olib1
MOREPorti

S Oliba u Ameriku i natrag

Složno ga otkupiše od Zadranina Dunata Filippina i postadoše vlasnici cijeloga otoka što su i dan danas

Isplovili smo još za mrklog mraka. Bilo je hladno. Nikakvo čudo jer pred zoru, bolje rečeno pred izlazak Sunca, najhladnije je razdoblje dana. Bura je očistila nebo pa se sjajilo mnoštvom zvijezda. Dobro smo se zabundali, dvostruke vjetrovke, dvostruke kape, vunena i ona od vjetrovke, rukavice i da ne nabrajamo sve. Svejedno, hladno je. Sve nam se činilo da Sunce presporo izlazi. Nikako da nam zagrije leđa. Zaputili smo se iz Tribunja prema sjeverozapadu i čeka nas dug put.

Neplanirano smo zastali u Biogradu na Moru, ugrijali se uz kavu i sad je već osjetno toplije Sunce. Nismo se dugo zadržavali jer čekalo nas je još druženja s morem, a prema prognozi, i prema kraju dana sa sve jačim vjetrom. Ukupno prema proračunu plovidba je trebala trajati oko 7-8 sati, ali s ovom pauzom za kavu, coffee break, trebat će nam i više. Sigurno se pitate, pa kamo smo se to zaputili? Prema Olibu! Zato nemojte se čuditi ako nam se potkrade još koji engleski odnosno američki izraz. Zašto? Pa, vidjet ćete.

Razapeli smo jedra i iskoristili prvo slab oštrin, a onda i južin koji je postupno jačao. Malo poslije polovice dana jugo je već dobro ojačalo, a nebo se prekrilo oblacima. Uplovili smo u luku Olib u kasno poslijepodne. Pri uplovljavanju u luku, iako je široka, prostrana i dovoljno duboka, zbog okolnih pličina morate itekako pripaziti. Dočekao nas je Ivo Cukar i pomogao nam se privezati bokom uz veliki lukobran.

olib3

Na drugom, manjem i starijem lukobranu bio je privezan katamaran koji će ovdje prenoćiti pa ujutro krenuti na svoju svakidašnju prugu obilazeći Silbu i Premudu pa do Zadra. Ivo nas je odmah upozorio — ako zapuše zapadnjak ili dođe nevera sa zapada, ovdje niste sigurni! Na brzinu nam je ispričao pogibeljne događaje koji su se ovdje zbili samo zato što ga umišljeni „skiperi“ nisu poslušali.

Lijepo smo pričali s Ivom, dapače sve jasno i razgovijetno, ali ipak se u njegovim izgovorenim riječima osjećao jedan drugačiji naglasak koji nismo mogli pripisati lokalnom govoru. Domalo se sve razjasnilo. Ivo je povratnik iz Amerike! Vratio se na svoj Olib prije 15 godina. U Americi je imao svoj business i sve je ostavio familiji te se vratio u Olib. I ovdje ima biznis, u koncesiji drži struju i vodu na rivi, a vodi brigu i o vezovima za nautičare. Nekada se brinuo i o petnaestak bova usidrenih pred lukom, ali njih odavno nema.

Kaže da u New Yorku ima oko 600 familija porijeklom s Oliba. Iseljavanje s Oliba trajalo je tijekom većeg dijela 20. st., a najviše poslije Drugoga svjetskog rata. Noću bi cijele porodice isplovile u malom brodiću, uglavnom na vesla ili kakvim jedrom, do Italije. Tamo bi bili nekoliko mjeseci u prihvatnom logoru, a onda uz malo sreće otišli bi za Ameriku. Dogovorili smo se za sutra za detaljniju priču, a Mladen ga je zamolio da prebroji „Amerikance“ koji su sada na otoku. Malo je sumnjičavo vrtio glavom, no obećao je da će se potruditi. Mi smo se razletjeli po mjestu pokušavajući koliko-toliko uhvatiti ritam života na otoku. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

olib2

Cres 4
Novosti

Najveći hrvatski otok, Cres, do kraja iduće godine postat će energetski neovisan. Primorsko-goranska županija izdala je lokacijsku dozvolu, a HEP je raspisao natječaj za gradnju najveće domaće solarne elektrane. Gradonačelnik Cresa Kristijan Jurjako za HRT Radio Rijeku je kazao da je trenutno elektrana u fazi projektiranja i izdavanja građevinske dozvole. Od jeseni se očekuje početak gradnje elektrane, a dovršetak je predviđen do kraja 2020. godine na lokaciji Batajna – Trinket, odnosno prije skretanja za Orlec, tako da tu elektranu nazivaju Orlec. Pogon će Cresanima i Lošinjanima davati oko 8,5 bilijuna kilovatsati godišnje, što odgovara potrošnji od oko 2500 kućanstava, sasvim dovoljno za zimsko razdoblje, dok će ljeti služiti za stabiliziranje struje kada je najveća potrošnja. Trenutno im sva struja stiže s kopna preko otoka Krka, pa u slučaju da sustav zakaže, Cres ima problem jer se nalaze na kraju lanca distribucije. Ovom će se elektranom riješiti kritično razdoblje ljeti, kada je potrošnja struje velika, pa će se smanjiti opterećenje distribucije s kopna. Prilikom projektiranja osobito su vodili računa o ekologiji jer je na području gradnje pronađena vrijedna vrsta orhideje, kao i gnjezdišta rijetkih ptica, pa je između nekoliko polja elektrane ostavljen slobodan prostor. Radi se o najvećoj solarnoj elektrani, čak 6 puta snažnijoj od trenutno najsnažnije kraj Županje. Ovakvih projekata na hrvatskim otocima u budućnosti možemo očekivati još, jer se već kod najave creskog projekta javila želja drugih, srednjodalmatinskih otoka za istim tipom elektrane. HEP je u travnju najavio i veliki ciklus ulaganja u solarne elektrane na otoku Visu, Vrlika Jug, a također je otkupljena i elektrana Kaštelir od dosadašnjeg vlasnika. Ukupna vrijednost ulaganja u ovaj oblik energije do 2023. godine je 750 milijuna kuna. Projekt vrijedan 45 milijuna kuna financira državna tvrtka Hrvatska elektroprivreda, a županija besplatno izrađuje projektnu dokumentaciju i izdavanje dozvole, dok su zemlju ustupili creski franjevci na 25 godina. Za sad nije poznato što će biti po isteku tog ugovora.