IMG_6152
Novosti

U četvrtak 22. listopada, točno u podne otvoren je sedamnaesti po redu biogradski nautički sajam. Najveći i najbolji do sada, sa odličnom ponudom jedrilica, opreme i brodskih motora.
Zastupnici jedrilica ove su se godine potrudili dovesti gotovo sve što imaju u ponudi i ne sijećamo se da ih je, zajedno s katamaranima, bilo toliko na ijednom sajmu do sada održanom u Hrvatskoj. Ima se što vidjeti i kad su manje motorne brodice u pitanju a izloženo je i nekoliko motornih jahti, pretežno za prodaju iz druge ruke. U sklopu svečanog otvaranja dodijeljene su i nagrade Turistički cvijet najboljim velikim, srednjim i malim marinama te najboljim čarter kompanijama.  Najboljom marinom u kategoriji malih marina proglašena je Olive Island marina, u kategoriji srednjih ACI marina Dubrovnik a u kategoriji velikih D-marine marina Dalmacija. Najbolja čarter kompanija je Angelina iz Biograda. Tijekom dana održan je i veći broj promocija i stručnih skupova a posjetitelja je bilo u priličnom broju. Unatoč buri koja je u četvrtak puhala čitav dan vrijeme je poslužilo organizatore, očekuje se da će biti sunčano sve do kraja sajma pa vam svakako preporučujemo – navratite u Biograd.

IMG_6142

Race Start
Novosti

Polako završava najpoznatija i najpopularnija mediteranska regata nakon više od šest stotina nautičkih milja jedrenja u kojima se krenuvši sa Malte obilazi čitava Sicilija, Stromboli, Favignana, Pantelleria i Lampeduza.
Prvi je u cilj na Malti, odakle su i krenuli, prvi ušao trimaran Phaedo 3 sa Brianom Thompsonom na kormilu nakon 2 dana 11 sati i 29 minuta jedrenja.
Drugi je ciljem prošao Rambler 88 Georga Davidsa kojemu je za to bilo potrebno 2 dana 16 sati i 18 minuta. Treći, u tom trenutku sa znatnim šansama za osvajanje pobjede po IRC ratingu bio je Maxi 72 Momo Dietera Schönsa. No, prava uzbuđenja čekala su kako je odmicala prošla noć. Koji trenutak prije ponoći prošao je ciljnom linijom TP52 B2 Michele Galli’sa i zauzeo prvo mjesto po IRC-u. Slavlja ipak nije bilo i svi su pogledi bilo upereni u mrak iščekujući kad će se pojaviti Mascalzone Latino, Cookson 50 Vicenza Onorata. On je ciljem prošao koji trenutak nakon ponoći i kad mu je izračunato korigirano vrijeme ispalo je da je nakon tri i pol dana jedrenja zaostao svih sedam sekundi. Tako je u ovome času dok skoro stotinu brodova još jedri, među njima i naši Waypoint sa Damirom Čargom, Dustom Duška Tomića i Vola Vola Bojana Božića, B2 trenutni pobjednik Rolex Middle Sea Racea. Uz sve ostale koji dovrše regatu.

B2, Sail n: ITA5200, Boat Type: IRC 52, Skipper: Michele Galli, Country: Italy
B2, Sail n: ITA5200, Boat Type: IRC 52, Skipper: Michele Galli, Country: Italy
IMG_2895
Novosti

Drugim plovom, podijeljenim na dvije etape, od Visa do Splitskih vrata te od Vrata do Splita završena je 71. po redu Viška regata. U obje je slavio Full Pet kasniji sveukupni pobjednik.
Nakon što je u subotu bez velikog napora pobijedio u regati što se jedrila u viškoj luci, Full Pet sa skiperom Antom Antunovićem najbolje je iskoristio uvjete laganog juga što je puhalo najviše do 10 čvorova prvi je uplovio u Vrata i cilj pred Splitom. To mu je zagarantiralo ukupnu pobjedu po OPEN razvrstavanju. Drugi u cilju je bio BaRe V s kormilarom Mirkom Fatovićem a treća Marina Kaštela s Joškom Berketom. Berket je sa svojom jedrilicom slavio po ORC-u. Regatu je završilo devedeset i devet jedrilica a novost da se dosadašnja povratna etapa od Visa do Splita boduje kao dvije izazvala je različita mišljenja pa organizator YC Labud najavljuje da će prije odluke da li nastaviti s tom praksom anketirati sudionike regate.

luka_vis11

marina_kastela
Novosti

U petak u 9 sati ujutro na startu Viške regate skupile su se 132 jedrilice. Nešto manje nego najmasovnijih godina i bez učešća maksi krstaša ali sasvim dovoljno za uspjeh jedne od najljepših jadranskih regata.
Nakon nekoliko dana lošeg vremena jedriličare je konačno obasjalo sunce i krenuli su po laganom jugoistočnjaku put Visa. Jugo ih je pratilo čitavog dana i velike dileme o pobjedniku nije bilo. Marina Kaštela s kapetanom Joškom Berketom uvjerljivo je prva projedrila kroz vrata i nastavila put Visa. Cilj pod Češkom vilom prošla je nakon tri sata, pedeset i dvije minute i dvadeset sekundi. Za njom su uplovili Black Mystery, Eline, Barba Branko i Austria One.
Sutra se jedri regata u viškoj luci a povratak u Split je u nedjelju.

