More magazin već je dvadeset osam godina vodeća revija u Hrvatskoj kad je o plovidbi i plovilima riječ. Autori tekstova i fotografija žive i razumiju more.
Za svakog je zaljubljenika u more, otoke, plovidbu i putovanja odlazak na Novi Zeland neprocjenjivo iskustvo koje na njega ostavlja dubok trag
Mnogi čitatelji Mora i naši urednici posjetili su Novi Zeland kako bi izvještavali s nekih od najspektakularnijih regata u povijesti America’s Cupa… Ipak, većina ih je obišla samo Auckland i okolicu. Kako smo o tom natjecanju i atmosferi koja ga okružuje ispisali stotine stranica u proteklih dvadeset osam godina, došlo je vrijeme da obiđemo i opišemo i drugu stranu tih čudesnih otoka dramatična pejzaža, smještenih između Južnog Pacifika i Tasmanskog mora.
Spremajući se za odlazak, znao sam da nas čeka posebno iskustvo i nekoliko intenzivnih tjedana, no uz sve fotografije, filmove, reportaže i priče iz prve ruke, nisam ni slutio koliko je to fascinantna zemlja. Putem smo napravili krug oko zemaljske kugle, vozili tisuće kilometara po krivoj strani, kampirali okruženi jedinstvenom prirodom, natjecali se na regati u gradu jedara, jedrili na staroj America’s Cup jedrilici, uživo izbliza vidjeli kiwije, planinske papige, raže, tisuće stada ovaca i krava, filmske lokacije, golema prostranstva netaknute prirode, moćne oceane, gejzire, glečere, prašume, stepe, rijeke, kanjone, potoke, mostove, beskrajne ceste, zgrade, rive i skijališta, ali najvažnije, doživjeli drukčiju kulturu življenja i odnos prema onome što nas okružuje.
Poput drugih otoka i Novi Zeland ima sporiji ritam, u njemu pulsira život i dobra otočka vibra. Zapravo, pravednije bi bilo reći da ima dvije frekvencije, onu Južnog i onu Sjevernog otoka. U Auckland smo sletjeli sredinom prosinca i odmah shvatili da nam je prtljaga zapela negdje na relaciji Zagreb – Frankfurt. Budući da se nalazimo na suprotnoj strani svijeta, trideset dva sata leta i tri presjedanja udaljeni od Hrvatske, nije bilo smisla gubiti vrijeme i žaliti za izgubljenim, već kupiti novu odjeću i opremu te započeti putovanje. (…) Više pročitajte u 270. broju Mora.
Napisao: Teo Marević
Snimili: Teo Marević i Marina Linardić
Francuska će ponovo imati tim za kvalifikacije America’s Cupa 2024. u Barceloni. Jedna od najtrofejnijih jedriličarskih nacija sudjelovala je u 13 od 16 ciklusa kupa od 1970., bez i jedne kvalifikacije
Početkom prošlog tjedna potvrđen je još jedan, kasni, ulazak francuskog tima K-Challenge u America’s Cup ciklus koji nas očekuje u Barceloni tijekom rujna i listopada iduće godine. Tomu će prethoditi kvalifikacijski Prada Cup a pobjednik, Challenger jedrit će match race seriju protiv novozelandskog Defendera Emirates Team New Zealand. K-Challengeov glavni motor je Stephan Kandler, i danas na čelu tima, kojemu se krajem prošle godine u vodstvu pridružio Bruno Dubois, a pred njima je težak zadatak – francuskoj priskrbiti dugoočekivani status izazivača a potom i osvojiti America’s Cup.
Francuska je nesumnjivo jedna od nacija s najvećim brojem jedriličara, pomorska nacija u svakom segmentu, a francuski jedriličari desetljećima dominiraju u offshore regatama te su uvijek pri vrhu u olimpijskim i drugim jedriličarskim klasama. Ipak, kada je u pitanju „sveti gral“ jedrenja, ne samo da ga nikada nisu osvojili, već nikada im nije pošlo za rukom postati „Challenger.“ Uz američke timove, jedini su koji su se natjecali u svakom ciklusu America’s Cupa od 1970. do 2007. godine, od kada su tri puta propustili kandidirati u 4 posljednja ciklusa.
Prvi nastup Francuza bio je 1970. godine u sklopu 21. ciklusa America’s Cupa. Predvođeni industrijalcem, suosnivačem poznatog brenda BiC i strastvenim jedriličarem Marcelom Bichem koji je prepoznatljivu trobojnicu predvodio i u narednim AC ciklusima 1974., 1977. i 1980. godine. Bich je potrošio gomilu novca u razvoj kompetitivnih jedrilica no nikada nije uspio osvojiti kup.
Za drugi nastup, 1974. Bich je angažirao svjetskog prvaka u klasi 5.5 MJI Jean-Mariea Le Guillou za kormilara, bez uspjeha. Tri godine kasnije Marcel Bich je sagradio France II, ali su prva testiranja pokazala da je jedrilica sporija od prošle koja je imala 7 godina. Za kormilo je tada došao Bruno Troublé, dvostruki olimpijski pobjednik, koji je uspio postići bolje rezultate s novom, blago modificiranom jedrilicom i moderniziranim jedriljem. Ponovo bez uspjeha.
Posljednja šansa
Za svoju zadnju kampanju, Bich je 1980. dao sagraditi treću verziju, ovaj put aluminijsku. Za kormilom je ponovo bio Troublé koji je Francuze vodio do finala izazivača, no izgubio je od Australskog tima. Nakon toga, Marcel Bich se povukao iz America’s Cupa, a France III i svu popratnu ostavštinu francuskog izazivačkog tima prodao filmskom producentu Yvesu Rousset-Rouardu za navodno 10 posto vrijednosti, uz obvezu da nastavi francusku kampanju u America’s Cupu.
