Konferencija (foto Bojan Bogdanić)
Novosti

Održivi uzgoj riba

Ukupna količina ulovljene i uzgojene hrane podrijetla iz vode, zadovoljava tek 36 posto potreba europskog tržišta

Hrvatska je na četvrtom mjestu u EU po količini uzgojene ribe, a nakon Grčke, Španjolske i Italije. Unatoč jačanju uzgoja riba u Europi, količina uzgojene ribe, mekušaca, školjkaša i ostale hrane s podrijetlom iz vode nije dovoljna. Količina iz uzgoja zajedno s ulovom zadovoljava tek 36 posto svojih potreba za tom vrstom hrane čime Europa nije samodostatna u opskrbi tržišta.
Prošlog tjedna je održana konferencija talijansko-hrvatskog projekta AdriAquaNet – Jačanje inovacija i održivosti u jadranskoj akvakulturi, na kojoj je istaknuto kako održiv uzgoj riba podrazumijeva sustavnu brigu za okoliš, zdravlje riba u uzgajalištima i opskrbu tržišta kvalitetnim i zdravim proizvodima.

Izv. prof. dr. sc. Boris Habrun (foto Bojan Bogdanić)Tom prigodom je ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, izv. prof. dr. sc. Boris Habrun istaknuo „Kako bi se očuvao riblji fond, idućih će godina veća područja Jadrana biti ograničena za ulov ribe. Zbog toga uzgoj riba ima sve važniju ulogu. Taj uzgoj treba biti ekološki prihvatljiv, a briga o ribama u uzgajalištima besprijekorna. Kako bi se u tome uspjelo, znanost treba biti kvalitetna potpora gospodarstvu.“

Višegodišnji suficit proizvodnje

Prof. dr. sc. Dragan Kovačević (foto Bojan Bogdanić)Hrvatska ribom iz uzgoja opskrbljuje vlastito te strana tržišta. U ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Hrvatska bilježi veliki deficit koji se od njezina ulaska u EU povećao za 30-ak posto, ali se u segmentu ribarstva, uzgoja riba i proizvodnje ribljih proizvoda bilježi višegodišnji suficit, rekao je prof. dr. sc. Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam. Dodao je da smo „Prošle godine uvezli ribe vrijedne 132 milijuna eura, a izvezli je gotovo u dvostruko većoj vrijednosti. To je jedan od boljih segmenata hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije. Svojevrsni je apsurd da Hrvatska ima dobar potencijal u ulovu i uzgoju riba, a da se s dvadesetak kilograma potrošnje ribe po glavi stanovnika godišnje nalazimo tek na 80 posto potrošnje prosjeka EU.“

Tatjana Boroša Pecigoš (foto Bojan Bogdanić)U tijeku je izrada Nacionalnog plana razvoja akvakulture za programsko razdoblje 2021. – 2027., a ciljevi tog plana su povećanje proizvodnje akvakulture, jačanje otpornosti na klimatske promjene, povećanje konkurentnosti tog sektora, doprinos razvoju ruralnog tj. priobalnog područja i poticanje inovacija u akvakulturi, kazala je voditeljica Službe za akvakulturu Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede Tatjana Boroša Pecigoš.

Dane Desnica (foto Bojan Bogdanić)Direktor proizvodnje tvrtke Cromaris, Dane Desnica istaknuo je da su među najvećim izazovima uzgajivačima riba trenutačno, rast troškova proizvodnje te otežana dostupnost sirovina. „Zbog toga nam je u sklopu projekta AdriAquaNet posebno zanimljiva potraga za alternativnim izvodom sirovina. Inače smo posvećeni očuvanju energije i njezinoj proizvodnji iz obnovljivih izvora.“ Tvrtka Cromaris ove godine planira tržište opskrbiti s više od 12 tisuća tona ribe, što predstavlja rast proizvodnje za 12 posto u odnosu na prošlu godinu.

Domaće cjepivo

Dr. sc. Snježana Zrnčić (foto Bojan Bogdanić)Znanstvenici ističu kako je nutritivna vrijednost uzgojene ribe ista onoj ribe iz ulova. Dr. sc. Snježana Zrnčić, znanstvena savjetnica u Laboratoriju za patologiju riba Hrvatskog veterinarskog instituta i koordinatorica projekta AdriAquaNet za Hrvatski veterinarski institut je kazala da je sa zdravstvenog stajališta uzgojena je riba kvalitetnija. „Ona je pod kontinuiranom veterinarskom kontrolom – od kontrole zdravlja riba u uzgajalištu do provjere zdravstvene ispravnosti ribljih proizvoda. Kako bi se u uzgoju riba izbjegla nepotrebna primjena antibiotika, preporučujemo cijepljenje. Budući da nema komercijalnih cjepiva protiv svih patogenih bakterija, Hrvatski veterinarski institut je kreirao, proizveo i testirao autogena cjepiva koristeći bakterije izdvojene na uzgajalištu partnera. Imamo i alternativu za hranidbu riba u uzgajalištima. Ta se hranidba sada temelji na ribljem brašnu. Riblje brašno moguće je zamijeniti hranom koja sadrži biljne ili životinjske proteine podrijetlom iz nusproizvoda peradarstva ili proteine podrijetlom od odmašćenih ličinki crne vojničke muhe.“

Marco Galeotti (foto Bojan Bogdanić)Voditelj projekta AdriAquaNet i profesor na Odjelu za znanost, poljoprivredu i zaštitu okoliša Sveučilišta u Udinama, Marco Galeotti je istaknuo da su u projekt, uz uzgajivače riba u Hrvatskoj i Italiji, bila sa stotinjak istraživača uključena četiri istraživačka centra i tri sveučilišta. Lovro Jurišić (foto Bojan Bogdanić)Lovro Jurišić, voditelj projekata u sklopu Zajedničkog tajništva Interreg programa Italija – Hrvatska, rekao je da većina prekograničnih projekata služi smanjivanju štetnih posljedica državnih granica na lokalno stanovništvo, no da je ovaj jedinstven po fokusu na plavu ekonomiju i zaštitu mora.

