La vaga III 1
Novosti

Prinova i La Vaga III

Najpoznatiji jedriličarski influenceri Sailing La Vagabonde dobili prinovu i s katamaran prešli na trimaran.

Australski par Riley Whitelum i Elayna Carausu, o kojima smo pisali u Moru u travnju prošle godine, žive snove brojnih nautičara. Obitelj se širi, plove svijetom, upoznaju brojne zanimljive ljude i mjesta, te stječu nevjerojatna životna iskustva. Nedavno su dobili prinovu u obitelji, njihov YouTube kanal sada broji gotovo 1,6 milijuna pratitelja, a svoj poznati katamaran zamijenili su trimaranom brenda Rapido Catamarns.

Par se upoznao u Grčkoj 2015. godine i od tada svoje dogodovštine prenose u tjednim epizodama putem YouTube kanala “Sailing La Vagabonde” i drugih društvenih mreža, te svoje istoimene internetske stranice. Riley je za svoju prvu jedrilicu zaradio radom u australskom rudniku. Na internetskom oglasniku pronašao je povoljnu jedrilicu iz chartera na jugu Italije, te bez ikakvog jedriličarskog iskustva, odletio u Europu, kupio jedrilicu pa umalo stradao u prvoj etapi plovidbe do Splita.

la vaga iii a

Ubrzo je tijekom plovidbe Grčkim arhipelagom upoznao svoju buduću partnericu Elaynu i ona mu se pridružila u naumu da preplove svijet. U međuvremenu su svoj influencerski kapacitet iskoristili za kupnju novog katamarana, dobili sina Lennyja, koji s njima živi i plovi svjetskim oceanima. Veliki skok u  popularnosti doživjeli su prilikom jednog prelaska oceana, kada su za potrebe svjetskog ekološkog summita u Španjolskoj, prevezli poznatu švedsku aktivisticu Gretu Thunberg i njenog oca.

Od tada, popularnost im raste iz dana u dan, a njihov Lenny je postao omiljena zvijezda, odrastajući u idiličnom obiteljskom okruženju u kokpitu katamarana. Prošlog tjedna njihova obitelj se povećala, te je na svijet stigao Elaynin i Rileyjev drugi sin, Darwin. Proces trudnoće, te prirodnog poroda kod prijatelja u kući, u Australiji, pratili smo u epizodama.

Riley je zahvaljujući bogatim jedriličarskim iskustvima napisao nekoliko knjiga i snimio brojne epizode o jedrenju, kako odabrati odgovarajući brod za vlastite potrebe, te prema istim načelima, prelazak iz monotrupa u katamaran pa u trimaran, bio je logičan svima koji su pratili pustolovine Australskog para. U predzadnjoj, duhovitoj epizodi možete pogledati o kakvom je trimaranu riječ.

Piše: Teo Marević
Foto: Sailing La Vagabonde / YouTube Screenshot

first seascape
Novosti

Nikad više timova

U Jezerima startala regata First & Seascape Challenge gdje se okupilo najviše jedriličara do sad.

U šibenskom akvatoriju startala je najveća do sad regata First & Seascape Challenge. Start regate bio je u izravnom prijenosu letećim dronovima putem Facebook stranice Seascape Edition, što je prava rijetkost na jadranskim regatama. Sva tri dana regate, višekratno će se podizati dronovi za video prijenos. Ukupno jedri 46 timova tri klase First / Seascape jedrilica, što je najviše do sad, odnosno 31 tim First 18 SE, 6 timova u First 24 SE, te 9 timova u First 27 SE.

U organizaciji je tim od 10-ak ljudi, koji su uz spomenuta tri dana regate priredili i prethodna tri dana priprema za Challenge. Sve tri klase 18, 24 i 27 jedre istu rutu, s time da 24-ice i 27-ice jedre 11 nautičkih milja dužu predzadnju etapu. Tako će 18-ice jedriti otprilike 84, dok je 24-ice i 27-ice jedriti 10-ak nautičkih milja više. Start 18-ica bio je u 11 sati, dok su dvije veće klase startale u 11:25 ispred ACI Marine Jezera, na Murteru.

Danas i sutra jedriličare očekuje naporno jedrenje uz nastavak slabog vjetra sa svega 5 do 6 čvorova, dok bi u subotu od podne do predvečer trebao puhati sjeverozapadnjak oko 12 čvorova. Slovenski brend Seascape je jedan od uzbudljivijih malih one-design projekata, kojeg je prije nešto više od tri godine preuzeo francuski div rekreativne brodogradnje, Beneteau, te se od tada proizvodi pod brendom First. Riječ je o malim sportskim jedrilicama koje za relativno malu cijenu pružaju odlično jedrenje, uz minimalan komfor i bez luksuza.

Seascape je osnovan 2008. godine, a 2011. godine postala najprodavanija jedrilica u Europi, i zaslužila nagradu European boat of the year na najznačajnijem nautičkom sajmu u Europi, Boot Düsseldorf, te u narednim godinama uslijedile su i druge vrijedne nagrade. Jedrilice su napravljene jednostavno i moderno te pružaju maksimum jedriličarskih performansi u toj kategoriji.

Regatu možete pratiti uživo putem Facebook stranice Seascape Edition, te na njihovom webu gdje se emitira lokacija jediličarskih timova.