U kampanji za America’s Cup 1983., France II je ponovo izgubila u finalu kvalifikacijskog dijela natjecanja od australskog tima. Riječ je o onom čuvenom America’s Cupu, kada je nakon 132 godine dominacije Amerikanaca, Auld Mug otišao u ruke Australaca i to zahvaljujući kontroverznom dizajnu kobilice oko čije se „legalnosti“ i danas vode rasprave. O tom je kupu nedavno objavljen i film u produkciji Netflixa.
Nakon poraza Amerikanaca, 1987. se America’s Cup prvi put održao izvan SAD-a, u Fremantle, u Zapadnoj Australiji. Francuzi se ni ovaj puta nisu proslavili. Tim French Kiss predvodio je skiper Marc Pajot, a financirao ga je poduzetnik Serge Crasnianski. U australskim vodama, došli su do polufinala ali su novozelandskom timu bili snažan konkurent, te je ovaj tim ostao upamćen kao jedan od najboljih u francuskoj povijesti sudjelovanja na America’s Cupu. Paralelno, u kvalifikacijama za kup ’87. se natjecao i drugi francuski tim Challenge France sa skiperom Yves Pajotom, Marcovim bratom. Taj je sindikat bankrotirao 1986. i morali su odustati od natjecanja.
Zaustavljeni u polufinalu
Uslijedio je još jedan čuveni America’s Cup, 1992., ali ne zbog plasmana Francuza, već Talijana koji su se prvi put plasirali u Challenger of Record. Uvedena je klasa America’s Cup Class sa strogim pravilima o dimenzijama, strukturi i proizvodnji, kako bi se smanjili troškovi. Francuski tim Le Defi Francais 95 predvođeni Marcom Pajotom i Marcom Bouëtom još jednom su zaustavljeni u polufinalu kvalifikacijskog natjecanja Louis Vuitton Cupa, nakon odličnog početka.
Niti 1995. godina nije bila posebno dobra za Francuze. U Louis Vuitton Cupu natjecala su se dva tima, France II i France III predvođeni Marcom Pajotom i Bertrandom Paceom. Prvome se slomio jarbol, a drugi je imao preširoku i tromu jedrilicu. Bio je to težak udarac za Francuze.
Milenijsko izdanje 2000. godine u Aucklandu u Novom Zelandu, bilo je prekretnica i za America’s Cup, jer u njemu nije bilo Amerikanaca niti kao Defendera niti kao Challenger of Records. Među 11 timova koji su se natjecali u Louis Vuitton Cupu 2000., od čega čak 5 američkih timova. Francuski tim Sens predvodio je skiper Bertrand Pacé koji je u prethodna tri ciklusa bio navigator i taktičar, a financirao je sponzor Bouygues Telecom. Još jednom, došli su do polufinala.
Ni u kineskom timu
Sljedeći kup bio je „kontroverzni“ America’s Cup 2003. kada je u Aucklandu pobijedio švicarski tim Alinghi predvođeni Novozelanđaninom Russellom Couttsom. Francuzi su uspjeli uzeti tek dvije pobjede od 16 regata, čime su se plasirali kao predzadnji od 9 izazivača Louis Vuitton Cupa 2003. godine. Sponzor tima Areva Challenge bio je nuklearni gigant Areva, a jedrilica Le Defi i predvodnički trojac Pierre Mas, Xavier de Lesquen i Luc Gellusseau nisu se pokazali kao uspješna kombinacija.
America’s Cup 2007. održao se u Valenciji, u Španjolskoj, jer Defender (švicarski tim) nema izlaz na more iz vlastite zemlje. Louis Vuitton Cup 2007. ni ovaj puta nije bio uspješan za Francuze. Ovo je ujedno bio i prvi put da se ciklus America’s Cupa održava u Europi od originalne regate održane 1851. godine, oko Isle of Wight, a ujedno i prvi put da se održava izvan zemlje Defendera. Tim Areva Challenge ponovo je nastupio pod zastavom francuske trobojnice predvođeni Stéphaneom i Ortwinom Kandler, te Thierryjem Péponnetom i Sébastienom Colom za kormilom. Iste je godine za Chine Team na kormilu bio Francuz Pierre Mas, a i ostatak posade činili su Francuzi, osim dvojice Kineza, te su imali ugovor o suradnji s timom Le Defi koji se natjecao u prethodnim ciklusima. Ni oni se nisu proslavili.
Bez Francuza
America’s Cup 2010. je bio još jedan potpuno drugačiji America’s Cup. Obilježen je tužbama i nemogućnosti postizanja dogovora između Defendera, kluba Société Nautique de Genève čije je boje branio tim Allinghi, te Challengera, kluba Golden Gate Yacht Club čije je boje branio tim BMW Oracle. Zbog toga nije bilo kvalifikacijskog natjecanja za Challenger of Record, već su jedrila samo ova dva tima. Pobjeda je pripala Amerikancima i tako se kup vratio u SAD nakon 15 godina. BMW Oracle je s modernim katamaranom USA-17 nadmoćno pobijedio zahvaljujući inovativnom „wing-sail“ jedru, kojeg je dizajnirao Francuz Joseph Ozanne.
Idući America’s Cup bio je prvi ciklus u kojem francuski tim nije sudjelovao od prve kampanje 1970. godine. Dva francuska tima podnijela su kandidaturu za Louis Vuitton Cup 2013., ali su se i povukli. Defender je bio Oracle Team USA koji je branio boje Golden Gate Yacht Cluba, a izazivač Emirates Team New Zealand predstavljajući Royal New Zealand Yacht Squadron. Bila je to tijesna borba i američki tim je uspio obraniti kup. Krajem iste godine, Franck Cammas, Michel Desjoyeaux i Olivier de Kersauson oformili su novi francuski tim.
