Kamara opskura

Naš otok nam se čini kao neko utočište, kao sigurna kuća u koju hrle svi koji se boje živjeti u ovome nesigurnom svijetu.

Prolazimo rivom koju smo pretvorili u marinu i po milijunti put se pitamo jesmo li htjeli da naš svijet izgleda ovako

Naš nono je prvi prihvatio tu činjenicu i uvjeravao nas da smo samo od škatulavanja ribe prešli na škatulavanje turista. Malo je više otpada, ali tko je vidio proizvodnju bez otpada

Ostavljamo žalo na kojem se zna da često dopliva vreća s izgubljenim blagom. Sjećamo se kako je doplivalo i žalimo što ga nismo ponovo zakopali

Znamo da je svoju plaću, ako se ti pinezi mogu tako nazvat, zaradio u onih pet miseci lita i da sad može s te svoje četiri po zraku mlatit, ali ipak nam je nekako teško gledat kako propada s tim svojim knjigama

Simbolično posipanje pepela po kobilici novog drvenog broda davno se izgubilo, jer je neumoljiva plastika zauzela glavno mjesto u našem životu

Nikome ne prigovaramo, na nikoga ne vičemo i to je znak, kaže naša žena, da nešto nije u redu s nama. Najbolje bi bilo za tebe i za nas da se negdje makneš

Ali u Velom Grablju je malo drugačije. Makar je puno onih koji su došli vidjeti što se to odlučilo očuvati i nekako spasiti, makar je to muzej u kojem žive samo čuvari koji će zajedno sa zadnjim posjetiteljem zaključati vrata i vratiti se u civilizaciju, privid koji je stvoren čini osjećaj da bi se evo sad, baš sad ovdje, moglo ponovo živjeti

Naši vinogradi su nas i ove godine iznenadili, kao i svake do sada. Ništa ne stižemo na vrijeme, sve smo stariji, bezvoljniji i sve nam je teže biti sagnut pod suncem, dok zemlja nemilosrdno isparava

Shvatili su tada da sama ljepota i more nisu dovoljni za potpuno ispunjenje umorne i napregnute duše, nego da je trebaju i neka druga živa bića malo pogurati i pročistiti, da nismo ovako skromni, rekli bismo i oplemeniti