ac3
MORENatjecanja

America’s Cup: Trijumf Kiwija

Emirates Team New Zealand uspješno je obranio 36. America’s Cup, čime je postao najuspješniji tim u 170-godišnjoj povijesti najznačajnije svjetske regate

Kiwijima je ovo četvrta pobjeda na America’s Cupu, nakon što su Staru kantu već osvojili 1994., 2000. i 2017. godine. Finalni okršaj protiv Luna Rosse nije tekao glatko, kako su mnogi očekivali, jer ETNZ je u regatu ušao sa statusom izrazitog favorita, a nakon prva tri dana regatavanja rezultat je bio 3 : 3. Ipak, u drugom dijelu America’s Cupa Novozelanđani su ubacili u višu brzinu, priviknuli se na Match Race protiv stvarnog protivnika, umjesto simulatora i pratećeg broda, a promijenio se i vjetar te su seriju završili s četiri uzastopne pobjede i u konačnici slavili rezultatom 7 : 3.

ac1

Nakon sjajne izvedbe protiv britanskog sindikata u finalu Prada Cupa i pomalo iznenađujuće pobjede uvjerljivim rezultatom 7 : 1, Luna Rossa Prada Pirelli tim odlično je otvorio i America’s Cup. U prvih šest dvoboja ETNZ i Luna Rossa bili su potpuno izjednačeni — tim koji je bolje startao, pobijedio bi u plovu. Taj prvi tjedan America’s Cupa bio je, usprkos atraktivnosti letećih 75-ica i dotad neviđenim brzinama, pogotovo pri jedrenju u vjetar, pomalo dosadan, jer nije bilo klasičnih duela na regatnom polju, nismo vidjeli ni jednu izmjenu u vodstvu, nije bilo pogrešaka, niti ikakve dramatike.

Tim koji je prvi bio na startu, bio je prvi i na cilju. I tako šest puta. No nakon toga, u sedmoj regati u ponedjeljak, vjetar je bio znatno promjenjivijeg smjera, a time se promijenila i dinamika na regatnom polju. Jimmy Spithill i Francesco Bruni sjajno su startali u obje regate, ali u oba slučaja Team New Zealand kasnije ih je pretekao i uknjižio dvije značajne pobjede za rezultat 5 : 3. U drugom dvoboju toga dana ETNZ je pao s foilova nakon što je ušao u prljavi vjetar iza Luna Rosse i dugo se mučio prije negoli je uspio ponovno poletjeti.

No malo iza njih, nakon što je upala u rupu s vjetrom, bez uzgona je ostala i Luna Rossa kojoj je za povratak u leteći režim trebalo znatno više vremena pa su Kiwiji u tome dvoboju pobijedili s više od četiri minute prednosti. Dan kasnije New Zealand je na svoj konto pridodao još jednu pobjedu, u vjerojatno najuzbudljivijem dvoboju ovogodišnjeg America’s Cupa. Napeto je bilo tijekom cijelog tog Match Racea, dva tima od početka do kraja bila su potpuno izjednačena te su se izmijenila u vodstvu čak šest puta.

Talijani su veći dio dvoboja bili vodeći, ali nesmiljeni pritisak Kiwija odrazio se na koncentraciju Francesca Brunija koji je u presudnom trenutku zakasnio primijetiti promjenu smjera vjetra i prepustio ETNZ-u favoriziranu desnu stranu regatnog polja. Pete Burling sjajno je iskoristio tu priliku, zadnji put pretekao Talijane i doveo svoj tim do šeste pobjede, korak do trijumfa. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

ac2

inter1
IntervjuMORE

Intervju Max Sirena

Zašto su Talijani izgubili i koliko su bili blizu osvajanja najstarijeg sportskog trofeja

Da se nije dogodila pandemija COVID-19, ovaj bismo razgovor vodili u Aucklandu. Sve je već bilo organizirano da se ponovo, nakon 2000. i 2003. godine, otputim tamo i iz prve ruke pokušam prenijeti barem dio onog ugođaja koji samo boraveći down under možete doživjeti. Ovako, ostali su nam nikad bolji prijenosi uživo i Zoom koji mi je omogućio susret s Maxom Sirenom, direktorom i glavnim skiperom talijanskog Luna Rossa Prada Pirelli tima kojeg sam prvi put susreo baš u Aucklandu prije dvadeset i jednu godinu dok je jedrio i bio bowman na Luna Rossi.

inter2

Ostao je u toj ulozi još dvije kampanje, pa se 2010. godine pridružio Oracle Racingu gdje se brinuo za konstrukciju jarbola i glavnog jedra na pobjedničkom trimaranu u onom kupu u kojem su nastupili samo branitelj i izazivač. Timu Luna Rosse vraća se odmah potom i s njima jedri u San Franciscu 2013. u ulozi skipera. Kad Patrizio Bertelli, vlasnik tima, odlučuje zbog neslaganja s pravilima klase koje izazivačima u posljednji čas mijenja Larry Ellison odustati od kampanje za AC 2017. na Bahamima, Max se priključuje Novozelanđanima i kao važna karika njihovog menadžmenta tima osvaja kup.