IMG_3402

D-Marin Dalmacija 1
Novosti

Na svečanoj dodjeli nagrade Turistički cvijet – kvaliteta za Hrvatsku, održanoj u Poreču 14. listopada marina D-Marin Dalmacija u Sukošanu dobila je 1. nagradu u kategoriji velikih marina.
U najvećoj marini na Jadranu sa 1.200 vezova u moru te dodatnih 300 na kopnu u kojoj se mogu vezati jahte do 60 metara dužine već se nekoliko godina ulažu znatna sredstva u uređenje i nove sadržaje. U proteklih godinu i pol sagrađena je nova upravna zgrada u kojoj se nalazi i recepcija i kafić te sanitarni čvorovi i novi servisni centar u istočnom dijelu marine. Na nasuprotnoj, zapadnoj strani marine sagrađene su dvije nove zgrade u kojima su smješteni uredi i prijemne kancelarije čarter-tvrtki. Istodobno su uređeni parkinzi, prometnice i suhi vezovi. U tijeku je gradnja još dvije zgrade u istočnom dijelu marine u kojima će biti smješteni serviseri te zastupnici i brokeri različitih vrsta plovila. Gradi se i «pjaca», pravi mali gradski trg u marini koji će postati centar okupljanja u njoj. Tu će se nalaziti restoran, pub, različite trgovine i veliki market. Nastavlja se uređivanje suhog veza koji će se prostirati na ukupno 40000 m2. Radovi se nastavljaju i na poluotoku, na kojem su vezane velike jahte na kojem se uređuje Bech club sa restoranom i kafeom, bazenom, odvojenim sanitarnim čvorovima za goste marine i beach kluba, garaže i depoi. Većina ovih sadržaja bit će dogotovljena do početka slijedećeg ljeta a marina će doviti posve novi izgled i znatno obogatiti svoje usluge. „Iznimno smo ponosni što je marina D-Marin Dalmacija dobitnica ove prestižne i hvalevrijedne nagrade. Nagrade smatramo još većim priznanjem i radi činjenice što ih dobivamo od strane brojnih hrvatskih stručnjaka koji su prepoznali naš trud i nastojanja da gostima u Hrvatskoj osiguramo što bolje sadržaje. Planiramo i dalje razvijati sve naše marine, kako bismo Hrvatsku učinili još atraktivnijim odredištem za nautičare“, izjavio je Božidar Duka, regionalni direktor D-Marin Marinas Group Croatia, dodajući da zahvaljujući stalnim ulaganjima, sve marine D-Marin Marinas grupe danas mogu biti matične luke ili tranzitne luke za mega jahte koje krstare Mediteranom.

DSC_0025

3
Novosti

Najmasovniju regatu na Sredozemlju, tršćansku Barcolanu što se u nedjelju 11. listopada održala po četrdeset i sedmi put, nakon 1 sat 18 minuta i 25 sekundi jedrenja pobijedila je Robertissima III
Na kormilu pobjedničke jedrilice bio je Roberto Tommasini dok je o taktici brinuo Vasco Vascotti, druga je bila Maxi Jena sa No Borders Teamom I Stefanom Chierinom za timunom a treća Pendragon Alilaguna. Unatoč lošem vremenu sudjelovala je 1681 jedrilica.
Bura koja je dan prije dostižući pravu tršćansku brzinu od 130 kilometara na sat opasno zaprijetila sigurnosti jedrilica na vezu u luci i ispraznila za tu priliku sagrađen Villaggio Barcolana. Sve regate iz programa za subotu su otkazane, villaggio zatvoren a najveća pažnja bila je posvećena sigurnosti jedrilica i njihovih posada.
Radi prognoze koja je najavljivala da će “bura poći na ručak” regata je u nedjelju startala  u 12.30 umjesto u uobičajenih 10.30 sati po petnaestak čvorova vjetra. Velikih dilema o pobjedniku nije bilo, Nakon početne borbe za prvu poziciju bok uz bok sa Maxi Jenom Robertissma III je izvrsno startajući prva izletjela iz mase brodova, podigla genaker i pojurila prema prvoj bovi. Okrenila ju je prva sa 30 skundi prednosti, na drugoj je vodstvo povećano na  48 sekundi dok je na posljednjoj, trećoj iznosilo punih šest minuta. Tako je nakon četiri godine totalne dominacije Europa Esimita 2 koji nije sudjelovao na regati i prethodne tri istog broda ali pod imenom Alfa Romeo, Robertissima III dominirala ovogodišnjom, ne vraćajući joj tako natjecateljsku draž borbe za apsolutnog pobjednika. No, fešta od jedara i borbe po klasama ostaje. Trst danima živi za nju i isplati ju se doživjeti i s mora i sa kraja.
Kao i obično, deseci tisuća ljudi pratili su regatu, dio njih sa uzvisina nad gradom odakle se pruža najbolji pogled na regatno polje a ostali s tršćanskih riva i obale sve do Ankarana.

