image017
Novosti

Petnaest godina nakon što je otvorena marina Nautica u Novigradu, Istra konačno dobiva novu veliku marinu. Kermas Istra, tvrtka poduzetnika Danka Končara koji je već investirao u marinu u Trogiru i tamošnji servisni centar, prije nekoliko godina dobila je koncesiju za gradnju nautičko-turističkog kompleksa Sveta Katarina Monumenti. Kad se dovrši, imat će 400 vezova u moru i 42 na kopnu te niz ugostiteljsko-turističkih sadržaja i prostora namijenjenih čarter kompanijama. Uz marinu je predviđena i izgradnja hotela s pet zvjezdica te suhe marine s modernim servisnim centrom. Područje pulske luke u kojem je smještena nautički je iznimno potentno jer je riječ o jednom od najvećih i odlično zaštićenih jadranskih zaljeva u neposrednoj blizini Brijuna, razvedenog vrha Istre i na korak od niske sjevernojadranskih otoka. Istodobno Puli gravitira niz velikih europskih gradova s kojima je nakon izgradnje prve faze Istarskog ipsilona i skorog dovršetka druge odlično povezana cestovnom mrežom. Tu je i zrakoplovna luka, iz godine u godinu sve uposlenija.

Projektiranje marine i hotelskog kompleksa od samog početka je bilo vrlo zahtjevno jer je čitava kulturno-povijesna cjelina Sveta Katarina Monumenti upisana u Registar kulturnih dobara RH radi povijesnih mornaričkih i zrakoplovnih gradnji. To čitav projekt čini kompleksnijim za ostvarenje, ali kad radovi jednom budu završeni, marina će po mnogo čemu biti jedinstvena izgledom i ambijentalnošću.

Sam nautički centar nalazi se na otoku Sv. Katarina, uz most koji ga povezuje s poluotokom Monumenti te uz sjevernu obalu istoimene uvale. Tu će se nalaziti dvije marine, od kojih jedna servisna, suhi vezovi i drugi sadržaji za nautičare. Na poluotoku Monumenti bit će hotel. Gradnja i obnova odvijat će se u tri faze, a ukupna investicija je 66 milijuna kuna.

Radovi su otpočeli još prije dvije godine kad je u cijelosti obnovljen 150 metara dugačak most dok se na prvoj fazi intenzivno radi mjesec i pol dana. Obnavljaju se i svrsi privode tri zgrade na otoku Sv. Katarina u kojima će biti recepcija, sanitarni čvorovi za nautičare, kafići, restoran, trgovina, uredi čarter tvrtki i brojni drugi sadržaji. Uređuju se rive na otoku i preslaguju školijere te gradi obalni zid na sjevernoj obali uvale Monumenti uz koji će se usidriti pet pontona za čiju gradnju je angažiran šibenski Marinetek koji će izvesti i čitav sidreni sustav. Planirano je da svi radovi prve faze gradnje marine budu dovršeni do proljeća sljedeće godine. Tada će Pula postati bogatija za 262 veza na pontonima i uz rivu Sv. Katarine. Potom bi trebala krenuti gradnja idućih faza.

Nautički centar će u svim segmentima od ugostiteljstva do brige o brodovima i nautičarima pružati vrhunsku uslugu kako je to već pokazao u Marini Trogir i tamošnjem servisnom centru. Zainteresiranih nautičara ne bi trebalo nedostajati. I ova godina pokazuje da se na ovom području traže vezovi, a kako čarter kompanije stacionirane u Istri ove godine pokazuju najbolje rezultate od svih na Jadranu, za očekivati je i njihov pojačan interes za vez u Puli.

amcup1
AktualnoMORE

Špijunska afera America’s Cupa

Istoga dana kada je u Auckland stigla jedrilica sindikata America’s Magic Defiant, branitelj naslova suočio se s ozbiljnim skandalom nakon što su procurili povjerljivi financijski podaci zbog kojih se ETNZ našao pod istragom Vlade

