DSC_0393
Novosti

Biograd diše punim plućima

Otvoren je Biograd Boat Show. Da se ne nose maske i ne mjeri temperatura na ulazu, netko bi pomislio da se radi o sasvim običnoj godini.

Biograd Boat Show je u tijeku, a 22. izdanje nautičkog sajma se odvija odlično s obzirom na epidemiološke uvjete. Volumen sajma je tek nekih 20 posto manji, a posjetitelja ima kao i prethodnih godina, dok se za vikend očekuje najveći broj gostiju. Iako je broj izlagača bitno smanjen, broj brodova po izlagačima je povećan i komotniji je raspored, te se ne osjeti nedostatak uzrokovan pandemijom korone.

U srijedu je održano svečano otvorenje, kao i panel rasprava Hrvatski dani nautike na kojoj su sudjelovali predstavnici industrije i raspravljali o protekloj sezoni, te o nadolazećim izazovima.

Najveće iznenađenje megajahte

U raspravi se osjetila doza napetosti, jer unatoč vladinim najavama nisu ostvarene neke pogodnosti za teško pogođene tvrtke. Podsjećamo, u proljeće su na zahtjev udruženja marina i čartera iz Vlade poručili kako će razgovarati i izaći u susret čarterašima koji su zbog korone imali gotovo stopostotni pad u predsezoni. Prijedlog je bio da se marinama odgodi plaćanje fiksnog dijela koncesijske naknade, te da marine u visini tog iznosa odgode plaćanje potraživanja od čarteraških tvrtki, no to se nije ostvarilo.

Svi su redom pozdravili vladine mjere i brzu reakciju Hrvatske na otvaranje vrata stranim plovilima, što je omogućilo relativno brz povratak u nautičku sezonu nakon lockdowna. Najveće iznenađenje ove sezone bio je stopostotni porast dolazaka  megajahti s gostima čija je prosječna dnevna potrošnja daleko iznad svih drugih gostiju.

Najveći gubitnici ove godine bili su mali brodari, odnosno izletnički brodovi čiji je pad u prosjeku preko 90 posto. Taj problem je dublji, jer se radi uglavnom o brodovima hrvatske proizvodnje, koji se servisiraju i opremaju u Hrvatskoj, u vlasništvu su hrvatskih brodara, s hrvatskim mornarima, a servisiraju se u brodogradilištima u kojima su zaposleni domaći ljudi u malim i velikim škverovima duž Jadranske obale.

Osoblje sajma i izlagači paze na mjere

Što se tiče mjera na sajmu, organizatori su dali svoj maksimum. Raspored stolova u restoranu i barovima podliježe epidemiološkim preporukama, s dezinfekcijskim sredstvima na svakom koraku. Izlagači i osoblje sajma nose maske čitavo vrijeme, a Covid-redari obilaze događaj. Na ulazu je i policija, mjeri se temperatura, no čitava je situacija vrlo pitoma.

Isto se ne može reći za posjetitelje, mahom domaće ljude, koji uglavnom ne nose maske, ili ih nose pod bradom, pa stavljaju na lice tek kad ugledaju redare. Na sajmu ima i gostiju s njemačkog govornog područja, ponešto gostiju iz Poljske i Mađarske, te gotovo da nema Slovenaca i Talijana. Danas i sutra su na rasporedu sastanci udruženja luka, marina, chartera, te seminari tvrtke MMK Booking Manager za čarteraške agencije, operatere, kao prezentacije i domjenci.

BBS 2020

DSC_0412 – kopija
DSC_0419 – kopija
DSC_0422 – kopija
DSC_0420 – kopija
DSC_0400 – kopija
DSC_0408 – kopija
DSC_0430 – kopija
DSC_0434 1 – kopija
default
Novosti

Počinje Biograd Boat Show

Biograd će ovog tjedna ugostiti nautički sajam, jedan od rijetkih koji se održava u pandemijskoj godini.