Piše: Teo Marević
Foto: Seascape Edition Facebook Live Screenshot

15/03/21 - Auckland (NZL)
36th America’s Cup presented by Prada
America’s Cup Match - Race Day 5
Emirates Team New Zealand
Novosti

America’s Cup seli iz Aucklanda

Završen je ekskluzivan period pregovora s lokalnim vlastima. Nove ponude zvuče primamljivo, te postoji šansa da ćemo idući America’s Cup gledati u Europi ili Aziji.

Kao što smo pisali početkom prošlog tjedna, danas je prema lokalnom vremenu u Aucklandu istekao ekskluzivan period pregovora između Emirates Team New Zealanda, gradskih vlasti i novozelandske vlade. ETNZ je u priopćenju za javnost obznanio da nije postignut dogovor za održavanje idućeg ciklusa natjecanja u Aucklandu, te da su od sada službeno otvoreni pregovori za održavanje negdje drugdje u svijetu.

Podsjećamo, još prošlog tjedna bile su poznate neslužbene informacije koje su upućivale na to da ponuda koju je dao grad domaćin posljednjeg ciklusa, nije ni blizu dobra kao one koje se, također neslužbeno, nude na drugim lokacijama.

Za sad su glavni favoriti Isle of Wight u Velikoj Britaniji i Doha u Kataru, čiji su predstavnici otvoreno izrazili želju da se 37. America’s Cup održava kod njih. Navodno je ponuda u gotovini iz Britanije iznosila oko 200 milijuna NZD, dok je ponuda novozelandske vlade i Aucklanda bila u visini 100 milijuna NZD, u što je uključena gotovina i vrijednost korištenja obalne infrastrukture.

Vođa tima Emirates Team New Zealand, koji nastupa u ime kluba Royal New Zealand Yacht Squadron, Grant Dalton kazao je kako istekom ekskluzivnog perioda nije završena priča hoće li se natjecanje održavati u Aucklandu, već da sada kreću pregovori i s drugim interesentima. Ipak, malo je vjerojatno da će Auckland moći nadmašiti ponude koje će pristizati iz drugih dijelova svijeta.

Dodao je da je svejedno gdje se održava America’s Cup i da će oni uvijek biti Team New Zealand, te da bi i dalje htjeli da se održava u Aucklandu, no moraju raditi u interesu America’s Cupa, te cijela priča mora biti financijski uspješna. Sličan ton imala je i izjava resornog ministra Stuarta Nasha prošlog tjedna, a mišljenja upućenih britanskih novinara i bivših dionika America’s Cupa je da se sljedeći ciklus natjecanja seli na novu lokaciju.

Piše: Teo Marević
Foto: Emirates Team New Zealand

DCIM100MEDIADJI_0153.JPG
Novosti

Veći obuhvat lučkog područja

Riva ostaje ista, ali je povećana površina na kopnu i na moru, gdje će postaviti još plutača za komunalne vezove

Odlukom vlade, potvrđena je odluka Istarske županije iz sredine ožujka o udvostručenju površine Lučke uprave Rabac. Uz povećanje površine, povećat će se i broj komunalnih vezova na plutačama u lučici Rabac. Odluka je ustvari donesena radi usklađivanja s Urbanističkim planom uređenja naselja Rabac, a njime se proširuje područje obuhvata lučkog područja luke otvorene za javni promet Rabac.

Na kopnu proširenje iznosi 2.216 m², dok na morskom dijelu za 120.032 m², pa će uz dosadašnjih 116.057 m², sada iznositi ukupno 238.305 m². Duljina operativne obale ostaje nepromijenjena, te iznosi 130 m, gdje je ostaje isti broj, odnosno 32 komunalna veza na obali. Uz trenutno povećanje broja komunalnih vezova na plutačama sa 60 na 150, u budućnosti se planira i postavljanje uređenog sidrišta za nautičke vezove.

Lučka uprava Rabac, inače, već odavno planira čitavu rivu zaštititi gradnjom lukobrana, ali to je ipak projekt na duge staze. Tek kad se on realizira luka će dobiti nove vezove na kopnu i znatno bolju zaštitu od jakih južnih vjetrova.

 

36 America's Cup
Novosti

Svi frontovi America’s Cupa

Za nas je AC završio prije 3 mjeseca, no ljudi koji stoje iza natjecanja su u polufinalnim borbama.

America’s Cup je za nas gledatelje tek završio, no za stotine ljudi koji se bave organizacijom najstarijeg međunarodnog natjecanja u kontinuitetu, tek je započeo. Naime, završetkom posljednjeg dvoboja, Defender, sindikat Team New Zealand je započeo ekskluzivne pregovore s gradskim vlastima Aucklanda i vladom Novog Zelanda. Pregovori traju do 17. lipnja, a vrući krumpiri već su počeli iskakati iz ruku.

Emirates Team New Zealand 3

Prema neslužbenim informacijama koje je prošlog tjedna objavio list New Zealand Herald, Team New Zealand je dobio ponudu u vrijednosti 100 milijuna novozelandskih dolara, otprilike 72 milijuna USD. Ponuda uključuje gotovinu i prava na korištenje obalne infrastrukture. Prošli pregovori novozelandskom sindikatu su donijeli 138 milijuna NZD, a stav Aucklanda u tim pregovorima je bio da je to previše, ali isplativo ako će sindikat održati još jednu seriju natjecanja u njihovom dvorištu. Takvu stvar se nije moglo garantirati jer je najprije trebalo obraniti Auld Mug.

