ekologija | Magazin More

Paviljon posvećen eko-nautici

Southampton International Boat Show (SIBS) pokreće novi specijalizirani paviljon s ekološkim proizvodima i uslugama koje bi rekreativnu plovidbu i nautičku industriju učinile čišćom

Sve je više malih start-up tvrtki i velikih kompanija u nautičkoj industriji koje se fokusiraju na ekološki prihvatljivija rješenja za svoje proizvode, stvaraju nove proizvode i usluge, te pokreću kampanje kako bi rekreativna plovidba i popratna industrija imala čim manji štetni učinak na okoliš. Southampton International Boat Show je odlučio promovirati takve kompanije i njihovu ponudu specijaliziranim sajmom Environmental Innovation Showcase, s ciljem stvaranja ekološki osvještenijih nautičara. Nautički sajam u Southamptonu jedan je od značajnijih u Europi, te najveći tog tipa u Velikoj Britaniji, a ove godine se održava od 16. do 26. rujna.

Organizator je britansko nautičko udruženje British Marine koji su poručili da će se nova izložba posvećena ekologiji nalaziti u Ocean Hall paviljonu, te naglasiti neke od najboljih proizvoda iz industrije. Predsjednica uprave British Marine, Lesley Robinson kazala je: „Ovom izložbom želimo demonstrirati predanost SIBS-a, British Marine-a te izlagača za očuvanjem okoliša, te poslužiti kao inspiracija drugim tvrtkama u nautičkom sektoru na putu prema ‘zelenom’ poslovanju.“

Izlagači koji žele izlagati u Ocean Hall paviljonu, najprije će morati prijaviti eko-proizvode te zadovoljiti kriterije koje će pomno razmotriti stručni žiri, a najbolji od prijavljenih će moći tamo i izlagati. Organizator poručuje da će izlagači koji budu dio ove izložbe dobiti odličnu priliku za dostizanje šire publike i osigurati se da će izloženi proizvodi i usluge dobiti zasluženu pažnju posjetitelja i drugih tvrtki iz industrije, a time osnažiti svoj brend. Prijave se primaju putem emaila (environment@britishmarine.co.uk) do 12. kolovoza, a tvrtke koje prođu izbor žirija, dobit će povratnu informaciju do 19. kolovoza.

Piše: Teo Marević
Foto: Southampton Boat Show

Kamara opskura MORE

Ekologija na kvadrat

“Prvi put smo osjetili da smo napravili nešto dobro jer nismo ništa učinili. Jedino je onaj naš najmlađi i najveći neradnik zajaukao da smo mogli i mi te pineze uzet.”

Naš susid, onaj sa kojim smo išli u isti razred dok je još bilo škole i mogao si nešto naučit o životu, otišao je u penziju kao mladić jer se stalno tužio da ne može dobro disat, da ga duši i da nema zraka. Ali se isto kao i mi dizao svako jutro u zoru i odlazio u vinograd gledat kako drugi rade, jer mu je doktor naredio da mora što više bit u prirodi, među travom i stablima, jer da tamo ima više zraka. Šetao je poljima cijeli život i gledao kako se vinogradi polako zapuštaju, pašnjaci pretvaraju u makiju, a beštije polako nestaju. Ali njemu kao da je bilo sve bolje i bolje. Ne znamo da li je to od toga što mu je makija dobro činila jer je proizvodila više zraka na škoju, ali evo ga danas sa nama, svaki dan je po rivi, smije se i ne tuži se više da ga bilo što duši. Za razliku od većine nas, nije prodavao svoje zemlje jer nije mogao raditi, nego ih je davao u zakup drugima, na lipe oči, tek toliko da starina ne propadne. (…) Više pročitajte u 264. broju Mora.

Napisao: Senko Karuza
Ilustracija: Tisja Kljaković Braić

Knjige MORE

Pustolovine galeba Marka

Serijom edukativnih slikovnica dr. sc. Martina Markov djeci približava čudesne ljepote prirode

Dok odrasli čitaju More i naše publikacije o plovidbi, otocima i jedrenju, djeca su dobila priliku zaljubiti se u iste prirodne ljepote na njima prilagođen način, kroz slikovnice spisateljice Martine Markov iz Murtera. Dosad je objavila desetak slikovnica koje se na zabavan način kroz priče bave edukacijom o prirodnim ljepotama, raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, a o seriji slikovnica Pustolovine galeba Marka razgovarali smo s autoricom. Ova rođena Murteranka, s pozadinom znanstvene karijere u području biologije i ekologije, koju je slučajna zgoda navela na pisanje slikovnica, priča nam o svojoj novoj strasti, da najmlađima prenese ljubav prema prirodi.