Otvorenje sajma je u srijedu 21. i traje do nedjelje 25. listopada. Broj izlagača je smanjen u odnosu na prošlu godinu, što je očekivano s obzirom na okolnosti. Nautička sezona završila je bolje nego što se predviđalo početkom godine, ali ipak malo prerano. Jesenski sajam trebao bi biti godišnja rekapitulacija i početak nove nautičke godine.

BBS je dosad isticao pridjev najvećeg srednjoeuropskog nautičkog sajma, a ove godine se može pohvaliti da je jedan od najvećih uopće. Jedini veliki nautički sajam koji je prethodio bio je onaj u Genovi.

BBS se održava u Marini Kornati u Biograd, koja ima kategoriju četiri sidra, te je dovoljno prostrana da se sajam odvija bez poteškoća i gužvi. Marina je u vlasništvu organizatora sajma, što uvelike olakšava logistiku, posebno u ovim neizvjesnim vremenima. Ilirija d.d. i sajam nose platinastu oznaku člana Međunarodne udruge organizatora nautičkih sajmova IFBSO.

B2B događaji i godišnji skupovi

Na sajmu ćemo imati priliku susresti 240 izlagača, a BBS bi, prema najavi, ove godine trebao imati tek nešto manji broj izloženih plovila u odnosu na rekordnu prošlu godinu. U sklopu sajma održava se i važan B2B događaj za charter industriju, kao i godišnji skupovi nautičkih udruženja, te kongres četvrti Hrvatski dani nautike u organizaciji gospodarske komore.

Za sve zainteresirane posjetitelje sajma BBS je organizirao testiranje na Covid-19 u lobiju Hotela Adriatic u petak 23. listopada od 11 do 14 sati, te u subotu i nedjelju 24. i 25. listopada od 12 do 15 sati. Dnevna ulaznica iznosi 40 kuna, a dozvoljen je ulazak i kućnim ljubimcima. Prostor sajma otvoren je svakog dana trajanja sajma od 10 do 18 sati.

VI S KA
Novosti

Završila 76. Pa(V)iška regata

Unatoč pandemijskog  godini, koja je bila i razlog za prebacivanje Viške regate na otok Hvar, na startnoj liniji se našlo 93 jedrilice.

Pobjednik 76 Viške regate ORC Overall bio je skiper Stipe Gašpić s “Green Pepperom” Salonom 34 ,  slijedio ga je Denis Vukas u “Dubrovniku” Enavigo 38, a treći je bio skiper Karlo Kuret u “All 4 one” Salona 42R. Najbrži brod prve etape od Splita do Starog Grada bio je MAREUS 3, s kormilarom Lukom Jerčićem iz  JK Split. Pobjednik prve etape po ORC-u bio je brod Dubrovnik, s kormilarom Denisom Vukasom iz JK Orsan, Dubrovnik.

Najbrži brod druge etape Stari Grad – Split, bio je Molo Longo s kormilarom Rajkom Kujundžićem  iz JK Galeb, Kostrena, dok je pobjednik druge etape bio Green Pepper s kormilarom Stipom Gašpićem iz JK Split. Ove godine organizatori su nudili i online praćenje regate u realnom vremenu putem aplikacije Kwindoo. Iako je aplikacija vrlo precizna, ona nije službeno mjerilo regate, niti su svi sudionici bili obvezni imati aplikaciju.

U luci je odjedren jedan od planiranih dva plova regate Luka Pharos, zbog slabog vjetra. Organizatori se zahvaljuju gradonačelniku Staroga Grada Antoniju Škarpi i mještanima na dobrodošlici i gostoprimstvu, te svim sudionicima,kao i lučkoj upravi SDŽ. Na Facebook stranici Viške regate, organizatori ističu posebnu zahvalu umjetniku i pasioniranom jedriličaru Andru Tadiću – Šilo, koji je izradio nagrade za najbolje na subotnjoj regati Luka Pharos.