2

DSCN1506
Novosti

S uspjehom je završen 55. po redu nautički sajam u Genovi. Za šest dana trajanja posjetilo ga je 150.180 ljudi (5,4% više nego lani), izlagalo je 760 različitih tvrtki ( 65% iz Italije a 35% iz inozemstva).
Moglo se vidjeti više od 1000 različitih plovila. Onih u moru bilo je 20% više nego prošle godine. No najvažnije je da su Talijani ponovo počeli kupovati brodove pa je Salone tako iznova potvrdio svoju važnost za talijansku nautičku industriju i njenu promociju prema svijetu. Slijedeće godine sajam će se održati deset dana ranije nego ove, između 20 i 25 rujna, odnosno odmah nakon sajma u Cannesu a neposredno prije sajma u Monacu.

IMG_6011

opatija
Novosti

U opatijskoj luci počeli su radovi na uređenju gata za turistička plovila, kojim započinje ostvarivanje projekta dogradnje Opatijske luke.. Radi se o projektu ukupne vrijednosti 2,7 milijuna kuna.
Novac su osigurali Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Primorsko Goranska županija, Grad Opatija i Županijska lučka uprava Opatije, Lovtana i Mošćeničke drage. Gradnjom novog operativnog gata rasteretiti će se postojeći dio operativne obale te će se proširiti i sanirati pristanište radi sigurnijeg priveza i povećanja putničkog prometa luke Opatija. Gat će se izvesti u duljini od oko 70 metara (od kojih će 35 metara biti operativne obale) i služit će za prihvat turističkih brodova do 40 m duljine. Uređenje gata za privez turističkih brodova, odvijat će se u dvije faze; Građevinski radovi bi se trebali dovršiti do kraja ove godine dok bi postavljanje električnih i vodovodnih priključaka trebalo biti završeno do proljeća.

fastnet-velika
Natjecanja

Pravi pobjednik Fastneta zapravo je korigirani slavljenik, osvajač velikog Rolex Fastnet Challenge Cup pehara, mali francuski 10,8 metara dugi krstaš Courrier du Leon (JPK 10.80) vlasnika i kormilara 56-godišnjeg Francuza Geryja Trentesauxa.
Nedugo nakon svitanja, točno u 5 sati i 22 minute u srijedu 19. kolovoza, najbrži jednotrupac na svijetu, sjajni američki Maxi krstaš Comanche presjekao je ciljnu crtu kultnog 46. Rolex Fastnet Racea četiri minute prije svog najvećeg rivala, također novog američkog Ramblera 88, te time ostvario svoju drugu veliku pobjedu.
fastnet2Tridesetak dana ranije bio je najbrži i na zahtjevnom Translantic Raceu, trci koja se sredinom srpnja vozi sjevernim Atlantikom u dužini 2800 nautičkih milja od Newporta na Rhode Islandu do Lisard Pointa na britanskoj jugozapadnoj obali. Tamo ne samo da se okitio lentom pobjednika u realnom vremenu (Line Honours), već je srušio i gotovo sedam godina stari svjetski rekord prejedrenih milja u 24 sata za jednotrupce. Comanche na velikom Fastnet Raceu ni izbliza nije nadmašio četiri godine stari rekord staze Volvo Ocean Race broda Abu Dhabia s kormilarom Ianom Walkerom. Za njim je kasnio gotovo 24 sata, ali ne zbog toga jer je sporiji brod, već stoga što su u aktualnom 46. izdanju vladali tihi i umjereni vjetrovi.
Fastnet je pandan opasnog australskog Sydney to Hobart Racea, najteža i najopasnija europska odobalna regata, a vozi se zahtjevne 603 milje britanskim i irskim vodama. Krenulo se po laganu i slabu vjetru u nedjelju 16. kolovoza točno u 11:50 sati, u isto vrijeme kao i u prvom izdanju 1925. Najbolje Rambler 88 ispred Comanchea i Leoparda. No sofisticirani Comanche je prvi ujedrio u Plymouth tek četiri minute ispred sad već vječno drugog Ramblera.
No pravi pobjednik Fastnet Racea zapravo je mali francuski 10,8 metara dugi krstaš Courrier du Leon (JPK 10.80) vlasnika i kormilara 56-godišnjeg Francuza Gery Trentesauxa, sa šestočlanom posadom s kojom vlasnik jedri – posljednjih 20 godina. Oni su slavljenici Fastneta u korigiranom IRC vremenu i kući nose najvrjednije Fastnet Race priznanje ukupnog pobjednika, veliki Rolex Fastnet Challenge Cup pehar.