Toliko iskustvo bilo je presudno da ga povratnik Bertelli odabere za šefa tima kojim se na velika vrata vratio u America’s Cup, riješen da ga prije ili kasnije osvoji za Italiju. A i mi za razgovor kojim smo pokušali zaviriti iza zavjesa ovog spektakla i u dušu nekoga komu je Auld Mug bila uistinu nadohvat ruke pa izmakla.

Kako ste?

Pa dobro, hajde. Teško je još uvijek.

 Ali bili ste dobri…

Da, samo kad stignete u finale, onda želite i pobijediti. Ali to je sport, sport je takav.

Nesumnjivo, finale je ogroman uspjeh. Jeste li zadovoljniji onime gdje ste stigli ili razočaraniji propuštenim?

Da biste mogli sudjelovati u America’s Cupu, prvo morate osvojiti Prada Cup što nije bilo tako jednostavno. Istina je da Luna Rossa priprema uvijek super natjecateljske programe i cilja uvijek na vrh, ali ne smijemo zaboraviti da je ovaj tim izgrađen od nule kada smo ga opet pokrenuli. Nakon što smo se povukli, tim se raspao 2015. godine, a ja sam otišao kod Novozelanđana, tako da je to bio novi početak. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

inter3

clubswan36_ap19_0071
MORETestovi

Jedrili smo ClubSwanom 36

Jedrili smo po svemu izuzetnom jedrilicom iz flote ACI-ja u kojem s njom imaju velike planove

Za nekoga tko voli jedriti, uređivati naš magazin uistinu je privilegij. Tako svake godine imam priliku zajedriti s barem desetak a često i više različitih jedrilica ili katamarana, u pravilu najnovije produkcije. Mogao sam tako iz prve ruke pratiti kako se razvijaju, koji su dizajnerski i tržišni trendovi i zaploviti jedrilicama na koje bih teško mogao zakoračiti.

clubswan36_ap19_0092

Jedna od takvih, po svemu posebnih je i ClubSwan 36, najmanji izdanak Nautor’s Swana, jednog od najčuvenijih svjetskih brodogradilišta. Dio je flote ACI-ja, našeg lanca marina. Oznaka Club znači da pripada grupi one design performance Swanovih jedrilica u koje spada još ClubSwan 50, možda i najatraktivnija klasa ovog tipa. U gradnji su i prvi primjerci ClubSwana 80, a brodogradilište priprema i ClubSwan 125 nadajući se da će i te velike jahte moći realizirati kao one design klasu.

Za vlasnike ovih jedrilica Nautor’s Swan organizira Swan Cup, regatni projekt najviše razine namijenjen vrhunskim jedriličarima i imućnim vlasnicima kako bi im omogućio regatavanje na potpuno istim brodovima i čim više osnažio sportsku stranu svog branda. Swan Cup uspostavljen je još 1980. godine, a njegov vrhunac je Rolex Swan Cup, regata koja se svake druge godine održava ispred Porto Cerva na Sardiniji.

Naravno, jedna regata, ma koliko poznata bila, teško bi zadovoljila strasti vlasnika Swanova pa se za one design klase organizira niz regata nazvan Nations league u vodama ispred Toskane, Sardinije i Palma de Mallorce. Opet je riječ ne samo o vrhunski organiziranim regatama nego i o društvenim događanjima koja okupljaju bogate vlasnike brodova i timova te imaju svoj važan poslovni i promotivni sadržaj.

Kako bi čim više povećali broj timova i pružili im mogućnost jedrenja na čim modernijim brodovima, u Swanu su se prije više godina odlučili uspostaviti klasu ClubSwan 36 na čijem sam se jednom od prvih primjeraka našao. (…) Više pročitajte u 259. broju Mora.

clubswan36_ap19_0082

17/03/21 - Auckland (NZL)
36th America’s Cup presented by Prada
America’s Cup Match - Race Day 7
Emirates Team New Zealand, G.H. Mumm Champagne
Novosti

America’s Cup ostaje Novozelanđanima

Veliko slavlje nakon sedme pobjede. Priznanja Talijanima koji su bili dostojan suparnik.