Resorno ministarstvo novozelandske vlade zaduženo za pregovore, uz lokalne vlasti u Aucklanda, izjasnilo se da je za pregovore zadužen uski tim ljudi koji još ništa nije prezentirao ministrovom odboru, a sve bi na koncu trebala odobriti novozelandska vlada. S druge strane, britanski sindikat sa Sir Benom Ainsliejem na čelu je otvoreno poručio da su zainteresirani ugostiti iduće održavanje America’s Cupa. Otvorenu zainteresiranost su potom izjasnili i predstavnici Katara, koji bi željeli da se natjecanje održi u Dohi.

Britanski i novozelandski mediji su proteklih tjedana prenosili glasine da je Team New Zealand uputio neslužbene pregovarače koji traže bolje ponude diljem svijeta, u visini od oko 200 milijuna NZD. Dobro upućeni britanski novinar Magnus Wheatley tvrdi da, ako se Defender odluči premjestiti lokaciju održavanja na originalnu lokaciju u Cowesu, na Isle of Wight, u Britaniji postoji ponuda o besplatnom korištenju obalne infrastrukture uz dvostruko veći iznos gotovine.

ac 3d 2

Viteška borba oko intelektualnog vlasništva

Dok traje rat informacijama na relaciji Team New Zealand i Royal New Zealand Yachting Squadron na jednoj strani, te pregovaračkog tima novozelandskih vlasti s druge strane, treće strane sa zadovoljstvom promatraju tijek događaja.

Paralelno s njima, od početka godine vode se medijski ratovi između Team New Zealanda i “grafičkog genija” kako mu znaju tepati mediji, Sir Iana Taylora s jedne strane te nekadašnjeg kormilara tog tima, Sir Russella Couttsa s druge strane. U tijeku je pravna bitka oko prava prenošenja 36. America’s Cupa, točnije dijela animacije u prijenosima tih regata. Taylor je inovator na polju grafičke animacije, poznat po uvođenju Virtual Eye koji je značajno unaprijedio način na koji pratimo America’s Cup posljednja tri desetljeća. Njegova tvrtka Animation Research Ltd. izradila je 3D animacije za izravni prijenos regate AC36, za kojeg Coutts tvrdi da je intelektualno vlasništvo kompanija Oracle Racing i SailGP.

sir 2

Coutts tvrdi da se ne namjerava vratiti u America’s Cup, iako priznaje da mu se sviđa u kojem smjeru ide razvoj AC-a. SailGP i America’s Cup su dva odvojena natjecanja, ali se u njima natječu manje više isti jedriličari u različitim klasama u oba natjecanja, pa će biti zanimljivo pratiti daljnji rasplet događaja i pravnih bitki oko intelektualnih prava na animacije. Taj je segment izuzetno važan za doseg gledanosti natjecanja. Za vrijeme pandemije koja je spriječila brojne gledatelje da natjecanja prate uživo omogućeno je izrazito kvalitetno praćenje regata u Aucklandu.

Doseg gledanosti je jedan od najvažnijih faktora u vrijednosti nekog natjecanja, i temelj privlačenja bogatih sponzora. Prema riječima resornog ministra novozelandske vlade Stuarta Nasha, America’s Cup privlači više milijardi dolara vrijedne investicije. Tako je, unatoč snažnom sportskom duhu na čemu se temelji America’s Cup, suština ipak u novcu. Za cijenjenog jedriličara Chrisa Dicksona “AC je vrlo atraktivno natjecanje, za koje su zainteresirane brojne stranke u svijetu,” a Team New Zealand svoj uspjeh i reputaciju uvelike duguje sportskom duhu i javnim financijama Novozelanđana.  Novinar Mike Husking u intervjuu s Nashom kazao je da je 100 milijuna dolara mnogo novaca, na što je Nash kazao da bi bio jako sretan da se natjecanje ponovo održava u njihovoj zemlji, no da je isto tako realist.

Piše: Teo Marević
Foto: America’s Cup / Emirates Team New Zealand / Youtube Screenshot

microcontroller-6059245_1920
Novosti

Povratak proizvodnje čipova

Zbog požara u tvornici u ožujku, u cijelom svijetu je nedostajalo mikrokontrolera neophodnih za proizvodnju motora

Požar koji je 19. ožujka izbio u najvećoj japanskoj tvornici čipova, u gradu Naka, uzrokovao je kašnjenje u proizvodnji niza proizvoda u svijetu. Zbog požara je u problemu bila i čitava autoindustrija, jer tvornica proizvodi oko trećinu mikrokontrolera za motore u svijetu. Tako je kasnila i proizvodnja motora za plovila, odnosno proizvođači su potrošili sve zalihe, a cijena proizvodnje motora je narasla. Tvrtka Renesas Electronics Corp ja najavila kako se tvornica sada postepeno vraća u punu proizvodnju.

Podsjećamo, zbog pandemije je naglo porasla potražnja za gotovo čitavim segmentom u nautičkoj industriji, kao i općenito u outdoor industriji. Također, porasla je i prodaja uređaja poput računala i drugih, a svima je zajedničko da u proizvodnji koriste čipove. Zbog požara jedne od najvećih tvornica čipova u svijetu, poremetio se balans potražnje i ponude, te su najavljena kašnjenja u isporuci za niz različitih industrija.

