karantena1
BaštinaMORE

Jadranske karantene

Dok se ne pronađe lijek za COVID-19, jedino nam preostaje upotrijebiti znanje i mudrost Dubrovčana

Od mnogih zaraznih bolesti za koje u nekom povijesnom trenutku nije bilo lijeka pojedinci, ali i cijele zajednice pokušavali su se obraniti na razne načine. Nerijetko je to bila samoizolacija, izolacija ili zatvaranje gradova i nemogućnost ulaska bilo kojem strancu, došljaku pa i samim građanima ako su se vraćali iz krajeva koji su bili pod sumnjom zaraze. Poseban je bio problem luka u koje su brodovi sa svih strana svijeta, donoseći trgovačku robu, donosili i zarazu. Osim toga, na samim brodovima izvor bolesti bio je potenciran nehigijenskim uvjetima stanovanja, siromašnom i neracionalnom prehranom, nedostatnom i ustajalom pitkom vodom i drugim čimbenicima koji su utjecali na zdravlje posade, putnika i ljudi s kojima su dolazili u doticaj. Dugotrajna i opasna putovanja rezultirala su problemom bolesti ili ozljeda, a rješavali su se tadašnjim mogućnostima medicine i farmacije. Dakako, pisanih podataka o borbi protiv zaraznih bolesti je malo, odnosno do njih treba doći iščitavajući između redaka razne predaje, mitove ili djela starih antičkih pisaca koja se samo usput dotiču neke zaraze ili pomora pučanstva.

U našim jadranskim lukama i mjestima već od 13. st. možemo pratiti nastojanja poboljšanja i praćenja javne higijene, borbe protiv zaraznih bolesti, mjera protiv alkoholizma i kvalitete hrane. Odredbe koje su se odnosile na tu problematiku upisane su u najstarije statute gradova: Korčule 1265., Dubrovnika 1272., Zadra 1305., Splita 1312. ili Šibenika 1379. Neki statuti sadrže odredbe o liječnicima i ljekarnicima te  njihovom izboru i načinu rada. Primjerice, Veliko vijeće grada Hvara već 1444. bira prvog liječnika hvarske komune čije financiranje podmiruju komuna i bolesnici. Međutim, od 1464. Veliko vijeće odlučilo je da liječnika plaća samo komuna. Ovakvu besplatnu liječničku pomoć za sve građane nemaju ni danas neke moderne države svijeta. Na Hvaru je brigu o zdravlju vodio Odbor za zdravstvo (Collegeto alla sanitá), sastavljen od 4 plemića i 4 pučana. Osnovno poslanje Odbora bilo je sačuvati grad i komunu od zaraznih bolesti. Također Odbor je pazio da se s brodova koji su doplovili iz zaraženih ili sumnjivih mjesta ne iskrcavaju ni ljudi ni roba. Po potrebi Odbor je izdavao potvrde o zdravstvenom stanju broda. (…) Više pročitajte u 253. broju Mora.

Napisao: Marko Vučetić

 

karantena2

karantena3

feljton1
Novosti

U Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, otvorena je izložba ‘Više od svjetla i soli: 200 godina hrvatskih svjetionika’

U posljednja četiri, kao i u novom, jubilarnom broju Mora, čitatelji imaju priliku čitati feljton Vedrana Trgovčića naziva „Povijest svjetioničarstva na istočnoj obali Jadrana“. U srijedu 12. veljače je u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, otvorena je izložba Više od svjetla i soli: 200 godina hrvatskih svjetionika. Svjetioničarstvo je službeno započelo puštanjem u rad namjenskog objekta u Savudriji 1818. godine.

Tamošnji svjetionik, danas u statusu zaštićenog kulturnog dobra, i nakon dva stoljeća svjedoči o bogatoj hrvatskoj pomorskoj tradiciji te izazovima poziva svjetioničara, veoma rijetkom zanimanju. Izložba je organizirana u partnerstvu Hrvatskog pomorskog muzeja Split i ustanove za održavanje pomorskih plovnih putova Plovput d.o.o. te se sastoji od dva dijela: izložbe fotografija svjetionika renomiranih hrvatskih fotografa te muzeološke izložbe koja pruža donosi predmete iz povijesti svjetioničarske službe, dokumentarnu građu, tehnologiju pomorskih rasvjetnih tijela te fotografije iz privatnih kolekcija. Posjetitelji će uz nekadašnji okretni stroj svjetionika Glavat imati priliku vidjeti prizore hrvatskih svjetionika u razdoblju država koje su nekada gospodarile istočnom obalom Jadranskog mora.

Posjetiteljima će se na pratećoj izložbi fotografija „Hrvatski svjetionici“ autora Željka Višića predstaviti i izvanredna fotografska ostvarenja posredstvom kojih umjetnici impresivno predočuju činjenicu da su naši svjetionici dio nacionalne graditeljske i kulturno-povijesne baštine, bitni za pomorsku tradiciju i identitet Republike Hrvatske. Organizatori su Hrvatski pomorski muzej Split, Plovput d.o.o. i Tehnički muzej Nikola Tesla, a izložba je ostvarena u suradnji s Gradom Umagom, Muzejom grada Umaga, Turističkom zajednicom Grada Umaga, Ustanovom FESTUM. Ulaz je slobodan, a posjetitelji ga mogu razgledati od utorka do petka od 11 do 19 sati, te subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati. Postav u Tehničkom muzeju će biti izložen od do 31. ožujka.

Autori izložbe: Danka Radić, Marijan Bradanović, Dean Krmac, Petra Blažević, Sunčana Dežjot, Antonija Perković
Autorica stručne koncepcije izložbe i kataloga: Petra Blažević
Autor projekta izložbe fotografija Hrvatski svjetionici: Željko Višić

feljton1
FeljtonMORE

U prvim desetljećima prošlog stoljeća u svrhu poboljšanja plovidbenog pravca Južni Jadran − Trst izgrađeni su svjetionici Porer i Skriževa na Lastovu. Prvotno drven, Porer je davne 1833. izgorio te 1846. poprimio današnji izgled. U Dalmaciji prvo provizorno svjetlo zasjalo je 1839. na Lastovu

Projekt tršćanske lanterne potpuno je iscrpio arhitekta Pertscha koji je tijekom karijere izradio brojne projekte za građevine u Trstu. Uz gradski svjetionik, najpoznatiji su dovršenje Teatro Nuovo i fasada crkve S. Nicolo, te naravno svjetionička zgrada uz Nobileovu lanternu kod Savudrije. Lanterna je kasnije pružala i sekundarne usluge. Tako je dugi niz godina s lanterne davan signal podneva sa zvukom topa i paljenjem svjetla na 5 minuta. Signal aktivacijskog mehanizma je dolazio iz obližnje C. K. Accademia di Comercio e Nautica na lanternu strujnim putem. Još jedna služba je bila signalizacija barometra na živinoj skali na jarbolu postavljenom duž kule lanterne, odnosno na njenoj NE strani prema gradu. Čuvali su i barut s brodova u tranzitu. Lanterna je bila simbol grada Trsta dugi niz godina.

Prvotni plan za izgradnju triju svjetionika na istarskom poluotoku bližio se 1831. godine finalizaciji. Nakon savudrijske i tršćanske lanterne (gdje su radovi bili pri kraju) trebalo je pokrenuti radove i na jugu istarskog poluotoka. Nobile je još 1816. godine odredio Fenolegu za lokaciju novog svjetionika, no mnogi nisu bili uvjereni da je to najbolji izbor.

Više pročitajte u novom broju Mora.

feljton3