Još od prvoga izdanja America’s Cupa 1851. godine, kada je trofej u Cowesu osvojila škuna America pobijedivši britanskog branitelja, optužbe za špijuniranje konkurencije i krađu povjerljivih podataka bile su konstanta najdugovječnije i najznačajnije svjetske regate. Krajem lipnja takav skandal potresao je aktualnog branitelja naslova Emirates Team New Zealand. Nakon što su dobili dojavu da će u lokalnim novinama biti objavljena priča kako resorno ministarstvo istražuje ETNZ zbog netransparentnog trošenja javnog novca, branitelj naslova promptno je objavio kako su otkrili špijune u vlastitim redovima, konkretno u tvrtki America’s Cup Events zaduženoj za organizaciju regate u Aucklandu, koji su odavali povjerljive informacije i plasirali ih u javnost. Spomenutim informatorima odmah je otkazana suradnja. Vladina agencija potom je objavila kako istražuje tvrdnje o strukturnim i financijskim neregularnostima vezanima uz organizaciju America’s Cupa, na što je Grant Dalton, generalni menadžer ETNZ-a, odvratio kako su tvrdnje da je branitelj na nepravilan način trošio javni novac namjeran, podao i orkestriran napad te da je riječ o školskom primjeru pokušaja difamacije u kojemu su korištene anonimne dojave, nepoštene optužbe i zaobilaženje procedura. Novozelandska vlada i grad Auckland investirali su više od 160 milijuna dolara u organizaciju America’s Cupa, u što nije uračunato financiranje lokalne infrastrukture, na što je potrošeno još 65 milijuna dolara. Resorni ministar potvrdio je da se istražuju optužbe na račun organizatora regate te da ETNZ neće imati pristup još neisplaćenom državnom i gradskom novcu namijenjenom organizaciji America’s Cupa dok se istraga ne okonča, što bi branitelju naslova mogao biti ozbiljan problem budući da je do regate ostalo tek oko pola godine. Svi detalji istrage nisu poznati jer ETNZ je uspio ishoditi zabranu objavljivanja pojedinosti u medijima, no nešto je ipak procurilo u javnost. Objavljeni podaci ukazuju da nešto ozbiljno ne štima u Emirates Teamu New Zealand. Otkriveno je, naime, da Vlada konkretno istražuje tri milijuna dolara koje je tvrtka ACE posudila ETNZ-u, također i iznos od 650 tisuća dolara koji je bez valjanog razloga ili pokrića isplaćen na mađarski račun. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

amcip

amcup2

sajmovi
MORESajmovi

Sudibna nautičkih sajmova

Svaka čast virtualnoj stvarnosti, ali najbolji oblik promocije novih brodova je kad mogući kupac stupi na palubu

Iako još uvijek pod malim upitnikom, sve je izglednije da bi se nautički sajmovi na otvorenom mogli uspješno održati unatoč problematici javnog okupljanja i činjenici da su neki od najpoznatijih, poput onoga u Southamptonu, Monacu ili Barceloni, otkazani.
Najnovija potvrda koja ide na ruku francuskim sajmovima je ona Francka Riestera, delegata Ministarstva vanjskih poslova i ekonomske privlačnosti, koji je 28. srpnja izjavio da javnost može odahnuti i da će se od 1. rujna ići prema ublažavanju mjera.
Ovo će zasigurno ohrabriti organizatore sajmova u Cannesu i La Rochelleu koji su najavljeni za rujan. Uz njih, tek nekoliko važnijih sajmova nisu odgođeni za iduću godinu. Organizatori sajmova koji još idu prema nepromijenjenom rasporedu održavanja, predviđaju da će pad posjećenosti biti između 20 i 30 posto.
Gotovo sva velika brodogradilišta već su potvrdila nastup na nekom od sajmova, iako je izvjesno da neće svi ići na sve sajmove, već biraju koji im više odgovara. Brodogradilišta i proizvođači opreme trebaju sajmove za predstavljanje novih modela kojih ove godine ima mnogo. Tradicionalno, većina većih brodogradilišta premijere čuva za Cannes, te nešto manje za Genovu.  Izlažu se i nešto manje flote, odnosno uglavnom samo najnovija plovila ili flagshipovi. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

 

bol3
MORENatjecanja

Croatia PWA World Tour

ZOO Station organizirao je jedinu ovogodišnju regatu PWA World Toura koja je bila pun pogodak: vjetra u Bolu bilo je kao nikada do sada, a ispred Zlatnog rata jedrili su najbolji svjetski surferi