Od sredine ožujka do danas Renesas Electronics Corp je užurbano radila na vraćanju punog pogona da umanji štetne financijske posljedice, a u tome je sudjelovalo oko 14 tisuća radnika. U pomoć su priskočili radnici brojnih drugih japanskih tvrtki kako bi pomogli u revitalizaciji svima neophodne tvornice. Do početka lipnja, tvornica je bila na oko 88 posto kapaciteta proizvodnje u odnosu na situaciju prije požara. Ukupni kapacitet proizvodnje se očekuje do sredine mjeseca.

Foto: Pixabay

zvijezda1
MORENatjecanja

Zvijezde u Splitu

Na prvoj velikoj post-covid regati ispred Splita su krajem svibnja zajedrile 34 posade u klasi koja okuplja mnoga legendarna imena svjetskog jedrenja

Nakon više od godinu dana priprema, splitski Mornar uspješno je organizirao jednu od prvih velikih post-covid regata u Europi, Otvoreno Europsko prvenstvo za klasu Zvijezda. Održavanje te prestižne regate do zadnjeg je trenutka bilo upitno, budući da epidemiološka situacija u travnju u Hrvatskoj, ali i cijeloj Europi nije izgledala dobro, no upornost i strpljenje organizatora su se isplatili pa su krajem svibnja ispred Splita zajedrile 34 posade u klasi koja okuplja mnoga legendarna imena svjetskog jedrenja.

Zbog covid-restrikcija i ograničene mogućnosti putovanja dosta posada nije uspjelo doći na Europsko prvenstvo, no svi koji su se dokopali Splita bili su nakon dugog natjecateljskog posta iznimno gladni jedrenja i pravog regatavanja, ali i druženja, budući da klasa Zvijezda funkcionira kao velika obitelj, koja okuplja jedriličare svih generacija. A Split se u tome smislu pokazao kao idealna lokacija za održavanje Europskog prvenstva: organizatori iz Mornara obavili su sjajan posao na kopnu i moru, a jedriličare su poslužili i vremenski uvjeti. Po lijepom i sunčanom vremenu jedrilo se sva četiri dana regate te je odjedreno svih sedam predviđenih plovova.

zvijezda3

Europsko prvenstvo za Stelle u Splitu najbolje je otvorila njemačka posada u kojoj su bili Hubert Merkelbach i Kilian Weise. Merkelbach je inače bivši europski prvak te predsjednik klase Star, a na regati u Splitu vodstvo je držao sve do predzadnjeg dana regate, kada ga je pretekla talijanska posada u sastavu Enrico Chieffi / Ferdinando Colaninno. Talijani su tog predzadnjeg dana regate briljirali i osigurali naslov europskih prvaka bez obzira na to što je na programu bio još jedan plov. Enrico Chieffi je inače jedan od vodećih ljudi brodogradilišta Nautor’s Swan, bio je uključen u nekoliko talijanskih America’s Cup kampanja, a u klasi Zvijezda jedri već desetljećima te u svojoj vitrini ima i titulu svjetskoga prvaka koju je osvojio još 1996. u Rio de Janeiru.

— Regata je bila izvrsna, doista smo uživali na moru. Klasa Zvijezda je za mene klasa šampiona jer tu nastupaju mnogi slavni jedriličari iz drugih malih klasa, sudionici Volvo Ocean Racea i America’s Cupa. Svi su oni inficirani virusom zvanim Zvijezda, jer ta je klasa toliko delikatna, lijepa i romantična da ju se mora voljeti. Ona predstavlja klasični tip jedrenja čiji duh i dalje živi te je danas, više od stoljeća otkako je formirana, i dalje vrlo cijenjena i popularna — kazao je Enrico Chieffi. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

zvijezda2

olimpijci3
MORENatjecanja

Fantele i Stipanović u lovu na medalje

Olimpijska regata u Enoshimi počinje 25. srpnja. Medal Race za klase Laser i Laser Radial na rasporedu je 1. kolovoza, dok će 49eri za medalje jedriti dan kasnije

Nakon jednogodišnje odgode, 25. srpnja startat će jedriličarska natjecanja na Olimpijskim igrama, a na regatno polje ispred Enoshime, luke nedaleko od Tokija, izaći će i hrvatski predstavnici u tri klase: Šime i Mihovil Fantela u 49eru, Tonči Stipanović u Laseru i Elena Vorobeva u Laser Radialu. Kako će proći naši predstavnici na najvažnijoj regati u četverogodišnjem, odnosno ovoga puta petogodišnjem ciklusu, znat ćemo već nakon devet dana od početka regatavanja, jer Medal Race za klase Laser i Laser Radial na rasporedu su 1. kolovoza, a za klasu 49er 2. kolovoza.

Na prethodnim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru naši su predstavnici ostvarili povijesni uspjeh, osvojivši prve olimpijske medalje u jedrenju za našu zemlju — Šime Fantela i Igor Marenić zlatnu u klasi 470, a Tonči Stipanović srebrnu u Laseru. Na jedriličarsku olimpijsku medalju čekali smo generacijama, točno 82 godine, koliko je prošlo od nastupa Karla Baumana na Igrama 1936. u Njemačkoj. Olimpijske igre u Brazilu bile su vrhunac jedne iznimno talentirane generacije, koja je svjetskim regatnim poljima počela harati još početkom stoljeća u kadetskoj konkurenciji.

