Jeanneau
Novosti

U Parizu se unatoč štrajku javnog prijevoza uspješno započeo nautički sajam uz samo 10 posto pada posjećenosti tijekom prvog vikenda.

Salon nautique Paris je otvoren u subotu 7. i završava u nedjelju 15. prosinca. Francuska je poznata po nautici i po štrajkovima, no jedno i drugo ne idu skupa, barem smo tako do sad mislili. Uslijed velikih štrajkova javnog prijevoza u Francuskoj, u subotu je otvoren drugi najveći europski sajam po broju posjetitelja između onih u Düsseldorfu i Genovi. Iako su mnogi nagađali da se sajam neće ni održati za vrijeme štrajka, publika je pokazala da gdje postoji interes, postoji i način, pa je posjećenost sajma tijekom prvog vikenda održavanja bila tek 10 posto manja u usporedbi s prošlogodišnjim brojkama, prema podacima Francuske nautičke industrije (FIN). Posjetitelji nautičkih sajmova uglavnom dolaze vikendom zbog posla, pa je odaziv i inače tijekom radnih dana slabiji.

U ovom slučaju odaziv je još slabiji, a nastave li se štrajkovi do kraja tjedna, ova godina mogla bi biti ukupno znatno lošije posjećena. Industrijsku akciju podržala su mnoga glavna nacionalna francuska udruženja, kao odgovor na vladin prijedlog reforme mirovinskog sustava. Danas se očekuje nova odluka vlade, koja bi mogla okončati štrajk, nakon čega bi se javni promet vratio u normalu. Nautički sajam u Parizu jedan je od dva u svijetu koji broje preko 200 tisuća posjetitelja (u normalnim okolnostima). Diseldorfski sajam je prošle godine posjetilo oko 250 tisuća, dok je pariški gotovo petinu manji, s 204 tisuće posjetitelja 2018. godine, dok je u Genovi iste godine bilo 188 tisuća posjetitelja. Oba najveća sajma nalaze se u kontinentalnom području, doduše, u milijunskim gradovima i traju duže.

112-1-sanlorenzo-yacht-sd-126-01
Novosti

Hrabar potez uprave brodogradilišta Sanlorenzo koji su danas izašli na talijansku burzu nakon neslavnog pokušaja Ferretti grupe sredinom listopada.

Talijansko brodogradilište superjahti Sanlorenzo danas je izašlo na burzu. Tvrtka je IPO najavljivala samouvjereno tvrdeći da imaju zainteresirane ozbiljne kupce. Izdano je 4,5 milijuna novih dionica, a na tržište je izdao i dosadašnjih 7,6 milijuna dionica u vlasništvu Holding Happy Life Srl, čiji je vlasnik i glavni direktor Sanlorenza, Massimo Perotti. Na tržište su izašli s inicijalno planiranom cijenom od minimalno 16 eura po dionici. Plan im je ukupno dokapitalizirati 72 milijuna eura, čime bi ukupna vrijednost kapitala Sanlorenza dosegnula 552 milijuna eura.

Ovaj potez pomalo iznenađuje, jer kako smo pisali sredinom listopada propale su dvije dokapitalizacije brodograditelja luksuznih jahti, Ferretti Grupe, koja posluje s pozitivnim rezultatima, a knjiga narudžbi im nikad nije bila veća. Iako je u slučaju Ferrettija očekivana cijena po dionici bila puno niža a vrijednost Ferretti Grupe je daleko veća, očekivali su 10 puta veću dokapitalizaciju od Sanlorenza na istom tržištu. Financial Times je predvidio sudbinu Ferrettijeva IPO-a, a uprava tog talijanskog nautičkog diva je unatoč odustajanju od dokapitalizacije i dalje uvjerena da će u narednoj godini pronaći investitora i ostvariti projekte naručenih brodova, kojih je ove godine 18 posto više nego lani.

Što se tiče Sanlorenza, očekivanja su im očigledno realnija od uprave Ferretti Grupe jer u uglednim svjetskim ekonomskim časopisima, kao ni među domaćim medijima, nema ni jednog mišljenja ekonomskog predviđanja da bi ovaj izlazak mogao smanjiti vrijednost dionica tvrtke. Flota Sanlorenza predstavlja 35,1 posto zajedničkog kapitala tvrtke, pa Perotti u tom slučaju kroz Holding Happy Life Srl i dalje upravlja većinom s 60 posto udjela vlasništva. Iz brodogradilišta poručuju kako računaju na snažan interes talijanskih i međunarodnih investitora. Predviđanja su im da će dvije trećine investitora doći iz Italije. Koliki će biti uspjeh dokapitalizacije, ostaje nam sačekati službene rezultate talijanske burze.

Kip sv nikole
Novosti

Pomorci danas obilježavaju dan svog sveca zaštitnika, a blagdan sv. Nikole hodočasti se na razne načine. Na Visu i Mljetu pale barke, u Puli se jedri regata, a u Kraljevici roni do kipa tog sveca.

