u Porto Barošu u Rijeci. Po mnogočemu je to za ACI događaj koji će mu obilježiti sljedeće desetljeće. Počevši od toga da su u ostvarivanju tog projekta ušli u partnerstvo s Lürssenom, poznatim njemačkim brodogradilištem superjahti koje je i većinski vlasnik opatijskih Liburnia Riviera Hotela, da se prvi put u Hrvatskoj jedan klasičan lučki industrijski prostor prenamjenjuje u marinu i to ponajviše za velike jahte, da je riječ o novom izlazu Rijeke na more odnosno njenom na novi način uspostavljenom waterfrontu… Dodamo li usput da je riječ o investiciji od 363,7 milijuna kuna, sve je jasno. Ovim projektom ACI se na velika vrata otvara budućnosti.

Najveći projekt do sada

O tomu kako se odvijaju pripreme, s kakvim se izazovima suočavaju i kad bi mogli otpočeti radovi razgovarali smo s Kristijanom Pavićem, predsjednikom ACI-jeve uprave. Objašnjava nam kako je natječaj završio. „Odlukom vlade dodijeljena je koncesija društvu ACI-Gitone. Sad smo u fazi pripreme ishođenja dokumentacije. Nakon ishođenja lokacijske dozvole potpisat će se koncesijski ugovor za Porto Baroš. Ako sve bude išlo po planu, s radovima bismo mogli započeti za nešto više od godinu dana kako bi marina bila dovršena 2024. godine. To je možda i najveći projekt u povijesti ACI-ja kad gledamo pojedinačno. Za nas partnerstvo s drugim tvrtkama u osnivanju marine nije nepoznato. Tu je priča sa Grassettom krajem osamdesetih godina s kojim su građene marine u Ičićima i Korčuli. Htjeli smo na ovaj način stvoriti sinergijski učinak. Mi imamo svoje znanje i iskustvo dok u Lürssenu imaju pristup super i mega jahtama. Zajedno ćemo napraviti mnogo više nego da smo međusobno konkurirali. Imamo priliku razviti destinaciju i stvoriti od Rijeke ono što može i treba biti. Premium destinaciju. Imamo iskustva Porto Montenegra koji je savršen što se tiče nautičkog dijela, ali kad izađete to je neka druga slika… Rijeka je grad koji je u blizini čitavom nizu odredišta, ima svoje komparativne prednosti i želimo to iskoristiti. Uostalom, od Rijeke počinje niz jadranskih otoka… Zbog toga ljudi dolaze, radi toga plove…“

Na naše pitanje kako je došlo do suradnje s Lürssenom Pavić kaže kako su im viđenja razvoja Rijeke i šireg područja kao nautičke destinacije jednaka pa se suradnja nametnula sama po sebi. To je tim važnije jer je riječ o projektu na dugu stazu. Porto Baroš, tj. buduća ACI marina Rijeka nije priča koja će se u svojem punom potencijalu ostvariti za pet ili deset godina. Trebat će toliko vremena da se Rijeka u potpunosti razvije u prvorazrednu nautičku destinaciju. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše:  Braslav Karlić
Foto: ACI

