svjetionik

Između legende i činjenica

Legendarna Savudrija prvi svjetionik u svijetu koji je za rasvjetu koristio plin dobiven destilacijom ugljena

Od najstarijih vremena u pričama o važnim stvarima ispreplitale su se legende i stvarne činjenice. Svjetionici, kako zbog njihove prometne funkcije, tako zbog impozantnosti samih objekata, oduvijek su izazivali divljenje. Tako ih među sedam svjetskih čuda antičkoga svijeta nalazimo čak dva: Aleksandrijski svjetionik i Kolos s Rodosa.

Slično je i s modernim svjetionicima. Tako su, primjerice, o prvome modernom svjetioniku na Jadranu, koji je još uvijek u funkciji, onome u Savudriji, nastale i legende. Jedna od njih je ona o ljubavi s nesretnim završetkom između kneza Metternicha, ministra vanjskih poslova Habsburške Monarhije u vrijeme izgradnje svjetionika, i mlade crnokose Hrvatice. Međutim, taj svjetionik predstavlja senzaciju, i to u svjetskim razmjerima, po tehnološkoj avangardi koju je predstavljao u vrijeme puštanja u rad.

Naime, poznate su okolnosti i osnovne činjenice oko njegove izgradnje. Potreba za izgradnju takvih objekata na krajnjem jugu i zapadu istarskog poluotoka pokazala se uslijed povećanja broja pomorskih nesreća — osobito pri noćnoj plovidbi — brodova koji su plovili prema Trstu: s istočne strane prijetila im je kamenita istarska obala, dok su se s one sjeverozapadne mogli nasukati na pješčanim sprudovima oko Grada (Gradeža). Zna se da je taj graditeljski podvig preuzela Trgovačka burza u Trstu. Poznato je da je savudrijski svjetionik projektirao glasoviti arhitekt Pietro Nobile i da je pušten u rad u noći između 17. i 18. travnja 1818. godine. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.