Bol je ovoga srpnja bio svjetska surferska prijestolnica, jer ispred Zlatnog rata održana je jedina ovogodišnja regata PWA (Professional Windsurfing Association) World Toura, koja je okupila 34 natjecatelja, među kojima i aktualne svjetske prvake u ženskoj i muškoj konkurenciji. Zbog pandemije virusa velika međunarodna natjecanja potpuno su obustavljena, a redom su otkazivane regate u Barceloni, Japanu, Južnoj Koreji, na Kanarskim otocima i u Portu. Zbog zdravstvene situacije, redukcije letova te neizvjesnosti oko mogućnosti dolaska na Brač u novim okolnostima, do zadnjega trenutka bilo je upitno hoće li se održati i već tradicionalna regata u Bolu, no organizator Toni Bulić iz centra ZOO Station prelomio je i odlučio riskirati. I pogodio u sridu, jer svjetska surferska elita bila je nakon višemjesečne apstinencije gladna jedrenja. Svi koji su mogli, stigli su u Hrvatsku, a natjecatelje je, kao nikada do sada, poslužio i vjetar, jer lijepo je puhalo svih dana regate. Bol je tako stao uz bok najrazvikanijih svjetskih destinacija za jedrenje na dasci, a u nedostatku bilo kakvih drugih natjecanja, slike regatavanja ispred Zlatnog rata obišle su svijet. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

bol1

bol2

intervju1
IntervjuMORE

Intervju Paško Klisović

Kroz dva i pol mjeseca lockdowna ukupan broj otkaza u nautici je bio puno manji nego u kopnenom turizmu, ali je bilo dosta odgađanja. Kritična tržišta bila su avionska, Skandinavija, Engleska, Francuska, SAD

Paška Klisovića poznajem duže od dvadeset godina, otkad je počeo raditi u NCP čarteru Gorana Prgina i partnera. Teško bi mi bilo reći koliko smo puta razgovarali i družili se u Kremiku, Mandalini ili na nautičkim sajmovima. Međutim, siguran sam da nikad nije bio bolji trenutak od sadašnjeg da ga pozovem i razgovaramo za More. Osim što već godinamaintervju2 vodi vrlo uspješnu čarter kompaniju NCP i Mare, ne pripada onima koji će se zadovoljiti dobrim poslovnim rezultatima tvrtke kojoj je direktor. Itekako ga zanima širi kontekst u kojem djeluje, trendovi na tržištu, održivost i opstojnost onoga čime se bavi pa je 2018. godine izabran za predsjednika Udruženja čarteraša pri Hrvatskoj gospodarskoj komori koja već godinama nastoji artikulirati interes ovog važnog, ali i krhkog dijela nautičke industrije u Hrvatskoj. Jer, kako dobro znamo, kroz poslovanje čarter kompanija prelama se sve dobro i loše u hrvatskoj nautici. Uključujući i naš tradicionalno nekontroliran razvoj koji često onemogućuje postizanje onih rezultata koji bi se realno mogli postići u jednom od najpoželjnijih odredišta za plovidbu u svijetu, a ponekad i prijeti narušavanjem one nužne prirodne ravnoteže koja je itekako važna za opstojnost ove djelatnosti. U takvim okolnostima zatekla ga je pandemija Covida-19 koja je na prvu prijetila otpuhnuti ovu sezonu u nepovrat. Koja se onda od sredine lipnja počela ozbiljno zahuktavati da bi se opet prije desetak dana nad nju počeli nadvijati tmurniji oblaci nizozemskim uvođenjem samoizolacije za njihove građane koji se vraćaju iz Hrvatske. Zbog toga je i tvrtka našeg sugovornika doživjela neke otkaze, odnosno odgode već ugovorenih i plaćenih najmova.

U hrvatskom čarteru ostvaruje se vrlo veliki promet, preko 300 milijuna eura godišnje. Otprilike trećinu ukupnog nautičkog prometa na različite načine generira čarter. Međutim, on je osjetljiv na sve što se događa u okruženju i izložen je više nego što bi realno trebao biti. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

