Yanmar
Novosti

Yanmar kupio talijanski Smartgyro

Japanski proizvođač motora Yanmar ušao u strateško partnerstvo s talijanskom tvrtkom Smartgyro za proizvodnju žiroskopskih stabilizatora za plovila.

Za sad nije poznato koliko je japanska tvrtka investirala u talijanski Smartgyro, no zna se da je preuzela vlasništvo, te da proizvodnja i upravljanje ostaje neovisno u Italiji. Jedan od vodećih proizvođača brodskih motora i pogonskog sustava Yanmar i talijanska tvrtka Smartgyro objavili su jučer da su ušli u strateško partnerstvo koje uključuje usku suradnju dviju kompanija, te podrazumijeva suvlasničko financijsko ulaganje Yanmara što će tvrtki Smartgyro ubrzati dizajn, razvoj i lansiranje proizvoda na tržište za rekreativna i komercijalna plovila.

Predsjednica Yanmar Marine International B.V.,  Shiori Nagata izjavila je da su zadovoljni partnerstvom s tvrtkom za koju prema njihovom mišljenju, izvrsno poznaje stabilizaciju plovila i ima odlične inženjere u području žiroskopske stabilizacije, opremu, te znanje i iskustvo. Dodaje kako im ovo partnerstvo omogućuje ulazak na rastuće tržište stabilizacije i savršeno se uklapa u Yanmarovu viziju poboljšanja iskustva plovidbe, udobnosti i sigurnosti s naprednom nautičkom tehnologijom.

Smartgyro razvija cijelu seriju veličina žiro-stabilizatora, koji će se uskoro naći na tržištu, a iz tvrtke ne kriju oduševljenje zbog suradnje s japanskim poslovnim partnerom, koji se nalazi u svjetskom vrhu nautičke industrije. Ističu da su veoma ponosni što ih je Yanmar prepoznao, uložio u njihov razvoj i time ubrzao proces razvoja, rasta i proizvodnje. Također, partnerstvo im olakšava dizajniranje i razvoj proizvoda. U zajedničkom priopćenju stoji da je Yanmar preuzeo većinu vlasništva Smartgyro, ali da će talijanska tvrtka zadržati autonomiju u La Spezia, u Italiji te se neće spajati s Yanmarovom podružnicom Recreational Marine Business Unit.

DSC_0860
BusinessMORE

I kad smo tiskali prvi broj Mora Hrvatska je u mediteranskim okvirima bila lijepo nautički razvijena zemlja, ali promjena u njihovom broju i kvaliteti u ovih 25 godina je ogromna

Napisao: Braslav Karlić
Snimio: Mladen Šćerbe, arhiva Mora

Još malo pa će i kalendarski započeti ljeto 1995. godine. U uredništvu dogovaramo sadržaj četvrtog broja Mora koji će se na kioscima pojaviti 1. srpnja, dakle u doba kad bi trebala započeti puna sezona plovidbe, ako se o njoj u to još ratno doba uopće može govoriti na način kako je danas doživljavamo. Pa se, ne bismo li unijeli tračak dobrog raspoloženja u prilično tužnu morsku svakodnevnicu, odlučismo napraviti prilog Sve hrvatske marine, jer to je nešto s čime se možemo podičiti, makar je većina njih smještena južno od Zadra poluprazna. No, za to doba dobru i razvijenu infrastrukturu koja se počela ozbiljnije razvijati još tamo sedamdesetih godina, a dodatan uzlet doživjela osamdesetih kad je nastao ACI, najveći mediteranski lanac, nitko nije mogao odnijeti.

Znali smo da će ona uz bogom dani akvatorij uskoro opet biti generator razvoja naše nautike. Pa smo našoj tadašnjoj tajnici Katiji Hladilo i Đorđu Pantoviću iz marketinga koji je dugo godina radio u ACI-ju stavili u zadatak da naprave pregled svih hrvatskih marina i njihove ponude. Listam ponovo taj broj Mora, a usput prizivam u sjećanje đitu koju sam isplovio tog ljeta i sve što mogu zaključiti je da je promjena koja se na hrvatskoj obali dogodila ogromna. I to ne samo uzmemo li u obzir broj marina i vezova u njima nego u njihovoj ponudi i načinu poslovanja.