Taj će se tim natjecati u idućem ciklusu pod nazivom Groupama Team France zastupajući Yacht Club de France. Bez uspjeha. Challenger of Record bio je ETNZ koji se uspješno „osvetio“ Amerikancima pobijedivši Defendera, Oracle Team USA sa 7 naspram 1. Time je završila era katamarana, a počela nova era – foilera.
Povratak timova
U prošlom ciklusu 2021., Francuzi se nisu natjecali ni u kvalifikacijama. Challenger of Record bio je talijanski tim Luna Rossa Prada Pirelli, no Defender ETNZ uspješno je obranio kup. Francuski tim K-Challenge koji se početkom ovog tjedna službeno uključio u kampanju za America’s Cup ima zbunjujuću povijest mijenjanja imena. Osnovan je kao K-Challenge, da bi promijenio ime u sponzorsko Areva Challenge, pa zatim promijenio i ime te postao međunarodni francusko-njemački tim ALL4ONE Challenge, te sada ponovo kao K-Challenge.
Nakon 36. America’s Cupa, inače podijeljena mišljenja oko mijenjanja pravila najstarijeg međunarodnog natjecanja koje se održava u kontinuitetu, dodatno su podijeljena i čini se kao da se nalazimo u točki gdje će jedan dio publike (jedriličari starog kova) otpasti, ali brojke popularnosti govore suprotno od gubitka popularnosti kupa. Činjenica je da se zbog iznimno visokih troškova ulaska u natjecanje i troškova razvoja tehnologije mnogi zainteresirani klubovi bili prisiljeni odustati, što su za 37. kup pokušali ublažiti. Čini se da je upalilo, jer su se u ciklus America’s Cupa vratila dva važna tima, koji zastupaju Španjolsku i Francusku, koje ćemo iduće godine gledati u Barceloni uz Talijane, Britance, Amerikance i Novozelanđane.
U videu pokazali kako upravljati novom AC40, klasom foilera za America’s Cup Women i Youth koja postiže brzinu i do 45 čvorova
Emirates Team New Zealand nedavno je porinuo i testirao prvu AC40, novu klasu jedrilice koju su se obvezali nabaviti svi timovi koji će sudjelovati u America’s Cupu krajem 2024. godine. Služit će kao trening jedrilica za sve AC timove, ali i za America’s Cup Women i America’s Cup Youth natjecanja. Već nakon prvog treninga, ETNZ je objavio da su postigli odlične inicijalne rezultate, a jedriličari su izrazili zadovoljstvo upravljivosti i iznenađujuće dobrim performansama. Dizajn klase AC40 inspiriran je pobjedničkom AC75 novozelandskog branitelja Kupa. Drugi primjerak je već na putu iz kineskog brodogradilišta prema Britaniji gdje će ga preuzeti tim Ineos Brittania, potom opremiti, a kroz mjesec dana možemo očekivati da će i zajedriti.
Foiling jedrilice u America’s Cupu ne nalaze na unisono odobravanje obožavatelja America’s Cupa i svih jedriličara. Oni skloniji tradicionalnom dizajnu jedrilica i klasičnom jedrenju u ovom tipu jedrilica uopće ne vide jedrenje, o čemu se neprestano vode burne rasprave. Ipak, veliki broj obožavatelja podržava razvoj ovog tipa jedrilica i tehnologije, te mnogi u tome prepoznaju budućnost ne samo jedrenja, već plovidbe uopće. Većina smrtnika (barem za sad) nema priliku isprobati foiling jedrilice, ponajprije zbog cijene, ali i zbog kompliciranog sustava. Drugi faktor bi se uskoro mogao promijeniti, jer sve više brodogradilišta primjenjuje tehnologiju foilinga i automatskih sustava za kontrolu letenja. U najnovijem videu ETNZ-a možemo vidjeti kako izgleda upravljačka konzola „pilota“ AC40 i koliko je upravljanje ovakvom jedrilicom sada već pojednostavljeno.
Jedrilica klase AC40 zamišljena je za posadu od četiri osobe, po dvije osobe unutar kokpita s lijeve i desne strane jedrilice. U videu možemo vidjeti zanimljiv sustav pomoću kojeg se upravlja jedrima i foilovima. Tako primjerice kormilari osoba koja se nalazi u privjetrini, te kontrolira kut foilova u odnosu na horizont, vertikalu, te visinu letenja, dok jedriličar iza njega kontrolira glavno jedro koje se okreće skupa s jarbolom. Istovremeno, flok kontrolira jedriličar u zavjetrini jer ima bolji pogled na jedro, dok kormilar u zavjetrini prati što se događa s njegove strane i sprema se preuzeti komandu foilova i kormila.
Za razliku od AC75 gdje se pritisak u hidrauličnim sustavima za upravljanje jedrima i foilovima pumpa ručno, te trimanjem, podizanjem i spuštanjem foilova upravlja čovjek, ovdje to radi električna pumpa i automatski pilot uz navođenje pomoću botuna. Takav sustav iskusnijima omogućuje dobru kontrolu nad brodom već u prvoj plovidbi.