intervju3

dugi1
MOREPlovidba

Dugi otok

Od Telašćice do Pantere pa po kulfu natrag pod klifove i do Taljurića

Podigli smo jedra i provu usmjerili prema Velikom Kornatu. Slab jugozapadnjak povremeno se smjenjivao sa zapadnjakom, što nam je činilo iznimno ugodnu plovidbu. Nebo je bilo bez oblačka, more malo namreškano, tek toliko da se čuo umirujući šum sljubljivanja jedrilice i mora. Trajala je ta idila dobra dva sata, a onda je, srećom, vjetar skroz zamro. Pala je kalma bonaca. Nije bilo druge nego pokrenuti motor. Tek smo tada osjetili kako nas sunce nemilosrdno peče. Najgore je prošao Mladen. Još je danima osjećao posljedice prevare vjetra i sunca. Zamjenu jedara za motorni pogon učinili smo baš podno Magazinove škrile ili kako je još nazivaju – Ploča i Vela ploča. Svi koji su ondje plovili, nemoguće da nisu bacili pogled na ovu veliku kamenu ploču koja je nastala na obroncima najvišeg vrha Kornata, Metline (237 m) i nagnula se prema moru. Prije tri, četiri godine tim znanstvenika odredio je vrijeme nastanka Velike ploče. Dogodilo se to približno prije 2400 godina. Usmjerili smo provu prema Maloj Proversi  i tko je mogao, držao se hladovine.
Uski prolaz, širok oko 100 m, između otočića Katina i Dugog otoka, zvan Mala Proversa važan je prolaz za sve manje brodove koje plove ovim otočjem. Istina, s druge strane Katine (jugoistočna strana) je drugi prolaz, Vela Proversa, između Katine i Kornata, ali iako je taj prolaz širi, ipak ono važnije, plići je od Male Proverse. Nekada, ne tako davno Kornat i Dugi otok spajala je Katina u jedinstveni otok. Otud iz latinskoga Katini i ime – karika, lanac. Prolazeći kroz Malu Proversu, uočit ćete na Dugom otoku ruševine koje oplakuje more. To su ostaci rimskih gospodarskih zgrada (villae rusticae) podignutih tijekom vladavine cara Trajana (53.-117.). Pretpostavlja se da su Rimljani prvi probili prolaz, Malu Proversu, ali on nije bio plovan. U naše vrijeme produbljen je do dubine od 4,6 m. Naziv Proversa dolazi od rta Proversa, izvedenog od lat. pridjeva proversus u značenju naprijed okrenut, što mu sasvim dobro odgovara. Hrvatski naziv za taj rt je Čuška. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

dugiotok2

dugiotok3

jemen3
MORESudbine

Zarobljeni na Socotri

Zagrebački fotograf, snimatelj i ribolovac zbog pandemije je zaglavio na otoku usred Arapskog mora

Između kanala Guardafui i Arapskog mora nalazi se endemski komad zemlje koje je more davno odvojilo od Afrike. Ime mu je Socotra, otok koji zbog biološke raznolikosti uzrokovane tim davnim razdvajanjem od matičnog kontinenta još zovu i Galapagosom Indijskog oceana. Godine 1507. ovaj otok, četvrtinu veći od našeg poluotoka Istre, otkrila je portugalska flota koju je predvodio zapovjednik Tristão da Cunha. Prilikom iskrcavanja odmah su zauzeli tadašnji glavni grad Suq. Nakon svega četiri godine Portugalci su napustili ovaj otok ostavivši na njemu jednu tvrđavu koja i danas stoji između luke i glavnog otočnog naselja, grada Hadiboha, kao uspomena na vremena kada su prvi stranci neuspješno pokušali osvojiti ga. Glavni razlog za napuštanje otoka tada je bio nedostatak zaštićenih luka od jakog ljetnog monsuna, kojeg lokalci zovu Kharīf.
Moja avantura počinje prošle godine kada sam dobio posao za talijansku agenciju Wild Sea Expedition, predvođenu Nicolom Vitalijem, čiji je zadatak voditi ribolovne ture na najekstremnija i najzabačenija mjesta na Zemlji. Put je počeo iz Milana u trećem mjesecu ove godine, a korona je već uzimala maha u Italiji, no to nas nije spriječilo da krenemo put Socotre.
Iz Milana smo letjeli za Kairo, otkuda jednom tjedno leti avion kompanije Yemenia za Seiyun u Jemenu, te zatim za Socotru.
S preko 100 kilograma stvari i opreme za ribolov i snimanje, došli smo u kaotičnu malu zračnu luku Socotra Airport, u koju stiže sve što možete zamisliti: od mješovite robe, odjeće do raznih igračaka i slično koje vjerojatno rodbina šalje iz Seiyuna i Kaira.
Cijelim putem problem su nam stvarali voki-tokiji slabog dometa, koje je granična policija smatrala sumnjivim uređajima, vjerojatno zbog sukoba Sjevernog i Južnog Jemena. Objasnili smo im da su nam potrebni za lakšu komunikaciju tijekom ribolova, na moru, ali su uređaji ostali na carini. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

jemen1

jemen2

srakan1
MOREPorti

Velike i Male Srakane

Ovi otočići nautičarima poput nas nisu skloni. Nema na njima zakloništa, ali ima ljepote i života