Rezultat od 7:3 ne govori sve. Promatrajući ga sa strane moglo bi se pomisliti da su Novozelanđani prošetali kroz regate America’s Cupa ali one su bile sve samo ne to. Uključujući i ovu posljednju koja se odigrala u ranim jutarnjim satima po našem vremenu.

Bila je to od početka do kraja herojska borba u kojoj su odlučivale nijanse i u kojoj su Talijani predvođeni Jimmyjem Spithillom i Francescom Brunijem koji su se izmjenjivali na kormilu bili ravnopravan protivnik često zagorčavajući život Pereru Burlingu i njegovoj ekipi, čak i u predstartnim manevrima u kojima su Kiwiji inače vrhunski majstori. Ipak, nekoliko pravih odluka u pravom trenutku, manje grešaka i hladnija glava u kritičnim trenucima osigurali su im na kraju komfornu pobjedu.

U desetoj, pokazalo se i posljednjoj regati 36. America’s Cupa uz pratnju ogromnog broja brodova koji su se okupili oko regatnog polja, Emirates Team New Zealand pokazao je od starta sve svoje najbolje karakteristike i na kraju prošao ciljem 46 sekundi ispred protivnika.

Taktičko nadmudrivanje

Domaćinima je nedostajala još samo jedna pobjeda, a dodatnu napetost prije starta stvarao je vjetar koji se nije mogao odlučiti iz kojeg smjera će puhati, pa je start odgođen 30 minuta od planiranog. Deseta regata startala je u 16:30 prema lokalnom vremenu u Aucklandu s vjetrom brzine 10 čvorova. Jedrilo se na naj sjevernijem regatnom polju, A.

U komunikaciji tima Luna Rossa prije starta mogli smo čuti kako kormilar Jimmy Spithill govori da bi htio desnu stranu regatnog polja, a isto su htjeli i Novozelanđani. Luna Rossa u start je ušla točno na vrijeme, dok je ETNZ mrvicu zakasnio, no tada je počela taktička borba u kojoj je Luna Rossa izvukla deblji kraj.

Budući da je na desnoj strani regatnog polja bilo malo više vjetra, oboje su htjeli ostati na toj strani, no ETNZ je ranije virao prema sredini i prije se vratio na desnu stranu, a time ulovio bolji kut i jedno viranje manje od Luna Rosse, te prešao u vodstvo.
Kako je pravac vjetra varirao, bilo je važno uloviti ritam s vjetrom.

Na prvim vratima, ETNZ je vodio 7 sekundi i okrenuo s desne strane, dok su se Talijani bili prisiljeni okrenuti na lijevoj strani. Ovdje je bio odlučujući trenutak jer su Kiwiji trebali srezati mogućnost da Luna Rossa dobije prednosti u plovu niz vjetar. Zamijenili su strane, a Novozelanđani su jednostvno bili brži s 41 čvorom naspram Talijana s 39 čvorova brzine.

U jedrenju prema drugim vratima Luna Rossa je kasnila 9 sekundi odnosno Kiwiji su ostvarili oko 300 metara prednosti, da bi pred vratima virali na lijevu bovu i povećali prednost na 27 sekundi. U četvrtom plovu Talijani su ponovo birali suprotnu stranu od Novozelanđana u potrazi za većom brzinom. No više nije bilo lako nadoknaditi izgubljeno. Kiwiji su konstantno držali malo veću brzinu i povećavali prednost.

U 1,85 nautičkih milja dugoj regatnoj ruti, ETNZ je nakon prvog okretanja držao prednost, da bi u zadnjem plovu povećao prednost od preko 500 metara. Talijani su u zadnjoj orci uspjeli malo popraviti izgubljeno, ali daleko od željenog vremena, pa je s 46 sekundi prednosti ETNZ pobijedio regatu i uzeo u ruke najstariji međunarodni trofej na svijetu.

AC Village puca po šavovima

A onda je uslijedilo slavlje koje ne može niti zamisliti nitko tko nije bio u Aucklandu. Ionako prepun America’s Cup Village pucao je po šavovima kad se sve živo uputilo pozdraviti pobjednike koji su se trijumfalno vraćali u pratnji tisuću i pol jahti, a tko zna koliko još brodova ih je isplovilo dočekati.

Kad se čitav tim koji broji više od stotinu ljudi uspeo na pozornicu i kad je Peter Burling podigao Auld Mug oduševljenju nije bilo kraja. Tim Novog Zelanda je jedina ekipa u povijesti ovog najstarijeg sportskog natjecanja na svijetu dva puta osvojila i dva puta obranila trofej. Posve zasluženo.