Piše: Teo Marević
Foto: Screenshot YT / Emirates Team New Zealand
Tijekom treninga u Barceloni Alinghi Red Bull Racing tim je iznenadilo snažno nevrijeme. Pri povratku u bazu AC75 se prevrnula i oštetila, srećom nitko nije ozlijeđen
Tim švicarskog milijardera Alinghi Red Bull Racing u kolovozu je porinuo svoju novu AC75. Riječ je o modificiranom prvom trupu AC75 kupljenu od Emirates Team New Zealand s kojom su odmah započeli treninge za idući ciklus America’s Cupa. Jučerašnje poslijepodne izašli su na more kada ih je pred Barcelonom zahvatilo iznenadno nevrijeme s jakom kišom. U trenutku nesreće jedra su bila spuštena, a brod su vukli pratećim brodom prema obali, kada se zbog visokih valova i snažnih udara vjetra AC75 prevrnula. Neki članovi posade su zbog udarca izletjeli u more, no srećom nitko nije ozlijeđen i svi su se vratili živi i zdravi u bazu.
Prilikom vuče prema bazi, brod je poskočio u vjetar, okrenuo se i udario u more uslijed čega je oštećen lijevi foil i dio trupa. Iz tima Alinghi Red Bull Racing poručuju kako je njihov BoatZero pretrpio mala oštećenja, ali da će uskoro sve popraviti i brzo vratiti se na morske treninge.
Piše: Teo Marević
Foto: Alinghi Red Bull Racing / Facebook
Samo četiri mjeseca nakon što je najavljena lokacija održavanja 37. America’s Cupa, porinuta je prva AC75-ica kojom Alinghi Red Bull Racing team namjerava čim prije započeti treninge i uzeti kup iz ruku Emirates New Zealand Teama.
Podsjećamo, jedriličarski tim Alinghi u vlasništvu švicarskog milijardera Ernesta Bertarellija dobio je pridjev kontroverzni već samom kvalifikacijom za 32. kup 2007. godine, koji je potom i osvojio.
Prije pola godine najavljeno je njihovo ponovno sudjelovanje nakon nekoliko ciklusa izbivanja iz slavnog natjecanja, ovaj puta pojačani s partnerskim Red Bull Racing timom.
Porinuće je zapravo, ponovno porinuće i prekrštenje imena broda u Alinghi Red Bull Racing uz modifikacije novih vlasnika.
Riječ je o modificiranom bivšem ETNZ-ovom prvom trupu prve generacije AC75, odnosno prvi AC75 ikad napravljen, kojim su branitelji kupa intenzivno vježbali prije 36. ciklusa 2020. i 2021. godine.
Ovim potezom Alinghi Red Bull Racing su pokazali zube i podebljali već visoka očekivanja od švicarskog tima, a i dokazali agilnost tima u vrlo kratkom roku.
Alinghi Red Bull Racing ima i dva nova pojačanja, iskusne jedriličare iz America’s Cupa Dean Barker, kormilar pobjedničkog novozelandskoj tima 2000., te Puerto Sibello, koji je bio dio pobjedničkog tima Luna Rossa Prada Pirelli tijekom Prada Pirelli kupa uoči prošlogodišnjeg America’s Cupa.
Alinghijev skiper Arnaud Psaeofaghis bit će za kormilom tijekom svih treninga dok će se ekipa rotirati kako bi se svi čim bolje upoznali s brodom.
Analiziranje i povećavanje performansi bit će ključni za osvajanje idućeg kupa s obzirom na to da se jedri u već poznatoj klasi koja timovima ostavlja malo prostora za modifikacije.
Objavom fotografija nove klase AC40 pojačala su se negodovanja dijela obožavatelja America’s Cupa. Donosimo pregled sukobljenih komentara i što o temi suvremenog sportskog jedrenja ima za kazati Jimmy Spithill
Prije nekoliko dana, na službenim kanalima društvenih mreža America’s Cupa objavljene su fotografije kokpita nove klase AC40, a mišljenja oko izgleda i tehnologiji su vrlo podijeljena. Riječ je o OneDesign klasi foilera kojom će timovi kupa vježbati prije nego naprave veće i moćne foilere klase AC75 druge generacije, a u AC40 će se jedriti i regate Youth & Women America’s Cup. Ispod objave fotografija nanizali su se komentari, a izgleda da se mišljenje oko America’s Cupa svodi na one koji podržavaju tehnološki napredak i one koji tvrde da ‘to više nema veze s jedrenjem.’
Komentar koji je započeo lavinu bio je „Jedrenje je mrtvo. Ovo je kao kokpit F1.“ Niz negativnih reakcija se nastavio s: „Ovo više nema nikakve veze s jedrenjem. Možete ih (klasu AC40) zamijeniti s bilo kojim motornim sportovima. Ovako ćete izgubiti prave jedriličare! Sav vaš ogromni PR pada u vodu. Bit pravog jedrenja su emocije, osjećaj koji je America’s Cup nekoć provocirao. Danas toga nažalost nema!“ glasi jedan od komentara. Uslijedio je odgovor „otkad je ‘pravo jedrenje’ bilo oko emocija?“, a polariziranim obožavateljima America’s Cupa koji su u komentarima izrazili svoje negodovanje, ali i podršku, pridružila se i službena stranica Golden Globe Race-a s pomirljivim komentarom navodeći kako ‘u jedrenju ima ponešto za svakoga. To je emocija.“
Onda gledajte J Class
Drugi su komentirali kako razumiju negodovanje protivnika nove tehnologije u America’s Cupu, no da se kroz natjecanje razvijaju važna otkrića za sve jedriličare. „Jedrenje znači biti na vodi i kretati se pomoću vjetra. Nitko nikoga ne tjera da se natječe u ovim brodovima! To je kao i razlika između 4×4 pogona i Formule 1. Jedan je za offroad vožnju, a drugi za stazu. No jedan i drugi sport utječu u na drugi.“
