leut1
BaštinaMORE

Antina niska leuta

Prilike za kanatu sigurno će opet biti jer Kvarneriol je tek jedan od leuta što ih u već pravilnom ritmu gradi meštar Fržop

Kad se danas u vrijeme serije i plastike dogodi naručitelj drvenog broda i to ne bilo kakvoga nego prelijepog leuta iz majstorske radionice Ante Fržopa, mora se tu naći osoba i motiv. Za ovu našu priču zaslužan je Đanfranko Načinović, pomorac iz Rijeke istarskih korijena. Njegov brod upoznao sam skoro godinu dana prije nego što sam ga susreo na kanati u Betini zadnjih dana ljeta. Kad sam ga vidio onako moćna i skladna pri kraju gradnje, bilo mi je jasno da će hrvatska flota tradicionalnih barki biti uskoro bogatija za jednu iznim-nu ljepoticu.

Nadali smo se da će u more početkom ljeta i jedva sam čekao vidjeti je kako plovi. Betinske djevojke i žene iz udruge Zora spremale su se zaplesati i zapjevati, kako je to na porinuću red. Samo, dogodilo se što se dogodilo pa je Kvarneriol, tako mu je ime, more dotakao tek u rujnu, broj uzvanika odredile su regule epidemiologa, a ples i pjesma članica Zore pričekati će sljedeću priliku. A nje će, uvjeren sam, sigurno biti jer ovaj leut samo je jedan u nizu što ih u već pravilnom ritmu svakih tri ili četiri godine sagradi meštar Ante. I na svakom od njih pokaže vrijednost i ljepotu tradicionalne gradnje.

leut2

Svima njima ishodište je osammetarski ribarski leut koji je još tamo 1999. godine sagradio za obitelj Joška Racetina iz Marine koji je njime vukao koćicu pa je radi toga imao malo širu krmu. Par godina kasnije, taman kad je dovršio Kurnataricu, priča mi Ante, pojavio se Ivan Lučev, povratnik iz Australije u Prvić Luku, i zaželio da mu napravi osam metarski leut koji će biti za njegove gušte i imati veći salon. „Imao sam šablone onog leuta, ali kako smo u međuvremenu počeli ozbiljnije idriti, znao sam da taj brod ne bi bio dobar za jedrenje. I onda sam odlučio napraviti novi model, novi nacrt i šablone makar mi je on govorio da to ne treba sve radit jer se njemu sviđa i onaj. Ali ja sam potrošio nešto vremena, napravio promjene i sagradio taj brod, malo širi, prilagođene forme, bolji za jedrenje.

Iako na kraju taj brod nikad nije dobio jedro makar je vlasnik govorija da će ga stavit. Dok sam gradio taj leut, dolazio je u radionicu naš mještanin Tonko Skračić kojemu se svidio taj model pa sam napravio i njemu brod. To je poznati leut Gušte. (…) „E onda je doša Đanfranko“, nastavlja Ante. „Šeta je po rivi u Betini i naša je Guštu. Svidio mu se. Njemu sam u odnosu na Guštu napravio u provi više utonuća jer nije bilo potrebno da prova pliva, da je puno vani. Pokazalo se kad je malo uronjena, da ti naši stari brodovi bolje jedru. Kad napravite dva do tri leuta – a to sam napravija tih posljednjih deset godina, onda se na tom zadnjem riješe sve negativnosti i dobijemo ovo što smo sada dobili. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

leut3

porti1
MOREPorti

Ime mjesta izvodi se od keltske riječi bet u značenju usta, što se vezuje s izgledom luke, no vjerojatno potječe od starohrvatske riječi betina u značenju voda ponornica.

Prvo ćemo do Marinke Fržop! Rezolutno i tonom koji ne trpi prigovora Braslav je usmjerio ovu “ekspediciju“ prema portiću koji su proslavili kalafati i njihovi drveni brodovi. Kucamo na mala vrata koja su dio većih koja zatvaraju ulaz u radionicu. Jasno je da se radi o radionici jer pred njom je navoz i “saonice“ što pak upućuje da iz nje ulazi ili izlazi nešto što je tijesno povezano s morem. A što drugo doli brod! Vrata nam je otvorio Ante Fržop, kultni kalafat ili su kultni brodovi koje je sagradio (Gušte, Orlić, ..) ili jedno i drugo! Pružismo ruke na pozdrav, ali pogledi nam odlutaju njemu iza leđa. Otvorenih usta i razrogačenih očiju zagledali smo se u nešto veliko, skladno i pohotno zaobljeno. Nismo mogli odlijepiti poglede s te privlačne linije. Ruke su nam same poletjele i mekano, puteno klizile po tim oblinama.

porti3

Antologijska pjesma, pokojnog Zvonka Špišića, Barbara prvo je što mi je prostrujalo kroz glavu. Kako je to točno pogođeno: Barbara bješe čvrsta široka. Provukosmo se sa strane skala, dasaka, alata, strojeva i njenih bokova do prove pa opet: Kad si je vidio, gospe draga,/ kako je stasita sprijeda i straga, još su nam usta u čudu otvorena, a rukom nježno gladimo madire. Ma zapanjujuće: To je prova staroga kova,/ to je krma što sitno se drma, to je leut (levut) kakav još ne vidjesmo! Gotovo je! Sve zaboravismo po što dođosmo! Ante i njegov leut oteli su večer samo za se. (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

porti2

scerbe1
MOREReportaže

Kako nestaje dnevna svjetlost na zapadu i tamu na istočnom nebu počinje probijati svjetlost prvih zvijezda, kao po pravilu, istovremeno zadrhti zrak pred nadolazećim svježim povjetarcem koji silazi s obližnje Učke. Tipična ljetna večer u Mošćeničkoj Dragi, ali večeras istovremeno s titrajima zraka čuju se i mnogima poznati titraji violina u A-duru koji u napetoj, majstorski izrežiranoj najavi, prepuštaju mjesto bujici pozitivnih emocija svima poznatog valcera plave boje. Gotovo istovremeno more pred mandračem su ispunila svjetla obojanih reflektora, a u obojanu svjetlost su veličanstveno dojedrili gucevi, gajete, leuti, batane, bragoci i pasare. Iz tame su na svjetlost iskakala sošna, latinska, strma i oglavna jedra, a zapljusnulo bi i poneko veslo. U ritmu oboa, flauta, klarineta, rogova, truba, violina i timpana, na kaićima se potezalo i natezalo škote, orce, brace, brage, arme, jargole, štimalo se jedra i flokove uvjeravajući nas da upravo ovo nedostaje tom veličanstvenom valceru. Da je Johann Strauss Mlađi sada ovdje, sigurno bi se složio s tim. Morem ispred Mošćeničkog mandrača zaista teče plavi Jadran. (Više pročitajte u Moru)

scerbe2

scerbe3