Foto: Bojan Bogdanić

senko
Kamara opskuraMORE

Ekologija na kvadrat

“Prvi put smo osjetili da smo napravili nešto dobro jer nismo ništa učinili. Jedino je onaj naš najmlađi i najveći neradnik zajaukao da smo mogli i mi te pineze uzet.”

Naš susid, onaj sa kojim smo išli u isti razred dok je još bilo škole i mogao si nešto naučit o životu, otišao je u penziju kao mladić jer se stalno tužio da ne može dobro disat, da ga duši i da nema zraka. Ali se isto kao i mi dizao svako jutro u zoru i odlazio u vinograd gledat kako drugi rade, jer mu je doktor naredio da mora što više bit u prirodi, među travom i stablima, jer da tamo ima više zraka. Šetao je poljima cijeli život i gledao kako se vinogradi polako zapuštaju, pašnjaci pretvaraju u makiju, a beštije polako nestaju. Ali njemu kao da je bilo sve bolje i bolje. Ne znamo da li je to od toga što mu je makija dobro činila jer je proizvodila više zraka na škoju, ali evo ga danas sa nama, svaki dan je po rivi, smije se i ne tuži se više da ga bilo što duši. Za razliku od većine nas, nije prodavao svoje zemlje jer nije mogao raditi, nego ih je davao u zakup drugima, na lipe oči, tek toliko da starina ne propadne. (…) Više pročitajte u 264. broju Mora.

Napisao: Senko Karuza
Ilustracija: Tisja Kljaković Braić

Aluminij
Novosti

Ukinute carine

Tijekom vikenda u Rimu održan G20 summit, čemu su prethodila snažna lobiranja za ukidanje carina na aluminij i čelik

S jedne strane, Europska unija najavljuje postepeno uvođenje posebnih poreza na proizvode s visokom razinom emisije CO2, a s druge strane, predstavnici industrija oba kontinenta očajnički traže ukidanje carina na uvoz čelika i aluminija. Riječ je o sirovinama bez koje nema niti jedne industrije, a za čiju je proizvodnju potrebno utrošiti goleme količine energije, odnosno visoke razine CO2. Brodogradnja i nautička industrija u tome nisu iznimka, te je zbog carina, ali i drugih problema poput distribucije, njihova cijena skočila i preko 100 posto.

Ranije ove godine je američko nautičko udruženje NMMA objavilo da se izvoz američkih brodograditelja smanjio za 40 posto zbog uvođenja carina na čelik i aluminij 2018. godine, s procijenjenom gubitka više od 400 milijuna američkih dolara. Predstavnici 74 različitih industrijskih sektora, zagovarali su ukidanje carina na sirovinu, u čemu su i uspjeli. U ime nautičke industrije, američku stranu zastupalo je udruženje NMMA, a europsku EBI. Riječ je o Članku 232. koji se odnosi na poseban porez na aluminij i čelik, kojim su Sjedinjene američke države htjele zaštititi nacionalne interese od inozemne konkurencije, prvenstveno ciljajući na Kinu, ali i druga gospodarska i industrijska središta u svijetu.

Europska i američka nautička industrija međusobno ovise jedna o drugoj, te su s obje strane Atlantika proizvođači opreme, brodograditelji i kupci sa zanimanjem očekivali rasplet situacije. Posljednjih 18 mjeseci pandemija je dodatno otežala već opterećen lanac distribucije, pa je zbog cjelokupne situacije cijena sirovina skočila i preko 100 posto. Problemi u opskrbi industrije i dalje su tu, no sada je otklonjena jedna barijera, te su ovim činom EU i SAD napravile korak unaprijed k stabilizaciji proizvodnje, distribucije i trgovine. Dogovor između ostalog uključuje i uvjet da će se unutar dvije godine postići dogovor o dekarbonizaciji proizvodnje čelika i aluminija, s ciljem smanjenja emisije CO2, što će u bliskoj budućnosti ponovo otvoriti prostor za pregovore i zasigurno utjecati na spomenute probleme s kojima se industrije susreću.

Aluminij 2

Foto: Arhiva More

welding-1209208_1920
Novosti

Poskupljuje proizvodnja

Paket zelenih zakona predviđa uvođenje carina na čelik, što bi utjecalo na cijenu proizvodnje, između ostalog i na brodogradnju

Da bi EU postigla ciljeve iz Pariškog sporazuma, o karbonski neutralnoj EU do 2050., postepeno možemo očekivati uvođenje različitih mjera i poskupljenja proizvodnje, kakvo se navodi u prijedlogu paketa mjera „Fit for 55“ u prijevodu „Spremi za 55“ koji je upućen na razmatranje EU članicama. Paket između ostalog, sadrži i uvođenje poreza na čelik, odnosno na sve proizvode za koje postoji utvrđena visoke emisije CO2. Radi se o vrlo nepopularnim mjerama za uvođenje, ali gledajući klimatske katastrofe koje se odvijaju ovih dana u svijetu, možda smo i zakasnili.

Nerealno je za očekivati da će mjere biti dobro prihvaćene, a teško je vjerovati da će i biti usvojene. Što se tiče brodogradnje, već sada je pod pritiskom zbog nedostatka sirovog materijala, ako dođe li do poskupljenja, u svim industrijama koje koriste čelik, svakako će doći do krize. Europska unija je svjetski predvodnik u regulativi kojom planira smanjiti emisiju štetnih plinova za 55 posto do 2030. godine, u odnosu na razinu iz posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća. Da bi ostvarila ambiciozne ciljeve, u sljedećem desetljeću nas očekuje niz mjera za smanjenje emisija, obuhvaćeni velikim EU zelenim planom.  Paket mjera „Fit for 55“ sada mora proći razdoblje od nekoliko mjeseci pregovora među 27 država članica i Parlamenta europske unije.