Foto: Viška Regata / Facebook

HIR 3
Novosti

Hir 3 i Fegić oplovili svijet

Nakon dvije godine i četiri mjeseca sada već legendarna jedrilica HIR 3 obišla je svijet i vratila se u matičnu luku na Malom Lošinju. Skiper Saša Fegić je jedini član posade koji je čitavo vrijeme bio na HIR-u i time ostvario je svoj san plovidbe oko svijeta.

Zahtjevna sportska ruta vodila ih je od zapada prema istoku, oko tri znamenita rta na jugu kontinenata: rta Dobre nade, rta Leeuwin i zloglasnog rta Horn. Ukupno 39.000 milja prevalili su Fegić i HIR 3 u 28 mjeseci, te se upisali u nautičarsku povijest Hrvatske.

Fegić kao prvi Hrvat koji je pod našom zastavom oplovio svijet tom najzahtjevnijom rutom, a  HIR 3 kao jedina hrvatska jedrilica koja je puni krug oko svijeta napravila čak dvaput. U Malom Lošinju dočekala ih je obitelj, brojni prijatelji te ljubitelji jedrenja koji ovo putovanje aktivno prate putem društvenih mreža.

Finale je to pustolovine koja je započela 17. lipnja 2018. isplovljavanjem peteročlane posade iz Malog Lošinja. Skiper Saša Fegić kontinuirano je na brodu, dok su se 9 članova posade izmjenjivalo po etapama. Ipak, tijekom 90% putovanja uz skipera je na brodu bio samo jedan član posade. Najdulje se na brodu zadržao prijatelj Nebojša Petrović, taksist i učitelj joge porijeklom iz Zemuna, koji je na HIR-u proveo 15 mjeseci, oplovio tri znamenita rta i prevalio oko 18 tisuća milja.

Marina Đukanović, marketinška konzultantica iz Malog Lošinja, provela je na HIR-u ukupno 13 mjeseci i 21 tisuća milja, pri čemu je čak tri puta preplovila Atlantik sa svojim partnerom. Ostali članovi posade koji su sudjelovali na kraćim etapama su Andrej Prpić iz Poreča, Ante Bučević iz Zagreba, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ivana Kordić iz Zagreba, Zorislav Kiš iz Zagreba, Nelson Rabak iz Pule i Tihomir Mlinar iz Melbournea.

HIRRR

Burna povijest jedrilice

Desetmetarska crvena jedrilica HIR 3 znana je kao brod Mladena Šuteja koji je njome najprije preplovio Atlantik 1982., a potom i oplovio rt Horn s Ozrenom Bakračem 1989. godine. Legendarni je status ova sportska jedrilica stekla u kultnoj dokumentarnoj seriji “Jedrima oko svijeta” Maria Saletta koji je dokumentirao putovanje jedrilice oko svijeta. Stradala tijekom bombardiranja Dubrovnika 1991., spašena je i popravljena, te je prodana u Istru. Tu nažalost biva zanemarena i godinama propada, da bi ju 2014. Saša Fegić prepoznao, otkupio u derutnom stanju i kroz četiri godine potpuno obnovio.

“Nakon punog kruga oko svijeta, i brod i posada iscrpljeni su i čeznu za odmorom i  oporavkom. Ni jedno putovanje nije bez problema i prepreka, izazov je svladati ih sve hladne glave i vratiti se kući, vratiti i brod i posadu. Izazov je bio četrdesetogodišnjom jedrilicom oploviti rt Horn, najnepristupačniji rt na svijetu i popiti pivo u Yacht clubu Micalvi, najudaljenijem baru na svijetu. Sve je to iza nas, pa može se reći da smo uspjeli,” skroman je Saša Fegić.

Pred skiperom je novi izazov: ponovna obnova legendarne jedrilice kako bi nastavila ploviti i možda jednog dana postati ploveći spomenik maritimne baštine Hrvatske. Za početak, novi dom HIR 3 je pronašao na otoku vitalnosti – u Malom Lošinju, svojoj novoj matičnoj luci.

