Sve je manje takvih mjesta na našemu Jadranu koja odišu iskonskim ugođajem koji se lijepi i obavija uz namjernika te se još dugo, dugo vuče za njim ma gdje i ma koliko daleko nakon toga kročio. U tim kultnim prostorima naći ćete domaćinov osmijeh koji vas razoružava i prije nego li zakoračite u njegov ili njezin svijet užitaka. Tu ćete blagovati povrće iz obližnjeg vrta koji je s pomnjom i trudom obrađivan, osladit ćete se morskim delicijama ulovljenim pred kućom, sve ćete začiniti vrhunskim ekstra djevičanskim maslinovim uljem iz nedalekog maslinika, a ako kojim slučajem nema proizvodnje vina na otoku, s pomnjom će biti odabrano ono koje će se najbolje sljubiti s delicijama, atmosferom i karakterom domaći(na)ce i uvijek dobrodošlih namjernika. Da, da rijetka su takva mjesta! I ne da magnetskom privlačnošću vabe samo u ljetnim mjesecima i samo furešte koje je Fortuna usmjerila baš u taj žuđeni raj, već jednako silnice vuku iz samoga ubavog mjesta bliže i daljnje susjede, prijatelje ili samo poznanike. Kad se furešti vrate svojim egzistencijalnim obvezama, a Jadranom neobuzdano započne nadmetanje bure sa svojim hladnim dahom i tmurnog, oblačnog, olovnog juga s grmljavinom i obilnom kišom, tada toplina ugođaja i ljepota druženja uz ćakulu, pjesmu ili briškulu i trešetu podnošljivo skrate vrijeme do novog proljetnog uzleta i ljetnog hedonizma. E, baš smo jedno takvo mjesto pronašli. Istina, ljubomorno ga čuvamo samo za se, ali isto tako rado ćemo s vama podijeliti užitke, pa probajte!
Već ste mogli naslutiti da je ovdje riječ o “središtu“ smještenom na nekom otoku, bolje rečeno otočiću! I tamo smo se, u kasno proljeće, radosno zaputili. Otočić je negdje po sredini hrvatskoga Jadrana, kao stvoreno mjesto za one koji će se otisnuti u dužjadransku plovidbu. Bilo motornjakom, bilo jedrilicom imate gdje pristati. Ako ne na mulu s murinzima, ako ne na bovi, a onda na svom sidru. Otočić je jedan od šibenskih bisera! Eto, sve smo bliže trenutku kad vam ga moramo u potpunosti razotkriti. Kaprije! Dobri poznavaoci morskih delicija i nesputanog uživanja u njima sigurno nisu iznenađeni. Sad će se mnogima “prosvijetliti“ i bez pogreške će zaključiti da smo krenuli “Kod Kate“!
Ponovni susret
Ugostiteljski obrt konoba “Kod Kate“ kultno je mjesto o kojem sve prije napisano i te kako pristaje. Možda nije na odmet još jednom napomenuti, iako je i sve drugo neodoljivo, Katinom osmijehu se ne možete oduprijeti! Izljubili smo se kako i dolikuje starim znancima koji se dulje razdoblje nisu vidjeli. Veselje ponovnom susretu je bilo obostrano, iskreno i sveobuhvatno. Uz Katu Radovčić tu su dva staložena “pobočnika“, suprug Žarko i sin Marko. Odmah su dodali: “Doći će i Čedo!“ Za one koji ne poznaju Čedu, ako doplovljavate brodom ili jedrilicom, bez brige, upoznat ćete ga pri privezu. Za ovu prigodu pridružio nam se i bračni par Gracin, Slađana i Roko. Gospođe Slađana i Kata nekada su skupa radile u šibenskoj firmi koja je u našoj famoznoj pretvorbi propala. Nakon toga obje su krenule svojim putom, jedna je ostala u Šibeniku, a druga se vratila na Kaprije, ali ako je firma propala, prijateljstvo nije! U neku ruku propasti te firme možemo zahvaliti postojanje ovog današnjeg bonkulovićevskog okupljališta. Dakako, ne smijemo zaboraviti ni mukotrpan Katin rad dok je od male neadekvatne prostorije pod sularom, negdje 1992., 1993., stvorila prostor u kojemu se svatko tko u njega kroči osjeća ugodno, dobrodošlo, uostalom kao da je u svojoj kući!