Danas se slavi sv. Nikola, svetac zaštitnik djece i pomoraca, a diljem Hrvatske obilježava se na razne načine. Primjerice, Komižani sveca zaštitnika svoga grada slave paljenjem barke. Tamo mještani  tradicionalno večer uoči blagdana sv. Nikole ispred crkve navezu drvenu barku koja se spaljuje uz slavlje, odnosno na neki način pridonosi žrtva. Također u organizaciji JK Mornara i Grada Komiže jedri se regata Sv. Nikola za samce i dvojce na ruti Komiža – Palagruža – Glavat – Maslinica – Split. Starta se u subotu 7. prosinca u 10 sati s lukobrana, a regata je ograničena na 58 sati trajanja.

Slično obilježavanje blagdana tog sveca odvija se na Mljetu. Tamo svetkovina počinje procesijom i paljenjem barke, zatim slijedi posveta okićenih barki, uz feštu. Ove godine dvodnevni program započinje izložbom Hrvatska tradicijska brodogradnja u galeriji Stara skula, a nastavlja se procesijom barki – paljenjem barke, blagoslovom barki, ukrcajem i plovidbom do križa sv. Nikole, te bacanjem vijenaca u more uz molitvu.
U Kraljevici se 11. godinu zaredom održava neobično hodočašće ronilačkog kluba KPA Adria. Stotinjak ronilaca tradicionalno zaranja i obilazi lokaciju pod morem gdje se nalazi kip sv. Nikole, zaštitnik grada Kraljevice.

U Puli JK Vega obilježava ovaj dan tradicionalnom regatom u klasama Laser, Laser Radial, Laser 4,7 i Optimist. U regati sudjeluje preko 500 jedriličara iz cijele Europe, od Baltika do Mediterana, a jedri se ukupno četiri dana.
Na brodu poznate Pomorske škole u Bakru u 10 sati održana je svečanost podizanja Plave zastave, međunarodno ekološko priznanje očuvanju okoliša koju provodi neprofitna organizacija Zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš Foundation for Environmental Education – FEE. Ovo je vrijedno obilježje za Bakar, posebice zbog toga što je Bakarski zaljev, odnosno bivša tvornica koksa u Bakru godinama slovila za sinonim zagađenja okoliša.

Službeno državno obilježavanje Dana pomoraca započelo je jučer u Splitskoj gradskoj luci polaganjem vijenca u more za preminule pomorce. Svečanosti je prisustvovao  i državni tajnik za more, Josip Bilaver. Danas je ministar Oleg Butković u Splitu dodijelio stipendije najboljim studentima  Pomorskog fakulteta te im čestitao na uspjehu. U mnogim priobalnim mjestima djeca dočekuju sv. Nikolu na rivi gdje svetac dolazi brodom i dijeli darove, a na taj se način povezuje sve ono što predstavlja – zaštitnik djece, pomoraca i putnika.

Foto: screenshot YouTube / Paulo Kralj

americas1
MORENatjecanja

Dizajnerski i inženjerski timovi „velike četvorke“ predstavili su svoje vrlo različite verzije AC75 jedrilica prve generacije, a koje od ponuđenih rješenja funkcionira najbolje saznat ćemo u travnju na Sardiniji.

Velika četvorka 36. izdanja America’s Cupa u kratkom je razdoblju početkom listopada porinula prvu generaciju svojih AC75 jednotrupaca, a jedriličarska javnost nakon 18 mjeseci nagađanja i iščekivanja napokon je dobila uvid kako izgledaju brodovi na kakvima će se jedriti na najvažnijoj svjetskoj regati. Porinuti brodovi svojom su raznolikošću potvrdili da su pravila klase za idući Cup timovima ostavila doista puno slobode. Dizajnerski i inženjerski timovi sva četiri sindikata potrošili su puno vremena ispitujući razne oblike trupova unutar zadanih postavki ne bi li pogodili dizajn koji će stvarati najmanji otpor u moru i generirati brzinu za što brže podizanje jedrilica na foilove te u isto vrijeme pružati stabilnost brodu. Razlika između predstavljenih brodova je značajna. Kada se primjerice pogleda pramac broda Defiance, sindikata American Magic koji izgleda kao cigara, a potom ravna krma tima INEOS, s velikim bočnim stranicama, reklo bi se da se radi o brodovima potpuno različitih klasa. Kako bilo, sve predstavljene jedrilice foilaju, i ako ništa drugo, jedna stvar je jasna: jednotrupac od 75 stopa koji na foilovima leti iznad mora može se napraviti na nekoliko načina.

americas2

Generalno, predstavljene AC75 jedrilice mogle bi se podijeliti u dvije skupine. U prvu spadaju brodovi američkog i britanskog izazivača, koji imaju ravno dno trupa, a u drugu jedrilice ETNZ-a i Luna Rosse koji spadaju u skiff verzije i imaju greben na dnu. Najradikalniji oblik trupa predstavio je britanski izazivač. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

americas3

 

transat1
MORENatjecanja

Ozbiljno odobalno jedrenje za samce i dvočlane posade čini se da je popularnije nego ikada, jer u listopadu i studenom preko Atlantika je protutnjalo više od 200 jedriličara, a jedrili su u klasama Mini, Class40, Multi50, IMOCA i Ultime.