olimpijci2

Podsjetimo, Hrvatska je u Riju konkurirala za medalje u još dvije klase. Trostruki europski prvak i svjetski doprvak Ivan Kljaković Gašpić u klasi Finn regatu je završio na petom mjestu, dok je svjetska i trostruka europska prvakinja u Laser Radialu Tina Mihelić usprkos velikim očekivanjima bila tek 13. Situacija uoči Tokija drukčija je od one prije pet godina. Tada smo imali predstavnike u šest klasa, a sada samo u tri, no ovoga puta Šime Fantela i Tonči Stipanović na Olimpijske igre idu s već osvojenom najvažnijom medaljom, što je, pokazalo se to već puno puta, važan psihološki faktor. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

olimpijci1

intervju1
IntervjuMORE

Intervju – Andrija Šimić

Što su nama superjahte i kako ih što više i duže vezati na Jadranu

Ima tomu osam ili devet godina kako su u praznu riječku putničku luku, tamo gdje sam se znao ukrcavati na Marka Pola koji je nekad plovio na dužobalnoj liniji do Splita i Dubrovnika, počele na zimovanje stizati pedesetmetarske pa i duže jahte. Onakve kakve obično u to doba srećemo vezano uz Molo Vecchio u Genovi, Muelle Nuevo u Palma de Mallorci ili uz rivu luke u Nici. Pa sam se odmah upitao tko ih je nagovorio da dođu ovamo gdje ne znam je li ikad neka takva jahta ušla, gdje se onima što su žalili za putničkim i teretnim brodovima dizala kosa na glavi na spomen jahtinga, gdje je projekt riječkog Waterfronta i marine Porto Baroš godinama skupljao prašinu u ladicama.

Brzo sam saznao da je to uspjelo Andriji Šimiću koji je sa svojom tvrtkom Simmor Marine vodio brigu o boravku super i megajahti na našoj obali Jadrana. U tih su se nekoliko godina velike jahte i njihove posade udomaćile u Rijeci, počele su je koristiti i kao ukrcajnu luku, a prošle godine je plovidba superjahti, dakle onih dužih od 60 metara, u Hrvatskoj oborila sve rekorde. Bilo ih je 20 posto više nego prethodne, opet rekordne godine, a Rijeka se u velikoj mjeri počela koristiti kao ukrcajna luka njihovih gostiju. Bio je to dovoljan povod za razgovor s tim kapetanom duge plovidbe, Hercegovcem, rođenim i odraslim u Kostreni koji živi na relaciji Viareggio — Rijeka.

Krenuli ste od trgovačke mornarice…

Da, navigao sam najviše na Ahrenkielu, njemačkoj kompaniji. Tu sam proveo skoro osam godina. Na jahti sam završio slučajno. Jedan talijanski milijarder naslijedio je od strica 56-metarsku jahtu. Htio je njome napraviti put oko svijeta, a od svojih prijatelja čuo je za mene. Bio sam idealan za njega jer sam stalno bio u trampu (slobodnoj plovidbi). Preplovio sam Tihi ocean dva, Atlantski dvadeset i dva, a Indijski tridesetak puta. Uspio me nagovoriti da odem na jahtu. Ali nikad nismo napravili taj put oko svijeta, uvijek je imao neke obveze tako da smo uglavnom bili u Francuskoj i Italiji…

Već nakon treće godine vidio sam da to nije za mene. Bilo mi je dosadno, isplovili bismo par milja i vraćali se u luku, da smo barem koji put došli u Jadran… Iz pozicije nekoga tko je ozbiljno navigao postao sam hotel menadžer. Ali tom sam čovjeku zahvalan. Puno sam naučio o jahtingu, tu sam ispekao školu, ali kao pomorac sam nazadovao. A onda, na jednom sastanku MIBE u Genovi moja je brokerica predložila da postanem agent i otvorim agenciju. I tad je počelo. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

intervju3

DSC06324
MOREPlovidbe

Biševo – Pučinska tišina

Špilje, pijesak, plavac, kapari, slanutak, i riba, sve začinjeno eteričnim miomirisima, umotano u pučinsko plavetnilo i poticajnu tišinu. Susreti su rijetki, tek da ispune dnevnu dozu razgovora.

Teško mu je prići, ali još je teže od njega se odvojiti. Na njegovim obalama uvijek morate biti na oprezu, što je teško ostvariti jer njegova vas ljepota brzo opije. Znali smo podosta o njemu otprije, ali to nije bilo dovoljno pa smo mu se, uostalom kao i mnogi drugi, opet vratili čvrsto odlučivši bolje ga upoznati. Vratili smo se Biševu! Mali, pitoreskni, nekada izrazito ribarski gradić Komiža na otoku Visu drži ključeve Biševa. Iz svakog kuta Komiže ta nedaleka kamena gromada magnetski privlači radoznale poglede, jednako kao što s Biševa malobrojni stanovnici duhovnom mirnoćom i zadovoljstvom povremeno pogledaju na obližnji gradić.

Komiža predstavlja vrata Biševa, a svaka vrata imaju ključeve pa je logično da ih imaju i ova. Logično čuvarica ključeva je gradonačelnica Tonka Ivčević. Sjedimo uz kavu, a gradonačelnica niže podatke. Uredit će se poučne staze, vidikovci, električno vozilo prevozit će posjetitelje, prezentirat će se biljni i životinjski svijet te proizvodi stanovnika Biševa. Postavljaju kamere u špilje radi praćenja posjetitelja, ali i za praćenje morske medvjedice. Samo što nije gotov prezentacijski centar u kojemu je predviđen izložbeni prostor, postav fotografija, prikazivanje filmova… Zaposlit će se četiri-pet ljudi, a u sezoni i puno više.