fastnet3

esmit1
Obljetnice

Projekt Esimit Europa slovenski je poduzetnik i vinar Igor Simčič koji je odrastao na nekada zatvorenoj granici, započeo kako bi kroz jedrenje simbolično pokazao ujedinjenost Europe i vrijednosti zajedništva u njoj.
Nedavno je ovaj uspješni projekt, prepoznat u cijeloj Europi kao jedinstven primjer dijaloga i gradnje mostova kroz sport, diplomaciju, poslovne odnose, kulturu i društvenu odgovornost, u Monte Carlu proslavio 20 godina rada.
esmit2„Tijekom ovih 20 godina naprijed me najviše gurala vizija. Snažno vjerujem da naše ciljeve možemo postići jedino ujedinjeni kao prijatelji i Europljani“, na proslavi je svojim gostima poručio osnivač projekta Igor Simčič.
Esimit Europa projekt predstavlja jedna od tehnoloških najnaprednijih jedrilica na svijetu Esimit Europa 2 na kojoj jedri 18 vrhunskih jedriličara iz 11 različitih europskih nacija, među kojima je i Hrvat Ivan Kljaković Gašpić. Esimit Europa 2 jedini je brod na svijetu koji ima dozvolu ploviti pod zastavom Europske unije, pod pokroviteljstvom je predsjednika Europske komisije te ima službenu potporu predsjednika Europskog parlamenta.
Projekt se počeo stvarati 1995. godine kao simbol ujedinjenja dva grada na slovensko-talijanskoj granici, Gorizije i Nove Gorice. Osnivač projekta, Igor Simčič, u potrazi je za stvaranjem zajedničkog simbola na obje polovice grada, pitao gradonačelnika Gorizije, Gaetana Valentija i gradonačelnika Nove Gorice, Črtomira Špacapana, hoće li mu dati podršku u pokretanju jedriličarskog tima koji bi na jednoj od najpoznatijih svjetskih regata, tršćanskoj Barcolani, predstavljao oba grada. Dvojica gradonačelnika pristala su na ovu zanimljivu ideju o simboličnom brisanju granica i projekt je krenuo.
Prva Simčičeva trkaća jedrilica zvala se Esimit Nova Gorica – Gorizia duljine 42 stope, a posadu su činili slovenski i talijanski jedriličari. Imena oba grada zajedno povezana s europskim zvijezdama ukrašavala su bokove i trup jedrilice kao uvod u budućim namjerama kampanje.
Nakon niza izvrsnih rezultata projekt je 1999. godine dobio potporu predsjednika autonomne talijanske regije Friuli-Venezia Giulia i slovenskog ministra vanjskih poslova. To je Esimit Europu odvelo na sljedeću razinu. Od tada zastupa cijelu Sloveniju i talijanske regije Friuli-Venezia Giulia. S novom podrškom došao je i novi brod, Esimit Slovenija-Friuli-Venezia Giulia. U različitim regatama ta je jedrilica imala sjajne rezultate u svojoj klasi, a bila je konkurentna i s mnogo većim brodovima.
Nakon takvih uspjeha sve je više diplomata postalo svjesno Esimit Europe i promicanja kroz sport važnih vrijednosti kao što je ujedinjenje nacija. Europska dimenzija projekta zapečaćena je 2002. godine kada je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Pat Cox odobrio Esimit Europi da na regatama plovi pod zastavom Europske unije
„Zahvaljujući suradnji sa naftnim gigantom Gazpromom u 2010. godini nabavljena je jedna od tehnoloških najnaprednijih jedrilica na svijetu, pravi gigant pod jedrima dug 30 metara, Esimit Europa 2. Od tada je ova jedrilica nanizala 39 uzastopnih pobjeda.„

