U času kad su hrvatski jedriličari u Riju ostvarili povijesni uspjeh, kad je Tonči Stipanović osigurao prvu medalju ikada za Hrvate (najmanje srebrenu), kad se Ivan Kljaković Gašpić bori za broncu u finnu a Šime Fantela i Igor Marenić dominiraju regatnim poljen u klasi 470 svi su se, kako je to vrli hrvatski običaj raspisali o njima, ne bi li ukrali barem djelić njihove slave. Naravno, dok su na moru i teretanama provodili sate, dane i godine, mukotrpno radeći i trenirajući, kao i stotine njihovih prijatelja koji nikada neće doživjeti takav uspjeh ali su itekako zaslužni i za ovaj poduhvat, putujući tko zna kakvim kombijima i najjeftinijim linijama po Europi i svijetu, bez para i podrške, boreći se ne samo s valovima i vjetrom nego i mnogočime što njihovi konkurenti iz uređenijih i bogatijih zemalja ne mogu ni sanjati, nikoga za njih nije bilo briga. Osim malog broja jedriličara, entuzijasta, luđaka iz klubova i saveza, roditelja koji su ih dali u sportove u kojima se uspjeh ne broji ciframa dolara na računu, trenera koji su s njima proveli život na moru, jedrara… Čast nam je da smo u te malobrojne koji su ih voljeli i na svoj način podržavali spadali i mi u Moru. I to u doba kad su bili mali. Prilažemo vam reportažu iz ljeta 1999, objavljenu u More magazinu, pročitajte je, naučit ćete puno o korjenima uspjeha, o ljubavi i strasti koja do njih vodi, o trenerima koji su tu samozatajni već skoro dvadeset godina… Hvala vam, Tončica, Bambi, Šime, Igore, Tina i svi drugi koji nemate medalju ali ste pravi na moru i u životu… Bravo!

Svi s cijem da u izravnom kontaktu s onima koji u najvećoj mjeri dovode njihove goste i bukiraju im flote rasprave mogućnosti još bolje suradnje i ostvare čim bolje poslovne rezultate. Tu je i petnaestak njihovih dobavljača, među njima sva najvažnija brodogradilišta jedrilica i katamarana za čarter jer najveći dio njihovih gradnji završava u čarteru. Tu su i oba hrvatska lanca marina, ACI i D-marine, brojne druge marine ali i tvrtke poput MMK koja se prometnula u lidera na području softvera za poslovanje čarter kompanija i bukiranje u čarteru. Prvi agenti već su došli a do kraja događanja očekuje se ih više od stotinu. Osim B2B kontinuirane radionice organizira se i nekoliko konferencija i seminara na različite teme iz čarter poslovanja. Uz ICE po prvi put se organizira i International Adventure Expo, namjenjen tvrtkama koje se bave adrenalinskim sportovima. Od organiziranja adrenalinskih parkova, raftinga, trekkinga, surfinga, baloniranja pa do bicikliranja i ronjenja. Prva dva dana protekla su u dobrom raspoloženju, očekivanju uspješne sezone, brojnim razgovorima i druženju.

Bila je to najveća i najraznovrsnija flota koja se do sada okupila na ovoj regati a predvodili su je, među krstašima Comanche a među višetrupcima Phaedo 3 i Concise 10. Inače, jedri se u još nekoliko klasa, među inima IRC1,2,3, Glass 40 i superyacht. Teško je izabrati tko je od njih atraktivniji. Slijedećih nekoliko dana jedrili su u vodama trinaest najljepših karipskih otoka a regata je obilovala spektakularnim prizorima.

I dok se po portalima vrtio i pregledavao video sa starta prvi su jedrilice prošle ciljem. Uvjeti su bili odlični pa im je trebao tek dan i pol. Možda bi bolje bilo kazati regatni strojevi nego jedrilice ali ipak… Novi rekord regate postavio je Loyd Thornburgov MOD70 Phaedo 3 koji je 600 NM regatne distance prejedrio za 31 sat 59 minuta i 04 sekunde, sat I pol bolje od svog vlastitog najboljeg vremena. Samo 9 minuta I 52 sekunde za njim dojedrio je do cilja Concise 10, također 70 stopa dug trimaran. Apsolutno najbolji u kategoriji jednotrupaca bio je, po običaju Comanche s jedrenim vremenom od 40 sati, 52 minute i 02 sekunde. U četvrtak, kad je je najveći dio posada prošao ciljem proglašen je i ukupni pobjednik po korigiranom vremenu (IRC). To je Proteus, američki Maxi72 sa skiperom Georgom Sakellarisom.

Po sedamdeset i prvi put razdoblje između Božića i Nove godine obale Sydneyske luke ispune jedriličari i mnogobrojni promatraći koji ne žele propustiti jedan od najatraktivnijih jedriličarskih startova na svijetu. Onaj regate Sydney Hobart koji je uvod u često iznimno napornu i opasnu regatu. Za prestižni trofej bore se sofisticirani i skupi miljarderski maxiji ali i posve ”obične” regatne jedrilice koje često odnesu titulu ukupnog pobjednika po IRC razvrstavanju. Naravno, onome tko prvi prođe kroz cilj u tasmanijskoj luci slavu nitko ne može oduzeti.

I ove su godine gatovi Australia Yacht Cluba bili premali da ugoste sve one koji su izbliza željeli vidjeti završne pripreme jedriličara. Nakon spektakularnog starta 108 jedrilica pred Sydneyem među kojima su i najbrži maxiji na svijetu – Comanche, Wild Oats XI, Ragamuffin 100 i Rambler već je prva noć donijela dramu. Udari sjeveroistočnog vjetra od 40 čvorova iz regate su izbacili deset jedrilica među kojima i osmorostrukog pobjednika Wild Oats XI koji je i ove godine s razlogom pretendirao na naslov. Zbog posve rastrganog glavnog jedra vraćaju se u Sydney. Njegov najveći konkurent Comanche pretrpio je havariju kormila ali je uspio ustati u regati i trenutno se nalazi na drugom mjestu.