Porti

Prvi dan jeseni proveli smo na Vrgadi, otočiću udaljenom svega dvije milje od kopna, a kojem unatoč tome insularnog ugođaja ne manjka

Na ubavom otoku zadarskog arhipelaga nema više vinograda niti pomoraca. Umjesto njih stigli su nautičari i turisti, usidrene su bove, otvorene su gostionice, čak se i odojak na ražnju vrti

Uplovismo u portić, bolje reći morski rukavac gdje Sunčeve zrake poniru u more, pretvaraju se u zelenu svjetlost s kojom se valovi igraju u bezbroj zrcaljenja stvarajući mistično ozračje…

Ljepotom neodoljivo privlači, ali u portić tuče pulentada pa uvijek treba biti na oprezu i pratiti prognozu vremena. Ovdje ćete jedan do drugoga vidjeti ovce, boškarine, fazane, zečeve, konje, fajferice, kokoši…

Kako je koji mandrač postajao tijesan tako se riva nadograđivala i stvarao novi mandrač sve dok nije formiran portić. Zlatni odsjaj zalazećeg Sunca, ma gdje je ta iskonska ljepota?

Oduvijek su bili orijentirani prema moru i bavili se većinom ribarstvom, a danas se u sve pore uvukao turizam. Nemaju klasični trg, pjacu za koji bi mogli reći da je centar mjesta. Poznati su po izvrsnim restoranima

S dva vodiča na dvije strane Supetarske drage otkrismo svijet mela, pjeskara, moreplovaca i prvotnih trabakula za turističke đite