Tijekom listopada i studenog jedrile su se su dvije legendarne regate preko Atlantika. Prva je Mini-Transat, regata za samce koja starta u La Rochelleu u Francuskoj, a završava na karipskom otoku  Martinique, sa zaustavljanjem na Kanarima. Druga je Transat Jacques Vabre, regata u klasama IMOCA, Multi 50 i Class40 za dvočlane posade, koja također kreće iz Francuske, ali iz LeHavrea, a flotu vodi do Salvadora u Brazilu. Ozbiljno offshore jedrenje izgleda da je popularnije no ikad, jer na obje regate nastupile su ogromne flote: 89 samaca i 59 dvočlanih posada, što znači da je ovoga listopada u isto vrijeme preko Atlantika jedrilo više od 200 ljudi i to na brodovima koji se mogu nazvati kremom offshore jedrenja.

transat2

Većina tih jedriličara ima isti cilj; pobijediti na regati preko Atlantika ili postići dovoljno dobar rezultat koji bi njihove karijere mogao podići na sljedeću razinu. Pobjeda na Mini Transatu jedriličaru može donijeti vrijedno sponzorstvo s kojim može jedriti u klasi IMOCA, a jedrenje u klasi IMOCA karta je za nastup na najvažnijoj samačkoj offshore regati – Vendée Globeu. Ni tu nije kraj, jer pobjeda ili dobar rezultat na Vendée Globeu jedriličara dovodi na sam vrh, ulazi u aleju slavnih te mu se smiješe novi izazovi, na primjer jedrenje na Ultime trimaranima. A po završetku Jacques Vabrea i Mini Transata, na put preko Atlantika uputili su se baš jedriličari u toj klasi velikih trimarana, četiri odabrane dvočlane posade koje su se okupile na novoj regati nazvanoj Brest Atlantique. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

transat3

intervju1
IntervjuMORE

 Kako se učio regatnom jedrenju, koliko je važno imati ekipu koja brod osjeća svojim i što danas znači ploviti drvenim brodom kazivao nam je zagrebački jedriličar.

Nema mjesta, uvale niti jedriličarskog kluba u kojem naš sugovornik, zagrebački jedriličar, nije dobrodošao gost. Duško Tomić, makar rođenjem pravi kontinentalac odavno je postao morski čovjek koji već četrdeset pet godina krstari i regataje Jadranom i Mediteranom. Kad god može ovaj šezdesetosmogodišnjak bježi na more. Toliko ga vuče da je i svoj obiteljski krznarski posao zamijenio jedrarijom, a uz to je i vlasnik Munjeka, jednog od kultnih jadranskih drvenih krstaša čija je posada prije dvadeset godina ovjenčana Vjesnikovom Plavom vrpcom, najvećim hrvatskim priznanjem za prestižno i časno djelo na moru.

intervju3
Odakle ljubav za morem i jedrenjem?

Započela je u gimnaziji čitanjem Priče s južnih mora Jacka Londona. Tu sam naslutio slobodu i romantiku koju pruža brod i krstarenje pa sam počeo razmišljati o tome. I onda je krenulo. Malo čitanje, malo razgovori. (…) Onda sam kupio 1974. jedan rabljeni šest i pol metarski drveni kuter s platnenim jedrima u Rijeci.  Zvali su ga Kočar. Prvi moj interes za plovidbu bilo je krstarenje. Manje nekakve regate.  Nisam jedriličar iz malih klasa… Više pročitajte u novom broju Mora.

intervju2
eXXpedition1
IstraživanjaMORE

‘Za kormilom sam u noći usred oceana. Od obale smo udaljene nekoliko dana plovidbe, a u daljini se nazire crni obris otoka. Okreneš se i otok je pokraj tebe. To su ustvari valovi visoki pet, šest metara’

U Rijeci smo se susreli s jedriličarkom, skipericom i studenticom strojarstva Sonjom Jakić iz Cresa, a povod je njen sretni povratak s dvotjedne plovidbe Atlantskim oceanom krajem listopada. Sonja je jedina Hrvatica i jedna od rijetkih žena u svijetu koje su dobile priliku sudjelovati u prvoj etapi plovidbe oko svijeta, u sklopu projekta  eXXpedition, koja će trajati još dvije godine. U cijelom projektu sudjeluju isključivo žene, njih 300 iz više od 30 zemalja izmijenit će se u ukupno 30 ekipa i zajedno oploviti više od 38.000 milja, s ciljem istraživanja zagađenosti oceana mikroplastikom koja prehrambenim lancem dospijeva u ljudsko tijelo, uz poseban naglasak na utjecaj na žensko tijelo. Projekt ima više ciljeva, a jedan od njih je osvjestiti da takva, raspadnuta mikroplastika sadrži kancerogene toksine koji se povezuju i s problemom fertilnosti sisavaca, pa i ljudi. Projekt eXXpedition je 2014. pokrenula skiperica i ekološka aktivistica Emily Penn, a u ovom najvećem takvom istraživačkom pothvatu do sada obilaze planet i skupljaju uzorke mora kako bi dobili jasniju sliku plastičnog zagađenja. Projektom ukazuju i na nužnost promjene navika korištenja jednokratne plastike, promoviraju ulogu žena u STEM-u, znanosti, jedrenju, te važnost poduzimanja konkretnih koraka za rješavanje globalne krize izazvane plastičnim zagađenjem. O svom iskustvu dvotjednog boravka na čeličnoj jedrilici dugoj gotovo 23 metara usred hladnog oceana u listopadu, Sonja je ispričala u dahu, a događaje, dojmove i iskustva ni sama još nije procesuirala do kraja, ali je sigurna da će ovu plovidbu pamtiti cijeli život. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

