istre1

Nautičari koji iz sjevernojadranskih talijanskih ili slovenskih marina i luka plove ka jadranskim otocima pedesetak nautičkih milja plovidbe uz zapadnu obalu Istre često doživljavaju tek kao traversadu na putu ka obećanim akvatorijima u kojima će provesti dane krstarenja. Neki od njih, doduše, zastanu na kojoj ubavoj istarskoj rivi ili vežu u marini, ali obično se tako potroši tek dan ili dva godišnjeg odmora. Upitate li ih zbog čega tako plove dobit ćete uobičajeni repertoar odgovora o magičnoj privlačnosti jadranskih otoka koji se u gotovo neprekinutom nizu nastavljaju jedan na drugoga sve od istočne obale Istre pa do Cavtata. Ti razlozi svakako stoje, uz zapadnu obalu Istre manje je otoka. Tek ih je nekoliko maljušnih pred Porečom, Funtanom, Vrsarom i Rovinjem, a tu sliku mijenja samo brijunski arhipelag, još uvijek najvećim dijelom zatvoren za plovidbu. Do rta Kamenjak, krajnje jugoistočne točke Istre još je svega nekoliko otočića, malenih i nenastanjenih. Na njima nema, izuzevši Brijune, zaštićenih zaljeva niti pitoresknih naselja, a na onima većima pred Rovinjem, Porečom i Vrsarom su hotelska naselja ili kampovi.

istre3

Radi svega toga dio nautičara drži da u ovom akvatoriju nema bog zna što tražiti. I ozbiljno griješi. Jer zapadna istarska obala pruža iznimno mnogo i plovidba uz nju može biti itekako sadržajna, toliko da joj posvetite barem desetak dana. Učinio sam to i sam nekoliko puta i nisam požalio, naprotiv, uživao sam u tim plovidbama i doživljaju Istre s mora. Sidrenja pod tamošnjim gradićima ili vezivanja u marinama ili na rivama Umaga, Novigrada, Poreča, Vrsara, Rovinja ili Pule po mnogočemu su bila među najugodnijima koje pamtim. Ispunjena ne samo ugođajem tih gradića nego i mogućnošću da učas iznajmivši skuter ili unajmivši auto ili taksi s rive zađem u njenu začudnu unutrašnjost koju ne bez razloga uspoređuju s Toskanom. Nagrada za taj trud bila su poznanstva i posjeti čuvenim maslinarima, vinarima, tartufarima ili provođenje ponekog vrućeg ljetnog dana u hladovini Grožnjana, Motovuna, Huma, Vodnjana… A kad bih se zaželio sidrenja u dobro zaštićenim uvalama bilo je i toga. Dodam li ovome, da je u usporedbi s akvatorijem srednjeg Jadrana na ovoj obali nemjerljivo manji broj čarter plovila pa i gužve koju ona neminovno nose, eto još ponekog razloga za radost navigacije ovim vodama.

Nautičari plovidbu uz ovu obalu najčešće započinju sa sjevera dolazeći iz Tršćanskog zaljeva pa im je prvi susret s njom pogled na impresivni svjetionik na rtu Savudrija sagrađen prije ravno dvije stotine godina. Oni pak koji doplovljavaju iz Venecijanske lagune ili marina u njenoj blizini znaju se odmah uputiti ka Rovinju ili Puli pa nastaviti plovidbu dalje. Prilazi li se ovoj obali s juga, a to je najčešće u povratku s ljetnog krstarenja, još izdaleka ugledat ćemo svjetionik na hridi Porer koji će nam kazati da se približavamo rtu Kamenjak, krajnjoj točki Premanturskog poluotoka, jednom od najljepših istarskih krajolika.

istre2