esmit3

alacarte1
À LA CARTE

Kad se nađete na sedmom nebu, vjerojatno vam ništa više od toga ne treba. A nama je uz to još Slaven Radovčić servirao i objed za sjećanje pa ljetošnje doživljaje i susrete s njim s užitkom s vama rado dijelimo.
Na nenastanjenu otoku s dva popularna sidrišta, u uvali Tratica i pod Borovnjacima tri su lokala. Paradiso, Babalu i Slavenovo Sedmo nebo. I dok se prva dva nalaze uz samu obalu, s rivama i bovama tik pod njima, od Sedmog neba nazire se tek crveni krov među maslinama, dvjestotinjak metara od kraja. A da se ne radi o vikendici nego mjestu gdje će vas ponuditi jelom, obavještava natpis na staroj gajeti nasukanoj ponad mandrača gdje se vežu bajboti. alacarte2Odlučite li se ispitati o čemu se radi, a ja sam o Slavenu znao od prijatelja sa susjednih Kaprija, ništa lakše. Ne puše li bura ili ako nije u najavi, brod ćete sigurno vezati na jednu od bova na sidrištu, ukrcati se u bajbot, ostaviti ga u mandraču, pa pored gajete s natpisom odšetati putem između dva uredna suhozida uz muziku tisuća cvrčaka, a katkad i slijedeći zvuk agregata. Naravno, ne očekujte ovdje tipičan lokal kakvih je sva sila razbacana uz more, ali niti da ćete se naći pod jednom od dvije sjenice u masliniku što zajedno sa kuhinjom, kominom i šankom u kamenoj kućici tvore Sedmo nebo. Za šankom, kao izmišljenim da sjednete uza nj, dogovarajući se za objed uz bićerin orahovice ili rakije od šipka, dočekat će vas Slaven i Mate Kovač koji mu pomaže oko gostiju ovoga ljeta. Dok tako pijuckajući razmišljate što biste pojeli, pogled vam luta uzorno urednim maslinikom i prostorom u koji ste došli i odmah vam je jasno da se tu puno truda ulaže i ljeti i zimi da bi sve to tako izgledalo i funkcioniralo.
Doznat ćete od Slavena da je sve započelo prije pet godina kad je starom djedovom masliniku u koji je dolazio kao dječak odlučio udahnuti novi život. Za kuhara po profesiji s dosta iskustva po okolnim ali i udaljenijim restoranima – kuhao je dvije sezone kod Mattea u Nozdri, par godina u Mačkovoj luli, kod Mazzucchellija na Pelegrinu, pa u Konstruktorovoj menzi u Dubrovniku – dileme nije bilo, tu će se napraviti nešto gdje će se s brodova iskrcavati radi dobre spize.

alacarte3

senko2
Kamara opskura

I još uvik držite onoga tovara za jematvu, a bilo bi vam bolje i više bi zaradili da ga iznajmljujete turistima. Samo vi ne vidite da se od toga više ne može živit.
Sad kad smo se potpuno pomirili s time što smo postali i usput zaboravili tko smo bili i što smo htjeli, možemo skoro bez tereta na leđima šetati po rivi, glavu držimo visoko, svatko može vidjeti da smo zadovoljni vlasnici ovoga škoja i naših života. Nema te stvari na svijetu koju ne bismo bili u stanju napraviti, proizvesti, pokrenuti, bez obzira da li je naša ili tuđa. Jedino što nam ovakvima, zadovoljnima i sretnima, ništa od toga ne treba i sve bi drugo predstavljalo višak, ako ne i smetnju. Smijemo se i žalimo one zaostale koji već imaju dovoljno, a napinju se i muče da bi imali još, oni svoju bolest još nisu prepoznali, a kamoli izliječili.

Sjedimo na štekatu na rivi sa jednim koji ima puno više od nas jer je cijelo ljeto radio u turizmu, ovo mu je prvi put ovoga ljeta da je uhvatio malo vremena da popije kavu sa prijateljima. Mislili smo da će početi plakati kao i obično kako nema ništa od ljeta, dok drugi uživaju a on ih služi i znoji se, ali ne, on je nekako življi i poskočniji nego mi. Da bi sad bilo dobro, kaže, kad bi se mi lovci na otoku sastali i pokrenuli lovni turizam. Smračilo nam se pred očima, tek što su jedni otišli i pustili ga da malo predahne, on bi već druge služio. Zar ti nije dosta što ih cijelo ljeto gledaš, zajedno sa predsezonom i posezonom, sad bi još i po bušku sa njima šetao, pitamo ga, šta ne može barem zimu ostavit za sebe. Šta ima ljepše od vinograda i maslina zimi, malo radiš, malo sjediš u kućici ispred komina, pečeš sa prijateljima kobasice i pancetu, kušaješ svoje vino, subotom si u lovu i opet sa prijateljima, čini ti se kao da si na odmoru, a usput i nešto napraviš. Kad je bonaca baciš mriže, uvik nešto uloviš, ne možeš umrit od gladi ni da hoćeš.
„Nemam ja više ni vinograda ni maslina“, kaže on, „moji su sve davno prodali, a tebi bi bilo bolje da i ti svoje nagovoriš da naprave isto i da sve uložite u turizam. Bogati, zadnji ste ostali na škoju koji se ne miču, neki već misle ili da ne možete ili da ste retardirani. I još uvik držite onoga tovara za jematvu, a bilo bi vam bolje i više bi zaradili da ga iznajmljujete turistima. Samo vi ne vidite da se od toga više ne može živit.“
„Onda ti sada razgovaraš sa mrtvacem“, smijemo mu se i gledamo ga u oči. On okreće glavu na drugu stranu i traži potvrdu u svima koji su nas slušali, ali svi nekako gledaju ispred sebe. Pokušavamo pogoditi na čijoj su strani i kad nam se učini da se nekako srame što su se na trenutak prisjetili tko su bili, dižemo se i pozdravljamo svih, odlazimo i ostavljamo ih da se još više ne uznemire.
Sami šetamo pustom rivom i nakon dva đira skrenemo prema našoj kali. Doma su svi za stolom makar je ručak još daleko. „Sutra beremo crno“, obznanjujemo. Mlađi pita može li dovesti neke Nijemce koji su u hotelu i neki dan su se raspitivali gdje bi mogli učestvovati u nekim poslovima koje još rade domaći, da bi oni to i platili ako treba. „To bi bilo dobro“, kažemo, „ionako ne možeš više nikoga naći da ti pomogne.“ „Onda vi idite autom, a ja ću polako sa njima i sa tovarom“, kaže mali.
Gledamo ga ispod oka. On to vidi i ništa više ne govori, ali je svima jasno šta se u ovoj kući događa.