Druge glavne ekonomske sile uključujući Kinu i SAD, dva najveća svjetska zagađivača, također su se obvezali postići nultu emisiju štetnih plinova, za što znanstvenici predviđaju da je krajnji rok 2050. godina, kako bi izbjegli katastrofalne posljedice promjene klime. EU je prva koja mijenja legislativu za pokretanje zelenih promjena kroz naredno desetljeće, među blokom kojeg čini oko 25 milijuna tvrtki i gotovo pola milijarde ljudi.

Oporezivanje emisija

Bivši generalni direktor za klimatske akcije pri Europskoj komisiji, Jos Delbeke komentirao je za Reuters kako svi imaju određene ciljeve, ali prevesti ih u zakon koji vodi ka realnom smanjenju emisija, je najteži zadatak. Od uvođenja klimatskih akcija u zakonodavstvo, EU je do 2019. godine, smanjila emisije do 24 posto od razina iz 1990-ih godina. Da bi nastavila smanjivati štetne emisije, Europska komisija je predložila 12 zakona koji targetiraju energetsku industriju, proizvodnju, transport, stambeno grijanje i ostale glavne faktore zagađivanja.  Emisije iz automobila, zrakoplova i brodova zajedno čine oko četvrtinu štetnih emisija u EU, s tendencijom rasta. Zgrade proizvode oko trećinu emisija u EU bloku, a uz tvornice, brojni domovi se griju na fosilna goriva.

Prijedlog zakona obuhvaća mjere kojima bi se potaknulo kompanije i konzumente da odaberu zelenije opcije prije nego one štetne. Primjerice, jedan od detalja prijedloga zakona koji je procurio u javnost, piše Reuters, je oporezivanje zrakoplova koji koriste kerozin kao gorivo za pogon, a onima s niskim postotkom emisija CO2 dati odgodu plaćanja poreza na 10 godina. Obnova EU ugljikova balansa također uključuje i tjeranje proizvodne industrije, energane i zrakoplovne kompanije, te motorna plovila da plaćaju za zagađenje CO2.

Lista prijedloga je duga, a jedan od najupečatljivijih detalja je potpuna zabrana proizvodnje novih automobila na benzinsko i dizel gorivo do 2035. godine. EU će nastaviti još ambicioznije planove, te nastaviti ulagati u obnovljive izvore energije. Uskoro se očekuje da će Brussels najaviti detalje oko prvog uvođenja carina na ugljik, ciljajući na uvoz dobara za čiju proizvodnju je potrebna velika emisija, a u što spadaju čelik i cement. Ta je najava uznemirila trgovinske partnere EU, uključujući Rusiju i Kinu. Politički put za postizanje tih ciljeva će biti težak, a EU članice i EU parlament tek trebaju raspraviti prijedloge.

Sraz zapada i istoka EU

Spomen ovih mjera snažno je odjeknuo između bogatijih, zapadnih i skandinavskih zemalja EU, gdje prodaja električnih automobila strelovito raste s jedne strane, te siromašnijih, istočnih zemalja EU s druge strane, koje su zabrinute za cijenu tih mjera, čije ekonomije ovise o ugljenu. Najviše su pod povećalom dijelovi prijedloga EK koji obuhvaća, transport i grijanje domaćinstava što će potencijalno poskupiti cijenu stanovanja.

Komisija je načelno obećala neku vrstu socijalnog fonda za zaštitu domaćinstava s manjim prihodima, te potencirala članice EU da fond od 800 milijardi eura namijenjenih obnovi nakon Covid-19, usmjere ka izolaciji zgrada i poticanju stvaranja poslova u zelenim tehnologijama, poput onih na bazi vodika. Prema mišljenju stručnjakinje za EU klimatske zakone, Manon Dufour iz tvrtke E3G, Europska unija nema što skrivati, te će povremenom objavom ovakvih informacija testirati javno mnijenje i spremnost na promjene, prenosi Reuters. Prema njoj, nije nerealno za očekivati da će ovakav paket zakona stići usred socio-ekonomske krize, zbog čega bi EU trebala biti vrlo oprezna.

Diplomatski izazov

Zakonodavci moraju biti spremni i na to da će industrija snažno lobirati protiv donošenja takvih poreza. Europski sektori koji koriste čelik i cement u proizvodnji, već se bore s planovima, a poneki otvoreno zagovaraju izuzeće iz takvih poreza. Slično je bilo i s automobilističkom industrijom u prošlosti, ali više ne. Primjer je i europski giganti poput Volkswagena koji je već predan tranziciji na čistu energiju, te do 2030. planira prestati proizvoditi automobile s motorima s unutarnjim sagorijevanjem, a u tome nisu jedini. S prvim takvim paketom zakona u svijetu, EU nastoji zadržati poziciju globalnog političkog klimatskog lidera. Nejasno je hoće li to biti dovoljno, piše Reuters, međutim postavlja ambiciozan izazov za druge velesile prije konferencije UN-a koja bi se trebala održati u Škotskoj u studenom ove godine.

Izazovno će biti da Kina i SAD podupru ovakav zakon, izjavio je Tom Rivett-Carnac, UN-ov glavni politički strateg za Pariški sporazum iz 2015. godine, koji je dodao da ćemo vidjeti hoće li to poći za rukom EU diplomaciji. Time je Bruxelles najavio da žele europsku klimatsku politiku proširiti globalno. Prvi susret s diplomatskim izazovima bit će stavljanje carina na ugljik, što bi trebalo EU tvrtke staviti na isti nazivnik s jeftinom konkurencijom zemalja sa slabim regulativama glede emisija CO2. Prijedlog bi također trebao pogurati EU industriju da investira u skupu zelenu tehnologiju. Ako krenu prve, europske bi tvrtke mogle postići kompetitivnu prednost na globalnom tržištu proizvoda poput „zelenog“ čelika proizvedenog vodikom, piše Reuters. Pritom je nejasno odakle bi vodik nabavljali, jer trenutno se najveći udio vodika dobiva iz fosilnih goriva, no otom potom, o čemu smo pisali u tekstu o razvoju pogona na vodikove gorive ćelije za plovila u aktualnom broju Mora.