Bilo je to 2008. godine, kada je u Jezerima na Murteru pronađena ozlijeđena morska kornjača. Tih dana nisu radile javne ustanove, pa su u pomoć pozvali Murteranku, dr. sc. Martinu Markov koja je kornjaču privremeno udomila u velikoj kanti u svom dnevnom boravku. Njen sin, tada zaigrani petogodišnjak je ugledavši kornjaču upitao: “Mama, što Leonardo radi ovdje?” misleći na Ninja kornjače. Priča je izašla u Slobodnoj, a javnost se zainteresirala za Leonarda. Iako za sebe kaže da nikad nije bila književni tip, te je čitanje uglavnom bilo usmjereno ka stručnoj literaturi, u Martini se rodila ideja o stvaranju slikovnice i nastala je prva Priča o Leonardu.

(..) U međuvremenu, napisala je seriju od deset priča o Pustolovinama galeba Marka u parkovima Hrvatske. Riječ je o zabavnim i edukativnim pričama za djecu o prirodnim ljepotama, fenomenima i prirodnoj raznolikosti u nacionalnim parkovima i parkovima prirode Brijuni, Učka, Sjeverni Velebit, Paklenici, Lastovskom otočju, otoku Mljetu, Biokovu, Krki, Vranskom jezeru i Telašćici. Doznajemo da će se galeb Marko uskoro zaputiti u nove avanture na Risnjak, zatim na Plitvička jezera, a u planu mu je obići Medvednicu i Žumberačko gorje. (…) Više pročitajte u novom 261. broju Mora.

Piše: Teo Marević

Novosti

Nautika i klimatske promjene

Međunarodno vijeće nautičkih udruženja ICOMIA objavilo je deklaraciju o klimatskim promjenama kojom pozivaju na hitno djelovanje

Deklaracijom ICOMIA obvezuje svoje članice da podupiru održivu nautičku industriju, te da pripremaju sektor na razumne korake s ciljem ublažavanja prijetnji i rizika povezanih s klimatskim promjenama. Organizacija je prije mjesec dana osnovala novi Odbor za održivost, a danas je objavljena ICOMIA-ina deklaracija o klimatskim promjenama. U 39 točaka navode uznapredovanje klimatskih promjena, te koji nas izazovi čekaju u budućnosti poput podizanja razine mora, ekstremnih oluja, poplave itd. Radi se o problemima koje moraju rješavati svi dionici industrije, kako bi pokušali smanjiti emisiju CO2.

Na internetskim stranicama ICOMIA-e objavljeni su dokumenti dostupni za besplatno preuzimanje, a između ostalog navode kako već sada postoji izbor za bolju praksu i kako je posljednjih desetljeća pod utjecajem tržišta, regulacija i predanošću industrije, omogućeno smanjenje utjecaja na okoliš. To je poželjan smjer, ističu, u protivnom nas očekuju vrlo frekventni događaji ekstremnih vremenskih uvjeta što se smatra jednim od ključnih izazova nautičke industrije. U budućnosti se očekuje da će se uz ekstremne vremenske uvjete, podići razina mora, a povećava se i razlika između plime i oseke. Raste i temperatura morske vode, oluje postaju žešće, valovi veći, a poplave i suše sve češvće.

Najavljena je uska suradnja sa svjetskim udruženjem za vodenu prometnu infrastrukturu, PIANC. Nautika i pomorski promet su pod povećalom na globalnoj razini zbog direktnog doticaja s oceanima. Oni čine 71 posto Zemljine površine, odnosno oko 97 posto vode na Zemlji, o čemu direktno i indirektno ovise životi sviju ljudi i ostalih bića na planeti. Prema podacima iznesenim u globalnom izvješću rizika 2020. godine na Svjetskom ekonomskom forumu, ovim tempom nas do kraja stoljeća očekuje prosječno zagrijavanje za 3 stupnja, odnosno dvostruko više nego što se smatra limitom koji bi mogli podnijeti bez socijalnog i ekonomskog mira, te ozbiljnih posljedica za okoliš.

Usporedno s porastom temperature mora iz perioda od 1970. do 1993. i od 1993. do danas, u drugom periodu se porast udvostručio. Do brzog zagrijavanja dolazi zato što mora apsorbiraju goleme količine CO2, što je ujedno i razlog kiseljenja površine oceana. Zbog klimatskih promjena mijenjaju se uvjeti života u prirodi, zbog čega izumiru životinjske vrste, odnosno remeti se hranidbeni lanac, koji je važan za harmoniju života. Prema IPCC-u, ako ne usporimo klimatske promjene, pretpostavlja se da će do 2100. prosječni porast globalne razine mora biti između 0.61 i 1.1 m, odnosno srednje vrijednosti 0,85 m, dok crnji scenarij pretpostavlja porast između 2 i 2,5 metra.

