trans1
MORETehnika

Naš čitatelj iz Kanade poslao nam je priču o tome kako svaki problem mogu riješiti volja i prijateljska pomoć

Od rane mladosti pa sve do odlaska iz Hrvatske, moj prijatelj Ante je bio vlasnik malih plovila. Bilo je tu svega, od gumenjaka do jedrilica i motornih brodova. Po dolasku u Kanadu – prije tridesetak godina – Ante je svoje prve ušteđene dolare dao za kupovinu plovila. Bila je to 5-metarska otvorena jedrilica Falcon, proizvedena u Kanadi. Jadransko more zamijenio je  rijekom Saint Lawrence i unutrašnjim plovnim vodama kojih u provinciji Quebec i Ontario ima u izobilju. Najteže je bilo priviknuti se na činjenicu da ovdje sezona plovidbe ne traje dulje od šest mjeseci – ostatak godine većina rijeka i jezera su pod dubokim ledom u istočnoj Kanadi, a brodovi izvan vode dobro zamotani i pokriveni, u očekivanju nove plovne sezone. Dugogodišnji čitatelji ovog magazina će se možda sjetiti putopisa “Kroz drvene dveri Kanade“ koji je Ante napisao – a More objavilo prije dvadesetak godina – o njegovom putu malim Falconom  duž  vodenog puta Trent-Severn u kanadskoj provinciji Ontario.

Nakon odlaska u mirovinu, Ante je počeo provoditi ljeta na obali Jadrana. Prvih nekoliko godina njegova jedrilica – Tanzer 22, Ceilidh – ostala je i dalje u našem jaht-klubu na obali jezera Saint-Louis, koje čini prošireni dio rijeke Saint Lawrence uz grad Montreal u provinciji Quebec. Antina ideja bila je koristiti brod u jesenskim mjesecima nakon povratka iz Hrvatske, ali s obzirom na ovdašnju vrlo kratku sezonu plovidbe, ubrzo je postalo očito da mu treba brod na Jadranu – a ne ovdje u Kanadi! Logično rješenje problema je svakako bilo prodati Tanzer 22 i kupiti drugu jedrilicu u Hrvatskoj, ali u ovom slučaju logici nije bilo mjesta: Ante nije htio ostati bez svoje jedrilice, a činjenica da (po svoj prilici) nigdje na jadranskoj obali ne bi našao Tanzer 22 na prodaju, ostavila je samo jedan mogući izlaz: poslati Ceilidh  u Hrvatsku! (…) Više pročitajte u novom broju Mora.

trans2

trans3

AC75 Luna Rossa Launch
Novosti

Tijekom jučerašnjeg popodneva porinuta je još jedna jedrilica klase AC75. Prva od dva primjerka talijanskog tima Luna Rossa Prada Pirelli, izazivača u najpoznatijoj jedriličarskoj utrci na svijetu. Nakon mjeseci simulacija i probnih plovidbi u smanjenom modelu, sada je konačno spreman i model AC75. Svečano krštenje i porinuće jedrilice odvilo se u Luna Rossa bazi u Cagliari, na Sardiniji. Dok su dvije jedrilice timova Emirates iz Novog Zelanda i američkog American Magic tima vrlo sličnog dizajna, ova je na prvi pogled drukčija. Kako su za hidrokrila vrlo striktno predviđena pravila, uz minimalne mogućnosti dorade dizajna, za trup su pravila nešto slobodnija. Ipak, ne odskače ni jedrilica tima Luna Rossa mnogo od prva primjerka iz klase, no prova se bitno razlikuje, zatim hidraulični zglob za krila nije uklopljen u trup kao kod američkog i novozenadskog tima. Nadalje, trup je s prove prema sredini udubljen na sredini prema krilima, dok je od sredine prema krmi vrlo ravan s presjekom kao izdužena vinska čaša.

Na sjeverozapadu Europe, britanski tim INEOS također se sprema za izazov, no oni za sad vježbaju u manjoj, 8,5 metara dugoj verziji 20-metarske AC75 koja će uskoro biti porinuta. Video objavljen prije nekoliko dana, s vježbe u manjem modelu tima INEOS možete pogledati ovdje.

ROSS_PORTSMOUTH The team’s first AC75 sails for the first time.
Novosti

Nakon što je u petak novozelandski Emirates Team, branitelj naslova America’s Cupa,svečano predstavio i porinuo prvu leteću jedrilicu klase AC75, jutros je američki tim izazivača, American Magic objavio prvu fotografiju njihovog AC75 u niskom letu iznad mora. Fotografija jurilice na jedra u letu izazvala je oduševljenje među obožavateljima America’s Cupa, što je ujedno i prva fotografija tog tipa jedrilica iz serije AC75 u akciji. Na stranici tima American Magic dostupan je interaktivan 3D pregled rendera ovog plovila uz opis pojedinih dijelova broda. Jedrilica mase 6,5 tona, dužine 20,7 metara, s jarbolom visine 26,5 metara, te krilima širine 3,9 metara sa svake strane i dubine maksimalnih 5 metara bez problema se podiže iznad površine vode. Pravila i parametre za klasu AC75 zajedničkim snagama su razvili novozelandski Emirates Team  i talijanski Luna Rossa za koje se objavljuje detaljna dokumentacija. Tako se, na primjer, u precizno izrađenim nacrtima za krila ne smije mijenjati gotovo ništa osim boje. Zanimljivo je i to što su na jedrilicama klase AC75 u koje je ugrađen vrhunac inženjerskih dostignuća i mogućnosti zabranjeni uređaji koji na bilo koji način pomažu jedriličarima u komunikaciji, kontroli, mjerenju, računanju ili pozicioniranju plovila i uvjeta plovidbe, pa je ovaj „morski bolid“ vjerniji svojim izvornim, sportskim kompetencijama, nego li kopneni bolid F1. Prema procjenama tima iz Novog Zelanda, ova serija jedrilica mogla bi dostizati brzinu oko 51-52 čvorova, što je oko 5,5 čvorova više od dosadašnjeg rekorda na jedrilicama America’s Cupa, koji je postigao upravo novozelandski tim.