eXXpedition3

eXXpedition2

mare1
MOREReportaže

‘Svaki čovjek kod koga se pobudi zanimanje i ljubav prema moru je čisti dobitak. Jer, ljubav rađa brigu.’

Prošlo je otprilike godinu dana kada smo glavni urednik Mora i potpisnik ovog teksta, sjedili u zagrebačkom ateljeu Atelier Owl umjetnice Lidije Boševski, okruženi fantastičnim keramičkim skulpturama. Te večeri razgovarali smo o projektu Mare Modul u društvu umjetnica koje su izrađivale skulpture pod mentorstvom Lidije Boševski i njihovim stručnim suradnicima, biolozima Tatjanom Bakran Petricioli i Donatom Petriciolijem,  svi redom zaljubljenici u prirodu i more. Riječ je o projektu keramičkih skulptura koje su nakon izložbe u Tehničkom Muzeju u Zagrebu, Galeriji Juraj Klović u Rijeci, te u Frankopanskom kaštelu u Kraljevici, a nedugo nakon našeg razgovora postale trajna izložba i staništa za morske organizme u podmorju ispred Kraljevice koje je opustošeno antropološkim djelovanjem.

mare2

Sada, godinu dana poslije uranjanja keramičkih skulptura u more, priroda je nastavila oblikovati umjetnička djela, a projekt se pokazao izuzetno uspješnim. Tim povodom posjetili smo ponovo atelje i umjetnicu Lidiju Boševski ne bismo li saznali što se događa s projektom Mare Modul. Boševski kaže da je raditi s prirodom i za prirodu fantastičan osjećaj i jedva čeka da netko zaroni i evidentira što se događa s njihovim keramičkim skulpturama. Unatoč nagovaranju, još se nije odvažila zaroniti na 15 metara dubine gdje se umjetnička djela sada nalaze. Suradnik projekta, Daniel Frka i članovi ronilačkog kluba u Kraljevici, svako toliko zaranjaju na mjesto polaganja ovih umjetničkih stanova za morske organizme i pritom su uspjeli zabilježiti sjajne fotografije već prilično obraslog staništa punog života. U jednoj su skulpturi tijekom zarona primijetili da je ribica napravila gnijezdo u koje je položila jajašca. Oko keramičkih skulptura događa se prava životna priča. Neke od vrsta riba koje su zamijećene tijekom promatranja staništa su teritorijalno vezane, pa će im podvodni Mare Modul služiti kao životni prostor, dok druge tamo dolaze na mriještenje ili samo iz znatiželje. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

mare3

alac1
À LA CARTEMORE

Rijetko smo se gdje tako ugodno osjećali kao na terasi ovog bistroa. A usput smo i jako dobro blagovali.

Nekad sam u Mošćeničku dragu dolazio kod Benita i Johnsona, a sad me tamo privlači Zijavica. U ugodan, mali bistro na samoj plaži, jednoj od ljepših na Jadranu, prvi sam put sjeo kasno navečer prošlog svibnja. S Mladenom Šćerbeom pripremao sam reportažu o zapadnoj obali Istre za More, spavali smo u hotelu u Dragi, bili smo gladni i umorni i za pravo reći nije nam se u jedanaest navečer išlo negdje sjesti. Računali smo da ćemo naići na umorne konobare i gazdu koji nakon čitavog dana jedva čekaju poći kući, a ne dvoriti kasne goste. Još kad smo vidjeli da na punoj terasi nema stola za nas gotovo smo odlučili ne sjesti. Kako bismo grdno pogriješili da smo tako postupili! Jer sljedeća dva sata koja smo proveli u stražnjoj od dvije male sale Zijavice obilovala su ugodom. Upoznali smo gazdu Stivena Vunića, gostili se nizom predjela kao da smo u španjolskom tapas baru La Manchi, posluživao nas je uljudan, prijateljski raspoložen konobar kao da smo mu prvi, a ne posljednji gosti, bez žurbe, objašnjavajući nam sadržaj i smisao svakog jela koje nam je donio na stol. Ostalo je bilo na nama. Odlučio sam odmah doći ponovo pa bude li vrijedilo podijeliti iskustvo s onima koji kao i mi vole otkriti i isprobati nešto novo. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

alac2

alac3

porti1
MOREPorti

Ime mjesta izvodi se od keltske riječi bet u značenju usta, što se vezuje s izgledom luke, no vjerojatno potječe od starohrvatske riječi betina u značenju voda ponornica.