Makar, ruku na srce nismo ni tada bili na repu mediteranskih zbivanja. Hrvatska je sa svoje 42 marine i otprilike 10.100 vezova i u to doba bila lijepo nautički razvijena zemlja. Zasluge za to idu ljudima i tvrtkama koje bismo mogli nazvati začinjavcima hrvatskog nautičkog turizma – Dragutinu Žicu iz Marine Punat, Veljku Barbieriju, tvorcu ACI-ja, tvrtkama poput pulskog Tehnomonta koji je sagradio marinu Veruda, dubrovačkog Atlasa s marinom Miho Pracat u Komolcu, zadarskom Tankerkomercu s tamošnjom gradskom marinom, SAS-u koji je gradio veliku marinu Zlatna luka u Sukošanu, biogradskoj Iliriji koja je imala dvije marine, porečkoj Plavoj Laguni s marinama Parentium i Črvar porat, opatijskom Admiralu, šibenskoj Slobodnoj plovidbi koja je izgradila Betinu, pa INI koja je koju godinu ranije sagradila marinu na Cresu, Coningu sa Šimunima, a mogao bih nabrajati i dalje.

ACI je u to doba bio već profiliran lanac marina s vlastitom čarter flotom, još veću flotu imali su u Sukošanu gdje je Stanislav Antić, gradeći marinu utemeljio i brodogradilište odakle je izlazila flota za najam, a brodove za iznajmljivanje imali su i u Biogradu. Vlastito brodogradilište posjedovao je i Tankerkomerc. Mnoge marine bile su još od kraja osamdesetih godina poznate po dobrim restoranima, pružale su se i servisne usluge, druge su bile okupljališta tadašnje društvene kreme i mjesta u kojima su bile vezane jahte prvih hrvatskih tajkuna ili poznatih sportaša. Većina marina bila je nova, građena unatrag petnaestak godina, makar se na pokojoj vidjelo da je građena u žurbi. Njihova gradnja bila je potvrda privlačnosti i nautičkog potencijala istočne obale Jadrana pa su u nautiku počeli ulagati i strani investitori. (…) Više pročitajte u 252. broju Mora.

DSC06529

D-Marin
Novosti

Privatni fond sa sjedištem u Luksemburgu, preuzima lanac marina D-Marin u vlasništvu velikog turskog udruženja Doğuş Group sa sjedištem u Istanbulu.

Čitava prošla godina prošla je u najavama prodaje nautičkog poslovanja turskog Doğuş Group-a. Premda relativno nov igrač na nautičkom tržištu turski konglomerat je u posljednjih desetak godina mnogo učinio na podizanju kvalitete marina koje je kupovao ili gradio. Najbolji primjer su tri hrvatske marine koje je posjedovao – Dalmacija u Sukošanu, Mandalina u Šibeniku i Borik u Zadru. Sve su one doživjele velika ulaganja, temeljitu obnovu ili nadogradnju te znatno podizanje kvalitete objekata kojima raspolažu i usluga koje nude. Ipak, unatoč dobrom poslovanju hrvatskih a i drugih marina, problemi s tečajem turske lire i velike investicije nagnali su ih na prodaju dijela portfelja.

Konkretno CVC Fund VII preuzima marine u Grčkoj, Hrvatskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, te upravljanje turskim marinama koje ostaju u vlasništvu krovne grupe. D-Marin pod sobom ima jedan od najvećih lanaca marina na Mediteranu i u Ujedinjenim Emiratima. Uz hrvatske marine, novi vlasnik će nakon što dobije potrebno prenašanje koncesijskih prava biti vlasnik četiriju grčkih marina, i četiriju u Ujedinjenim Emiratima. Menadžer CVC Capital Partners, István Szőke izjavio je da je ovo njihova prva investicija u ovom sektoru, te da ih je D-Marin privukao zbog dobre pokrivenosti različitih geografskih područja u kojima se ulaže u marine. Dodao je da će koristeći CVC-ovu globalnu mrežu i iskustvo u rastu kompanija na međunarodnom tržištu, nastojati stvoriti vodeću globalnu mrežu marina organskim rastom, kao i preuzimanjem postojećih.

Predsjednik uprave D-Marin, Burak Baykan komentirao je da je ponosan na dosadašnji uspjeh tvrtke D-Marin. Kaže da je u radu s Doğuş Group, tvrtka postavila čvrste temelje na kojima sada planiraju izgraditi globalnu grupu. Dodao je da su počašćeni što su u CVC-u pronašli podršku da ostvare taj plan, jer se radi o globalnom investitoru, s kojim će kompaniju podići na drugu razinu. Na kraju izjave za javnost stoji da će se dovršetak kupoprodaje odviti nakon što dobiju sva potrebna odobrenja od vlada država u kojima se marine nalaze, odnosno na koncesije i dozvole za rad.

Foto: D-Marin Croatia / Facebook