Ošljak

Ošljak je otočić uz koji mnogi plove, ali se tek rijetki vežu i na njega iskorače. Učinili smo to i otkrili mir i ljepotu našeg najmanjeg naseljenog otoka i upoznali desetak Valčića, njegovih stanovnika.

DSC_5789

Kako i priliči, do Ošljaka treba trajektom, ali vožnja ima neke male zanimljivosti koje je dobro znati unaprijed. Kreće se iz velebne zadarske luke Gaženice. Nemate vremena za bacanje stoga požurite za šank po kavu želite li uživati u jutarnjoj okrijepi na brodu. Srećom za šankom rade dvije spretne, uigrane, a i zgodne zaposlenice pa brzo srede gužvu pred sobom. Pristajanje, ako se to tako može nazvati, možda bolje doticanje trajekta na Ošljak traje iznimno kratko. Može se usporediti s dolijetanjem pčele na cvijet, a da je Ošljak veliki cvijet i sami smo se poslije uvjerili. Morate biti spremni na rampi i kad se spusti, tko je izašao, izašao, tko je ušao, ušao! Gotovo! Trajekt se ne vezuje već se drži na motorima. Pravo pristajanje je u niti milju udaljenom Preku. I u povratku je postupak jednak! Od putnika koji su izašli na Ošljak uz nas trojicu bio je još jedan par i to je sve. A sad lijevo ili desno? Krenuli smo desno! Otočić još spava ili nam se bar tako čini. Nismo htjeli remetiti mir. Krenuli smo puteljkom „zamotanim“ u gusto zelenilo. S jedne strane nam je more, a s druge se nižu vrtovi pred kućama. Većina vrtova je okopana, prepuna cvijeća, stabala raznih voćaka, ukrasnog grmlja, raznog povrća i vinove loze. U tišini zagledavamo u svaki vrt i ushićeno se divimo svakoj rascvaloj boji. Prolazimo mimo jedinog restorana na otoku, ali sve je još zatvoreno. Vratit ćemo se opet na ovo mjesto! Kuće i vrtovi uskoro prestaju, a puteljak je sada „zaogrnut“ makijom, borovima i maslinama. Istina, masline i nisu sve uređene, ali ukazuju na nekadašnje stanje na otoku.

DSC06880

DSC07013