Pedeset i dvije nam je milje valjalo preploviti iz Omišlja za pristati na Vele Srakane. Mogli smo se, doduše, tamo uputiti i iz sedam i pol milja udaljenog Malog Lošinja, ali ne treba u životu robovati racionalnosti. Uz to, u Omišlju nas je čekao i brz Highfield Sport 560 s Yamahom od 130 konja na krmi pa smo nakon malo manje od dva sata plovidbe po zabonacanom moru i omamljeni od srpanjske jare vezali u dno prije dvije godine proširenog brodskog pristana uz maleni Reful Marka Sassa, vlasnika BoraBara iz Rovenske koji se tu došao okupati. Društvo mu čine dva sina Dubravka Balenovića, legende hrvatskog podvodnog ribolova, koji na Velikim Srakanama ima kuću u kojoj provodi nekoliko ljetnih mjeseci. Takvih je na otoku nekolicina i maleno naselje od kakvih tridesetak kuća spasili su od propadanja. Jer većina od njegovih stotinjak stanovnika napustila ga je još tamo pedesetih godina prošlog stoljeća pa ga je stalno nastanjivalo tek par staraca. Napuštene kuće, među njima i škola s jednom učionicom i lijepa palača, urušavale su se iz dana u dan. Da nije bilo ovih kvarnerskih Robinzona, sve bi otišlo kvragu. Ruševna je još uvijek i prva kuća na koju nailazimo penjući se put sela — škola i već spomenuti palac malo dalje, ali crkva sv. Ane do nje obnovljena je i u puno boljem stanju, kakva je većina kuća. Naokolo ni žive duše izuzmemo li dvije ovce.

Život na pijesku

Vele Srakane, kao i susjedne Male, nautičarima poput nas nisu sklone. Nema na njima nikakva zakloništa, a izložene su i buri i jugu koji se ovdje znaju raspuhati tako da otocima onemoguće bilo kakav pristup. Zato vlasnici kuća na njima svoje barke drže izvučene dvadesetak metara povrh obale. Onaj tko bi ovdje htio pristati većim brodom, mora sidriti na otvorenom ili može vezati na pristan pruge makar to nije dozvoljeno. Sumnjam da će ga itko otjerati. No takvih je namjernika poput Mladena i mene malo. Jer na otoku nema ni dućana, ni kafića, ni gostionice, a ni plaže. Tko želi u osamu, na dvije milje su mu tri krasne i sigurne uvale na susjednim Unijama. Ipak, života ovdje još ima, a bilo ga je i od prapovijesti, o čemu svjedoči gradina na šezdeset metara visokoj Veloj straži i ostaci kasnijeg kaštela koji je služio obrani od pljačkaša. Plodne, pjeskovite zemlje na Velim Srakanama je malo. Ima je samo uz jugozapadne obale i južni rt Žaplić, a trska koja iz nje masovno raste, svjedoči o vlazi ili nekakvoj vodi u podzemlju. Ostatak otoka je manje-više gol. Male Srakane znatno su zelenije i plodnije. Teško je danas i zamisliti kako je u doba bez struje, vode i brodskih motora, sigurnih pristana i brodskih veza ovdje preživljavalo skoro dvije stotine ljudi. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

srakane2

srakane3

pegasus1
MORETestovi

Pegasus 50

Iskusni nautičari znat će cijeniti minimalističku filozofiju Pegasusa

Uvijek je uzbudljivo kad se nađeš u prilici prvi u svijetu za nautički magazin isprobati neki brod pa čitateljima prenijeti dojmove i ispričati što si u plovidbi doživio. Bilo je poprilično takvih prilika u ovih 255 do sada tiskanih brojeva Mora. I to ne samo kad se radilo o brodogradilištima iz Hrvatske ili Slovenije, nego i onima iz Njemačke, Danske ili Italije. Kad se poklope zvijezde, ništa nije nemoguće… Međutim, Pegasus 50 naših prijatelja Marka Paša i Mihe Breskvara, s kojima smo imali priliku ploviti predzadnjeg tjedna u srpnju pred Izolom, mnogo je razloga učinilo osobitim na toj listi.
Već nekoliko mjeseci pratimo razvoj tog projekta. O njemu smo opširno pisali u našem jubilarnom broju povodom 25 godina postojanja, a osim što se radi o izrazito inovativnom projektu, privukao nas je i poslovni model koji su smislili dizajner i projektni menadžer Marko Paš i njegov kompanjon Miha Breskvar, koji se uspješno bavi unapređenjem poslovanja poduzeća.
Ova dvojica pasioniranih nautičara i ljubitelja mora pronašla su način uz pomoć trećeg partnera, Ernesta Thomkea, kako dizajnirati i proizvesti jedrilicu za točno određenu kategoriju nautičara i staviti je na tržište na način posve različit od uobičajenoga.
Za ovu priliku u Izoli su našu dvočlanu ekipu pojačala još dvojica prijatelja – Željko Perović Hak, jedriličar i jedrar, s kojim je naš glavni urednik mnogo puta jedrio i koji je izradio jedra za Pegasus, te Matic Klemenc, nekadašnji novinar slovenskog Vala i voditelj marketinga Elana i Greenlinea i kojeg smo zamolili da fotografira brod kako bismo mu se mi mogli čim bolje posvetiti.
Pegasus smo zatekli vezanog bokom na lukobranu marine u Izoli. Neuobičajena zlatno-narančasta sjajna boja, glatkog i elegantnog trupa na kojem se zrcali more i odsjaj sunca prizor je koji ostaje u sjećanju. Kako na koncu uvijek prevlada izgled, možemo zaključiti kako Pegasus 50 izgleda vrlo lijepo i da se vanjska linija uspješno uklopila u sportsku provu, visoki salon i nadsvođen kokpit. Dugačke poglede zamjećivali smo i na licima prolaznika, nautičara u marini i jedriličara s kojima smo se mimoilazili ispred napučenog morja pred Izolom. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