Bilo je i ciničnih: „Odi s ostalih 50 obožavatelja pratiti J Class brodove. U međuvremenu ja i milijuni drugih ćemo pratiti uzbudljivost ove regate i SailGP-a.“ Jedan od komentara napisao je „Kladim se da bi bio prilično emocionalan kada biš imao prilike zajedriti na ovako nečemu. Jedriličari koji jedre u ovome su vrhunski sportaši i iznimno sposobni nautičari i nautičarke. Ako su ‘pravi jedriličari’ zainteresirani samo za platnena jedra i palube s tikovinom, onda ovaj sport nema budućnost.“
Onih koji se protive tehnologiji u jedrenju, u komentarima je bilo više, no bez suvislih argumenata. „Nažalost ovaj tip regatnih brodova se u potpunosti oslanja na tehnologiju umjesto na koordinaciju pokreta i osjećaj u kombinaciji sa stečenim znanjem tijekom godina čistog jedrenja, bez oslanjanja na brojke koje govore kako dobiti najbolje performanse. Ljudski faktor je marginaliziran, te je sve svedeno na hidrauliku, koju će pretpostavljam zamijeniti električni motori.“
Braneći novu tehnologiju, jedan komentator mu je odgovori „To je kao da pisac kaže ‘A… ti pišeš s kemijskom olovkom, gdje je tu emocija? Trebao bi koristiti nalivpero kao je ako želiš ispisati pravu emociju.’ Također, malo je vjerojatno da bi moj SUV imao sustav za prikupljanje kinetičke energije (KERS) da ga nisu napravili u F1… Ljudski je razvijati se, inače bi i dalje bili u špiljama.“
Vrhunski sportaši s lepezom vještina
Nabrajati komentare bismo mogli do prekosutra, pa ćemo izvući ulomke što je o toj temi u nedavnom razgovoru za Muscle & Fitness imao za kazati Jimmy Spithill, legenda jedriličarskog sporta koji je 2010. za kormilom tima BMW Oracle Racing osvojio America’s Cup, zatim za tim Emirates Team New Zealand obranio naslov u idućem ciklusu i 2016. izgubio, a u posljednjem ciklusu prošle godine, bio je jedan od dvojice kormilara tima Luna Rossa Prada Pirelli s kojima je osvojio Prada Cup, te izgubio u finalu America’s Cupa prošle godine.
U razgovoru za američki magazin, Spithill, koji se trenutno natječe u SailGP-u kao skiper United States SailGP tima, komentirao je suvremeni jedriličarski sport: „Nerijetko kada ljudi pomisle na jedrenje, zamisle da jedriličar uskoči u kokpit krstaša, natoči gin&tonic i udobno se zavali pod jedrima. Međutim, kada se radi o ozbiljnom sportu, stvari su nevjerojatno drugačije počevši od fizički zahtjevnih standarda, donošenje brzih odluka koje jako brzo mogu prerasti u ozbiljne negativne i skupe posljedice.”
Zbog velikih brzina i nezgoda koje se događaju, jedrenje u ovom trenutku prolazi kroz period kakav su prolazili motorni sportovi, a to je unaprjeđenje sigurnosti sportaša, te traženje maksimalizacije svakog pojedinog djelića broda i ljudske mogućnosti, objašnjava Spithill. „Kada pogledaš individualce u timovima, svatko od njih je vrhunski sportaš s lepezom različitih vještina.“
Dodao je kada je počeo s jedrenjem, nije bilo tehnologije foilova u jedrenju. „Alati i metode koje smo koristili za analizu i ispitivanje bili su primitivni. Sad kada pogledaš te brodove koji mogu ići četiri puta brže od vjetra, te doslovne lete iznad vodene površine… Puno je podataka što je dobro, ali i nekada zna biti previše za pohvatati. Dio umijeća sastoji se od fokusiranja na prava područja kako bi izvukli ključne informacije. Druga velika promjena koja se dogodila u mojoj karijeri je to što se natječeš protiv najboljih u svijetu i sada možeš detaljno vidjeti svačije rezultate, i oni mogu vidjeti tvoje. Svi smo ozvučeni uživo tijekom regate, posvuda su kamere i nema skrivanja. To je nevjerojatno poticajno i međusobno se guramo još jače da podignemo ljestvicu još više. S takvom okolinom ponukan si učiti puno i brzo, na najvišoj razini koju sam ikad vidio do sad.”
U četvrtom dijelu novog serijala Untold, Netflix donosi priču o čuvenom America’s Cupu 1983., kada su Amerikanci izgubili slavni Auld Mug nakon 132 godine dominacije
Prvu Netflixovu seriju Untold objavljenu prošle godine, pratile su odlične recenzije i bila je izvrsno prihvaćena kod publike diljem svijeta. Mini serija dokumentarnih filmova govori o neispričanim detaljima i pozadini poznatih sportskih događaja, te široj javnosti nepoznatim pričama. Sada je najavljen novi serijal Untold Vol 2, s četiri dokumentarna filma, od kojih posljednji Untold: Race of the Century govori o događajima tijekom America’s Cupa 1983. godine, kada su skiper John Bertrand i njegov tim na jedrilici Australia II klase 12-metara prekinuli niz od 132 godine koliko je Auld Mug bio u rukama New York Yacht Cluba.
Iako su u jedriličarskim krugovima događaji oko tog America’s Cupa ispričani nebrojeno puta i ponavljaju se uoči svakog novog ciklusa, šira javnost nije upoznatima s detaljima, niti sa samim događajem, kao ni važnošću ovog najstarijeg međunarodnog natjecanja u kontinuitetu. Netflix kao planetarno popularan medij ima veliku ulogu u definiranju pojma popularno. U to smo se mogli uvjeriti i nedavno, nakon što je pojavljivanjem u SF serijalu Stranger Things pjesma Running Up That Hill, pjevačice Kate Bush ponovo zasjala na top listama 40 godina nakon objavljivanja. Isto je bilo i pojavljivanjem serije o Formuli 1 koju se desetljećima smatralo jednim od najpopularnijih sportova u svijetu a da bi počela gubiti gledanost. Tek je pojavom Netflixove serije Formula 1: Drive to Survive, popularnost tog sporta enormno narasla, te su srušeni brojni medijski i komercijalni rekordi.