HI3 1 hir 3 2 hir 3 3 HIRR

Foto: Ivan Brčić / Hir 3 Facebook

Paiska regata ilust
Novosti

Startala je Pa(V)iška regata

Uz lagani sjeveroistočnjak, startala je 76. Viška regata, koja se ove godine, iznimno odvija na ruti do Starog Grada.

Regatu možete pratiti online u realnom vremenu, putem aplikacije Kwindoo. Iako je aplikacija vrlo precizna, ona nije službeno mjerilo regate, napominju organizatori, niti su svi sudionici obvezni imati aplikaciju. Start regate pomaknut je za sat vremena na zahtjev jedriličarskih ekipa, kako bi svi stigli na vrijeme i opušteno startali.

Prema meteorološkim podacima DHMZ-a, sjeveroistočni vjetar puše brzinom od 4 čvora, a temperatura zraka u Splitu iznosi 16,8 Celzijevih stupnjeva uz umjerenu naoblaku. Ponovimo, 76. Viška regata se ove godine održava na ruti do Starog Grada, kojeg još zovu Paiz, stoga je regata prigodno nazvana Pa(V)iška. Stari Grad je za sve sudionike osigurao besplatan vez u gradskoj luci i sidrištu. Natjecatelji ne moraju platiti ni naknadu Županijskoj lučkoj upravi SDŽ.

ICOMIA webinar
Novosti

Budućnost turizma i nautike

Sudjelovali smo na webinaru ICOMIA-e na temu Nautika i turizam s Covid-19 – što nas čeka?, na kojoj su istaknuti predstavnici industrije analizirali stanje i razgovarali o budućnosti.

Na webinaru Međunarodnog nautičkog udruženja ICOMIA govorili su predstavnica tvrtke BWA A1 Yachting, Rosemary Pavlatou, predstavnik zrakoplovne industrije Aegean Airlines grupe, dr. Marios Menexiadis, te predstavnik udruženja European Boating Industry, Philip Easthill. Uvodnu prezentaciju u webinar održala je regionalna direktorica za Europu UNWTO-a (Svjetska turistička organizacija), Alessandra Priante.

Gotovo dvosatni webinar je snimljen te će se moći preuzeti s internetske stranice ICOMIA-e. Sadržaj govornika bio je temeljen na planu Restart Tourism, kojim su htjeli ukazati na ključne probleme i svijetle primjere koje smo naučili iz ove sezone, te kako se pripremiti za budućnost.

Primijeniti naučeno iz protekle sezone

Jedan od pozitivnih primjera bilo je isticanje nautike kao sigurnog i dokazano uspješnog modela turizma, čak i tijekom pandemije. Na razini svijeta i kontinenata već su donesene smjernice ili se još radi na njima, a prema kojima bi države trebale djelovati kako bi se omogućio razvoj turizma u sljedećem razdoblju.

Rosemary Pavlatou je istaknula da je iza nas jedna relativno uspješna sezona, tijekom koje smo naučili kako se nositi s turizmom u pandemiji. Pouke iz ove sezone trebaju poslužiti za pripremanje iduće, koja bi trebala biti bolja i u uvjetima nastavka pandemije. Najgore je što se može dogoditi da ponovimo ovu godinu, iako je, kaže, to malo vjerojatno.

Virtualni i privatni događaji

Glede nautičkih sajmova, Philip Easthill je rekao da su oni vrlo važni za razvoj nautičke industrije, te da virtualni nautički sajmovi tek djelomice nadopunjuju nedostatak fizičkog događaja. „Teško je povjerovati da će se netko odlučiti kupiti brod bez da ga dotakne i osjeti.“
Upitali smo ga smatra li da će privatna nautička predstavljanja utjecati na budućnost modela kupovine brodova, barem što se tiče ozbiljnih kupaca, na što je također kazao kako smatra da će svakako doprinijeti, no da također neće zamijeniti nautičke sajmove. Tamo se, kaže, susreću i drugi konkurentni brodovi, razmjenjuju se mišljenja među nautičarima, no najvažnije je da posjetitelji sajmova tamo dolaze doživjeti nautiku, što je nezamjenjivo.

