klopa1
MORERibarski jelovnik

Riži na prišu

U malo vode s dosta različite ribe, kap maslinovog ulja i prstohvat soli i sve smo stavili kuhati na otvoreni oganj. Jeli smo žlicama iako nit’ je bio rižoto nit’ je bila juha!

Kad ste u višednevnom ribolovu nikada se ne zna kad će vam nepredviđeni poslovi upropastiti i ono malo vremena koje ste htjeli rezervirati za objed, okrepu ili jedva dočekani odmor. U takvim trenucima, kad sve krene naopako, ponekad se izrodi i ponešto dobro. Nije svako zlo za zlo!

Sjećam se dogodilo se to jednom, sad već davno u prošlome stoljeću, na Palagruži. Već po ustaljenom redu ujutro dignute mreže čistile su se i prebirale do kasno poslijepodne, a onda ih se opet bacalo u more. No ovoga puta mreže su bile pune ašprina (prema aspreo), sitnih i iznimno tvrdih ostataka koralja s dna mora koji se zadrže u mreži i prava su muka za čišćenje. Čišćenje se odužilo i kod svih izazivalo nervozu jer bilo je jasno da ništa od zasluženog odmora. Tek će kasni smiraj dana donijeti opuštanje. (…) Više pročitajte u 266. broju Mora.

Piše: Marko Vučetić

klopa2

SKRAP1
MORERibarski jelovnik

Škarpine na libar

Dobitak na lot bila je ribarska kašeta puna škarpina. Meso joj je sočno, puno slankastog – slatkastog soka u kojem su vidljive kapljice maslinovog ulja

SKRAP3Škarpina zauzima posebno mjesto na ribarskom, ali i inom jelovniku, izdvajajući se od svih jadranskih riba. To zahvaljuje svom iznimno tečnom, ukusnom i gotovo kultno poželjnom mesu. Ova crveno-rumeno bodljikava i u biti ružna riba znanstvenoga naziva Scorpaena scrofa sprema se na mnoge načine. Nekada su je ribari darivali nekom svom posebnom dobročinitelju ili su njome uzvraćali na nečiju za njih važnu uslugu. Ako se spremala za objed u ribarskoj kući, značilo je da će za stolom biti uvaženi gosti.

U takvim slučajevima njezini fileti čistoga bijeloga mesa pohali su se na pariški način. Ostaci, kosti i glava završavali su u krepkoj juhi, gregadi ili ukusnom brujetu kojega je obično pratila riža, odnosno rižoto za prste oblizat. Samo ćemo pripomenuti da je želudac škarpine završavao u brujetu kao posebna poslastica obično rezervirana za kuhara. Na kraju ovoga nabrajanja spomenimo i jelo par excellence, lešadu od škarpine. No, to ostavimo za neku drugu prigodu, a sada krenimo u potpuno suprotnom smjeru. (…) Više pročitajte u 265. broju Mora.

Piše: Marko Vučetić

hrana1
MORERibarski jelovnik

Lignje podušene

Cijele, ama baš cijele, stave se na gradele da se pomalo peku. Treba ih više puta okrenuti i po potrebi malo pouljiti. Kad se mogu odvojiti glave od trupa lignje, znak je da su gotove.

Ribari lignje spremaju na više načina. One veće rado će pripremiti na crni rižot. Mogu se pripremiti i na brujet (brudet) ponekad s kvasinom, ponekad s vinom. Može ih se kuhati lešo sa ili bez krumpira. One manje rado će peći na gradele. One još manje frigat će (pržiti) na ulju. I ova priprema ima više varijanti koje završavaju s pirjanjem, primjerice u vinu i sl. Ostaju još one najmanje, e te ribar čuva samo za sebe i kako će ih pripremiti samo on zna. U ribarskoj porodici nisu se pripremale punjene lignje, naprosto nije im trebalo “poboljšavati” okus raznim dodacima. Zadržimo se ovoga puta na onim pečenima na žaru na gradelama.

Baš za ovaj odabir imamo dobar razlog. U kratkotrajnom lignjolovu s prijateljem, dok smo kratili vrijeme čekajući pogodan trenutak za dizanje mreže, ulovili smo dvije lignje. Svatko po jednu. Nisu bile male, a ni bogzna koliko velike. Rekli bi, taman! (…) Više pročitajte u 263. broju Mora.

Napisao i snimio: Marko Vučetić

klopa1
MORERibarski jelovnik

Rolada od murine

Ono što morate znati, murina je masna riba, a s kožom ćete imati problema ma kako oštar nož bio. Sve polako zamotajte, ne zaboravite da koža ostaje iznutra, i učvrstite čačkalicama.