Prvo ćemo do Marinke Fržop! Rezolutno i tonom koji ne trpi prigovora Braslav je usmjerio ovu “ekspediciju“ prema portiću koji su proslavili kalafati i njihovi drveni brodovi. Kucamo na mala vrata koja su dio većih koja zatvaraju ulaz u radionicu. Jasno je da se radi o radionici jer pred njom je navoz i “saonice“ što pak upućuje da iz nje ulazi ili izlazi nešto što je tijesno povezano s morem. A što drugo doli brod! Vrata nam je otvorio Ante Fržop, kultni kalafat ili su kultni brodovi koje je sagradio (Gušte, Orlić, ..) ili jedno i drugo! Pružismo ruke na pozdrav, ali pogledi nam odlutaju njemu iza leđa. Otvorenih usta i razrogačenih očiju zagledali smo se u nešto veliko, skladno i pohotno zaobljeno. Nismo mogli odlijepiti poglede s te privlačne linije. Ruke su nam same poletjele i mekano, puteno klizile po tim oblinama.

porti3

Antologijska pjesma, pokojnog Zvonka Špišića, Barbara prvo je što mi je prostrujalo kroz glavu. Kako je to točno pogođeno: Barbara bješe čvrsta široka. Provukosmo se sa strane skala, dasaka, alata, strojeva i njenih bokova do prove pa opet: Kad si je vidio, gospe draga,/ kako je stasita sprijeda i straga, još su nam usta u čudu otvorena, a rukom nježno gladimo madire. Ma zapanjujuće: To je prova staroga kova,/ to je krma što sitno se drma, to je leut (levut) kakav još ne vidjesmo! Gotovo je! Sve zaboravismo po što dođosmo! Ante i njegov leut oteli su večer samo za se. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

porti2

c45-1
MORETestovi

Zaplovili smo najmanjim od tri modela bavarskog graditelja koji nose oznaku C pa provjerili kako je njome jedriti.

Tomaža Kunavera, dugogodišnjeg zastupnika Bavarije za Sloveniju i jednog od dvojice zastupnika za Hrvatsku poznajem debelih dvadeset godina. Još iz doba kad se radi jedriličarskih nagnuća iz automobilske industrije prebacio u biznis s jedrilicama zastupajući Grand Soleil. Jedan od prvih poslova koje je zaključio bila je prodaja u to doba rasnog krstaša GS 40 splitskom jedriličaru Željku Kuzmaniću koji ga je vezao na C gat, vez broj 8 u splitskoj ACI marini. Tik do mene koji sam s Elanom 36, a kasnije četrdeseticom godinama zauzimao onaj s brojem 7. Bilo je to doba kad nisam propuštao Višku, Mrduju ni Komišku, a Tomaž je dolazio jedriti s posadom Želine Lune kojom je tad za kormilom bio čuveni splitski jedriličar Zlatan Zoričić. Bila je to lijepa prilika za druženje koje se nastavilo i kad se Tomaž prebacio na Bavariju i polako prestao dolaziti na regate. Naravno, nije prestao ploviti. Sad više krstareći nego odlazeći na regate.  Svakih nekoliko godina promijenio bi brod, naravno Bavariju, ali osim što bih na svakom sajmu na kojem bi se s njima pojavio u njegovom kokpitu popio čašicu kakvog laganog bijelog vina, do ove godine nisam se nikad s njim ukrcao na brod. Prilika da to konačno učinim, pružila se ove jeseni. Naime, Tomažu, koji je stoički izdržao sve ono što se s Bavarijom događalo u proljeće i ljeto 2018. godine, prije par mjeseci stigla je nova Bavaria C45 i odmah smo se dogovorili da njome zajedno zajedrimo. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

c45-2

c45-3

sargo1
MORETestovi

Plovili smo finskom brodicom napravljenom da traje i sigurno stigne u luku po svakom vremenu.

Zima nije baš vrijeme za plovidbu ako ne moraš. Bure, južine, hladnoća, kiša i vlaga. Sve radi protiv, osim ako imaš brod poput ovoga kojim smo plovili prošlog ljeta u Švedskoj. Svidio nam se na prvu. Klasičnog, bezvremenskog izgleda s mnogo zanimljivih detalja, ali suvremene gradnje s najnovijim motornim pogonom i navigacijskim uređajima. Baš zato smo ovu finsku glisersku brodicu ostavili za predstavljanje u doba godine kad bi se njene karakteristike mogle na najbolji način koristiti. Sarins Båtar je tipično skandinavsko obiteljsko brodogradilište koje je preklani proslavilo 50 godina postojanja i kao većina sličnih nastoji biti prepoznatljivo po konceptu brodova koje gradi i tržišnoj niši kojoj se obraća. Nema kod njih mnogo dizajnerskih i konceptualnih iskoraka. Grade onako kako drže da je to dugoročno najbolje za njih i za kupca. Osim klasičnih pleasure i explorer brodica, grade ih i za profesionalnu uporabu. Naručivala ih je njemačka i finska policija, služe za hitni medicinski prijevoz morem.  Sagradili su više od 2000 brodica, a 2014. godine dotadašnji brend Minor promijenili su iz marketinško prodajnih razloga u Sargo. Trenutno grade brodice u rasponu od 25 do 36 stopa. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

sargo2

sargo3

mets1
MORESajmovi

Broj posjetitelja najvećeg svjetskog sajma nautičke opreme u Amsterdamu, Metstrade pao je za gotovo 20 posto u odnosu na lani. Kao uzrok se spominje recesija koja diše za vratom zemljama EU.