Uključiti psiho-sociološki utjecaj

Dr. Marios Menexiadis je istaknuo da se prognoza za turizam u 2021. ne može promatrati samo kroz brojke, već da je važan faktor prognoze u turizmu sada osjećaj kod ljudi, potencijalnih turista. Važno je promatrati psihološki i socijalni utjecaj koji, za razliku od 2008. godine kada je svijet zahvatila kriza, nije došao ovako naglo i ipak nije zahvatio sve odjednom.

Philip Easthill ističe kako digitalizaciju marina smatra također jednom od ključnih stavki razvoja. U vremenu gdje se sve brzo mijenja, gosti u marini moraju imati pristup internetu, odnosno pristup informacijama. Nadalje, objašnjava da digitalizacijom marina dobivaju i pružatelji i primatelji usluga. Osnovom digitalizacije smatra opskrbljenost marina WiFi signalom.

Zadržati nove vlasnike plovila

Komentirao je i upit o takozvanom boomu novih vlasnika plovila, koji su se pojavili usporedo s većim brojem polovnih plovila na tržištu, što je bilo očekivano za krizu. Kaže kako su u EBI-ju očekivali i porast novih vlasnika plovila zbog specifičnosti situacije, te na potpitanje dodaje kako je zadatak svih u industriji u idućih 10 godina nastojati zadržati čim veći broj tih novih vlasnika.

Kada su otvorili pitanje državne intervencije, na licima sudionika vidjelo se da su svi imali nešto za reći na tu temu, a sama tema je preširoka za jedan sporedni segment webinara. Ipak, dr. Marios Menexiadis je kazao kako smatra da bi državna garancija trebala ući u dio vlasništva, te je naveo primjer Lufthanse. Obrazlaže da državni poticaji nisu dovoljni, već stvarna namjera da se spasi tvrtka je ulazak u suvlasništvo.

Foto: ICOMIA Webinar / screenshot

viska regata za web
Novosti

Viška regata na Hvaru

Viška regata se ove godine iznimno održava na Hvaru. Zainteresirani jedriličari mogu se prijaviti još danas i sutra do 10 sati.

Zbog epidemiološke situacije i velikog broja nejedriličara koji su tradicionalno gosti ovog događaja, načelnik Stožera civilne zaštite i Grad Vis su mišljenja da ovakav događaj nije prihvatljiv. Stoga je organizator  JK Labud iz Splita uz podršku gradonačelnika Starog Grada Antonija Škarpe iznimno ove godine, regatu prebacio na susjedni Otok Hvar i zadržati format natjecanja.

Hvarski Stari Grad tako je domaćin ovogodišnje Viške regate, a s obzirom na to da mještani Stari Grad zovu Paiz, regata ove godine prigodno mijenja ime u Pa(V)iška regata. Stari Grad je za natjecatelje ponudio besplatan privez na rivi ili na sidrište luke, a uz suglasnost Splitsko-dalmatinske županije neće se naplaćivati niti pristojba.

Preuzimanje startnih brojeva za jedrilice koje nisu nastupile na 89. Mrdujskoj regati i jedrilice kojima se startni broj 89. Mrdujske regate odlijepio održava se u četvrtak od 9 do 18:30 h. Starta se u 9 sati iz Splita, duljinom 22Nm do Starog Grada. Drugo jedrenje duljine 21,5 Nm starta iz Starog Grada u 9 h i završava u Splitu. Sve o kursu obje etape, pravilima, te ostalim detaljima natjecanja i događaja zainteresirani mogu pronaći na internetskim stranicama kluba.