I dok se Novozelanđani spremaju za dugu noć slavlja u kojoj će se ispiti hektolitri piva, a i koja boca vina, izvršni direktor njihovog tima, Hayden Porter potvrdio je da je pobjednik već primio izazov za slijedeći Kup. Nije otkrio o komu se radi jer još treba utvrditi niz detalja ali sve insajderske informacije idu ka tomu da je riječ o Ineos Teamu UK Sir Ben Ansliea. Doviđenja u Novom Zelandu!

Novosti

Posljednji predah pred ciljem

Luna Rossa i ETNZ uživaju u posljednjem danu predaha do kraja America’s Cupa. Nakon jučerašnje prve regate, od sutra se jedri svaki dan.

Nakon prvog dana i dvije odjedrene regate između izazivačkog tima Luna Rossa i branitelja Emirates Team New Zealand skiperi oba tima dali su svoje viđenje aktualnog natjecanja America’s Cupa. Skiper novozelandskog tima, Peter Burling je izrazio zadovoljstvo što su obje AC75 pokazale da su jednako konkurentne, ali i da rezultati prve dvije štapne regate reflektiraju tek uvjete jednog dana jedrenja.

Izjave oba skipera uoči početka regate sada su se potvrdile kao točne. U uvjetima od 10 do 12 čvorova, obje AC75 se nalaze na granici uvjeta koji odgovaraju talijanskom i novozelandskom timu. Talijani su prije regate, otvoreno izjavili kako se osjećaju opuštenije kada su uvjeti vjetra slabiji, a Novozelanđani pak u uvjetima snažnijeg vjetra.

Stoga i ne bi trebao čuditi izjednačen rezultat jučerašnjeg jedrenja kada su uvjeti bili negdje na granici između idealnih uvjeta oba tima. Također, sada vidimo kako su timovi vješto istrenirali okretanje u oštrim kutevima, bez gubitka visine, padanja s foilova i drugih poteškoća koje su se javljale u predbožićnim revijalnim regatama, kao i tijekom Prada Cupa.

Zbog izbrušenih vještina lebdenja, najveći faktor u pobjedi sada igra brzina vjetra i tko će se naći na gornjoj poziciji u startu, a tko u zavjetrini. Misija skipera je stići na startnu liniju u idealno vrijeme i ostaviti suprotni tim u zavjetrini ili ga prisiliti na rano viranje nakon prolaska startne linije.

Ovo je zadnji dan odmora za jedriličarske timove do kraja America’s Cupa. Isto vrijedi i za ostatak kopnenih članova tima, pred kojima je izazov održavanja stopostotnog funkcioniranja ovog kompleksnog letećeg stroja bez dana pauze. Često se AC75 uspoređuje s Formulom 1, no zaboravljamo kako se Formula ne vozi svakodnevno bez prestanka tjedan dana.

Nadalje, fizička sprema jedriličara je neupitno izuzetna, no svaka regata iscrpljuje osjetno više od uobičajenih intenzivnih treninga, te će do kraja kupa dobar dio rezultata ovisiti o fizičkim mogućnostima članova na grinderima. Podsjetimo, tijekom prošla dva America’s Cupa hidraulični pritisak stvarali su nogama pomoću grindera nalik biciklu, dok je u AC75 vraćen mehanizam ručnog okretanja poluge.

Vrlo naporan posao radi se neprekidno tijekom jedrenja, jer se hidraulika koristi za konstantno trimanje jedara i upravljanje foilovima. Računamo li vrijeme trajanja dvije regate, nekoliko minuta prije starta i nešto blaži tempo između dviju regata, grinderi dnevno provedu oko 45 minuta pod jakim pritiskom te još oko sat vremena u laganijem tempu okretanja.

Takvi napori redovito izazivaju ozljede i bolove, a sve to utječe na performans tima. Razlike u brodovima su vrlo male, a high tech mehanizmi, ne mogu se popraviti u kratkom vremenu, a sve na AC75 funkcionira pod maksimalnim pritiskom, te su šanse da se nešto pokvari velike.

Njihove jurilice postižu brzinu od 50 čvorova pri brzini vjetra od oko 12 do 14 čvorova, što je donedavno bilo nezamislivo. K tome, lebdenje na foilovima je omogućuje kompjuter. Kombinirajući tu brzinu, visinu, more i činjenicu da ovise o kompjuteru, britanski grinder David “Freddie” Carr je komentirao kako je osjećaj najsličniji pilotima u avionu na 10 tisuća m visine. Sada više nema vremena za promjene, te je sve na jedriličarima.

Piše: Teo Marević
Foto: America’s Cup