Tekst: Teo Marević
Foto: Pixabay

boat-3746219_1920
Novosti

EU odustaje od carine

Prošlog tjedna najavljeno je podizanje carine do 50 posto na uvoz plovila iz SAD-a, a nakon reakcije industrije, objavljeno da ipak ništa od podizanja carina.

Nakon što je postignut dogovor između SAD-a i EU-e o odgodi povišenja carine, prošlog tjedna je odjeknula vijest da je iz dogovora izostala nautička industrija. Prema dogovoru postignutom u ožujku, od 1. srpnja se carina na uvoz plovila i motora iz SAD-a u EU, trebala podići s 25 posto i do 50 posto.

Američko udruženje proizvođača u nautici, NMMA, tada je oštro apeliralo na Bidenovu administraciju da čim prije izlobiraju kako ne bi došlo do povećanja carine i kako se američki izvoz u njihovo drugo najveće nautičko tržište na svijetu, Europsku uniju, ne bi dodatno srozalo.

Jučer je u zajedničkoj objavi EU i SAD-a objavljeno kako su poslušali glas industrije i da će se četveromjesečni embargo na podizanje carine ipak odnositi i na nautiku. Sve je počelo 2018. kada je SAD, pod Trumpovom administracijom uveo svijet u trgovinski rat, a prema EU uveo carine na uvoz aluminija i čelika, koji je, pokazalo se u međuvremenu destabilizirao odnose Europe i Amerike, te promiješao karte u globalnoj ekonomiji.

Od uvođenja Trumpovih carina, američki izvoz u Europsku uniju se prepolovio. Carine su također oštetile i europske dealere i distributere koji su uvoznici američkih brendova, te je procijenjeno da je utjecalo na smanjenje prodaje u vrijednosti oko 400 milijuna dolara s obje strane Atlantika.

Zbog toga, EU privremeno obustavlja primjenu automatskog povećanja rebalansirajućih mjera koje su trebale stupiti na snagu 1. srpnja 2021. SAD i EU najavile su da ulaze u fazu intenzivnih razgovora kako bi pronašli rješenje na obostrano zadovoljstvo do kraja godine.

Generalni tajnik European Boating Industry, Philip Easthill, izjavio je pritom u Briselu da čestita Europskoj komisiji i američkoj administraciji što su uspjeli postići dogovor i pozdravio suspenziju povećanja carine. Također ističe kako EBI snažno podupire napore EU i SAD-a da se nastave pregovori i ukinu postojeće barijere do kraja godine.

Foto: Pixabay

sailboat-1634874_1920
Novosti

EU carina na plovila iz SAD-a

Sporazum koji je nedavno postignut između EU i SAD-a, ne ide na ruku američkim brodograditeljima i proizvođačima nautičke opreme

Nedavnim sporazumom između Sjedinjenih država i Europske unije dogovorena je četveromjesečna pauza na carine povezane sa sporovima oko zrakoplova Svjetske trgovinske organizacije. Međutim, sporazum se ne odnosi na članak 232. o čeliku i aluminiju ili 25 posto uzvratne carine na američki izvoz plovila u EU.

Prema američkom udruženju NMMA, odmazne carine EU na plovila iz SAD-a povećat će se do 50 posto do 1. lipnja. Otkad su odmazne carine stupile na snagu 2018. godine, izvoz plovila iz SAD-a u EU se smanjio za 42 posto. Europska unija je inače drugi najveći izvozni teritorij plovila i motora iz SAD-a, nakon Kanade.

NMMA priopćenjem pozdravlja napredak Bidenove administracije i EU u normalizaciji trgovinskih odnosa, ali ističu nezadovoljstvo što SAD nije postigao dogovor s EU o plovilima. Navode kako nastavljaju suradnju s članovima američkog kongresa i administracijom da zaustave ove, po njih, štetne carine, te u suradnji s ključnim dionicima industrije rade na tome da nova administracija bude svjesna utjecaja ovih carina na američke male proizvođače plovila i opreme.

Frank Hugelmeyer, predsjednik udruženja NMMA izjavio je da će se strmoglavi pad nastaviti, ako Washington uskoro ne reagira. Dodao je da će “Trgovinska politika po modelu milo-za-drago vezati ruke američkih proizvođača u nautici, koji se oslanjaju na izvoz vrijedan više milijardi dolara koji održava gotovo 700 tisuća radnih mjesta i 35 tisuća tvrtki diljem SAD-a.”

Hugelmeyer ističe da je rekreativna plovidba jedna od rijetkih industrija koja stabilno pridonosi rastu ekonomije tijekom pandemije, te da ta industrija očekuje promptno uklanjanje EU carina na proizvode iz Amerike.

Piše: Teo Marević
Foto: Pixabay

plastika3
Novosti

Recikliranje kompozitnih materijala

Osniva se radna skupina za rješavanje problema plovila za otpis i traženje rješenja za cirkularnu ekonomiju

Na drugom International Breafast Meeting 2021 u organizaciji Boot Dusseldorfa u suradnji s European Boating Industry (EBI) i European Composites Industry Association (EuCIA), predstavljene su teme i zajednički ciljevi za rekreativnu plovidbu i predstavnike kompozitne industrije na Europskom nivou.

Cilj im je da zajedničkim snagama odgovore na izazove vezane uz cirkularnu uporabu kompozita korištenih u industriji rekreativnih plovila i promoviranje održivih rješenja za ponovnu upotrebu i oformljivanje lanca za ponovnu uporabu s naglaskom na brodove koji su dotrajali.