inter1
IntervjuMORE

Intervju – Zoran Brajčić

Predvodnik pokreta koji je hrvatsko jadransko kuhanje učinio poznatim i slavnim

Ako ikome osobno dugujem intervju za More, onda je to Zoran Brajčić. Ne zato što ga poznajem otkad znadem za sebe, dakle debelih šezdeset godina, nego zato što je insularnost tog rođenog Zagrepčanina toliko osebujna i bogata i što o svemu što onoga koji čita More zanima, ima što reći. Većina vas ga je doživjela u ulozi vlasnika i vrhunskog kuhara Pojode, viškog ribljeg restorana koji je među prvima počeo u dotad neslućene visine dizati gastronomsku tradiciju Visa i Dalmacije i postao predvodnikom pokreta koji je hrvatsko jadransko kuhanje učinio poznatim i slavnim. I otvorenim svima, od lokalnih gurmana do slavnih, bogatih i poznatih. Ali Zoran je mnogo više. Jedriličar, graditelj brodova, inženjer ribarstva, direktor u velikoj tvrtki, čovjek koji se vratio na otok kad su svi s njega bježali, bitno doprinio njegovom hvatanju koraka s vremenom i nautičkoj preobrazbi… Prednjačio je primjerom u vlastitom poslu, ali i predanošću radom u korist svih. Od onih je koji su zadovoljni tek kad je i drugima dobro i kad je prostor njegova življenja ugodan svima. Zato je čitav život okružen prijateljima pa odlazak u mirovinu i s onog velikog roštilja u Pojodi za kojim je proveo godine neće niti primijetiti.

inter3

Rođen si u Zagrebu, ali u viškoj enklavi…

Da, moglo bi se tako reći. Bilo je dvadesetak Višani i Forani sa kojima su se moji intenzivno družili. Neki su i živjeli s nama, a bilo je i studenata s Visa koji su čitav studij proveli kod nas. S njima se govorilo po višku tako da mi je dijalekt još kao dječaku ušao u uho makar mi je mama Slavonka. Sve su to bili ljudi uronjeni u tradiciju, a istodobno su postigli nešto u životu i vidili svita. Rekli bi Višani: imali su valor. Uvijek su se doma vrtile priče iz viške povijesti, o zanimljivim ljudima. Otac je bio živa enciklopedija otočkih događanja. I mama je ušla u taj đir. Kuhala je brujete, spremala ribu. Tako da je logično da i kad sam gore živio držao sam za sebe da san Višanin. Na otok sam dolazio za školskih praznika i ljeti ali i zimi. Lovili smo ribu. Još dok smo bili kod dida u Lucicu, a pogotovo kad smo prešli u Milnu. Bio je to pravi ribarski život.

Otac ti je iz ribarske obitelji…

Drage su mi te obiteljske priče. Još je moj pradjed, paron Morko, bio dobrovoljac u Austrijskem ratu 1866. godine. Bio je pomoćnik kanoniera, pa su pucali na Taljonce i Taljonci na njih. Izgubi je oko u tom ratu i onda je dobi čak i neku odštetu pa je kupi brod. I moj djed Ivan, zvali smo ga Pampe, je bi u Austrijsku marinu. Učinio je u nju osam godina jer se služilo četiri godine, a on je otišao u ljeto 1910. i taman kad se trebao skinut izbio je Prvi svjetski rat pa je ostao još četiri godine. Bi je matroz erste klase. I časno su služili, a doma su se vratili zadovoljni jer im je ostala uniforma za obuć. Imali su kapot od pana i košulju koje su nosili godinama, možda i desetljećima. Na kraju su te košulje bile toliko tašelane da se od tašeli ni vidi orginalni materijal. Pampe je nastavio živit od ribarenja, imali su mrižu licaru, ribali zimsku tratu i moj otac je iša s njim i družinom još kao dječačić. A kad je imao četrnaest godina Pampe se prilično teško razbolio i nije bilo druge nego preuzeti komandu družinom i tratom. I tako je išlo sve do Drugog rata kad Taljonci okupiraju Vis, a on odlazi u partizane… Taj gen ribara nije ga napustio niti kad seli u Zagreb i postaje uspješan privrednik. Godinama bio jedan od glavnih direktora u INA-i, ali svaki slobodan trenutak se provodio s mrežama i na brodu. Kad bi doša doma nakon posla, presvukao bi se i krpio je mreže na teracu. I to ne samo sebi nego i prijateljima. Čak su mu ih slali sa Hvara. U vrićama pa bi ih on uredi. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

mljet1
MOREPlovidbe

Od vječnog zelenila do pustinjskog pijeska

Mljet: Od zaštićenog krajolika do nacionalnog parka, od nautičara do planinara, od kajakaša do biciklista, od duhovne mirnoće do folklorne razigranosti

