Rukovac

Uplovismo u portić, bolje reći morski rukavac gdje Sunčeve zrake poniru u more, pretvaraju se u zelenu svjetlost s kojom se valovi igraju u bezbroj zrcaljenja stvarajući mistično ozračje…

rukovac1

Vedro, sunčano i tek malo namreškano more činilo je vožnju brzim gumenjakom poprilično udobnom, ali uz ovu brzinu nedostajalo je topline. Iako je već druga polovica svibnja, u ovakvim uvjetima, dobro nam je došao dugi rukav zimske vjetrovke pa i vunena kapa na glavi. Uz sunčane naočale na nosu činili smo se pomalo čudni oklopnjaci koji su ne obazirući se jurili prema pučini, prema kulfu! S problemom smo se susreli na početku plovidbe. Inina pumpa u Trogiru je bila zatvorena, ali zato obližnja privatna u Segetu Donjem dakako radi. S punim rezervoarom projurismo krajnjim sjeverozapadnim područjem Splitskog kanala, pa zatim kroz Šoltanski kanal zaplovismo prostranim Viškim kanalom. Kako nam se Vis sve više približavao tako je prvo jugozapadnjak pa zatim sjeverozapadnjak sve više jačao. Projurismo mimo veličanstvene Stončice i u stvari tada izađosmo izvan svih kanala i dotakosmo rub pučine! Mudro smo se držali unutarnje strane Grebena pa uz Veli i Mali Paržan i prelijepe Veli i Mali Budihovac.

rukovac2

Nismo mogli odoljeti, a ne iz bližega zagledati „lagunu“ koju tvore ova dva otočića tim prije što je na žalu bilo mnoštvo posjetitelja, istina ne baš u ljetnim krpicama, ali bilo je i kupača i onih koji su zavrnuli nogavice pa namakali noge, a najviše onih koji nisu skidali tople, duge rukave! Iz borove šume na južnom rtu Velog Budihovca izvirivali su krovovi čudne konstrukcije nama nepoznatih namjena. Doista čudno! Kasnije smo saznali da je riječ o nekakvim šatorima koje za svoje goste postavlja Andro Slavić, jedan od najstarijih viških ugostitelja koji unazad par godina vrlo uspješno radi na tom otočiću. Ostavismo Budihovac i Andru njegovim gostima što ih dovoze veliki gumenjaci sa svih strana i krenusmo prema obližnjem Ravniku. Ovaj dio otoka Visa obiluje prirodnim atrakcijama, ali ne baš opće poznatim, a ovisno o vremenskim prilikama ne baš uvijek i dostupnim. I dobro je da je tako! Jedna od tih atrakcija svakako je i Zelena spilja na otočiću Ravniku. Spilja je nevelika, ali sa svoja dva velika otvora i velikom prostranom „prostorijom“ u koju može zaći i veći ribarski brod svakako je privlačna nautičarima koji ovim područjem plove. Dodatnu privlačnost izaziva igra svjetlosti unutar nje. Naime na stropu je mali otvor kroz koji se probijanju Sunčeve zrake ostavljajući svijetli trag kroz zamračenu spilju, a tamo gdje poniru u more pretvaraju se u zelenu svjetlost s kojom se valovi igraju u bezbroj zrcaljenja dajući spilji mistično ozračje. Mističnu kulisu zvučno napetom podržavaju neprekidni ptičji krikovi. Da je more u spilji dublje, od Sunčeve bijele svjetlosti ostala bi plava boja kao i u poznatijoj biševskoj Modroj spilji. Odavde smo se zaputili prema našem željenom odredištu.

rukovac3