alcarte1
À LA CARTEMORE

Vitaceae Trstenik

U plovidbi Mljetskim kanalom ne propuštam priliku zastati u Trsteniku, sjesti na terasu Vitaceae, naručiti riblji objed i čašu vina

Još malo pa će biti deset godina kako sam upoznao Vedrana Grbića, ribara i ugostitelja ili ugostitelja i ribara iz Trstenika na Pelješcu. U to doba mogao sam mu dodati i prefiks ronilac, jer bavio se i ronjenjem. Bio je vlasnik ronilačkog centra S 57 nazvanog po olupini njemačkog torpednog broda potopljenog u Drugom svjetskom ratu uz južnu obalu Pelješca i instruktor ronjenja. Odlasci pod more danas su tempi passati jer su mu ribolov i vođenje restorana uzeli sve vrijeme. Oni su i razlog zašto niti jedne godine kad plovim Mljetskim kanalom ne propustim zastati, vezati uz stari austrougarski kameni mul ili na jednu od tri bove koje je usidrio, pa se nakon opuštajućeg kupanja uspeti na terasu Vitaceae ili sjesti za onih par stolova uz samo more i prepustiti se guštanju u dobro spravljenoj friškoj ribi i čaši trsteničkog vina. Nije Vedran jedini razlog što ovdje dolazim. Privlači me i to ubavo mjestašce, po strani od jadranske hektike i gužve, negdašnji portum vinum iz kojeg se desetljećima izvozilo vino a potom na rivu pristajao trajekt što je plovio do Sobre na Mljetu. (…) Više pročitajte u 267. broju Mora.

Napisao i snimio: Braslav Karlić

alacarte2 alacarte3

marko3
MORERibarski jelovnik

Cipoli za šumarice

Zahtjevna prirodoslovna potraga urodila je konkretnim rezultatom, friško ulovljenim ciplima. Maslinovo ulje, za prste oblizat, salata, blitva, krumpir i vino — sve iz pelješkoga vrta i vinograda.

I znanstvenici moraju jesti! Zar ne? A ovoga puta nakon cjelodnevnog obavljenog posla za okrjepu dobili su cipole. Naime, ekipa šumara svoj je bazni logor postavila na Pelješcu, na Malom moru. Najobimniji posao, a ujedno i najudaljenije mjesto gdje su trebali obaviti istraživanja bio je Lokrum. Tako je veći dio grupe koju su sačinjavale većinom buduće šumarice, Ana, Mia i Veronika, pod budnim okom profesora otišao na Lokrum u potragu za prirodoslovnim šumskim izazovima, a manji dio grupe uputio se u manje znanstvenu ali jednako zahtjevnu potragu, također iz prirodoslovlja.

Potraga je i urodila konkretnim rezultatom, friško ulovljenim ciplima ili, kako ih na Pelješcu nazivaju, cipoli. Za tren oka bili su očišćeni i oprani u moru. Ne zaboravite, ciplima treba očistiti, bolje rečeno ostrugati, crnu opnu kojom je obložena trbušna šupljina. Dakako, tada ostružite i zgrušanu krv uz kralježnicu. Da bi sve bilo kako Bog zapovijeda, nije nam bilo teško nabaviti stonsku sol.

Ova sol, s iskonskim mirisom mora, može se nabaviti samo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i to ne u svakoj trgovini. Prijatelji domaćini, Marijana i Ivo, također šumari, pobrinuli su se da i ostale namirnice budu pelješki proizvodi. Maslinovo ulje, za prste oblizat, iz njihovog je maslinika. Salata, blitva i krumpir iz njihovog su vrta. I dakako, pelješko crno vino iz njihovog vinograda. Jedini uljez iz dalekoga svijeta ali nezaobilazan u ovakvim slučajevima bio je papar. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

marko1

marko2