Tu temu otvorili smo u Moru u listopadu 2020. godine, kada smo uz pomoć EBI-a i drugih europskih organizacija pokušali odgovoriti na pitanje “što s brodovima koji su odradili svoje?” Došli smo do otkrića da ne postoji sustav za zbrinjavanje brodova, a sve je više plastičnih brodova iz sredine prošlog stoljeća koji će uskoro postati otpad. U međuvremenu se diljem Europe javio bum reciklažnih dvorišta, koji putem interneta prodaju iskoristivu rabljenu brodsku opremu, po znatno nižim cijenama od novih.

Kompozit čini oko 95 % materija u plovilu

Kompozitni materijali čine glavninu gradnje rekreativnih plovila. Međutim, u brodogradnji novih plovila nedostaje segment gradnje s recikliranim materijalom. Ključni je problem u tome što nova tehnologija gradnje zahtjeva i upotrebu novih materijala. Zatim, tu je i nejednakost sirovina, te kompliciraniji, a time i skuplji proces.

U pokušaju da odgovore na ove izazove, dogovoreno je formalno partnerstvo između EBI i EuCIA. Cilj će im biti pronaći zajednički pristup glavnim problemima demontaže, recikliranja te ponovnog korištenja kompozita u industriji rekreativnih plovila.

Partnerstvo će također slijediti razvoj zakonodavstva na razini EU, kao što su Europski zeleni plan, te Plan cirkularne ekonomije, a radnu skupinu “End-of-life-boats” vodit će EBI u suradnji s Upravom Europske komisije za pomorska pitanja i ribarstvo DG MARE. Suradnja će se protezati i na druge industrije koje koriste kompozitne materijale, kao što su industrija za proizvodnju vjetroenergije i prijevoza.

Kompozitni materijali čine glavninu materijala u gradnji brodova, od trupova, kabina, pa i jarbola, jedara, a prema procjeni ove radne skupine nova rekreativna plovila imaju prosjeku oko 95 posto kompozitnog materijala na plovilu. Na rekreativna plovila odnosi se 3 posto ukupne mase kompozitnih materijala u svijetu, procjenjuje radna skupina, dok se većina odnosi na industrije transporta i na industrije vjetro-energije.

Prevencija problema s otpadom

Ključne točke između organizacija EuCIA i EBI uključuju kooperaciju u radu radne skupine, razmjena informacija o rastavljanju, recikliranju, novim materijalima, analizama i međusektorskim kooperacijama, te zajedničko zastupanje, komuniciranje aktivnosti i kooperacije na projektima na razini EU.

Upravni direktor EuCIA-e, Ben Drogt izjavio je da je nautička industrija među prvima prepoznala potencijal i prednosti kompozitnih materijala kao laganih i dugotrajnih materijala. “Sada kada su prve generacije kompozitnih brodova došle do kraja svog životnog vijeka, EuCIA je uvjerena da će u suradnji s EBI-om napraviti pomak ka razvoju održivih rješenja za ponovno korištenje kompozitnih materijala iz tih plovila.”

Glavni tajnik EBI-a, Philip Easthill je tim povodom izjavio da im je drago što su ostvarili usku suradnju s EuCIA-om glede ovog važnog izazova. “Važno je da naše industrije surađuju na razvoju cirkularnog pristupa kompozitu koji je okolišno i ekonomski održiv. Iako je udio kompozita u našoj industriji relativno malen u globalnom aspektu, pronalazak rješenja bit će jednako važeći i za druge industrije, što je još važnije.”

Budući da će val plovila za otpis u Hrvatskoj tek doći, potrebno je pronaći rješenje prije nego problem zakuca na naša vrata. Imamo saznanja da se nakon našeg pisanja o nadolazećem problemu, Ministarstvo mora neslužbeno raspitivalo o toj temi. Uspiju li pronaći sustavno rješenje kroz idućih nekoliko godina, bit će to jedan od rijetkih primjera da se problem spriječi prije nego otpad dospije u okoliš.

Piše: Teo Marević
Foto: Arhiva More

Novosti

Europa hoće ići na more

Europska turistička komisija objavila je istraživanje o predstojećoj sezoni i Hrvatska ne stoji sjajno

Posljednjih dana održavaju se International Breakfast Meeting 2021 – tematski radni (virtualni) doručci u organizaciji Boot Düsseldorf, na kojima sudjeluju razni predstavnici iz nautičke industrije i povezanih industrija. Održana je online konferencija na temu Uvjerljive prilike turizma i rekreacije za nautičku industriju,  gdje su predstavljeni rezultati EBI-evog istraživanja o nautičkom turizmu tijekom pandemije Covid-19, a Lyublena Dimova iz Europske turističke komisije predstavila rezultate šireg istraživanja “Trendovi putovanja i turizma u ‘post-korona svijetu.'”

Raspravu je moderirao glavni tajnik European Boating Industry, Philip Easthill, a sudjelovali su  projektni direktor Boot Düsseldorfa, Petros Michelidakis, europski povjerenik za Okoliš, oceane i ribolov, Virginijus Sinkevičius. Povjerenik je prvi puta sudjelovao na Bootovom IBM sastanku i pritom je kazao da će rekreativna plovidba imati ključnu ulogu u ponovnoj izgradnji turističke ekonomije, referirajući se na Europski zeleni dogovor i nadolazeću Strategiju održive plave ekonomije, kao ključnih političkih odluka kojima će se osigurati zaštita i čistoća morskih područja.

U prijevodu to znači da će se nautička industrija u budućnosti morati prilagoditi sve strožim standardima, te će brodovi nedvojbeno u budućnosti prolaziti kroz sličan proces kao i automobili, a sve veći naglasak će se stavljati na čisti pogon i proizvodnju, te cirkularnu ekonomiju (što je bila tema drugog IBM-a). Srećom, posljednjih godina u tom polju su ostvareni brojni napredci, a inovacije ka čišćoj plovidbi se ostvaruju gotovo svakodnevno.