Vijugajući kroz Kanal sv. Ante za nama se sve više gubio blistavi grad Šibenik, a mi smo s radoznalošću i nestrpljenjem upirali pogled prema jadranskoj pučini. S veseljem započeli smo ovogodišnji veliki vijađ! Prema planu provu broda prvo smo usmjerili prema Visu. Čekao nas je višesatni uhu mili šum valova i vjetra koji nam, nažalost, nije ostavljao mogućnost jedrima iskoristiti njegovu snagu. Nismo negodovali, već uživali. Prema Visu smo se zaputili posjetiti drage prijatelje Brajčiće, a potom zastajući u Veloj Luci produžiti ka Mljetu, provesti u njegovim uvalama četiri dana kako bismo vam opisali što se sve tamo ovih dana događa. Sve skupa kakvih 160 milja, računajući i plovidbu do Dubrovnika gdje smo ostavili brod i vratili se doma.

Prostrana uvala Svetog Jurja dočekala nas je gusto ispunjena brodovima. Bilo ih je barem 250 ili čak 300 na rivama, bovama i usidrenih naokolo. Previše, ali to je tako u ovo doba godine. Uspjeli smo baciti sidro na pola puta između Lučice i Češke vile i vezati krmu za kraj. Večera na brodu, đir Visom, sutradan ručak u Pojodi, ali to je za neku drugu priču. Već je sredina dana davno odmakli, a mi smo se zaputili prema zapadnom dijelu otoka Korčule. Zapuhala je tramuntana pa smo digli jedra i učas stigli gdje smo htjeli. Odredište nam je bila Vela Luka i marina Korkyra. Očito mnogima su se rute poklopile s našim vijađom. Za čas su vezovi bili popunjeni, a vesele posade odlazile u potragu za gastronomskim užicima. Ni mi nismo propustili učiniti tu gotovo ritualnu ophodnju po mjestu pristanka i noćenja ma koliko dobro otprije poznavali Velu Luku.

mljet2

Noćenje u marini je bilo prilično zahtjevno. Naime bibavica nije dala mira brodovima pa je dio posade odlučio spavati u vrećama na čvrstom tlu. Tek pred zoru, kad se more umirilo, uhvatismo još sat, dva sna u kabinama. Ipak Vela Luka nam je, ovoga puta, samo prolazno odmorište. Naš cilj je još dalje pa kad isplovismo iz velolučke uvale usmjerismo provu prema jugoistoku, prema Mljetu, našem konačnom cilju! Polako, kako je odmicao krajolik otoka Korčule a sve više se ukazivao Pelješac, nestajali su i brodovi, brodice i jedrilice iz vidnog nam polja i ostadosmo sami s morem i nemilosrdnim suncem. Opet vjetar traljav pa od jedara nikakve koristi ni u brzini broda ni u nama pružanju hlada. Sunce je sve više na nebu, a nama hladovina borova i iznimno šumovit otok za sada su tek priviđenje pred očima. Čekalo nas je barem pet sati plovidbe do skoro četrdeset milja udaljene Pomene.

Šuma a ne jezera

Mnogi će se začuditi kad doznaju da NP Mljet nije proglašen nacionalnim parkom zbog morskih jezera kao osnovnim prirodnim fenomenom, već zbog iznimne pošumljenosti i to prvenstveno borom Pinus halepensis ali i hrastom crnikom Quercus ilex kao i drugim vrstama koje čine makiju. Posebnu ljepotu napose jezerima daju krošnje borova koje dotiču morsku površinu. NP Mljet je prvo naše zaštićeno morsko područje i obuhvaća zapadnu trećinu otoka površine 5375 ha uključujući i okolno more. Ovo je područje proglašeno nacionalnim parkom 11. studenoga 1960. zalaganjem tada istaknutih znanstvenika i akademika Branimira Gušića i Cvite Fiskovića te Marijane Gušić, a potporu su im dali i Dragutin Alfier i Ratko Kevo.