Regata stoljeća
Za očekivati je da će nakon prikazivanja dokumentarca Untold: Race of the Century još više porasti interes za America’s Cupom. Podsjećamo da su se nakon završetka posljednjeg ciklusa America’s Cupa prošle godine, pojavila i nagađanja da bi upravo America’s Cup mogao biti novi Netflixov „Drive to Survive,“ čemu idu u prilog i točke dugoočekivanog Protokola za AC37, u kojem između ostalog stoji i privola za snimanje i praćenje svega što se događa unutar timova, te mogućnost naknadnog objavljivanja tog sadržaja.
Datum objave dokumentarca Race of the Century zakazan je za 6. rujna, a režiju potpisuju braća Chapman i Maclain Way, inače izvršni producenti serijala. Chapman Way je prilikom najave serijala izjavio da su sve priče htjeli obraditi i prije nego li je nastala ideja za dokumentarnim serijalom o sportskim događajima, te da priču o America’s Cupu 1983. namjeravaju napraviti već godinama. Koliko je taj događaj bio važan svjedoči i povijesna rečenica tadašnjeg premijera Australije, Boba Hawkea dan nakon pobjede „Svaki šef koji otpusti nekoga zbog toga što se danas nije pojavio na poslu, je propalica.“ U filmu se Hawke u jednom od rijetkih intervjua posljednjih godina, prisjeća tog dana za kojeg kaže da je vjerojatno najveseliji dan u povijesti Australije i dodao da „Svi vole pobijediti Amerikance u nečemu.“
Kontroverzna kobilica
Inače, America’s Cup 1983. bio je poseban i po još pokojoj stavci. Jedna od njih je i kobilica s krilcima pobjedničke jedrilice Australia II, koja je ostala tajna do samog početka regate, a tom se detalju u dizajnu, između ostalog i pripisuje zasluga za pobjedom. Zbog radikalnog dizajna, ljeto uoči America’s Cupa, New York Yacht Club je pokušao pravno osporiti takvu intervenciju, no sud u New Yorku, odlučio je u korist australskog tima.
Međutim, to nije jedina kontroverza koja prati tu kobilicu. Već tada su postojale glasine, a koje su se 26 godina kasnije pokazale točnima, da je dizajn krilate kobilice napravio nizozemski navalni arhitekt Peter van Oossanen i njegov tim nizozemskih inženjera, a ne Australac Ben Lexcen koji je službeno potpisan kao dizajner. Problem je u tome, što su prema Protokolu za America’s Cup 1983. u dizajnu i gradnji brodova mogli sudjelovati samo građani države u kojoj je registriran klub pod kojim brod jedri. Da je taj podatak bio poznat 1983., Australia II bila bi diskvalificirana iz America’s Cupa. U tom su ciklusu predstavljena još neka važna tehnološka rješenja, poput sintetičke opute i buma napravljenih od kevlara. Iste su godine timovi America’s Cupa započeli igru špijunaže, koja je trajala sve do nedavno, kada je dogovoreno da će timovi međusobno dobrovoljno dijeliti sve informacije tijekom razvoja i treninga.
Dvije godine uoči America’s Cupa u Barceloni, ETNZ najavio porinuće prvog trupa klase AC40, foiling jedrilice koja bi trebala postizati preko 44 čv
Objavljene su prve fotografije prvog trupa AC40, klase kojom će juniorske i ženske ekipe jedriti na idućem America’s Cupu. Riječ je o jedrilici baziranoj na pobjedničkom trupu veće AC75 prošlog kupa, a na njoj će timovi i trenirati dok nova generacija AC75 ne bude spremna.
Svi primjerci ove klase grade se u McConaghy brodogradilištu u Kini, prema dizajnu i specifikacijama Emirates Team New Zealand odnosno njihova odjela za tehnologiju i dizajn. Gradnju nadzire dugogodišnji član ETNZ-a, Richard Meacham i projektni menadžer Kiwi Jamie Thompson.
Prvi primjerak ide u ruke ETNZ-a, a u njihovu bazu kreće za dva tjedna. Budući da se gradnja AC40 odvija izvan Novog Zealanda, bilo je puno komentara kako je komercijalizacija America’s Cupa otišla u bespovratnom smjeru. Ipak, iz ETNZ-a poručuju kako su svjesni nezadovoljstva javnosti zbog toga, ali da u domaćim okvirima nisu imali dovoljno radne snage za gradnju ove flote u ovako kratkom roku. Nadalje, AC40 je dizajnirao kompletno novozelandski tim, a brodogradnju vode i nadgledaju također Novozelanđani.
Očekuje se da će ETNZ-ov AC40 biti u moru sredinom kolovoza, a sljedeći primjerak iz buduće flote One Design America’s Cup jedrilica bit će poslan britanskom timu INEOS Britannia. Isporuka drugog trupa očekuje se prije kraja godine, nakon čega će unutar pola godine isporučiti i ostale naručene primjerke. Trup, foilovi, kormila, mehatronika, hidraulika i programirani kontroleri, sve je dizajnirao ETNZ-ov kućni tim, a foilovi i kormila se grade u North Shore tvornici u Aucklandu. Glavno jedro dizajnirali su u suradnji s North Sails, a karakteristično je po tome što neće imati bum, te će ga u stvari tvoriti dvostruki sloj presavijen oko jarbola. Dvodijelni jarbol izradila je tvrtka Southern Spars u Aucklandu.