Foto: JK Labud

sezona1
BusinessMORE

Analiza sezone 2020

Kratko je trajalo: Zbrajajući, oduzimajući i pitajući, pokušali smo saznati kako je uistinu prošla ova, zahjevna, nautička sezona

Posljednjih deset godina svaki dio nautičke industrije osim gradnje novih plovila obilježavao je rast. Otvarali smo nove marine u kojima se tražio vez više, sagrađeni su i uređeni deseci riva, osnivale su se nove čarter kompanije, nabavljalo sve više sve većih brodova, gradili su se mini kruzeri, izletnički brodovi, otvarana su nova remontna brodogradilišta za jahte, koncesionirana sidrišta, nautičari su napunili otočne restorane… Iz godine u godinu sve je više mladih ljudi svoju egzistenciju vezivalo za nautiku. Nema u tomu ničeg čudnog. Hrvatska ima idealne uvjete za razvoj nautike i sve o čemu moramo pričati je njezin održivi razvoj, kvaliteta i razvoj zanemarenih segmenata poput gradnje brodica i jahti. Sve dok se ne dogodi godina poput ove u kojoj nas je poharao virus i na proljeće zaprijetio ostaviti bez dobrog dijela od više od milijardu eura, koliko se procjenjuje da smo u 2019. godini ubrali od nautike.

sezona2

Nije da nismo naučili na takvu vrstu problema. Suočio se naš nautički sektor i s gorim stvarima od virusa. Sjetimo se samo rata kad je na dobrih pet godina na najvećem dijelu Jadrana sve stalo ili globalne ekonomske krize prije dvanaest godina, čije su nas posljedice pratile barem dvije ili tri sezone. Nautika je dio turizma, doduše prilično specifičan, ali kakogod uzmemo, on je osjetljiva biljka na koji ekonomske, zdravstvene i političke okolnosti imaju ogroman utjecaj. Zato smo se na proljeće, kad je u praktično čitavom svijetu proglašen lockdown, ozbiljno zabrinuli hoćemo li nautičku sezonu uopće imati. Danas, kad polako pospremamo brodice i jahte na vezove, znamo da smo je imali, ali koliko je bila uspješna, ostaje upitno. Slušamo li naše političare, mogli bismo pomisliti da je bila vrlo dobra, najbolja na Mediteranu pa i u Europi, no kakva je uistinu bila i jesmo li mogli bolje, o tomu se malo govori. Jer brojke, a one su pravi pokazatelj, premda postoje, malo tko iznosi u javnost. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

sezona3

genova1
MORESajmovi

60. Salone Nautico

Genova je odoljela svim pritiscima i uz nekoliko propuštenih prilika održala relativno uspješan 60. Salone Nautico

Salone, kako Talijani od milja nazivaju svoj najveći nautički sajam, navršio je šezdeset godina. I pokazao da još nije za otpisati. Otkad se početkom ožujka pandemija virusa Covid-19 počela širiti svijetom, njegovi su najveći konkurenti jedan za drugim zatvarali vrata, samo su ih Genovezi ostavili otvorenima. Imali su za to debelih razloga, osim jubileja. Do prije petnaestak godina bez sumnje najveći nautički sajam na svijetu polako ali sigurno gubio je tlo pod nogama. U Europi ga je tlačio Cannes koji mu je oteo premijere i luksuz, a u Americi Miami.
Zima je ionako pripadala Düsseldorfu. Broj izloženih brodova, a osobito stranih posjetitelja iz godine u godinu se smanjivao i Salone se polako zatvarao u domaće dvorište.