Stalno nam je pred očima borova hladovina, cvrčanje cvrčaka i namreškano more prekrasnih jezera. Kad se na obzoru ukazala silueta otoka Mljeta, opća malaksalost i bezvoljnost naglo je ustupila mjesto općem poletu i radoznalom iščekivanju. Usmjerili smo provu ravno prema Pomeni! Kažu da je Pomena dobila ime po palmama iako se po današnjem broju palmi to ne bi moglo zaključiti. Istina, postoji i drugačije objašnjenje od lat. fundamentum što bi bilo u vezi s donjim (zapadnim) krajem otoka Mljeta kao pandan suprotnom kraju Vrhmljeća. Tu je Odisej, jedini hotel na otoku, riva koja je u ovo doba godine zakrčena izletničkim brodovima i nekoliko gostionica. Dobro i omiljeno sidrište za one koji žele malo iz daleka promatrati vrevu turista pod obližnjim je otočićem Pomeštak gdje se na sidru i vezani krmom za kraj može ostati i preko noći. I mi smo se tu usidrili i začas se našli u osvježavajućem moru.

mljet3

Ipak ako ćete ovdje baciti sidro, morate biti na oprezu jer struja (kurenat) zna biti kao rijeka, pa ako sidro dobro ne drži naći ćete se u nevolji. Većina nautičara bira neki od vezova na rivicama restorana što se jedan do drugog nižu uzduž istočne obale naselja, a može se i sidriti u uvali Lokva sjeverozapadno od Pomene ili vezati na rivi jugoistočno od glavnog pristana ispred hotela. Svi su ti vezovi poprilično sigurni, osim što je sidrište pod Pomeštakom na udaru nevera sa zapada. Pomena, jednako kao i Luka Polače u cijelosti su unutar granica Nacionalnog parka Mljet, u njima vrijede posebne odredbe o zaštiti, sidrenju i ribolovu, a valja platiti i ulaznicu za plovila. Najbolje je to učiniti na web-stranicama Parka jer se tako prođe nešto jeftinije. Bistre glave odabrali smo restoran prekoputa pa se i privezali na muring pred konobom “Ana”. Dogovorili smo se za večeru i krenuli u osvajanje Mljeta. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora

Piše: Marko Vučetić
Snimio: Mladen Šćerbe

jepec1
MOREReportaže

Kovidirana odisejada

Umjesto u flotili The Golden Odysseya Sweet Sue, Japec i Dan do Grčke su otplovili sami

Interesi nacrta naše Zlatne odisejade od Pirana do Jonskih otoka (vidi More broj 258, stranica 39) sukobili su se s interesima organizatora nacrta Covid-19. Kako su kumovi Covida puno snažniji od naših, nismo imali nikakve šanse. Dogovori s obalnim gradovima u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji i Grčkoj zbog nedoumica vezanih na lockoute, blokade, ograničenja, zastrašivanja, i novih istina o toj bolesti svakog novog dana nisu bili mogući. Ovako smo morali odgoditi taj jedriličarski rally na 2022. (nada umire posljednja — hope dies last).

A tko nas može spriječiti da opet, trinaesti put (hmm…) uzastopce, otplovimo po brazdi koju je za sobom ostavio Jazon s Argom i za njim Odisej? Kad čitaš o preprekama, suprotnim magičnim silama i preokretima sudbine s kojima su se morali sukobiti naši junaci da bi doplovili do sretnog kraja, jasno je da je Covid u usporedbi s tim prava sitnica. Znači: idemo!