Prema pravilu dogovorenom Protokolom, svaki tim moći će izgraditi četiri para foiling ruku i flapsova prema vlastitim specifikacijama, te maksimalno deset flok jedara, te četiri glavna jedra. Timovi će također smjeti izraditi samo jedan jarbol u vlastitoj verziji, uz standardni dvodijelni. U unutrašnjosti brodice, smješten je autopilotski uređaj koji kontrolira samo visinu plovila na foilu i može se regulirati prema željenoj točki hidrokrila ispod vodene površine. Međutim, ako timovi žele mijenjati kut nagiba flapsova ili drugačije trimati foilove, tu će operaciju morati napraviti ručno, kao i podizanje odnosno spuštanje foilova tijekom manevara pri većim brzinama.
Prema svemu sudeći, AC40 trebao bi biti jedna od najbržih i tehnološki najnaprednijih jedrilica na svijetu, a budući da iza svega stoje višestruki pobjednici America’s Cupa, nesumnjivo će performanse biti fantastične. Njeni tvorci očekuju da će u uvjetima laganim uvjetima dostizati 26 čvorova pri 46 stupnjeva otklona od smjera vjetra, te 30 čvorova na 138 stupnjeva niz vjetar. Gornja granica vremenskih uvjeta za koje je dizajnirana je 20 čvorova pravog vjetra, pri čemu očekuju da će AC40 dostizati 39 čvorova u kutu od 41 stupanj od smjera vjetra, te 44 čvorova pri kutu od 155 stupnjeva niz vjetar.
Nakon 4 desetljeća međusobnog špijuniranja, timovi su dogovorili dnevno dijeljenje informacija o razvoju
Otkad je 1983. prvi put predstavljena kobilica s krilcima na America’s Cupu, timovi su započeli igru špijuniranja, unajmljivali špijune koji su teleobjektivima pokušavali doznati tajne suprotstavljenih ekipa, kakvi su im planovi s dizajnom i inženjerska rješenja. Tijekom 36. kupa, igra je dosegla svoj vrhunac, a padale su i optužbe za pronevjeru javnog novca i slične tvrdnje kako bi usporili rad konkurentnih timova. Za nadolazeći, 37. ciklus America’s Cupa, timovi su odlučili smanjiti troškove, a s tim ciljem dogovoren je „Joint Recon Programme,“ odnosno usuglašeno je da će svaki tim imati jednog ili dva službena „špijuna“ u svom taboru, koji će imati pravo snimati i dijeli informacije s ostalim timovima.
Odlučeno je da će dvočlani tim, jedan vozač RIB-a i jedan fotograf / video snimatelj pratiti svaki pokret svakog tima tijekom svakog dana jedrenja, prikupljajući izvješća, fotografije, videozapise i intervjue, koje će zatim prenositi na središnji izvor, otkuda će svi timovi moći samostalno pregledavati i obrađivati materijale. Timovi će biti bazirani u Aucklandu, Mallorci, Barceloni, Pensacoli i Cagliari, gdje će biti potrebni kvalificirani lokalni ljudi koji imaju znanja o jedrenju, o AC-u, te na što obratiti pozornost svakodnevno, te biti u mogućnosti snimiti kvalitetan materijal pri brzini od 45 čvorova.
Također posao špijuna zahtjeva znanje o foilovima, jedrima, podigačima, trimanju, pokretima timova, manevrima, mjerenju vremena, brzine vjetra, stanja mora, vremena letenja, vremena provedenog na moru, bilježiti najveće brzine, brzinu polijetanja, odnosno sve aspekte koji su korisni i zanimljivi za dokumentiranje i opservaciju. Ukratko, America’s Cup traži najupućenije ljude iz svijeta jedrenja. U objavi za javnost su poručili da ako netko živi u navedenim lokacijama i može se obvezati biti na raspolaganju tijekom radnih tjedana, vikenda, praznika kako nikada ne bi propustio dan jedrenja, da pošalju svoj CV i reference na recon@americascupmedia.com.
ETNZ je podijelio prve fotografije prvog trupa nove klase foilera America’s Cupa AC40 napravljenog u Kini
Emirates Team New Zealand kao branitelj America’s Cupa uveo je nekoliko novosti koje nas očekuju u idućem ciklusu. Idući America’s Cup će se prvi put nakon Valencije 2007. godine, odvijati izvan države branitelja kupa. Prije tjedan dana, javnosti je predstavljen i video s porinuća i prvog testiranja ETNZ-ovog pratećeg broda pogonjenog na vodik, a sada imamo i prve fotografije prvog trupa novog foilera klase AC40.
Riječ je o brodicama koje će svaki tim imati na raspolaganju za treninge ekipa, ali i za natjecanje America’s Cup Youth kao i prvi puta Women’s America’s Cup. Ove brodice napravljene su prema iskustvu stečenog nakon gradnje prve generacije AC75, te su tehnološki naprednije. Grade se u pogonima brodograditelja McConaghy Boats u Kini, koji su prema izjavama ETNZ-a jedini bili spremni i tehnički dovoljno potkovani u tako kratkom roku proizvesti ove brodice.
Prvi trup ići će branitelju, ETNZ timu, a drugi prvom izazivaču, britanskom timu INEOS Britannia. Drugi trupovi bit će poslani timovima prema redu kako su prijavljivali sudjelovanje u idućem ciklusu. Više timova naručilo je više AC40 brodica, koje će koristiti u više disciplina, paralelno, a služit će im i za uspješnije obavljanje treninga. Budući da je nakon objave novosti u dijelu jedriličarske javnosti prevladalo negodovanje zbog stavljanja žena u kategoriju s mladima, bit će zanimljivo pratiti podatke o jedrenju muških i ženskih timova u AC40, jer će se AC40 klasa koristiti i za preliminarne regate.
