DSC02765

Čudnoga li puta! Prvo s kopna preko mosta na otok, pa s otoka trajektom na otok, pa preko mosta s otoka na otok i na kraju s malim gliserom s otoka na otok. I, gdje smo sad? Ne možete se dosjetiti? Skok, po skok i eto nas na Iloviku! Ipak, prije toga prošli smo Krk, Cres i na krajnjem južnom rtu Lošinja na predviđenom mjestu, u uvali Martvaška, ostavili automobil. Malo poslije ugledasmo jedan gliser kako se otisnuo od rive u Iloviku i zaputio se prema nama. Za timunom je bio dobro, toplo obučen i zamotan od glave do pete, Mladen Pažin. Kad smo ga navečer vidjeli bez tako debele i sveobuhvatne toplinske izolacije jedva da smo ga prepoznali. Bura je probijala do kostiju, ali cilj je bivao sve bliži i bliži. Kad smo zakoračili na rivu, poslije smo doznali da je to Stora riva, mislili smo da će studen popustiti, ali uza sva nastojanja ništa! Ni široki osmjesi odbora za doček, odnosno odmah na prvi pogled simpatičnih članica Mjesnog odbora, nisu nam otjerali učinak hladne bure, iako bilo ih je lijepo vidjeti. Dočekale su nas predsjednica MO Jadranka Matas i Andrea Simičić, a s njima i tri psića. Kad su nas pogledale, sve im je bilo jasno –, trebalo nam je povećati radnu temperaturu. Odmah su nas odvele ulicom uz crkvu sv. Petra i Pavla do kuće obitelji Jadras u čijem apartmanu ćemo prespavati. Gospođa Zvjezdana i gospodin. Darko Jadras ponudili su nas toplom kavom što smo doslovno objeručke i sa zahvalnošću prihvatili. Kušali smo i kolač prisnac koji je otkrio da je gospođa Zvjezdana podrijetlom iz Viškova. Sad je već bilo lakše i pitanja i odgovori su potekli. Jadranka i Andrea su u MO od prije pet godina, a nas je zanimalo kakav im je noćni život. Uz zvonki smijeh odgovorile su: „Dobar, štoviše i buran!“ Nakon toga i mi smo se morali nasmijati! U mjestu, po biračkome spisku ima oko 150 glasača, ali u zbilji ima ih šezdesetak! Imaju školu, trgovinu, poštu i pekaru, ali u njoj se tijekom zime ne peče kruh! U ovo doba godine zatvorene su i suvenirnica, mjenjačnica, slastičarnica i nekoliko poznatih restorana. U mjestu je osam porodica s djecom, većinom s troje djece. Toliko o noćnom životu! Otočani se uglavnom bave ribarstvom, poljodjelstvom i stočarstvom i, dakako, turizmom. Bilo kao iznajmljivači apartmana, bilo kao ugostitelji, po čemu su postali poznato nautičarsko odredište. Dotakli smo se i dijaspore, koja je brojna i novčano pomaže u mnogim akcijama na otoku. Doznasmo da je najbrojnija dijaspora u New Yorku, a mnogi dolaze već u ožujku na zavičajni otok pa ostanu sve do kraja listopada. Prema nekim proračunima čak je tri puta brojnija dijaspora od stanovnika na izvorišnom otoku. Kad se zgasne duša nekog u dalekome svijetu, njegovi se zemni ostaci donose na otok i ukapaju na Svetom Petru. E, pogreb na ovome otoku posebna je priča koju ostavljamo za sutrašnji dan! A sad idemo upoznati Ilovik.

DSC02505-Pano

DSC03230