Kumovala je tomu i dugogodišnja svađa između UCINE, organizatora sajma i dobrog dijela najvećih talijanskih graditelja jahti predvođenima Azimut Bennettijem i Ferretti Grupom koji su osnovali vlastitu udrugu i za vlastitu pozornicu odabrali Cannes. Takva priča na kraju nikome nije odgovarala i makar ne postoje veliki razlozi da se s nekoliko dana razlike i na dva sata vožnje udaljenosti održavaju dva alla grande nautička sajma, Talijani su uz asistenciju politike dokinuli svađu među brodograditeljima i krajem prošle godine ujedinili dvije organizacije u jednu Confindustria Nautica koja je od bivše UCINE preuzela Salone.

genova2

Hoće li to dovesti do toga da rijeka počne teći uzvodno i da Genova počne vraćati primat među bogatim kupcima koji dolaze iz inozemstva, trebala je pokazati ova godina. A onda je došla pandemija koja je poharala sajamsku industriju. I zato je jasno da su organizatori Salona napravili sve da se on održi. U toj nakani su uspjeli i na kraju će s ponosom moći kazati da su održali sajam u vrijeme kad to nitko drugi nije uspio i da su na svoj način otvorili nautičkoj industriji prozor u svijet kad su ih svi drugi držali zatvorenima. Ali jesu li uspjeli u onome što im je krajnji cilj — vraćanje primata na sajamskoj sceni, nije teško odgovoriti.

Ta bitka će se voditi tek za koju godinu. Okolnosti u kojima je sajam održan baš u vrijeme kad se ponovo razbuktava pandemija u Europi nisu im išle u prilog i sigurno su spriječile mnoge strance da doputuju u Genovu. Ona je, dakle ostala isključivo talijanski sajam. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

genova3

amcup1
MORENatjecanja

Stigle nove AC75

Na Novi Zeland zrakoplovom su dopremljene jedrilice druge generacije timova American Magic, INEOS UK i Luna Rossa

Do prve službene regate na kojoj će snage odmjeriti četiri AC75 jedrilice ostalo je nešto manje od sto dana, a ljubitelji America’s Cupa nedavno su prvi put mogli vidjeti kako izgleda kada se na regatnom polju susretnu dvije ove jurilice, jer pred Aucklandom su tijekom treninga nekoliko bliskih susreta imali novozelandski i američki brod. Treninzi nisu bili zajednički, već su Defiant i Te Aihe bili svaki o svome poslu, pa se nije moglo procijeniti koji je od njih brži i kakvi mu uvjeti više pašu. No, već je i sam prizor dvije AC75-ice, ali na istom regatnom polju u zaljevu Waitematā bio spektakularan. Najvažnija novost u proteklom razdoblju ipak je vijest da su tri sindikata dovršila svoje AC75 jedrilice druge generacije i otpremili ih prema Novom Zelandu.

Početkom rujna sindikat American Magic objavio je fotografije nove jedrilice nazvane Patriot, koja je iz tvornice u Rhode Islandu otpremljena u zračnu luku i s nekoliko tona opreme ukrcana na transportni zrakoplov Antonov 124. Na najveći transportni zrakoplov na svijetu ukrcao se i član American Magica Trevor Davidson, a dragocjeni teret sretno je, nakon zaustavljanja u Chicagu i na Havajima, stigao u Auckland. Dizajn Patriota drukčiji je nego onaj Defianta, objavili su iz American Magica, no još se ne zna što to konkretno znači jer brod je na Novi Zeland transportiran omotan u zaštitnu foliju. Amerikanci bi na Patriotu trebali jedriti na prvoj i jedinoj ACWS regati u Aucklandu od 17. do 20. prosinca, nakon toga na Prada Cupu od 15. siječnja do 22. veljače te, pobjede li tu Luna Rossu i INEOS UK, na America’s Cupu koji je na rasporedu od 6. do 21. ožujka sljedeće godine. Američki sindikat pokazao se kao najažurniji na aktualnom America’s Cupu: u listopadu 2018. prvi su predstavili testni brod od 38 stopa, potom su 11 mjeseci kasnije prvi od svih timova jedrili i foilali na Defiantu, a sada su prvi predstavili leteću 75-icu druge generacije.