prigradica1
Portić

Luka iz koje se čitavo jedno stoljeće odvozilo vino i preko koje su se iseljavali stanovnici Blata i okolnih naselja danas se okreće turizmu. Kakve su joj šanse za razvoj onog nautičkog, pokušali smo saznati prošlog rujna.
Izuzmemo li Pelješki kanal, uz sjevernu obalu Korčule malo se plovi. Većina nautičara koji žele iz Korčule u Velu Luku ili obratno, kad to vremenske prilike dozvoljavaju, bira rutu uz južnu obalu otoka. Sa sjeverne strane između Vele Luke i Račišća nećemo naići na veća naselja doli na Prigradicu, nekako točno na pola puta između njih. E, baš tamo smo se zaputili!
prigradica2Spletom vremenskih okolnosti prema Prigradici stižemo pomalo neuobičajeno rutom. Nesmiljena tramuntana i nesigurno sidrište, a napose nemogućnost da se privežemo na mol u Dubi na Pelješcu natjeralo nas je da krenemo do udaljene Prigradice. Tukli smo tramuntanu, a bogme i ona nas. Već nas je uhvatila noć kad smo uplovili u prostranu luku Prigradice nadajući se zasluženom odmoru. Nade su nam brzo splasnule spoznavši da je luka najneudobnija baš po tramuntani. Luka je prostrana i ima mjesta poprilično. Impozantnu trista metara dugačku rivu na jugoistočnoj obali uvale štiti više od sto metara dug mol s visokim lukobranom i lučkim svjetlom na vrhu. Kad zapuše jak sjeverozapadnjak ili pak sjevernjak (tramuntana), more se u uvali uzbiba pa je najbolje vezati se uz lukobran. To smo nakon dužih priprema i uspjeli bez ikakvih neželjenih posljedica. Uvelike su nam pomogli veliki gumeni odbojnici ugrađeni u rivu za potrebe pristajanja katamarana. Ipak trebalo je pravo umijeće za vezati brod, da budemo koliko toliko spokojni. Naime, od sjeveroistočnog kuta gdje se spajaju mol i riva vraćali su se odbijeni valovi (rebatajica) i sudarali se sa dolazećim valovima taman pred našom krmom. Stajali smo na molu još dobrih pola sata i pratili kako se brod ponaša, a onda zaključili da je tramuntana neznatno ali ipak popustila.
Luka i naselje sagrađeni su kao jedna od luka Blata, najvećeg naselja u unutrašnjosti jadranskih otoka uopće. Prigradica je desetljećima služila za ukrcaj vina, maslinovog ulja, rakije, rogača, bajama, nekada i buhača, a iz nje su isplovljavali i putnički brodovi kojima se otočno stanovništvo iseljavalo u prekomorske zemlje. Danas u nju, ne računajući nautičare ljeti i pokoji ribarski brod te već spomenuti katamaran na liniji Split ‒ Korčula, rijetko uplovi neki brod. Prigradica je zadržala izgled tipičnog ribarskog mjesta. Unatoč novim kućama sagrađenima na zapadnoj obali luke još uvijek prevladavaju stare kamene kuće. U dnu je uvale jedan od najljepših jadranskih mandrača.

