sudan1
MOREReportaže

Avantura uz  obalu Nubije

Sudan ima 650 kilometara gotovo nenastanjene obale s nevjerojatno bogatim podmorjem

Cijelo prošlo ljeto, nakon povratka sa Socotre Nicola Vitali, vlasnik talijanske agencije Wild Sea Expedition za koju radim, govorio mi je kako nema šanse da će ostati u Europi do kraja godine bez obzira na koronu. Stigla je jesen i krenuli smo planirati put na Madagaskar. Plan se naglo i neslavno urušio krajem desetog mjeseca kad je ta zemlja zbog korone uvela zabranu ulaska putnika iz EU. Samo tako, jednom glasovnom porukom na WhatApp-u Nicola mi je rekao: „U redu, ne idemo na Mada, ali idemo u Sudan!“

Kakve su bile okolnosti, nisam vjerovao da ćemo zbilja otići. Trebalo je skupiti najmanje pet klijenata kako bismo pokrili troškove puta. Međutim, to se ipak dogodilo. Ljudi koji redovito putuju na ribolovne ture po svijetu, nakon lokcdowna jedva su čekali nekoga da ponudi nešto što bi ih izvuklo izvan granica njihove zemlje i dalo im priliku uloviti se u koštac s tropskim ribetinama.

sudan3

Kupili smo karte i poletjeli za Afriku. Na putu iz Milana za Kario prije prijave morali smo ispuniti opsežnu dokumentaciju i dati na uvid negativni test na Covid-19. Zbrka s papirologijom jedina predstavlja neku vrstu kaosa u gotovo potpuno praznim zračnim lukama. Let iz Kaira za Port Sudan bio je predviđen drugi dan ujutro. Prije samog polijetanja našli smo sa svim gostima i odletjeli za Port Sudan. Nakon slijetanja ukrcali smo se u autobus. Kratko smo se vozili do luke, a zatim se čamcem ukrcali na predivan drveni jedrenjak Elegante!

Zbogom europskom zimskom sivilu

Elegante je oko 25 metara dugačak drveni brod. Njegov talijanski vlasnik Claudio koristi ga za ronilačke izlete i ture po Crvenom moru. Doživljaj dolaska na brod s poslugom i lijepo uređenom kabinom s tušem i klima-uređajem bio mi je ugodan šok naspram naše prošle pustolovine na Socotri. Najveće iznenađenje definitivno je bila večera i pripremljena hrana uopće. (…) Više pročitajte u 258. broju Mora.

Tekst i fotografija: Robert Pljuščec

*Tiskano izdanje potražite na kioscima ili digitalno izdanje putem Google Play i AppStore aplikacija, kao i u našem webshopu.

sudan2

dugi1
MOREPlovidbe

Dugi otok

Od Telašćice do Pantere pa po kulfu natrag pod klifove i do Taljurića

Podigli smo jedra i provu usmjerili prema Velikom Kornatu. Slab jugozapadnjak povremeno se smjenjivao sa zapadnjakom, što nam je činilo iznimno ugodnu plovidbu. Nebo je bilo bez oblačka, more malo namreškano, tek toliko da se čuo umirujući šum sljubljivanja jedrilice i mora. Trajala je ta idila dobra dva sata, a onda je, srećom, vjetar skroz zamro. Pala je kalma bonaca. Nije bilo druge nego pokrenuti motor. Tek smo tada osjetili kako nas sunce nemilosrdno peče. Najgore je prošao Mladen. Još je danima osjećao posljedice prevare vjetra i sunca. Zamjenu jedara za motorni pogon učinili smo baš podno Magazinove škrile ili kako je još nazivaju – Ploča i Vela ploča. Svi koji su ondje plovili, nemoguće da nisu bacili pogled na ovu veliku kamenu ploču koja je nastala na obroncima najvišeg vrha Kornata, Metline (237 m) i nagnula se prema moru. Prije tri, četiri godine tim znanstvenika odredio je vrijeme nastanka Velike ploče. Dogodilo se to približno prije 2400 godina. Usmjerili smo provu prema Maloj Proversi  i tko je mogao, držao se hladovine.
Uski prolaz, širok oko 100 m, između otočića Katina i Dugog otoka, zvan Mala Proversa važan je prolaz za sve manje brodove koje plove ovim otočjem. Istina, s druge strane Katine (jugoistočna strana) je drugi prolaz, Vela Proversa, između Katine i Kornata, ali iako je taj prolaz širi, ipak ono važnije, plići je od Male Proverse. Nekada, ne tako davno Kornat i Dugi otok spajala je Katina u jedinstveni otok. Otud iz latinskoga Katini i ime – karika, lanac. Prolazeći kroz Malu Proversu, uočit ćete na Dugom otoku ruševine koje oplakuje more. To su ostaci rimskih gospodarskih zgrada (villae rusticae) podignutih tijekom vladavine cara Trajana (53.-117.). Pretpostavlja se da su Rimljani prvi probili prolaz, Malu Proversu, ali on nije bio plovan. U naše vrijeme produbljen je do dubine od 4,6 m. Naziv Proversa dolazi od rta Proversa, izvedenog od lat. pridjeva proversus u značenju naprijed okrenut, što mu sasvim dobro odgovara. Hrvatski naziv za taj rt je Čuška. (…) Više pročitajte u novom, 255. broju Mora.