Osim spomenuta dva predstavnika, u raspravi su sudjelovali i njemački član EU parlamenta, Ismail Ertug, koji je kazao da se puno napora ulaže u to da se usklade regulative, administracija i porezi. Zatim su pred EU izazovi koje je donijela pandemija, te je istaknuo kako je upravo sada prilika da se napravi zajednička turistička politika. Pojasnio je kako sve države EU imaju različite ideje i zakone, što komplicira razvoj te industrije unutar Unije.

Prema rezultatima Europske turističke komisije, Hrvatska nije visoko na listi najpoželjnijih europskih destinacija. Tome u prilog sigurno ne ide upravljanje krizom Covid-19, jer smo u ovom trenutku najgori u EU po broju aktivnih slučajeva na milijun stanovnika, a posljednjih tjedana situacija se ne mijenja.

Njihovo je istraživanje na uzorku od 3246 ispitanika je pokazalo da njih 29 posto neće putovati prije kraja svibnja ili početka lipnja. Većina, njih 49 posto planira putovanje u srpnju i kolovozu. Glede vrste godišnjeg odmora, njih 31,3 posto planira provesti na plaži ili uz more, a 13,2 posto njih planira ploviti. Gotovo jednak postotak je onih koji planiraju provesti godišnji odmor obilazeći muzeje, te istraživati kulturu i povijest.

Ispitivanje je provedeno na razinni Europske unije i relevantno je za naše tržište, no na pitanje gdje će najvjerojatnije otići na sljedeće putovanje, na prvom mjestu je Italija, a zatim Velika Britanija, pa Francuska, Švicarska i Njemačka, što ipak govori da Hrvatska iz nekog razloga nije na popisu.

Pri odabiru željene destinacije za plovidbu, prva na popisu je Španjolska s 10,4 posto, slijedi Italija s 9 posto, pa Francuska sa 7 posto, zatim Grčka sa 6,2 posto, Njemačka s 5,2 posto, Portugal s 4,7 posto, Velika Britanija 4,2 posto, a pri dnu je i Hrvatska gdje bi prema ovom ispitivanju otišlo 4 posto ispitanika, pa u Tursku njih 3,5 posto, te u Nizozemsku, njih 2,9 posto. Ostale zemlje u Europi su na listi manje od 2 posto ispitanika.

Glavnim faktorima za putovanja, prema istraživanju ETK Europljani smatraju odnos prema krizi Covid-19 i fleksibilnosti u otkazivanju. 10,4 posto ispitanika smatra da je najvažniji faktor koliko je destinacija efikasna u upravljanju Covid-19. Drugi najvažniji faktor je fleksibilnost otkazivanja, smatra 10,3 posto ispitanika. Deset posto njih je testiranje prije putovanja stavilo na treće mjesto važnosti, zatim faktor potpunog otvaranja granica što smatra 8,7 posto ispitanika, pa zdravstveni i sigurnosni protokoli destinacije što smatra najvažnijim njih 8,5 posto, te zdravstveni i sigurnosni protokoli tijekom letova i transporta što je istaknulo njih 7,3 posto.

Porazan je podatak koje navode u istraživanju da se Hrvatska uopće ne nalazi na grafikonu europskih zemalja koje bi do kraja 2021. godine mogle procijepiti 30 posto stanovništva, dok bi neke članice EU ovim tempom mogle dogurati do 70  posto do kraja godine.

Sve su to faktori, što Hrvatska objektivno gledajući provodi očajno loše, pa se možemo samo nadati da će toplije vrijeme, provođenje više vremena na otvorenom i ubrzani trend cijepljenja, maknuti “crveni Covid-19 marker” i maknuti Hrvatsku s karte nepoželjnih turističkih destinacija. Također bi bilo krajnje vrijeme da se zapitamo što je s Ministarstvom turizma, te koji je plan za nautiku, koja uz kamping turizam jedini oblik turizma koji je odolio prošlogodišnjoj neizvjesnosti i donekle uspješno završio godinu. Trend prodaje polovnih i novih plovila raste, a odnos prema nautici se tradicionalno ne mijenja.

Piše: Teo Marević
Ilustracija: European tourism commission

Oyster Yacht TWILIGHT 2
Novosti

Statusi plovila nakon Brexita

Međunarodne organizacije zajedničkim su snagama napravile prijedlog, a EK prihvatila dokumente kao smjernice za status PDV-a i carine za plovila

Istekom roka prilagodbe 31. prosinca 2020. godine, Velika Britanija više nije u Europskoj Uniji, već se tretira kao treća zemlja. Zbog dogovora koji je sklopljen nekoliko dana prije isteka tog roka, mnoga pitanja ostala su neodgovorena, pa su nejasna bila stajališta EU i Velike Britanije naspram vlasništva plovila i plaćanja poreza, za one vlasnike čija plovila nisu u matičnoj zemlji.

Budući da je ovo prvi put od osnutka EU da je neka zemlja napustila uniju,  organizacije International Council of Marine Industry Associations (ICOMIA), European Boating Industry (EBI), European Boating Association (EBA), British Marine (BM) i Royal Yachting Association (RYA) su objavile objašnjenje o pitanjima PDV-a i carine za kompanije i vlasnike rekreativnih plovila.

Rezultat suradnje ovih organizacija je vodič u kojem su predstavili različite moguće scenarije zbog kojih su od isteka prelaznog roka ostala brojna neodgovorena pitanja. Svoje su zaključke uputili Europskoj Komisiji koja je odobrila ovakvo tumačenje, a prema njihovim bi dokumentima svaka zemlja članica EU trebala donijeti odobrenje. U protivnom bi moglo rezultirati formalnim pritužbama.