Na ovogodišnjem Metstradeu bilo je najviše izlagača dosad, njih čak 1670 iz 53 zemlje svijeta. Nažalost brojku nije paralelno pratio broj posjetitelja – 21.086 iz 115  zemalja za razliku od prošlogodišnjeg petpostotnog povećanja kada su sajam posjetile 26.052 osobe. Podbačaj se dogodio unatoč tomu što je sajam bio dobro organiziran, a ponuda je bila raznolikija i koncipiranija nego ranijih godina, a neki su paviljoni organizirani po državama iz kojih izlagači dolaze, dok su prije izlagači istih zemalja uglavnom bili raštrkani posvud. Tako su primjerice Kinezi koji čine značajan udio izlagača ovaj put bili pod zajedničkim nazivnikom, a prema našim saznanjima i pod pokroviteljstvom Narodne Republike Kine. Odmah do kineskog skupnog izložbenog prostora, bili su smješteni naši susjedi Slovenci, kod kojih je situacija slična i koji godinama uživaju dobru podršku države, odnosno Ministarstva gospodarstva, a slovensko izaslanstvo u Nizozemskoj redovito posjećuje slovenske izlagače na Metsu. Našim sjevernim susjedima je ovo bila snažna godina s vrlo širokom ponudom od kožara do softveraša, a pažnju posjetitelja plijenili su čitavo vrijeme sajma, što nije bio slučaj kod kineskog izložbenog prostora. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

mets2
mets3
dizl1
MORETehnika

Ne dođe li do odgode primjene nove regulative o smanjenju emisije CO2 na plovila veća od 24 metra, brodogradnja plovila te veličine bit će ugrožena, kao i radna mjesta u tim brodogradilištima.

Dramatično je apeliralo američko brodogradilište Viking Yachts na konferenciji koju su održali na najvećem nautičkom sajmu preko bare, u Ft. Lauderdaleu. S druge strane, proizvođači dizelskih motora Volvo, Caterpillar, Yanmar, Rolls-Royceov MTU i drugi hvale se kako su njihovi motori spremni i kreću s implementacijom još početkom ove godine. Dizelski motori su pod pritiskom međunarodnih organizacija. Zbog emisije štetnih plinova posljednja tri desetljeća uvode se ograničenja kako bi se smanjio negativni učinak. Pritom proizvođači motora ulažu sve napore u razvoj električnog pogona, odnosno baterija. Tko prvi nadraste iskoristivost dizela, dobio je bitku, dok litij polako postaje ono što je (još) nafta.

Ne dođe li do odgode, upozorava Viking Yachts, mogu odmah zaključiti proizvodnju i radnike poslati kući. Problem vide u tome što prema novim standardima koje je uputila Međuna­rodna pomorska organizacija, IMO, svaki brod duži od 24 metra pogonjen na dizelsko gorivo trebao bi imati ugrađen sustav za sagorijevanje štetnih plinova SCR – Selective Catalytic Reduction, za koji brodovi te veličine, navode iz Viking Yachts, nemaju mjesta u strojarnicama. Primjena te tehnologije nije nemoguća, jer ona postoji, ali upozoravaju da do kraja 2021. godine brodogradilištima ostaje premalo vremena da bi razvili i testirali novu tehnologiju. S druge strane, ugradnja postojećih SCR uređaja značila bi više prostora za strojarnicu na uštrb potpalubnog prostora, gdje se dizajneri već bore sa svakim kubičnim metrom, pa im se to svakako ne isplati. (…) Manje kabine znače i manju atraktivnost jahti, odnosno manju cijenu plovila i profitabilnost… Više pročitajte u novom broju Mora.

dizl2

trans1
MORETehnika

Naš čitatelj iz Kanade poslao nam je priču o tome kako svaki problem mogu riješiti volja i prijateljska pomoć

Od rane mladosti pa sve do odlaska iz Hrvatske, moj prijatelj Ante je bio vlasnik malih plovila. Bilo je tu svega, od gumenjaka do jedrilica i motornih brodova. Po dolasku u Kanadu – prije tridesetak godina – Ante je svoje prve ušteđene dolare dao za kupovinu plovila. Bila je to 5-metarska otvorena jedrilica Falcon, proizvedena u Kanadi. Jadransko more zamijenio je  rijekom Saint Lawrence i unutrašnjim plovnim vodama kojih u provinciji Quebec i Ontario ima u izobilju. Najteže je bilo priviknuti se na činjenicu da ovdje sezona plovidbe ne traje dulje od šest mjeseci – ostatak godine većina rijeka i jezera su pod dubokim ledom u istočnoj Kanadi, a brodovi izvan vode dobro zamotani i pokriveni, u očekivanju nove plovne sezone. Dugogodišnji čitatelji ovog magazina će se možda sjetiti putopisa “Kroz drvene dveri Kanade“ koji je Ante napisao – a More objavilo prije dvadesetak godina – o njegovom putu malim Falconom  duž  vodenog puta Trent-Severn u kanadskoj provinciji Ontario.