Bisevo3

I tuneli koji su nekada sagrađeni zbog ratnih igara dobit će turističku valorizaciju, posebno oni što izlaze nad uvalom Trešjavac. Sve što se na otoku radi, radi se za cijeli otok i za sve stanovnike. Sve mora biti po mjeri otoka i njegovih stanovnika. Udarne točke Biševa ali i Komiže jesu biševske špilje. Razvikana i svjetski poznata Modra špilja i manje znana a također atraktivna Medvidina, nekada obitavalište morske medvjedice po kojoj je i dobila ime. Modra špilja cilj je mnogih izletničkih tura, a vole je i nautičari pa je prošle godine u nju zašlo 60 000 posjetitelja, a godinu prije (2019.) čak 170 000. Danas na Biševu ima deset, dvanaest stanovnika koji tamo borave cijelu ili barem veći dio godine. U jednome trenutku gradonačelnica će reći: Sutra idem pogledati kako napreduju radovi. Pruga kreće u osam sati. I mi ćemo krenuti barem malo prije pruge (brod koji održava svakodnevnu vezu Komiža — Biševo, dakako kad su povoljni vremenski uvjeti) i uvjeriti se što se to događa na Biševu. Vrata prema Biševu bila su nam otključana i širom otvorena. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

bisevo2

bicikli1
MOREOtoci

Bajk za škoj

Umjesto da na otocima dožive sudbinu tovara i mula pa da rijetke primjerke pokazujemo turistima kako bi ih snimili za uspomenu bicikla ima kao nikad

U doba prije trajekata dok su se rijetki auti na škoje transportirali kao i svaki drugi teret i iskrcavali brodskom dizalicom ili preko puntižela, tovar, mula i kaić bili su glavna prijevozna sredstva. Uz njih bi se našao i kakav Rogov, Lastin, Pionirov a na Visu i BSA Airborne bicikl zaostao od britanskih vojnika iz Drugog svjetskog rata. Služili su uglavnom za đir od kuće do rive ili do susjednog mjesta makadamskom cestom jer sve ostalo bile su kozje staze na kojima bi se redovito probušila guma, a nerijetko i polomila rota. A onda su počeli stizati Tomosovi poštarski APN-i, pa Vespe, a Zastave 750 ili 1300 stizale su trajektima.

Izgledalo je da bicikle iz dana u dan gazi vrijeme i da im je namijenjena sudbina tovara i mula. Da odu u ropotarnicu povijesti pa da rijetke preživjele egzemplare pokazujemo turistima kako bi uz njih snimili fotografiju za uspomenu. Kakva greška! Danas kad je na otocima automobila i širokih asfaltiranih cesta kao u priči, bicikla je još i više. Postali su potreba i moda, podobni za elegantnu vožnju rivom, brzi dolazak do susjednog mjesta, ali i jurnjavu onim puteljcima i kozjim stazama kojima se nekad biciklisti nisu mogli niti približiti. Biciklima se vozi domaći svijet, turisti, avanturisti i sportaši, uređene su stotine i stotine kilometara biciklističkih staza, organiziraju se sportska natjecanja i eventi, bicikli su standardna ponuda turističkih agencija, oprema luksuznih vila i jahti…

bicikli3

One koji su, poput Jakova Bulića, i prije četrdeset godina plivali protiv struje pa se od doma u Križnoj luci do hvarske Pjace nisu vozili drukčije nego biciklom, gledalo se pomalo s podozrenjem i čekalo kad će i oni kapitulirati. Opet greška! Jakov ne samo da nije odustao nego je njegov bicikl s kojeg ni danas ne silazi pravi homage onima iz njegove mladosti, sastavljen od pet različitih starih okvira, guvernala, kotača… Jakova i njegove istomišljenike počele su slijediti supruge, pa djeca, pa njihove djece djeca, a ima ih koliko god hoćete na Braču, Visu, Korčuli, Lošinju, Krku… Nastavili su im se otočani vraćati iz puno razloga.

Vožnja bicikla je pogled na svijet, izraz ekološke svijesti, ali i potreba i privilegij, osobito u doba turističke sezone kad se veliki dio prometnica zatvori za bilo kakav prijevoz, a one u kojima je dozvoljen zakrče automobilima. Ima li boljeg načina za stići iz viške luke do tri kilometra udaljene plaže Grandovac negoli vozeći se biciklom i to rivom i cestama uz more ili s kraja na kraj luke Starog Grada. Ništa drukčije nije niti u Cresu ili na Rabu. Bicikl živi drugu mladost i na otocima. Hrani li je više domaći svijet ili svi oni pusti gosti što ih dovoze na svojim automobilima, teško je reći. Na koncu i nebitno. Jer glavno je da se pedalira. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

bicikli2

skoko2
DelicijeMORE

Ribarev sin – Zaboravljeni svijet okusa

S Davidom smo ubrali divlje bilje, a Marinko je zaronio po alge. Spremali smo i ražu, šaruna i malo dondola

Još kao klinac tvrdio sam da jedem sve što živi u moru. Najprije zato što je to bila dobra fora i dokaz neke glupave mladenačke hrabrosti, a drugo zato što mi je to, kad smo otvorili Batelinu i ja postao kuhar, to postala i mala opsesija. Kušao sam stvarno svašta što more nudi, od zvizde do morskog uha, od posidonije do srca tune. Negdje sam davno pročitao da konzumacija salpine glave može izazvati halucinacije ako se salpe hrane nekom specifičnom algom. Nisam vam ja baš od halucinogenih droga, ali oni mali vrag mi ni dà mira — moraš probati, pa iz mora je, lovimo ju, tu je… cuclati glave od salpi i nije neki zločin — divljao bi mali vrag. Nisam našao niti jedan pametan razlog koji bi me naveo da ne napravim gozbu od salpinih glava, pa makar poslije sjedio na bubamari gatajući si iz pjene od piva dok nazdravljam s Ludim Šeširdžijom, a plava Kali s velikim grudima češka me kandžama po vratu.