Ipak, timovi će imati slobodu modifikacije AC40 namijenjene za testiranje, jer je za gradnju AC75 dozvoljeno samo 2 trupa po timu. Model (pozitiv) za izradu kalupa (negativ) iz kojih se sada izlijeva AC40, nastao je uz pomoć CNC mašine, koja je u plastičnom materijalu modelirala izgled trupa. Zatim je takav trup uglađen i tretiran za proizvodnju negativa. Dizajnom podsjeća na trenutačnog pobjednika klase AC75 Te Rehutai, ali s nešto blažim i manje ekstremnim potezima na trupu, dok krmeni dio više podsjeća na AC75 talijanskog tima Luna Rossa. Prvo jedrenje AC40 najavljeno je za kolovoz.
Grant Dalton napravio je sjajan posao: Barcelona je ispunila sve njegove uvjete, a Kiwiji su kompletirali i nikad jači jedriličarski tim nakon što su nove ugovore potpisali Burling i Tuke
Nakon nekoliko odgoda napokon je odlučeno gdje će se najesen 2024. godine jedriti America’s Cup, a izbor je pao na – Barcelonu, što znači da se nakon 14 godina najveća svjetska regata vraća u Europu. Trakavica oko izbora grada domaćina protegla se na više od pola godine, jer branitelj naslova prvo je najavio da će odluku objaviti u rujnu prošle godine, a zatim se očekivalo da će lokacija biti obznanjena u sklopu donošenja protokola 37. America’s Cupa u studenom.
Treći najavljeni rok za izbor grada domaćina je ispoštovan te je odluka obznanjena 29. ožujka. Izborom Barcelone Kiwiji su tako odlučili prvi put pokušati obraniti najvažniji jedriličarski trofej izvan matične zemlje, što je očekivano izazvalo novi val negodovanja na Novom Zelandu, premda je već neko vrijeme bilo prilično jasno da se naredni America’s Cup neće jedriti u Aucklandu. Novozelandska Vlada ponudila je naime ETNZ-u 62 milijuna eura, no Grant Dalton to je odbio i okrenuo se drugim opcijama te na kraju prihvatio ponudu Barcelone od 70 milijuna eura. (…) Više pročitajte u 265. broju Mora.
Branitelj America’s Cupa ispunio obećanje i napravio foiling katamaran na vodik, brzu brodicu koju će koristiti kao prateći brod tijekom idućeg ciklusa natjecanja
Chase Zero je porinut tijekom prošlog vikenda, a jučer i prekjučer su obavili prve testne vožnje u niskom levitiranju. Objavljen je i video u kojem vidimo kako ovaj u suštini elektro foiler katamaran levitira nisko iznad vode velikom brzinom i pritom ostavlja minimalni trag valova na vodi. Sada su u fazi intenzivnog testiranja i provođenja istraživanja ponašanja na vodi, te najzanimljivijeg dijela ove brze brodice, sustava vodika i gorivih ćelija. Nakon toga kreću u „full flight mode“ pa bi se brodica trebala izdići puno više iznad vode, te biti sposobna ne dodirivati valove u visini jednog metra za nesmetanu jurnjavu za AC75.
Razlika između jedrilice foilera AC75 koju smo gledali u prošlom America’s Cupu i ovoj tehnologiji foilinga, što hidrokrilima na Chase Zero upravlja kompjuter, slično kao što je već komercijalno primijenila Candela na njihovom prvom modelu, C-7. To je ujedno i jedan od ciljeva novozeladnskog tima i drugih timova America’s Cupa, razvoj tehnologije koja će se u budućnosti primjenjivati na komercijalnim brodovima, te na taj način unaprijediti iskustvo jedrenja ali i plovidbe na motor, u ovom slučaju bez emisije štetnih plinova i buke motora.
Menadžer projekta, Geoff Senior, kazao je da su inače vrlo konzervativni oko rokova za puštanje novih sustava u rad, no nakon prvih testova potvrdio je da je sve prošlo u najboljem redu, te da imaju jedan ili dva manja „gremlina“ za riješiti što je i bilo za očekivati, ali da su istovremeno i sami iznenađeni da su ovako brzo uspjeli postaviti ga na foilove. Događaj se zbio na istom mjestu gdje je ETNZ prvi put predstavio foiling u svijetu America’s Cupa na njihovom AC72 katamaranu, što je promijenilo smjer razvoja jedrenja u svijetu. Sada, nešto manje od 10 godina kasnije, tim je predstavio nešto što bi trebalo slično napraviti i u svijetu motornih brodica.
„Da biste vozili 50 čvorova na vodi, to zahtjeva puno snage, tako da je foiling bio očit izvor za nas da reduciramo otpor i tako povećamo domet na otprilike 180 km jednim punjenjem vodika, koji je stlačen u 4 spremnika, po 2 u svakom trupu,“ kazao je koordinator dizajna, Dan Bernasconi. Vodik dobiven zelenom energijom sprema se u spremnike pod maksimalnim pritiskom od 350 bara. Spremnici su napravljeni od plastične obloge ojačane karbonskim vlaknima i svaka boca je sposobna nositi 8 kg goriva, ukupno 32 kg.
Chase Zero tehnički podaci
Dužina 10 m
Širina 4,5 m
Gaz 2,2 m
Foilovi: π-foil i T-kormilo
Istisnina: 4800 kg
Gorive ćelije: 2 x Toyota 80 kW
Elektromotori: 2 x 220 kW
Baterije: 2 x 42 kWh
Spremnici: 4 x 8kg Vodik 350 bar
Krstareća brzina: 30 čv
Domet: 180km
Najveća brzina: 50kts