Kad je Perzej odrubio glavu zastrašujućoj Meduzi, jedna od zmija koje su joj činile bujnu “kosu” otpala je i odjurila u morske dubine sakrivši se među podvodne stijene. Tu je čekala na svoj plijen oko kojega će se uvijati svojim gipkim i sluzavim tijelom te brojnim i oštrim zubima trgati mu komade mesa. Mit koji odbija svaku pomisao o gastronomskom uživanju u nekakvom jelu od ove zmijolike ribe. Mitski postanak ove ribe (postoje i druga mitska rješenja) svojstven je cijelome Sredozemlju pa i njeno ime kod Starih Grka muraina, Latina muraena ili murena vjerojatno potječe od starih mediteranskih naroda o kojima danas tek ponešto naslućujemo, a ostavili su nam ime i strah prema ovoj opskurnoj ribi. Mi je nazivamo murina ili u dijalektu marina i prema njoj se odnosimo kao prema opasnoj, zastrašujućoj i odbojnoj zmiji ljutici. Ipak, ono odbojnoj, sa zadrškom! Koliko god na prvi pogled bila neprivlačna ipak je završavala kao delicija, ali umijeće pripremanja je zahtjevnije, kreativnije i domišljatije nego kod drugih riba. Mala izdužena glava, prijeteći zubi, koža sa žutosmeđim šarama naborana oko vrata kao kakav šal te uvijek u položaju spremna za napad, sigurnije je pobjeći negoli se s njom u boj upustiti. Da je tomu tako potvrđuje i doživljaj kad je murina pogođena hicem iz podvodne puške (nismo se usudili to učiniti zaronivši, već iz broda nagnuvši se preko ruba broda), a digli smo osti svinute “ko sajla”, dakako, bez murine. Stari ribari su pričali da kad bi je pogodili ostima, loveći je pod sviću, u brodu bi se tako uvijala i grizla osti da bi frcale iskre! Bez obzira na sve ove mitove, legende, priče i dogodovštine, ako ste se dokopali koje murine, znajte da to može biti ukusan zalogaj!

klopa3

Ono što morate znati, murina je masna riba, a s kožom ćete imati problema ma kako oštar nož vam bio. Ribari su obično pekli na gradele ili pržili (frigali) u obilato ulja prst debele fete (šnite) murine. U oba slučaja pečenje mora biti hrskavo zlatnožute boje. Rjeđe su je kuhali na brudet, a je li se njena glava koristila za riblju juhu, priznajem nisam probao. Posebni je specijalitet pečena u vlastitoj, prevrnutoj koži što podrazumijeva da je morate oderati, odnosno s nje “svući” kožu kao prevrnutu čarapu. Nakon toga murinu treba vratiti u prevrnutu kožu i tako je peći! (…) Više pročitajte u 262. broju Mora.

Napisao i snimio: Marko Vučetić

klopa2

meteo2
MeteorologijaMORE

Sredozemni ciklon – Madicane

Zašto se među brojnim ciklonama u nekom trenutku i na određenom području umjesto ciklone formira Medicane? Sredozemno more okruženo je kopnom, ponegdje visokim planinama, a takva orografija pospješuje uzdizanje toplog, nestabilnog i vlažnog zraka.

Iako se Sredozemno more čini krotko a plovidba njime ugodna i poželjna, mnogi su ipak iskusili i njegovu drugu stranu meteorološkog lica. Dakako, mnogima su poznati učinci nevera, orkanskih udara vjetra, prvenstveno juga i bure na Jadranu, kao i drugih vjetrova na Sredozemnom moru. U idiličnoj plovidbi Jadranom i Sredozemnim morem, pogotovo onoj ljetnoj plovidbi, zaboravlja se na opasnosti koje nam, za sada možemo samo nagađati s velikom vjerojatnošću, donose klimatske promjene. Satelitske snimke osamdesetih godina prošloga stoljeća omogućile su “otkriće” atmosferskih struktura koje uvelike podsjećaju na tropski ciklon. Kako se ne radi o tropskom području, ne može biti govora o tropskom ciklonu, točnije bi bilo reći da se radi o “izvantropskom ciklonu”, a i razarajući učinak im je manji nego onim tropskim tvorevinama. Ipak, nije sve baš tako jednostavno ni bezazleno. Ovi sredozemni cikloni nazvani su Medicanes što je kovanica od Mediteran i uragan odnosno hurricane po uzoru na tropski ciklon koji se razvija u uragan odnosno hurrican (u zapadnom Tihom oceanu tajfun).