Nije da sam odmah skočio na prvu salpu da joj posrčem oči, obraze i mozgić, ipak nisam neki junkie. Prvo sam malo pronjuškao po literaturi, da vidim malo čime se salpa hrani i koje alge stoje iza te nevjerojatne priče. Kada sam prvi put kušao naše jadranske alge, morski je svijet u trenu poprimio još jednu meni do tada neviđenu dimenziju oblika, boja, okusa, mirisa i tekstura — svijet jestivih algi u Jadranu. Naravno, jednom sam se ipak najeo salpinih glava — al’ ni mi bilo niš. Bez veze, ne udara ni u glavu ni u noge. Ništa od legendarnih halucinacija od kojih su Rimljani zujali danima.

skoko2

No otkrio sam da imamo puno more jestivih algi i obalu prebogatu jestivim biljem. Već od samog početka alge su predstavljale jedan od najranijih oblika života na Zemlji. Riječ je o širokoj skupini pretežno fotosintetičkih organizama, od jednostaničnih do višestaničnih. Ove jednostavne biljke koriste uglavnom Sunčevu energiju. Zato ih i nalazimo najviše u plitkim vodama. Hraneći same sebe u tom procesu oslobađaju kisik te tako stvaraju 90 posto atmosferskog kisika. Alge uzimaju hranjive tvari, tekućinu i potrebne plinove izravno iz vodenog stupa. Nalazimo ih u najrazličitijim oblicima i veličinama. Od mikroskopskih jednostaničnih do gigantskih oceanskih trava do 50 metara dužine. Budući da su prve u hranidbenom lancu, odgovorne su za stvaranje 80 posto hrane na Zemlji održavajući sav postojeći život na našem planetu. Alge se često smatraju namirnicom suvremenog doba, no zapravo su dio ljudske prehrane otkada je čovjeka. U nas su jednostavno zaboravljene i zanemarene od zadnje prehrambene revolucije. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

skoko3

BALI_4.6_69
MORETestovi

Bali 4.6 Open Space

Deset nautičara na ovom prostranom katamaranu, pravoj kući na moru, plovit će udobno i brzo

Bali 4.6 za svoga brodograditelja Oliviera Poncina ima i simboličan značaj. Taj je luksuzni katamaran naslijedio Bali 4.5 kojim je 2014. godine uspostavljen brand Bali koji zajedno s Lagoonom i Fountaine Pajotom dominira tržištem dvotrupaca za krstarenja u Europi, a i šire. Prvi primjerak predstavljen je u jesen 2019. godine na sajmu u Cannesu, što na svoj način govori o želji škvera da stalno unapređuje svoje jedrilice i tako odolijeva konkurenciji koristeći povoljne prilike na tržištu gdje su katamarani već godinama u trendu kad je riječ o jedrilicama za najam ali i onima vlasničkima.

Takvim pristupom Bali je u svega sedam godina stvorio ime. Naravno, posao je olakšala činjenica da se ipak ne radi o nekome tko se prvi put upušta u taj business, već iza branda stoji Catana Grupa i Olivier Poncin, poznat po tridesetogodišnjem iskustvu u produkciji brzih katamarana Catana, rađenih u dobroj mjeri i prema željama pojedinačnih kupaca. Stoga su trendove na tržištu koje je tražilo ponajprije udobnije dvotrupce za čarter – ali i manje jedriličarski nastrojene vlasnike koji, ruku na srce, prevladavaju – odlučili iskoristiti uspostavom novog branda. A on je postao prepoznatljiv po dvije važne inovacije kod svih modela.

BALI_4.6_28

Prva je inovacija čvrsta pramčana paluba umjesto mreže između trupova, za koju su mnogi smatrali da je relikt prošlosti koji otežava brod i utapa mu pramac, ne uvažavajući da se danas većina ovakvih plovila gradi primjenom vakumske infuzije koja smanjuje težinu. Time su Bali katamarani dobili još jedan multifunkcionalni kokpit na provi i dodatnu čvrstoću, a dobra plovnost osigurana im je i kutovima donjeg dijela prove koji potiču uzgon. Druga je inovacija stražnja staklena stijenka salona koja se jednostavno podiže na krov salona koji se, kad se još otvore i bočna posmična stakla, otvara s tri strane i putnicima omogućava posvemašnju komunikaciju s morskim okolišem.