Nakon odlaska u mirovinu, Ante je počeo provoditi ljeta na obali Jadrana. Prvih nekoliko godina njegova jedrilica – Tanzer 22, Ceilidh – ostala je i dalje u našem jaht-klubu na obali jezera Saint-Louis, koje čini prošireni dio rijeke Saint Lawrence uz grad Montreal u provinciji Quebec. Antina ideja bila je koristiti brod u jesenskim mjesecima nakon povratka iz Hrvatske, ali s obzirom na ovdašnju vrlo kratku sezonu plovidbe, ubrzo je postalo očito da mu treba brod na Jadranu – a ne ovdje u Kanadi! Logično rješenje problema je svakako bilo prodati Tanzer 22 i kupiti drugu jedrilicu u Hrvatskoj, ali u ovom slučaju logici nije bilo mjesta: Ante nije htio ostati bez svoje jedrilice, a činjenica da (po svoj prilici) nigdje na jadranskoj obali ne bi našao Tanzer 22 na prodaju, ostavila je samo jedan mogući izlaz: poslati Ceilidh  u Hrvatsku! (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

trans2

trans3

roni2
MORETehnika

Talijanska tvrtka razvija mini podmornicu DeepSeaker DS1 koja bi mogla biti ključna za budućnost podvodnog prometa.

Još nismo sasvim regulirali bicikle i električne romobile u cestovnom prometu, sve je veća penetracija privatnih mini letjelica u zračnom prometu, a o regulaciji prometa pod morem u privatne svrhe imamo napisana tri vrlo općenita članka u Pomorskom zakoniku. Privat­ne podmornice postoje već desetljećima i njihova relativno niska cijena mnoge bi iznenadila, a usporediva je s malo boljim automobilima. No, upravljanje tim podmornicama zahtijeva ozbiljno znanje i vještinu. Kako se trenutno nalazimo u eri novih materijala, pogona i automatizacije pa su neke stvari koje su se donedavno običnim smrtnicima činile nedostižne, sve prisutnije, poput 3D virtualnog svijeta, 3D printera i skenera, sve lakši i bolji materijali, brži, bolji, manji i lakši kompjuteri, kamere, senzori itd., sve skupa dovelo je do toga da uskoro na tržište izlazi mini podmornica za relativno dugu plovidbu, kojom se upravlja pomoću nešto ozbiljnijeg džojstika. Izgleda futuristički, jednostavno, s električnim pogonom, “beskonačnim” izvorom kisika i predviđena je za višenamjensku funkciju, što je definitivno  određuje za potencijalno veće tržište od samih vlasnika superjahti.

Talijanska tvrtka iSpace2o razvija novu, ultimativnu igračku za superjahte, kao i za istraživače, entuzijaste i profesionalce, a koja bi mogla zamijeniti i neke podvodne ronilačke radove. Radi se o kompaktnoj kapsuli DeepSeaker DS1 s električnim pogonom i krilima, dizajniranoj da na površini postiže solidnu brzinu, s mogućnošću zarona i do 50 metara dubine. Iako trenutno u razvoju, izgleda da je na dobrom putu da postane stvarna superigračka čiji je izlazak na tržište najavljen za 2020. godinu. U promidžbenim materijalima nazivaju je podmornicom sa škrgama jer ova kapsula, namijenjena za četveročlanu posadu, ima automatski sustav regulacije pritiska, te odvaja i pohranjuje kisik za disanje direktno iz vode. Podmornica DeepSeakerDS1 bi prema izračunima na površini trebala postizati brzinu od 23 čvora. (…) Proizvođač ne otkriva kako misli riješiti legalnost korištenja ovog plovila-podmornice, već je istaknuto da podmornicom može rukovati osoba ovlaštena za rukovanje tom vrstom plovila, a prema hrvatskim zakonima, kao i u mnogim drugim zemljama, nije dozvoljeno zaranjanje bez posebne dozvole za svaki pojedinačni zaron. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

roni1

senko
Kamara opskuraMORE

Svi su ga znali po tome što je išao na ribe po svakakvom vremenu i svoj ulov dijelio na tri jednaka dijela. Jedan dio bi dao galebu, jedan bi podijelio sa svojim mačkama, a jedan bi predvečer odnio u selo svojoj ženi.