jepec2

Ali kad te netko toliko ljubazan i toliko srdačan kao naš dugogodišnji prijatelj Braslav zamoli da o tome napišeš putopis, onda imaš problem. Jedriličarski putopisi su težak posao. Pročitao sam ih nekoliko stotina i samo dva su mi ostala u dobroj uspomeni. Prvi je napisao Joshua Slocum, koji je sa svojom Spray prvi sam oplovio svijet davne 1895. godine. Njegov humor, smisao za pisanje i ironiju (u Punta Arenasu ispred Horna dobri “Austrijanac” Grubić prodao mu je pušku s preporukom da svakog Indijanca kojeg vidi na obali odmah ubije…) i neizmjerna ljubav prema moru, plovidbi i brodovima zarazno se širi iz svakog retka te knjige. Kako Joshua sam kaže: brod leti kao ptica po valovima, jedra su puna, valovi me blago guraju u mojem smjeru, sunce me obasjava i još nikad nisam bio toliko sretan…

jepec3

Druga odlična uspomena je Besa Jože Horvata. Vrstan pisac, ali more je doživio drukčije: jedra mlataraju, motor tutnji, valovi udaraju, vjetar fijuče… Kada su ga optužili da je kapitalist, jer sredinom šezdesetih godina želi “jahtom” oploviti svijet, čitatelj Vjesnika u srijedu ohrabrio ga je: „Druže Horvatu, nemojte se sekirati. Ovi idioti bi najradije vidjeli da se vaš brod proda, da se kupi pet hiljada bureka i da se to podijeli i pojede…“ (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Napisao i snimio: Japec Jakopin

meteo2
MeteorologijaMORE

Sredozemni ciklon – Madicane

Zašto se među brojnim ciklonama u nekom trenutku i na određenom području umjesto ciklone formira Medicane? Sredozemno more okruženo je kopnom, ponegdje visokim planinama, a takva orografija pospješuje uzdizanje toplog, nestabilnog i vlažnog zraka.

Iako se Sredozemno more čini krotko a plovidba njime ugodna i poželjna, mnogi su ipak iskusili i njegovu drugu stranu meteorološkog lica. Dakako, mnogima su poznati učinci nevera, orkanskih udara vjetra, prvenstveno juga i bure na Jadranu, kao i drugih vjetrova na Sredozemnom moru. U idiličnoj plovidbi Jadranom i Sredozemnim morem, pogotovo onoj ljetnoj plovidbi, zaboravlja se na opasnosti koje nam, za sada možemo samo nagađati s velikom vjerojatnošću, donose klimatske promjene. Satelitske snimke osamdesetih godina prošloga stoljeća omogućile su “otkriće” atmosferskih struktura koje uvelike podsjećaju na tropski ciklon. Kako se ne radi o tropskom području, ne može biti govora o tropskom ciklonu, točnije bi bilo reći da se radi o “izvantropskom ciklonu”, a i razarajući učinak im je manji nego onim tropskim tvorevinama. Ipak, nije sve baš tako jednostavno ni bezazleno. Ovi sredozemni cikloni nazvani su Medicanes što je kovanica od Mediteran i uragan odnosno hurricane po uzoru na tropski ciklon koji se razvija u uragan odnosno hurrican (u zapadnom Tihom oceanu tajfun).

Poznato je da su nad Sredozemljem aktivna brojna ciklogeneska područja, osobito u zimskom razdoblju. Zašto se među brojnim ciklonama u određenom trenutku i na određenom području stvore umjesto ciklone (područje niskoga tlaka zraka) Medicane odnosno sredozemni ciklon nije baš u potpunosti jasno. Razlika između “obične” ciklone i Medicanea je u toploj odnosno hladnoj “jezgri”. Naime, središte ciklone je hladnije od njenih rubnih područja, a energiju dobiva zbog temperaturnog gradijenta (horizontalna razlika u temperaturi zraka) dok je kod Medicanea središte, “oko” toplije, a energiju dobiva zbog konvekcije (uzlazno, vertikalno strujanje) toplog i vlažnog zraka. Uzdižući se u toplom i vlažnom zraku dolazi do kondenzacije, vodena para prelazi u kapljice vode. U procesu prelaska vode iz višeg u niže energetsko stanje oslobađa se ogromna količina energije koja još samo pospješuje započete procese. Ovi procesi su poznati iz olujnih oblaka kumulonimbusa koji donose nevere poznate i na Jadranu. Međutim u Medicaneu cijeli se oblačni sustav koji se uglavnom sastoji od kumulonimbusa vrti oko središta odnosno “oka” ciklona. (…)

Prijetnja i na Jadranu?