Kad god dođemo na neku jedrilicu ili motornu jahtu koja se od svog prethodnika razlikuje za jedan broj oznake dužine, obično se upitamo je li riječ o restylingu starog ili o posve novom brodu. I premda nitko, pa niti u Baliju, neće baciti u more ono što je bilo dobro na prethodnim modelima – poput dvije upravo opisane Bali inovacije – Bali 4.6 uistinu je novi, a ne modificirani “stari” katamaran 4.5. Svjedoče o tomu ponajprije njegove dimenzije – skoro metar veća dužina, 60 centimetara dulja vodena linija i 25 centimetara veća širina, ali i potpuno novi koncept letećeg mosta, potpuno novi dizajn i ergonomija salona te novi način povezivanja salona i prednje palube. K tomu dođe još niz sitnijih detalja kao i mnogo promjena u izgledu koji je mekših linija s potpuno integriranim prozorima trupa i općenito znatno elegantniji. Sve u svemu, definitivno je riječ o novom modelu i idemo ga dobro razgledati. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

BALI_4.6_68

SACS_REBEL58
MORETestovi

Sacs Rebel 40

Plovili smo gumenjakom izraslim u moćnu i udobnu brodicu punu snage u kojoj kad se krstari  ništa ne nedostaje

Da vozi po kopnu umjesto što plovi, Sacsov Rebel 40 bio bi vjerojatno Maserati Levante. SUV mitske tvornice sportskih automobila koji uz brzinu isporučuje i udobnost i vozne karakteristike tog tipa auta. Ne gubeći ništa od stila po kojem nas je nekada davno Maserati Ghibli ostavljao otvorenih usta kad bismo ga vidjeli na slici ili u kakvom filmu, jer tamo gdje su se oni vozili mi nismo putovali. Tempora mutantur, Maseratiji krstare u lijepom broju našim cestama, čak poznam jednog njegovog vlasnika, a i Sacs se udomaćio na našoj strani Jadrana. Te talijanske gumenjake najviše klase već godinama znamo sresti u Palmižani, na Lastovu, Kornatima, Šipanu… ili ih nazrijeti kako jure daleko od nas i nestaju za horizontom.

SACS_REBEL2

A kako sve postaje sve veće i veće, pa ćemo dogodine dočekati i Ferrarijev SUV u kojem vlasnik ne sjedi stisnut pet centimetara od asfalta, tako su narasli i gumenjaci i malo-pomalo pretvorili se u moćne i udobne brodice u kojima i dalje imaš osjećaj da u svakom času možeš pružiti ruku preko tubusa i dodirnuti more dok te sunce prži, a vjetar šiba u lice. Ali usput imaju u sebi i sve ono što ima svaki klasičan brod – mogućnost da njime udobno krstariš i da ti ništa ne fali. Nisu to više veliki gumenjaci s kabinicom kakvi su se gradili godinama i kakav je, recimo, bio Sacs Strider 45, nego nešto sasvim drugo. A to drugo ustoličio je talijanski škver 2016. godine linijom Rebel i modelom 47 da bi ga dvije godine kasnije slijedila 40-ica pa potom 55-ica.

Već i izborom imena – buntovnik – u Sacsu kao da su se potrudili naglasiti da je riječ o brodovima koji idu protiv standarda, onoga na što smo navikli. Kako su se razlikovali od svega što smo naučili viđati, odmah se nametnulo pitanje koliko je jedan Rebel gumenjak, a koliko je kupe, sportski brod ili jahtica. Odgovor smo potražili na Rebelu 40 koji nas je čekao u Marini Agana i plovidbi trogirskim akvatorijem. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

SACS_REBEL47

marex1
MORETestovi

Marex 310 Sun Cruiser

Kabriolet brodica nudi varijabilni ambijent kokpita, a dizajnom se ne predstavlja drugačijom nego što jest

Na testiranje smo se uputili početkom svibnja, a vrijeme je bilo tipično za to doba godine. Krenuli smo iz Zagreba gdje je bilo mračno i oblačno, pa promjenjivo kroz Gorski kotar, da bismo izlaskom iz Tuhobića naletjeli na još oblaka unatoč prognozi da će biti vedro. Srećom, prognoza DHMZ-a bila je točna i dolaskom u Novi Vinodolski dobili smo naručeno vrijeme, sunčano uz pokoji oblačić i gotovo pa ravno more, bez vjetra.

Za sve vremenske prilike

Tekst sam započeo meteorološkim prilikama jer su, između ostalog, važne za razumijevanje stanja mora kod testiranja brodice, ali više zbog toga što je riječ o kabriolet maloj jahti koja je kao stvorena za izazovne vremenske prilike kakve dolaze u ovo doba godine. Na rivi ispred recepcije nove marine u Novom Vinodolskom, čekala nas je Skandinavka, ljepotica od 10 metara, koja nas je osvojila na prvi pogled, a nakon što smo je upoznali ubrzo smo se uvjerili da je okretna, udobna i ekonomična.

marex3

Kupovina broda, kao i automobila, na neki način odražava osobnost. Marex 310 Sun Cruiser stoga pristaje gospodi koja vole udobnost, nenapadnu profinjenost, ali i avanturu, jer uz 400 konjskih snaga koje razvijaju dva DPS Volvo Penta D3-200 motora sa Z-nogama, postižu solidnih 30-ak čvorova, a u plovnoj brzini ne treba brinuti o potrošnji. Iako pokriva dobar dio značajki koje tražimo kod nekoliko različitih tipova brodica, nepristojno bi bilo kazati da se radi o univerzalnoj brodici.

Dizajnom prava Skandinavka, ova Marex 310 SC jednostavna je i moderna brodica bez agresivnih linija. Ugodna oku i istovremeno vrlo funkcionalna mala jahta za ozbiljne đite, idealna za obiteljska druženja, plovidbu s prijateljima, pa i za jednodnevne izlete, sportske ribolovne avanture ili jednostavno za opuštanje i uživanje u moru. (…) Više pročitajte u 260. broju Mora.

marex2