More magazin već je dvadeset četiri godine vodeća revija u Hrvatskoj kad je o plovidbi i plovilima riječ. Autori tekstova i fotografija žive i razumiju more.
Ime mjesta izvodi se od keltske riječi bet u značenju usta, što se vezuje s izgledom luke, no vjerojatno potječe od starohrvatske riječi betina u značenju voda ponornica. Prvo ćemo do Marinke Fržop! Rezolutno i tonom koji ne trpi prigovora Braslav je usmjerio ovu “ekspediciju“ prema portiću koji su proslavili kalafati i njihovi drveni brodovi. […]
U ovaj portić ne zalaze više brodovi ni katamarani, tu se uplovljava preko, a ne ispod mosta! Kao i nekada, i danas su pred konobom mirisni oleandri i to u punome cvatu. Prema neslužbenom prebrojavanju, četrdeset i troje djece živi u Zadru, a njihovi roditelji u ovome mjestu! Ma da mi je znati tko se koga riješio
Žale se da imaju ambulantu, ali ne i doktora, da imaju i crkvu ali ne i popa. Škola, koja je bila gore u starom dijelu mjesta, ugašena je već odavno. A turizam je još 1936. ovdje pokrenula kraljevska glava, i još uvijek se čuvaju bičerini iz kojih je pio!
Mjesto gdje se dogodila hrvatska “igra prijestolja“ s jedne strane čuva jadranska pučina, a s druge snagu i hrabrost daje Babić
Cijeli je portić, onaj na slanom moru, “razlomljen“ na komadiće, dok je onaj drugi na “slatkom moru“ sveden na ribarsku lučicu i mnoštvo ptica.
Zlarin i koralji vezani su stoljećima, a svaki se komad pomno bira, brusi i ugrađuje u zlato, srebro ili niže u bogate niske a Zlarinke su preferirale koralj optočen žutim zlatom
U prostranoj hali pred nama se ukazao, u eleganciji linije, u plemenitosti drva, u sad narušenoj, ali i te kako naslućenoj ljepoti loger Nerezinac!
Porat s himnom, stilskim vježbama i akvarelom brigu brine kako napuniti školu. Maslinarstvo, ribarstvo turizam i ugostiteljstvo neće biti dovoljno
Na razmeđi između ribara koji nestaju i odhode i nautičara koje će još čekati Klenovari grade luku koje se ne bi posramili ni mnogi razvikani porti
Prvi dan jeseni proveli smo na Vrgadi, otočiću udaljenom svega dvije milje od kopna, a kojem unatoč tome insularnog ugođaja ne manjka
Na ubavom otoku zadarskog arhipelaga nema više vinograda niti pomoraca. Umjesto njih stigli su nautičari i turisti, usidrene su bove, otvorene su gostionice, čak se i odojak na ražnju vrti
Uplovismo u portić, bolje reći morski rukavac gdje Sunčeve zrake poniru u more, pretvaraju se u zelenu svjetlost s kojom se valovi igraju u bezbroj zrcaljenja stvarajući mistično ozračje…
Ljepotom neodoljivo privlači, ali u portić tuče pulentada pa uvijek treba biti na oprezu i pratiti prognozu vremena. Ovdje ćete jedan do drugoga vidjeti ovce, boškarine, fazane, zečeve, konje, fajferice, kokoši…
Kako je koji mandrač postajao tijesan tako se riva nadograđivala i stvarao novi mandrač sve dok nije formiran portić. Zlatni odsjaj zalazećeg Sunca, ma gdje je ta iskonska ljepota?
Oduvijek su bili orijentirani prema moru i bavili se većinom ribarstvom, a danas se u sve pore uvukao turizam. Nemaju klasični trg, pjacu za koji bi mogli reći da je centar mjesta. Poznati su po izvrsnim restoranima
S dva vodiča na dvije strane Supetarske drage otkrismo svijet mela, pjeskara, moreplovaca i prvotnih trabakula za turističke đite