dugiotok2

dugiotok3

split42a
MOREReportaže

Naša grafička urednica, ujedno i alpinistica, svaki slobodni trenutak provodi negdje na nekoj stijeni, a one oko Splita posebna su poslastica svih penjača

Napisala i snimila: Sunčica Hrašćanec

Dalmatinku Ivu Božić upoznala sam još prije 15 godina, kada je sa sestrom Majom i još dvoje prijatelja zaglavila u 300-metarskoj stijeni Anića kuka u NP Paklenica. U predvečerje me kao dežurnu spašavateljicu nazvao tata jednog od njih da odem po dicu jer su cili dan u stini i nešto petljaju, a skoro će mrak. Bila je to jednostavna, brza akcija spašavanja, bez ozljeda, sa sretnim završetkom. Zbog takvih najviše i ulazite u Gorsku službu spašavanja. Iva je tada imala 15 godina, sestra dvije više. I dok je bilo komentara tipa ‘ko je dicu pustio u stinu, meni se svidio njihov haklberijevski entuzijazam i strast da dok njihovi vršnjaci vikendom igraju igrice, oni penju 300 m stijene. Posebno me se dojmila najmlađa Iva koja je dječjom radošću nakon cijelog dana provedenog na stijeni s minimumom hrane i vode, kad je napokon stala na čvrsto tlo, veselo vikala Zemljica, volim te, zemljica!

Možda je za shvatiti taj njihov entuzijazam bitna i činjenica da su Iva i Maja geni iliti kćeri našeg slavnog alpinista Stipe Božića. Iva je danas i sama gorska spašavateljica i odlična alpinistica, a sestra Maja nositeljica je najtežeg hrvatskog ženskog sportsko-penjačkog uspona (8 b+, za one kojima to nešto znači). Strast, entuzijazam i veselje i dalje su tu pa je Iva tako za svoj nedavni rođendan umjesto na tulumarenje, poput većine, otišla na dvodnevno planinarenje i spavala pod vedrim nebom u planini posve sama  – u studenom.

Sunce Marjana

Navezale smo se, kako to vole reći penjači, Iva i ja već mnogo puta u zadnjih nekoliko godina i ispenjale mnoge smjerove po Dolomitima i Paklenici i bez obzira na razliku u godinama penjački, a i duhovno, jako dobro kliknule. Za vrijeme zadnjih božićno-novogodišnjih praznika Iva je predložila da svratim u njen kraj ­ u hrvatske dolomite. Prvi dan bile smo na legendarnom Marjanu i Šantinim stinama, do kojih smo od apartmana kraj rive, dakle središta grada, imale 30-ak minuta lagane šetnje. Taman super zagrijavanje za penjanje! Zaista se rijetki mogu pohvaliti da imaju ovakvo penjalište usred grada.

Marjan je idealno zimsko penjalište. Stijene su potpuno zaštićene od bure i obasjane suncem tijekom cijelog dana pa smo se tako penjale u kratkim rukavima, guštajući u toplini poput pravih guštera. Brdo Marjan u cjelini, kao i samo penjalište, bogato je povijesnim ostacima. U stijeni se izdaleka vide antičke građevine gdje su svoj život provodili pustinjaci – eremiti. (…) Više pročitajte u 252. broju Mora.

split17