pegasus2

pegasus3

fjord1
MORETestovi

Fjord 38 xpress

Isprobali smo luksuzni open koji se pod nordijskim imenom gradi u njemačkom Greifswaldu

Dok smo tog vrućeg srpanjskog poslijepodneva plovili Kaštelanskim zaljevom i Šoltanskim kanalom elegantnim i brzim Fjordom, lako sam mogao zamisliti komu bi ovaj brod mogao najbolje odgovarati. Svakako nekome tko svoju vilu ili kuću uz more nije pretvorio u saće apartmana, nego u njoj boravi i uživa pa s vremena na vrijeme poželi brzo otploviti negdje dalje, uživati u kupanju čitav dan, posjetiti prijatelje na udaljenom otoku ili poći na ručak do Visa pa se vratiti natrag. Isto vrijedi za onoga tko živi u gradskom stanu, mnogo radi i bijeg na more mu je nasušna potreba. A da imam dvadeset i pet godina kao Luka Miličić koji mi je pravio društvo u plovidbi, ukrcao bih desetak prijateljica i prijatelja pa osim kupanja krenuo negdje u vruću ljetnu noć. Primjerice, do Hula Hula beach bara ili Carpe Diema na Hvaru. Reći ćete da je svijeta koji si takvo nešto može priuštiti više na Azurnoj obali nego kod nas i nećete pogriješiti, ali ima takvih i ovdje, a i pregršt otoka pod nosom, za razliku od čuvene francuske rivijere. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

fjord3

fjord2

sunseeker1
MOREProjekti

Nova duša Sunseekera

Nakon punih 27 godina Ivan Meštrović ostvario je svoj san, a usnuli Hawk 27 probuđen je grmljavinom dvaju Mercury Racing 525

Kad ne ide iz prve, ide iz osme. Toliko je pokušaja bilo potrebno do uskrsnuća prekrasnog Sunseekera Hawk 27 s letećim cirkusom Mercuryja na krmi kojim bez problema postiže preko 60 čvorova.
Imamo tu sreću da se zbog prirode posla re-lativno često susrećemo s ljudima koji su ostvarili ili su u procesu ostvarenja svojih snova. Većina nas ipak ih ne ostvari, zbog čega je uvijek poseban gušt sjesti i poslušati vlasnike /autore tih snova dok pričaju kako je nastala ideja, te koje su sve prepreke morali prijeći da bi došli tu gdje jesu. Jedan od takvih je Ivan Meštrović, vlasnik tvrtke Franka Marine za servis i distribuciju Mercury motora, koji je 1993. godine usnuo Sunseekera Hawk 27.
Iz drugog pokušaja zaplovili smo s njime i sad nam je jasno čemu taj dječački osmjeh na licu gospodina Meštrovića. No, vratimo se na 1993. kada su snovi mnogih ljudi bili skromni, a ljepotica poput Sunseekera Hawk 27 činila se nedodirljivom i nedostižnom divom koju se može vidjeti samo kao izložbeni primjerak. Te godine Meštrović ju je ugledao izloženu na Zagrebačkom sajmu nautike i maštao kako će jednog dana ploviti njome.
sunseeker2 U međuvremenu protagonist naše priče osnovao je danas jednu od najuspješnijih servisnih tvrtki i zastupnika za Mercuryjeve motore, jednih od najzastupljenijih na tržištu koje gravitira Jadranskom moru. Ubrzat ćemo vrpcu i pritisnuti tipku play na 2011. godinu. Baš tada negdje u jeku svjetske gospodarske krize, kada su se uglavnom servisirali nužni zahvati, a ugrađivali čim povoljniji motori, Meštrović je dobio upit za ugrad-njom jednih od najsnažnijih Mercury Racing motora. Isprva je mislio da je to šala. Srećom, bio je to vlasnik katamarana jurilice marke Nor Tech 37 koji je na sebi imao dva trkaća Mercuryja, svaki po 525 konjskih snaga, i koje je namjeravao zamijeniti novom generacijom motora od 662 konja.
Taj je Nor Tech, spomena radi, postizao br-zinu od 90 mph sa starim motorima, dok je s novima dobio još 22 mph.
Budući da je vlasnik bio Čeh, prema propisima EU više ih nije mogao registrirati, dok je u Hrvatskoj to još uvijek bilo moguće. Tu se otvorila prilika da povoljno nabavi iznimne motore koji su tada već bili stari 15 godina, no u izvrsnom stanju, sa svega 157 radnih sati, ali za čiju je ugradnju trebalo uložiti još puno vremena, truda i novaca.
Dodatna motivacija da ih kupi bilo je i vrlo često pitanje njegovih klijenata, a koji su s pravom pretpostavljali da vlasnik ovakve mehaničarske tvrtke zasigurno posjeduje bijesne mašine na svom plovilu. Međutim, Meštrovićev odgovor je dotad bio da posjeduje jednu malu drvenu barku kojom postiže brzinu od 4 do 5 čvorova.

