Pjesma košnice
“Poslije mene, kad više ničega ne bude, moja će dica iz Beča bukirat našu kuću za cilo lito, kao atrakciju u kojoj se nekad živilo”
Kamara opskura
Gire naše svagdašnje
‘A onda je kod njih gore nego kod nas, zaključujemo u nevjerici. Ma nije, kaže on, sve je isto, samo im je sve dosadilo, kao i nama.’
Obnova i izgradnja
‘Sjedimo zajedno u konobi i kušajemo lanjsko i preklanjsko, Nepalci ulaze i nose gajbe, muljaju i vrte se po konobi kao da je njihova.’
Nonotova zvjezdica
‘ako toga čovika neko slučajno vidi po mistu, da ga zove kod nas doma da kuša našu spizu.’
Kamara opskura – Grabežljivci
“Bogati, kaže on, vi mislite da sam ja lud. Vi da šetate, a ja da radim. Ali mi smo se naradili u životu i sve smo stvorili sa tom zemljom. A zašto onda i dalje ne stvarate s njom, pita i gleda nas u oči, bezobrazno.”
Maškare
“Na kraju kolone je zadnji preostali seljak koji osedlan pomaže svom magarcu da izdrži još malo. Neće dugo trajati. Iza toga pokretni je barbikju sa ćevapima i ostalim dalmatinskim delicijama.”
Ekologija na kvadrat
“Prvi put smo osjetili da smo napravili nešto dobro jer nismo ništa učinili. Jedino je onaj naš najmlađi i najveći neradnik zajaukao da smo mogli i mi te pineze uzet.”
Migranti
“Vidiš da svi ljudi mogu bit isti ako dobro plate. I to ti je, dušo moja, sva razlika između turista i emigranta. I zato se ja tome čudim.”
Demokracija
“Razmišljamo kako nema nijednog zakona koji bi zabranio gradnju vinarije na plodnom poljoprivrednom zemljištu, a ipak su tu glupost mnogi učinili.”
Dobro mjesto za umiranje
‘A nama se nekako čini da svi koji kupuju te svoje kuće ili zemlje koje koriste misec dana, nisu ništa donili, nego da su odnili sa sobom nešto naše.’
Kako je, jesmo živi?
Naš stariji radi onlajn. I to od rane zore. Diže se prije nas radi onlajn doručka.
Borba za posljednjeg čovjeka
Priča mi nekidan jedan stari učitelj koji je došao na naš otok umrit, jer se na njemu rodio, da je kao mladić radio na jednom drugom otoku adriatskom…