prigradica3

uzance
Događanja

Koloplet škerca, ribanja, običaja i traganja za korijenima što ga prosipaju Užance dok Tovareča mužika udara Šjora Maru štrambaceru toliko se usidrio u Sali da ih čini posve različitima od većine jadranskih fešti.
Teško će tkogod, kad tjedan dana pred Veliku Gospu veže u saljskom portu pa ga iz popodnevnog pižolota bunovna trgne buka rogova što se stapa u prepoznatljivu melodiju Šjora Mare štrambacera dok bubanj i sumpreš udaraju ritam, razumjeti duh koji se za njom vuče. Promislit će da je riječ o pukoj predstavi za turiste i da bi zapravo mogli početi koju uru kasnije kad se glava, još teška od prethodne večeri i prijepodneva u Maritima malo razbistri. A upravo o tomu se radi.
uzance2 Povorka što se tog prvog kolovoškog petka lijeno kretala tamo od Mardešića prema Portu s Tovarećom mužikom obučenom u mornarske maje na čelu, pritrujena je povišću, kazao bi pjesnik. Mužika sa kapelnikom koji ju predvodi, dvoredom rogišta i bubnjarima na začelju, ribarima što na ramenima vuku ogromnu mrežu, a za njima žene u nošnjama s teretom na glavi, ribarskim kašetama, barilima, vedarcima, demejanama, kao da je krenula u potragu za nečim uzvišenim. Publika sastavljena od domaćeg svijeta i furešta promatra ih s pomiješanim osjećajima. Jedne dok povorka prolazi prožimlju trnci jer se sjećaju djetinjstva, svojih nonota i nona i njihovih života i priča, a drugima je to tek slikovita zabava za turiste.
Bit će da je u Salima ipak riječ o nečem važnijem i vrjednijem. Užance nisu samo smotra, prilika za susret i zabavu. One su potraga za identitetom što se gubi u globaliziranom svijetu interneta, turizma, nautičara koji misle da im porat poznaju bolje od njih samih i novca. One su vapaj za povratkom svih raseljenih od Zadra pa do Novog Zelanda i Čilea, ne samo desetak dana ljeti i na mjesno groblje nego za stalno, da ih pomlade i osvježe krv. Htjeli bi njima kazati generaciji beach partija i DJ-eva da se ovdje surovo živjelo i teško preživljavalo ribareći i soleći ribu, radeći u polju i među maslinama, ali da se znao red, da je postojao brušket, sveta nedjelja, gospoština i zajedništvo. I ona tvrda, gruba zajebancija koju preživiš pa postaješ jači. Kazuju da se ovdje išlo i u škrto polje i na bogato more na kojem se za nevera spašavao goli život, da se živjelo od mraka do mraka, da je sardela bila hraniteljica kako je to svuda na otocima bilo. I da je prije 110 godina jedan Komižanin stigao ovamo i napravio tvornicu za koju su svi radili i od koje su svi živjeli.

uzance3

intervju1
Intervju

Mitja Zupančić sasvim je običan Slovenac. A to znači da voli Jadran, osobito otoke, pa još više one najudaljenije, da poštuje život na škoju, zaviruje u povijest kad god može i vjerojatno pomalo zavidi onima što ju izravno baštine.
A malo je neobičan po tomu što je na svoj osobit način učinio da mu sve to bude dijelom života i kruh od kojeg živi. Nema on, nemojte misliti, nikakvu vilu na Visu ili Lastovu pa da je iznajmljuje, nema ni vinograd ili maslinik niti mu je žena od tamo. Mitja je u nekom trenutku svoga života od mora odlučio živjeti na sasvim drugi način. Plovi, piše, snima, publicira. Napravio je knjigu o svjetionicima od Barcole do Ulcinja, snimio nekoliko televizijskih reportaža o moru – posljednja o komiškim ribarima i falkuši emitirana je prije petnaestak dana – uči ljude sigurnosti plovidbe… Sasvim dovoljan razlog da ga pitamo kako je sve to počelo.
S morem me zarazio otac, kontinentalac. Imao je Biograd sport, crni, malo veći gumenjak a na krmi umjesto Thomosa 4 Chrysler 10. Često smo odlazili na Jadran, u Filip Jakov ili Turanj odakle smo plovili preko na Pašman na pivo. Jednog dana, baš kad se Ždrelac gradio, i još nismo mogli s gumicom kroz njega, morali smo ga prenijeti, pitao me: „Već si velik, hoćeš li ga moći podignuti?“ Nemam pojma kako sam uspio, ali napravio sam to, postao sam veliki momak. Pošli smo do Sali i nazad u Filip Jakov. Usput bi mi govorio: „Znaš, lanterne na moru ti kazuju i smjer u životu. Dok ploviš prema lanterni, moraš razmišljati o svom životu. Gdje ćeš i kako ćeš uhvatiti pravi val.” Od tada sam se uvijek vraćao moru. Kasnije su došli moji brodovi, Maestral 8, pa mali Elanov fisherman koji sam kupio u kitu i uredio. U to doba radio sam u izdavaštvu, publicirao, surađivao s velikim izdavačima. Kad god sam mogao, odlazio sam na more, ono me hranilo. Kad god bih stigao najprije bih morao sjesti, smiriti se i onda bi u meni sve počelo vreti.

Plovili ste malim gliserom?

Da, imao sam crveni Crownline. Onda je došla 1999. godina kad sam doživio pomorsku nesreću. Išli smo preko Kvarnera po lošem vremenu, žena djeca i ja. Došli smo na Unije, zavezali se za mol s tendom preko broda i išao sam zagrijati mlijeko malome jer se potpuno smrznuo. Upalio sam plamenik, ali nisam primijetio da je more razdrmalo bombetu i plin je lagano izlazio van. Čamac je počeo gorjeti, zahvatilo je i kćer. Skočili smo u jedanaest navečer u more i uspjeli ugasiti vatru. Sutradan su nas ribari prebacili na kopno, otišli smo preko Umaga za Klinički centar u Ljubljani i tamo su je operirali.