Na prikolici kraj benzinske

Znao je da sada treba pronaći plovilo na koje bi instalirao motore. Tri godine kasnije dobio je poziv kolege koji je kraj benzinske crpke uz magistralu kod Šibenika primijetio njegov gliser iz snova. Tih dana otišli su isporučiti jedan brod, a usput stali provjeriti o čemu se radi i na prikolici pronašli Sunseeker Hawk 27 razbijenog trupa. Naravno, kad smo ga stali vidjeti, odmah smo ga ukrcali, komentira Meštrović uz smijeh. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

mercedes1
MOREPredstavljamo

GLB u vinogradu

Naporni i užurbani redakcijski tjedan proveli smo vozeći najnoviji Mercedes-Benzov kompaktni SUV

Zgodno je kad moraš u jednom tjednu otputovati do Omišlja pa se vratiti u Zagreb, pa drugi dan poći u Novi Vinodolski i već navečer biti u uredništvu, a onda se prve kolovoške subote kad na more idu svi oni koji još nisu otišli, otputiti do Primoštena i Vinišća pa se i od tamo vratiti istog dana kući. Dodaš li tomu još i pustu gradsku vožnju, lako je zamisliti kako se od novinara pretvaraš u profesionalnog vozača. Jedina mi je utjeha bila što smo na poklon od Star Importa na tjedan dana za ove vožnje cestom prema moru dobili ispod čekića novi Mercedes MB GLB 200 D. Pa smo Teo, Katija i ja jurili s njim na sve strane vozeći se autoputom, magistralom, ali i prašnjavim makadamskim cestama kroz primoštenske vinograde. Vozio nas je GLB udobno i brzo, ne trošeći previše makar smo gorivo lijevali na Star Importov račun. Noge smo i na stražnjim sjedalima mogli ispružiti, klima-uređaj nas je hladio, stereo okružio dobrom glazbom, uređaji za asistenciju u vožnji i pomoć pri parkiranju opuštali, a sve moguće aplikacije kojima je opremljen nismo uspjeli upoznati do kraja tjedna u kojem smo se družili. A usput smo izazivali i zanimanje znatiželjnika.
Jer riječ je o potpuno novom kompaktnom SUV-u koji objedinjuje sve čimbenike oba tipa vozila. Kad smo ga parkirali ispred zgrade Franka Marine u Zagrebu, u čijem su voznom parku nabrijani Vito Tourer i još jedan Mercedes-Benz X klase, oko našeg GLB-a su se sjatili svi tamošnji serviseri brodskih motora i sa zadovoljstvom ga razgledali skoro sat vremena dok smo mi s gazdom dogovarali posljednje detalje isprobavanja 27 godina starog Sunseekera. Ne bez razloga, jer već na prvi pogled automobil dobro i moćno izgleda podsjećajući u mnogome na off road vozila. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

mercedes2

malalan1
MOREPosjet

Dragocjeno vrijeme u plovidbi

Obitelj Malalan već treću generaciju uspješno gradi ugled vrhunskih urara i draguljara, a veže ih i zajednička i ljubav prema moru i jedrenju