I taj je živio u selu poviše naše vale, težak je bio, ali je pred kraj života sve svoje vinograde prepustio prirodi i raznovrsnim travama, najviše bršljanu i trnju. Svakog dana spuštao se pješke do mora i do vale u kojoj su njegovi oduvijek imali kamenu ribarsku kućicu, napravljenu za držanje ribarskog alata i barila u kojima se solila riba. I njegovi su bili težaci, ali su zbog nesigurnosti u prihode koji idu ruku pod ruku u takvim djelatnostima, jer prirodu i bolest ne možeš predvidjeti, sagradili tu kućicu u toj vali radi sigurnosti i dodatne zarade. Oni jedini nisu promijenili kameni krov i napravili od nje apartman. A on je, barba Šime se zvao, koristio to dobro u takvom prirodnom stanju do kraja svog života, kao neki najbogatiji turist koji si to može priuštiti cijelu godinu. Svi su ga znali po tome što je išao na ribe po svakakvom vremenu i svoj ulov dijelio na tri jednaka dijela. Jedan dio bi dao galebu, jedan bi podijelio sa svojim mačkama, a jedan bi predvečer odnio u selo svojoj ženi. Galebovima jer je svoju samoću na moru dijelio s njima, mačkama jer je imao slabe zatvore na kući pa bi ga pojeli miševi da njih nema, a ženi kao nadoknadu za odvojeni život i slobodu koju mu je dopustila. Kad bi taj dijelio ručak s mačkama, mislili smo da se radi o ljubavi kakva se rijetko viđa čak i među ljudima. Skakale bi one po njemu, krale mu iz tanjura makar su imale svoj, a on nikada nije digao glas na njih niti ih udario ili grubo gurnuo, samo bi se ljutio i glasno govorio, ali s blagošću, ma vidi je, imaš tamo svoje, ajde pusti i mene da malo blagujem. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

klopa1
MORERibarski jelovnik

Dva su kultna komada goveđeg mesa koje Dalmatinci koriste za spravljanje dobre juhe, mulom i posebno štrakul

Nona Barbara, ali svi smo je zvali nona Bare, mi je rekla: “Poj do bikarije i rec barba Karlotu neka okido bokun štrakula za juhu. I rec mu da ne bude loja jer ću mu donit meso nose, pa će cut ca ga gre! Je si zapamti?“ Klimnuo sam glavom i odjurio što sam brže mogao. Još je nešto za mnom dovikivala. Nerazgovjetno sam čuo “sridnja feta“ ma tko zna što joj je to značilo. Kad sam bio na dno kale pogledao sam preko ramena i vidio da je pomalo ljutito odmahnula rukom i vratila se u dvor. A u mesnici (u dijalektu bikarija od venecijanskog becaria) je bila gužva. Neki su kupci već dobivali tražene komade mesa i glasno komentirali s mesarom, barba Karlotom, koji je visoko uzdizao i naglo spuštao poveću široku sjekiru, a neki su stajali po strani da ih ne bi dohvatio koji komadić mesa ili okrhnuti iver kostiju. Među ovima po strani bila je i jedna gospođa koja mi se uljudno obratila. “Mali, a te nona poslala po meso?“ Brzo sam odgovorio: “Je! I rekla je da kupim štrakula za juhu!“ Ovo posljednje sam izgovorio malo glasnije da čuje i barba Karlo! “Ma bravo! Kako si ti dobar i poslušan. Ala, ala, neka ti barba Karlo okido meso!“ “Ali, vi ste pri mene!“ U čudu sam gospođu podsjetio na redoslijed. “Imam ja vrimena! Nos ti brzo noni meso. Kad će stavit kuhot? Kad će juha bit gotova? Ostat ćete bez obida! Evo, barba Karlo, sad je on na red!“ Tada sam pomislio kako je ova gospođa dobra, možda najbolja u cilome mistu. Mogao bi je pohvalit noni i neka joj se zahvali što sam tako brzo došao na red i brzo joj donio meso. Barba Karlo se nije miješao u ovaj poremećeni redoslijed. Ništa nije rekao. Odrezao je komad mesa, naplatio i ja sam odjurio doma. Ostavio sam meso u kuhinji i požurio se igrati. (…)

meso za žene

Nadam se da ste već do sada uvidjeli da za dobar komad mesa treba, lijepo rečeno, domišljatost, kako biste pripremili dobru dalmatinsku goveđu juhu. Dva kultna komada goveđeg mesa Dalmatinci koriste za spravljanje dobre juhe. Svakako poznatiji je komad mulôm (ven. molame − goveđa prsa bez kostiju) i posebno već spomenuti štrakul (ven. straculo − meso od stražnjeg dijela životinje, pred butom s kosti, tu je “glava“ od bifteka). Juhu od mulama ostavit ćemo za drugi put jer ipak malo se drugačije priprema i u prvom planu je meso, a ne juha. Inače ovaj komad goveđeg mesa više vole (obožavaju) muškarci, jer je dobro prošarano masnoćom, a meso od štrakula više vole žene zbog bitno manje masnoće. Istina, prvi dio (prva feta) kao i onaj zadnji dio štrakula također su masni te ako možete izbjegnite ga (možda nije loša taktika koja je i mene od malena naučila kako se kupuje meso) i izborite se za sredinu (sridnja feta) ovoga komada. Međutim, ovako rezano goveđe meso naći ćete samo u dalmatinskim mesnicama gdje je mesar domaći čovjek, koji zna što je to štrakul. Imam sreću da mi je prijatelj Antun (imamo zajedničke unuke!) mesar pa mi je sve ovo, što vam prenosim, lijepo rastumačio. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

klopa2