Poznato je da su nad Sredozemljem aktivna brojna ciklogeneska područja, osobito u zimskom razdoblju. Zašto se među brojnim ciklonama u određenom trenutku i na određenom području stvore umjesto ciklone (područje niskoga tlaka zraka) Medicane odnosno sredozemni ciklon nije baš u potpunosti jasno. Razlika između “obične” ciklone i Medicanea je u toploj odnosno hladnoj “jezgri”. Naime, središte ciklone je hladnije od njenih rubnih područja, a energiju dobiva zbog temperaturnog gradijenta (horizontalna razlika u temperaturi zraka) dok je kod Medicanea središte, “oko” toplije, a energiju dobiva zbog konvekcije (uzlazno, vertikalno strujanje) toplog i vlažnog zraka. Uzdižući se u toplom i vlažnom zraku dolazi do kondenzacije, vodena para prelazi u kapljice vode. U procesu prelaska vode iz višeg u niže energetsko stanje oslobađa se ogromna količina energije koja još samo pospješuje započete procese. Ovi procesi su poznati iz olujnih oblaka kumulonimbusa koji donose nevere poznate i na Jadranu. Međutim u Medicaneu cijeli se oblačni sustav koji se uglavnom sastoji od kumulonimbusa vrti oko središta odnosno “oka” ciklona. (…)

Prijetnja i na Jadranu?

A što je za očekivati na našem dijelu Jadrana? U prirodnim znanostima najpogubnije je omalovažiti i zanemariti mogućnosti prirode. Reći da je nemoguće da se neka meteorološka pojava dogoditi na Jadranu je nerazumno, bez obzira koliko nam se u ovome trenutku čini da smo u pravu. Što će donijeti klimatske promjene i kako će se priroda “posložiti” i kako će odreagirati, to nitko sa sigurnošću ne zna! Medicanea na Jadranu nema, ali nije baš sve čisto. Za većinu Medicanea zabilježen je radijus od 70 do 200 km, njihovo trajanje je između 12 sati i 5 dana, a prijeđe između 700 do 3000 km. Iz ovih brojki jasno je da se Medicane i ne mora razviti na Jadranu, a da ga ipak može zahvatiti! Uzduž istočne obale Jadrana planinski je lanac Dinarida, istina ne tako visok kao Alpe, Apenini, Pirineji ili planine Krete, Sicilije ili Korzike, ali u danom trenutku kad se okolnosti “poslože” i Velebit ili Biokovo ili čak Vidova gora su dovoljni. Naime, za naše pojmove, biblijski potopi događali su se na Jadranu. (…) Više pročitajte u novom, 261. broju Mora.

Piše: Marko Vučetić

Marko Vučetić izložba meteoroloških knjiga GK Hvar
Novosti

Znanje u knjigama, neznanje u praksi

U prostorijama GK Hvar otvorena je izložba meteoroloških knjiga iz zbirke meteorologa, ribara, putopisca i gastronoma, autora magazina More, Marka Vučetića.

U prostorijama Gradske knjižnice i čitaonice Hvar otvorena je izložba meteoroloških knjiga iz zbirke meteorologa, Hvaranina, našeg autora Marka Vučetića. Na izložbi je prikazan dio zbirke, i to knjige pisane na hrvatskom jeziku i od hrvatskih meteorologa. Brojnim naslovima je izdavač Državni hidrometeorološki zavor, kao i neke druge ustanove koje imaju potrebu za meteorološkim produktima, među kojima je i magazin More. Uz izložbu održano je i prigodno predavanje „Znanje u knjigama, neznanje u praksi“ tijekom kojega je predavač ukazao na potrebu kontinuiranog praćenja stručne literature jer u suprotnom neznanje i pogreške susreću se u na svakom koraku.

Marko Vučetić je meteorolog, ribar, putopisac i gastronom, koji u svaki broj Mora udahne doživljaje iz Portića i plovidbe, a u prošlom, jubilarnom broju Mora osvrnuo se na  25 godina klimatskih promjena. Marko zna što govori, iza njega je više stotina  znanstvenih radova, tisuće članaka u magazinima i novinama, ali i nataloženo obiteljsko iskustvo u kojem je poznavanje vremenskih prilika znalo i život značiti.

Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju
Izložba knjiga i publikacija iz meteorologije i predavanje Marka Vučetića o meteorološkom nazivlju

Foto: Gradska knjižnica i čitaonica Hvar