Navedena predviđanja direktno se odnose na plovidbu, ali i na obalnu infrastrukturu, koja će zbog jačeg djelovanja mora nedvojbeno erodirati. Podizanje razine mora će potopiti velik broj naseljenih područja. Očekuje se da će zbog podizanja razine mora nastati problem s opskrbom pitkom vodom, te će utjecati na svakodnevicu milijuna ljudi. Časopis Nature, nedavno je objavio i studiju koja ukazuje na brže grijanje ušća plimnih rijeka, napominje se u dokumentaciji ICOMIA-ine deklaracije. Dokaze za postojanje klimatskih promjena više ne trebamo tražiti u knjigama i brojkama, one su sve vidljivije golim okom, a u posljednjim desetljećima redovito se iz godine u godinu obaraju različiti rekordi ekstremnih uvjeta.

Piše: Teo Marević
Foto: Arhiva More

MORE Plavi svijet

Podmorje i mi

Oni koji odlučuju hvataju se plemenitih motiva ekologije i zaštite mora uglavnom kad valja odvratiti pozornost javnosti od nedaća kojima smo pritisnuti

Napisao i snimio: Danijel Frka

Kada su me iz Mora zamolili da napišem nekoliko riječi o mojem viđenju problematike zaštite podmorja, moram priznati da sam se našao u, kako mi to volimo reći, “neobranom grožđu“. Iako ronim više od 40 godina (već se gotovo i stidim koliko je to dugo, a još me više brine pitanje – koliko ću još roniti?), nitko me do sada nije tražio za mišljenje takve vrste – pogotovo ne za jedan tako renomirani i ozbiljan časopis kao što je More. Moji literarni prilozi u suvremenoj periodici i literaturi uglavnom su se bavili poviješću, potonulim brodovima i podvodnom fotografijom, a vrlo rijetko ekologijom. Pa ipak, nakon malo premišljanja zaključio sam da uz tolike godine ronjenja i svega što sam tom prilikom doživio, vidio i spoznao možda i nije tako teško napisati nekoliko riječi i o ovoj temi.

Je li nas briga za podmorje?

To je po mojem mišljenju danas vrlo aktualno pitanje. U jednoj zemlji u kojoj se već više od dvadeset godina na vlasti izmjenjuju političari kojima je prvi i najsvetiji cilj vlastiti interes kao i interes onih koji su ih postavili na vlast – što zorno dokazuje neprekinuti lanac ministarskih i inih afera koji se niže sve dalje i dalje, ne može se govoriti o ozbiljnoj zabrinutosti za stanje našeg mora i podmorja. Oni koji odlučuju hvataju se plemenitih motiva kao što je ekologija i zaštita mora uglavnom samo deklarativno, i to jedino onda kada treba nekom akcijom, najavom strožih sankcija protiv onečišćenja ili hvatanjem nekog sitnog prekršitelja, odvratiti pozornost javnosti od drugih, akutnijih suštinskih nedaća kojima smo pritisnuti. Ili kada treba iz političkih motiva pokazati da se na trenutak brinu. A onda više ne. Nažalost, to je naša stvarnost.

No srećom, ne možemo reći da tako razmišljaju i svi ostali. Poznajem više sjajnih hrvatskih znanstvenika koji se bave biologijom mora, i koji godinama ne samo da zvone na uzbunu i upozoravaju javnost o onome što se s morem događa, već kroz razne projekte konkretno djeluju u cilju prevencije ili sanacije podmorja, kao što je projekt “Mare Modul“ gdje je niz sjajnih umjetnika izradio tridesetak keramičkih staništa za morske organizme, koje smo potom položili na dno ispred plaže na poluotoku Oštro u Kraljevici. To dokazuju i nedavno pokrenuti pokusi s “presađivanjem“ životinjskih i biljnih vrsta iz zona ugroženih, recimo, nasipavanjem obale radi izgradnje turističkog resorta, na područja čistog mora gdje takve opasnosti nema. Kroz projekt MERCES (Marine Ecosystem Restoration in Changing European Seas), presađivale su se naše najveće i zaštićene, ali ugrožene školjke periske (Pinna nobilis), ali i jednako tako osjetljive crvene gorgonije (Paramuricea clavata) – i to uspješno, što daje nadu da ne moramo sjediti i gledati kako nam život u podmorju propada. Dakle, može se. Neki se brinu, ali one koji odlučuju – u suštini baš i nije briga. (…)

Po povratku s ekspedicije sastavili smo izvješće za Ministarstvo mora. Znajući da bilo kakva zabrana kod Palagruže ribarima nikako ne bi bila “simpatična“, u njemu smo predlagali da se samo jedan manji dio arhipelaga Palagruže, barem jedna hrid, zaštiti od svakog ribolova, a da se dozvoli neograničeno ronjenje, kao i u ostalim parkovima. Odmah nam je rečeno da je u Hrvatskom saboru ribarski lobi toliko jak, da naš projekt, čak i kada bi došao do Sabora u obliku nekog propisa, praktično nema šanse te da ga nema tko podržati. Iako su biolozi spremno podržali našu inicijativu, projekt je arhiviran i vjerojatno i danas skuplja prašinu u nekoj zaboravljenoj ladici Ministarstva. (…) Više pročitajte u 252. broju Mora.