Daljnja pojašnjenja tražit će se od Europske komisije ukoliko bude potrebna dodatna dokumentacija i tumačenje za pravne i fizičke osobe koje imaju sjedište na teritoriju Carinske unije EU. Donosimo tablicu scenarija u kojoj su objašnjeni odnosi vlasnika plovila naspram PDV-a i carina. U tablici ispod teksta su korištene kratice čije značenje možete pročitati u nastavku:

TPE – trenutak prestanka tranzicijskog perioda, 31. prosinac 2020. 23:00 UTC;
VPS – Status plaćenog PDV-a, tj. slobodnog kretanja dobra unutar EU;
EU28 – EU prije TPE, tj. uključujući Veliku Britaniju;
EU27 – EU nakon TPE, tj. bez Velike Britanije;
GB – Engleska, Škotska, Wales, isključujući Sjevernu Irsku;
TA – privremeni pristup;
RGR – Oslobođenje od plaćanja carine za vraćenu robu koja se ponovo uvozi;
UCC – Carinski zakonik Unije

Piše: Teo Marević
Foto: Oyster Yachts

beach-3121393_1280
Novosti

Poziv na investicije u održivi turizam

I European Boating Industry potpisao Turistički manifest kojim pozivaju na uključivanje održivog turizma u nacionalni plan obnove

Do kraja siječnja je preko 60 uglednih europskih organizacija potpisalo Turistički manifest kojim pozivaju vlade zemalja članica Europske unije da u svoj nacionalni program oporavka gospodarstva uključe investicije u privatni sektor održivog turizma. Naslov dokumenta je Poziv na akciju: Ubrzajte socijalni i ekonomski oporavak ulaganjem u razvoj održivi turizam. Dokument sadrži niz neobaveznih reformi i investicijskih ideja koje su povezane s putovanjem i turizmom.

Savez potpisnika zagovara da se mjere implementiraju u nacionalne planove oporavka, koji se u ovom trenutku oformljuju, od kojih neki već poprimaju i finalni oblik, te koji će se financirati kroz paket za oporavak od pandemije bolesti COVID-19 naziva NextGenerationEU. Putovanja i turizam čine 9,5 posto BDP-a Europske unije i uglavnom dolazi iz malih i srednjih gospodarskih subjekata. U tom sektoru zaposleno je 22,6 milijuna ljudi u EU, te je procijenjeno da se na 1 euro prihoda u turističkom sektoru, još 56 centi dodane vrijednosti prelijeva na druge industrije.

Sektor turizma je zbog pandemije Covid-19 pretrpio golemu štetu, te potpisnice turističkog manifesta procjenjuju da je potrebno 161 milijarda eura investicija da se sektor vrati na stanje prije krize. Lista prijedloga reformi odnosi se na održive i zelene oblike turizma, u kojem organizacije potpisnice vide budućnost. Zagovaraju da se u planiranju i razvoju investicija koristi čim više digitalnih alata, da podatke koriste za pametno upravljanje, da koriste rješenja za integriranu povezanost, te da se poveća udio kružne ekonomije. Cjelovit Turistički manifest može se pronaći na sljedećoj poveznici.

cantiere del pardo
Novosti

Dug oporavak

Uspijemo li spasiti industriju, bit će potrebno dugo vremena za oporavak. Potežu se prvi koraci, ipak i dalje bez zajedničkog djelovanja na razini EU.

Brojke novozaraženih u većini europskih zemalja se polako smanjuju i usporavaju. Istovremeno, smo sve svjesniji koliki je utjecaj imalo nekoliko tjedana zatvaranja, te koliko će oporavak industrija biti dug i mukotrpan. Stoga je potrebno dobro pripremiti se na novi način rada, koji će kad-tad doći na dnevni red.

Nautička industrija prema podacima European Boating Industry sačinjena je od 32 tisuće tvrtki, s 280 tisuća direktno zaposlenih, od kojih 95 posto čine male i srednje-velike tvrtke. Za njih je utjecaj zastoja kritičan zbog velikih investicija koje su tipične za početak godine, u pripremi za ljetnu sezonu, kao i likvidnost. Oko 48 milijuna građana EU godišnje se na neki način bavi vodenim sportovima, od kojih 36 milijuna plovi. Značaj indirektnog lančanog utjecaja je ključan za ostale industrije u regijama gdje se odvija kretanje tih ljudi, naročito na obalama mora, rijeka i jezera.

EBI je iznijela smjernice kako pomoći sektoru, koje uključuju direktne uplate, pozajmice, odgode plaćanja poreza i davanja, pomoć za smanjenje radnih sati, smanjene iznosa koncesija. Navode i važnost kooperacije banaka, vlada i industrije da odgode vraćanje pozajmica, te koordiniranu pomoć tvrtkama čije se glavne aktivnosti međunarodnog karaktera na području EU. Također ističu važnost otvorenog prometa roba i sirovina za proizvodnju.

Naša susjedna zemlja, Italija, jedna je od država svijeta s najjačom nautičkom industrijom, čija proizvodnja doseže ozbiljan udio u godišnjem državnom proračun. Istovremeno, to je država koja je izrazito snažno pogođena velikim brojem smrtnih slučajeva koronavirusa i ogromnim brojem zaraženih. Ipak najveći dio oboljelih je u sjevernoj Italiji, dok je jug Italije u ovoj pošasti koliko-toliko dobro prošao, a dok je sjever bio paraliziran, brodogradilišta na jugu su ostala otvorena pod posebnim mjerama rada i mjesec dana nakon izbijanja pandemije.

Kao i svaka industrija, ovise o lancu dionika, pa je svaki segment te industrije pogođen. Prošli tjedan održan je sastanak delegacije talijanskog udruženja Confindustria Nautica sa zamjenikom premijera, senatorom Mariom Turcom, te s Giancarlom Defaziom, generalnim direktorom agencije Investitalia, koju je talijanski premijer Giuseppe Conte ovlastio za ponovo pokretanje investicija s naglaskom na talijanski Jug.

Kako je po prirodi posla u brodogradnji, servisa i turizma običaj da je godišnji obrtaj novca najčešće u travnju, svibnju i lipnju, utjecaj kašnjenja protoka novca od samo nekoliko tjedana je dovoljan da čitava serija aktivnosti za sljedeću godinu kasni, čime je nautički sektor jedan od pogođenijih zbog mjera zaustavljanja proizvodnje, a naročito turizma.