A što je za očekivati na našem dijelu Jadrana? U prirodnim znanostima najpogubnije je omalovažiti i zanemariti mogućnosti prirode. Reći da je nemoguće da se neka meteorološka pojava dogoditi na Jadranu je nerazumno, bez obzira koliko nam se u ovome trenutku čini da smo u pravu. Što će donijeti klimatske promjene i kako će se priroda “posložiti” i kako će odreagirati, to nitko sa sigurnošću ne zna! Medicanea na Jadranu nema, ali nije baš sve čisto. Za većinu Medicanea zabilježen je radijus od 70 do 200 km, njihovo trajanje je između 12 sati i 5 dana, a prijeđe između 700 do 3000 km. Iz ovih brojki jasno je da se Medicane i ne mora razviti na Jadranu, a da ga ipak može zahvatiti! Uzduž istočne obale Jadrana planinski je lanac Dinarida, istina ne tako visok kao Alpe, Apenini, Pirineji ili planine Krete, Sicilije ili Korzike, ali u danom trenutku kad se okolnosti “poslože” i Velebit ili Biokovo ili čak Vidova gora su dovoljni. Naime, za naše pojmove, biblijski potopi događali su se na Jadranu. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Marko Vučetić

ptice1
MOREReportaže

Stranac u kaukalovu carstvu

Preobražena Diomedova vjerna družina vjerna mu je i nakon njegove smrti. Cvilećim i uvijajućim glasovima tuguju i slave svog junaka. Veličanstveni letači u niskom letu oštrim krilima sijeku more i kako stari pripovjedač kaže, još uvijek škrope zidove junakova hrama

Maleni gumenjak Parka prirode Lastovo plutajući u nemirnom moru, približava se oštroj kamenitoj obali otočića. Iskusni Ivan Jurica Gango spretno savlada sve petljancije i u mrklome mraku priveže nas u kakvu-takvu sigurnost negostoljubive obale. Prevladavajući oštri miris joda dopire s ruba na kojem se izmjenjuju plima i oseka, a obilna noćna rosa kakva je uobičajena na jadranskim pučinskim otocima čini da se miris doima još jačim. Opasna oštrina nazubljene obale šalje jasnu poruku kome je ovdje dozvoljeno, a kome nije. U mrakom obavijenom labirintu kamenih oštrica kretanje je skoro nemoguće. Noć je. Doba u kojoj ona ima svoju najjaču moć, doba kad su nam osjetila najosjetljivija, a živci najtanji.

ptice2

Iz nevidljivog izvora mrakom se šire tajanstveni plačljivi glasovi pomiješani s cviljenjem, kadikad umilnim, a kadikad bolnim i povremeno proparanim ponekim jezivim krikom. Prema zvjezdanom nebu nazire se kontura otočića, a vjetar donosi otužan, težak miris izmeta, ostataka neprobavljene hrane i mesne truleži. Kad ne bih bio u društvu osoba koje znaju čega tu ima, poželio bih u strahu odmah otići. U vremenima drvenih brodova na vesla i jedra, mornarima koji bi se našli u ovakvoj situaciji i na ovakvom mjestu, mašta je zasigurno prizivala oniričke likove koji su tjerali strah u kosti, do ludila čak. Iskusnom svjedoku današnjice, kakva su moja dvojica suputnika, ovo je zvučna i mirisna kulisa velike mješovite ptičje kolonije, tipične za jedan jadranski pučinski otok. Ali kad su sva ostala čula osim vida samoga nadražena, dok ne svane nije mi svejedno. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Napisao i snimio: Mladen Šćerbe

ptice3