Eeej stari morski vuče, ovdje Alan, ima ovdje jedna ideja o glumačkoj regati pa sam se sjetio tebe, znam da ti to skrivaš, ali jedriličari znaju za tu tvoju tajnu ljubav…
Ma, čuj Alane, znaš mene kad je jedro u pitanju ali… bolnica, frke, moram se savjetovati s dr. Borovečkim. A već znam sebe. Padale sjekire s neba idem tamo gdje vjetar svira po jedru i konopima, makar mi to bio zadnji čin u životu, ali… Nije fer prema mojim najmilijima i…
Kuc kuc kuc doktore, takva i takva stvar, prva glumačka regata, a bez mene. Da? Ne?
Da. Odgovori doktor. Jeeeeeeeeeee. Halo Alane, doktor je rekao da.
Ali, kreću tiha noćna pitanja u liku bake Marte: “A oš ti to moć srećo babina?”
Ma idem makar konope vezo na noge, a timun držo zubima. More me je naučilo:
bit će samo onako kako može biti. Ima vjetra ima jedrenja. Nema vjetra nema jedrenja.
Smirio sam se i vratio u trenutak takav kakav je, ali točno takav kakav je, ma kakav god on bio. A to sam naučio i od jedrenja i od glume.
Zato se zahvaljujem glumačkom pozivu i pozivu na Glumačku regatu. Zahvaljujem se organizaciji, skiperima i ljudima koji su dali novac i svoje vrijeme. Zahvaljujem se kolegicama i kolegama koji su sudjelovali. Vratili ste mi krv u žile, ljepotu i osjećaj živoga života. Hvala vam!