Do sastanka je došlo nakon što je prošlog tjedna udruženje premijeru uputilo detaljan plan za ponovo aktiviranje aktivnosti nautičkog sektora, kojeg je nautički sektor priredio u suradnji s gospodarskom komorom proteklih tjedana. Istraživanje za izradu plana je napravljeno prema statističkim podacima anketa provedenih među kompanijama iz nautičke industrije, podijeljene na 9 segmenata (brodovi, plovila i brodogradnja, pneumatska plovila, jedrilice, motori, dijelovi i oprema, servisi, čarteri i luke, trgovci i mreža).

Plan zahtjeva modularno, progresivno i kontrolirano (ponovno) pokretanje aktivnosti, ne kao težnja industrije, nego prema rezultatu i preciznim podacima ekonomskog predviđanja na progresivni efekt zaštite gospodarstva u narednim tjednima. To se posebno odnosi na posljedice držanja plana isporuke, te na ugovore s podizvođačima u brodogradnji, proizvođačima opreme, te proizvodnju u 2021., zatim na sve servise, čartere, luke i likvidnost različitih tipova kompanija.

Plan analizira i pitanje visokog PDV-a, koji je ključan za industriju koja izvozi 86 posto svoje proizvodnje, a za koju treba državne garancije za financiranje lanca dobave. Prijedlozi udruženja su također upućeni talijanskom Ministarstvu ekonomskog razvoja, infrastrukture i transporta, a predviđaju i potrebu dogovora sa sindikatima, zbog osjetljivosti po pitanju radnika, zdravstvene zaštite, sanitarnog odnosa prema radnom prostoru, to predstavlja drugo poglavlje s kojim se država mora suočiti.

Senator Mario Turco je izjavio kako su svjesni potrebe nautičkog sektora, koji po svojoj prirodi prolazi kroz gubitke zbog pauze u proizvodnji, i koja je danas, kao i drugi industrijski sektori, trpi negativni utjecaj zdravstvene krize. Dodaje kako je njihova dužnost zaštititi sektor koji je vodeći u svijetu, te kako dijeli mišljenje s nekim od prijedloga koji su mu predstavljeni, te će ih predstaviti talijanskoj vladi kako bi zatražio daljnje mjere potpore za likvidnost čitavog lanca nautičke industrije. Predsjednik udruženja Confindustria Nautica, Saverio Cecchi se zahvalio senatoru Turcou na pažljivom slušanju potreba industrije, te kako se nada da će njihov prijedlog naići na prihvaćanje s obzirom na velika davanja te industrije državi.

Foto: Cantieri Del Pardo

 

????????????????????????????????????
Novosti

Na radnom doručku sajma Boot u Düsseldorfu, predstavnici EU i EK najavili su veliki zaokret u tretiranju industrije, te da će EU sufinancirati privatni sektor da ih potakne na ekološke promjene.

Na sajmu Boot u Düsseldorfu koji je trenutno svjetski centar nautičkih zbivanja, svakodnevno se odvija velik broj zanimljivih pojedinačnih događaja. Kako prenosi International Boat Industry, tijekom radnog doručka predstavnici Europske Unije su predstavili smjernice strategije za klimatske promjene u nautičkom sektoru. Nastojanje je da do 2050. godine 27 zemalja EU postane klimatski neutralno, a izazov je okarakteriziran kao nešto s čime se čovječanstvo do sada nije susrelo.

Voditelj klimatskih poslova Odjela za ekologiju Europske Komisije, Artur Runge-Metzger kazao je da se pritom misli na to da više neće biti emisije plinova koji uzrokuju efekt staklenika. Cilj je stvoriti čistu, održivu ekonomiju, poboljšati bioraznolikost, srezati zagađenje i usvojiti Europski klimatski zakon koji će svijetu predstaviti prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. Prvih 50 legislativa predloženo je svim vladama EU, a stupit će na snagu u ožujku.

Runge-Metzger je istaknuo da svi sektori ekonomije EU moraju prihvatiti stroža okolišna pravila i uvjete, uključujući i nautički sektor, s oko 32 tisuće tvrtki koje zapošljavaju oko 280 tisuća ljudi.  Predsjednik Europske nautičke industrije s bazom u Briselu, Jean-Pierre Goudant je izjavio da će njegov lobij pomoći EU izgraditi pravne regulative i okvire fondova za održivost u „našoj“ industriji. Oprezan je, dodaje, jer su preko 97 posto nautičkih tvrtki male i srednje tvrtke i da će se EU obvezati financijski pomoći im kako bi mogli nastaviti rasti i stvarati nova radna mjesta.

Diljem EU bi strategija klimatskih promjena na bolje zahtijevala godišnje ulaganje i do 2 posto BDP-a EU idućih 30 godina. Iz samog budžeta Europske unije morat će se izdvojiti 500 milijardi eura kroz naredno desetljeće kako bi se potaknulo privatni sektor na investicije. Pokretanje strategije za promjenu klimatskih uvjeta na bolje uslijedilo je nakon nedavnog otkrića da Europa neće uspjeti postići svoje prethodne ciljeve do 2030. godine, zbog alarmantnog stanja s gubicima u bioraznolikosti, zbog čega se i povećava šansa za pretjeranom konzumacijom prirodnih resursa.

Tijekom doručka su predstavljeni i ekološki prihvatljivi proizvodi, hibridna plovila GreenLine iz Slovenije i La Bella Verda iz Španjolske. Akcijski plan između ostalog zahtjeva pametan dizajn, više korištenje čiste energije, reciklaže. Danas, industrije u Europskoj Uniji koriste samo 12 posto recikliranih materijala. Klimatski zakon EU obvezat će proizvođače da se bore protiv negativnih klimatskih promjena. Također, zahtijevat će veću iskorištenost kontinentalnih voda za transport tereta.