Sredinom lipnja posjetili smo Ljubljanu i tamo se susreli s obitelji Malalan. Ugostili su nas u svom novouređenom draguljarsko-urarskom izložbenom prostoru, proveli nas kroz proizvodni i servisni proces te ispričali svoje dogodovštine s plovidbi Jadranom. Ova vedra obitelj ima i dodatni razlog za osmijeh dok s uzbuđenjem i s posebnim guštom čekaju isporuku njihove nove jedrilice Solaris 55.
Mama Karmen i tata Peter zajedno plove više od tri desetljeća. Na njihovim plovidbama rado im se pridruže starija kći Tjaša, sin Jure i najmlađa kći Ivana, koja jedina od njih nije u obiteljskom biznisu, već je ispekla slastičarski zanat kod čuvenih francuskih chefova. Ivanu nismo imali prilike upoznati, no upoznali smo se s njenim radom, tj. kušali smo njene slastičarske delicije. Sin Jure vodi zagrebačku poslovnicu Malalan i strastveni je urar koji je zanat učio od cijenjenih švicarskih urara. Za svaki mehanizam urari stječu posebnu licencu, a Malalani se mogu pohvaliti ekskluzivnim zastupništvom najluksuznijih brendova kao što su Rolex, Breitling, IWC, Zenith, Maurice Lacroix i Bell & Ross. Ipak, s posebnim ponosom ističu vlastiti draguljarski brend Malalan, koji dizajnira kći Tjaša. Peterov brat Darko drži draguljarnicu u Opicini, dok je drugi brat Milko tamo otvorio prvu optičarsku radionicu.
Prezime Malalan poznato je kao urarsko-draguljarski brend koji je započeo Peterov otac Anton u Trstu u prvoj polovici prošlog stoljeća. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

malalan2

malalan3

TRISKA-MORE
Kamara opskuraMORE

Teško je to objasnit

“…bili smo umislili da će se i Slavonija uzorat i kultivirat, da će se nekako vratiti ta naša proizvodnja koja nas muči”

Slabo je ovo lito. Neko vrijeme smo mislili da ćemo se barem jednu godinu spasiti i počet misliti drugačije, da ćemo se nakon što se malo okrenemo samima sebi, nekako reorganizirat i možda početi drugačije živjeti i drugačije gledati na stvari oko sebe, ali šipak, nikoga korona nije mogla zaustaviti kad se fibra počela dizati i more topliti. Evo ih opet po rivi, kao da se ništa nije dogodilo, a evo i nas sa nepresušnim idejama kako da im iznajmimo i prodamo sve što imamo. Našem mlađem smo nekidan zalipili takvu trisku da je neće zaboravit cijeli život, jer mu je palo na pamet da ispred butige u našemu mistu iznajmljuje maske turistima koji su ih zaboravili doma ili ne znaju da se bez njih ne može ništa kupit. Kad smo mu  to zabranili i izderali se na njega, objasnili na lipe da bi to bila sramota za našu fameju, da ne treba živit od tuđe nesreće, niti infetavat ljude sa istim maskama, on mi je odgovorio da nema razlike između maske i lancuna koje peremo i mijenjamo, da je rizik jednak. Onda se dogodilo šta se dogodilo. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

salona
BrodogradnjaMORE

Novi model Salona 460

Prvi primjerak novog modela Salona 460 imat će električni pogon

U rubrici Porto Franco možete pročitati kako je završila uspješna elektrifika-cija modela Salona 380, isporučenog američkoj tvrtki Green Yachts. Ista je tvrtka investirala u izgradnju novog modela Salona 460 koja se trenutno nalazi u visokom stupnju izgrađenosti.
Prva 460-ica bit će električna, a naručen je i hibrid Salone 440. Očekivano i za hibridnu Salonu je naručitelj iz inozemstva, a ekološki segment je još nezasićen prostor na tržištu u koji je solinsko brodogradilište odlučno zakoračilo. Direktor brodogradilišta AD Brodovi, Marin Donadini rekao nam je kako pri izradi novih jedrilica sve napore ulažu u održivu proizvod-nju od ekološki čim prihvatljivijih materijala.
Dijelovi interijera građeni su od biorazgra-divih materijala, korištene su ekološke boje i premazi, a želja im je, ističe Donadini, u budućnosti graditi jedrilice koje su u potpunosti biorazgradive, no tu ovise o daljnjem razvoju održivih materijala.
Za pogon će koristiti dva nova modela OceanVolt E-Drive, čime je eliminirana potreba za ugradnjom pramčanog potisnika. Pomoću dva E-Drivea tijekom jedrenja generirat će dvostruko više energije od modela 380. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.