Tada mi se u glavi sve okrenulo. Već sam se usred neverina izgubio i nisam znao gdje sam, a roneći sam skoro stradao. Shvatio sam da mi more poručuje da ga treba poštovati. Počeo sam proučavati sigurnost plovidbe, baviti se edukacijom, razgovarati s ljudima, organizirati susrete. Za svoj 45. rođendan objavio sam knjižicu Morsko prase, za prijatelje i moreplovce, nisam pojma imao za web stranicu Morsko prase. U njoj sam sabrao iskustva, opisao što sam naučio o moru. Prodala se u 8600 primjeraka, a slovenski Playboy proglasio ju je najviše upotrebljavanom knjigom za more. Tako je počela moja storija s medijima.

Otada živite od toga i za to?

Da, publicist sam i izdavač i zimi držim predavanja i vodim tečajeve sigurnosti na moru, a ljeti plovim, pišem, fotografiram i snimam. Vjerujem da drugujem s morem, da mi svjetionici kazuju put. Kako kažu stari Grci, kad je list od fige prekrio dlan, tad su počeli pasati vjetrovi, tad se moglo obitavati ove otoke, iznad crte plavog horizonta u terri incogniti… To sam ja, tu mi je duša ispunjena.
Odvezao sam kravatu i menadžersku karijeru koja me bila dovela do Bruxellesa da se mogu posvetiti moru. Kad me djeca pitaju koliko smo bogati, kažem da smo beskonačno bogati. Dok možemo normalno živjeti, biti u dodiru s morem, imati plaćene račune i raditi ono što želim, to je ono što me ispunjava. Kad sjednem na rivu s domaćima, ne treba mi ni televizija ni radio. Na rivi se sve sazna.

intervju2

canes1
Sajmovi

38. izdanje Cannes Yachting Festivala ponovo je bilo uzorno organizirano, s izrazito velikim brojem svjetskih premijera, kupcima sa svih strana svijeta, ali i dobrim raspoloženjem svih što je rezultiralo pozitivnom atmosferom.
Na muci se poznaju junaci. A to su sigurno organizatori Cannes Yachting Festivala koji su godine globalne krize nautičke industrije prošli gotovo bez ožiljka i etablirali se kao najznačajniji mediteranski sajam. Sve ove godine, od 2008. nadalje, rasli su pametno – polako, ali sigurno. Danas je to uzorno organiziran sajam, po veličini, broju izlagača, izloženih plovila i posjetitelja još uvijek nešto manji od Genove, ali zato s izrazito velikim brojem svjetskih premijera, kupcima što dohode sa svih strana svijeta i što je najvažnije, dobrim raspoloženjem svih.

Naravno, zasluga za to dijelom pripada i Cannesu kao takvom – ipak je to mjesto samo po sebi brend, a o navici imućnoga svijeta da ovamo dolazi ne treba ni govoriti. Tu svoju stratešku prednost pred Genovom, koja ga je prije sedam osam godina šišala barem za dvostruko u svim aspektima, osobito infrastrukturom kojom tamošnji sajam raspolaže, Francuzi su itekako dobro iskoristili. Ona jednostavna činjenica da kupac broda što stoji milijune eura, ženu ili ljubavnicu dok on rasipa novac može poslati da u jedno poslijepodne i ona potroši koju deseticu tisuća eura na luksuz u Cannesu zaista je kapitalizirana.
I što je pomalo apsurdno, u tomu su im ponajviše pomogli baš talijanski brodograditelji iz najpoznatijih grupa poput Azimuta, Ferrettija, i sami kroz UCINU organizatori genoveške fjere, ne želeći propustiti priliku susresti potencijalne imućne kupce. Baš su oni najveći dio svojih svjetskih premijera rezervirali za Cannes kojemu je tako rejting iz godine u godinu samo rastao. Tome je u prilog išao i datum održavanja sajma, odmah po završetku sezone godišnjih odmora i skoro mjesec dana prije Genove. Ne škodi mu ni činjenica da se odmah po njegovu završetku u Francuskoj, u La Rochelleu, na atlantskoj obali organizira jednako velik sajam, ali malo narodskiji, s još većim brojem posjetilaca, a u obližnjem Monacu sajam za prave bogatune gdje se ne treba ni pojavljivati ne mislite li spiskati barem desetak milijuna eura.
Sve se to moglo i ove godine doživjeti u Cannesu gdje je po podacima organizatora izložena plovila obilazilo više od 50.000 posjetilaca, jednako kao i lani. Doduše, većina izlagača tvrdi da ih je bilo malo manje nego prošle godine, a kako Francuzi nisu Nijemci da ih prebroje do jednoga, ostat ćemo i mi pri tome utisku. Nešto manje bilo je i premijera – 85 ove godine u odnosu na 100 prošle godine, ali veličina novih brodova zato se povećala. A ukupno je predstavljeno 570 plovila i to u daleko najvećoj mjeri duljih od 15 metara.

canes2