amcup2

Novi dizajn Britanske AC75-ice

Krajem rujna drugu jedrilicu zgotovio je i INEOS Team UK te ju je također transportnim Antonovom poslao na Novi Zeland. I njihova jedrilica, s radnim imenom Britannia II, bila je omotana u foliju i skrivena od pogleda tijekom transporta, no po konturama trupa jasno je da je i njihov novi dizajn bitno drugačiji od prvoga te da novi brod sada ima puno zaobljeniji trup nalik skiffu te je sličniji jedrilicama ETNZ-a i Luna Rosse prve generacije. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

amcup3

melges1
MORENovosti

Melges 24 klasa za znalce

Domaća Melges 24 flota narasla je na sedam brodova pa napokon imamo pravu klasu monotipova u Hrvatskoj

Ovoga ljeta u Hrvatsku su, odnosno u Split, stigle tri jedrilice Melges 24, a kupili su ih odreda poznati jedriličari iz malih klasa koji su se zaželjeli ozbiljnog, natjecateljskog jedrenja u klasi monotipova. S te tri prinove, domaća Melges 24 flota narasla je na respektabilnih sedam brodova, čime su stvoreni uvjeti da se formira hrvatsko Melges 24 udruženje te da naši jedriličari počnu nastupati na velikim međunarodnim natjecanjima, ali i da organiziraju regate u toj klasi u našim vodama.

melges2

Donedavno su u Hrvatskoj aktivna bila četiri Melgesa 24: prvi je na tome brodu počeo jedriti Istrijanin Davor Jelača, potom ga je kupio Dubrovčanin Ivo Kvestić, a u Splitu su se pojavila dva broda, prvi u vlasništvu Srđana Ninčevića, oca olimpijke Enije, koji je član Labuda, i drugi čiji je vlasnik Roko Štambuk iz Lučice. Ove godine za jedrenje u toj popularnoj i cijenjenoj klasi monotipova zapalila se ekipa iz splitskoga Mornara.

Brod je prvi kupio Filip Jurišić, koji će na njemu jedriti u društvu Lovre Perhata, zatim ga je uzeo Tonko Kuzmanić, koji je u kombinaciji s Tončijem Stipanovićem, a prije koji dan pred hangar Mornara stigao je i treći Melges 24, koji su zajednički kupili Vjeko Tomić, Toni Bulaja, Boris Bakotić i Igor Ivančić. S novopečenim vlasnicima Melgesa popričali smo ispred Kutića, a pridružio nam se i Srđan Ninčević, koji im je, kako kažu, bio inspiracija da uđu u ovu avanturu. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

melges3

 

intervju1
IntervjuMORE

Intervju Julijano Sokolić

Pišući o povijesti brodogradnje, pomorstvu i životu na otoku, obogaćuje insularnu svakodnevnicu

Naš je sugovornik u jednome spojio dva života. Gospodarstvenika koji je s obje noge na zemlji radni vijek proveo vodeći najvažnije lošinjske tvrtke i općinu i istraživača, pisca i urednika uronjenog i u istraživanje povijesti brodogradnje, pomorstva, jedriličarstva i uopće života na otoku. A sve ne bi li se jedno s drugim prožimalo i insularnu svakodnevnicu činilo cjelovitijom i bogatijom. Na tom putu meandrira od inženjera strojarstva ka doktoratu humanističkih znanosti na Filozofskom fakultetu. Na svom otoku potiče i organizira bogatu publicističku aktivnost koja nadilazi lokalne okvire. Nalik renesansnim osobama, spada u red lokalnoj zajednici dragocjenih ljudi kakvih je uvijek bilo u otočnim gradićima, a koji su nam i danas nasušno potrebni.

Vas je teško odrediti u jednoj rečenici. Imali ste brojne interese, bili ste pomorac, radili u brodogradilištu, bili predsjednik općine, direktor turističke tvrtke, pisac, urednik, vjerojatno još nešto…

Otočani moje generacije morali su znati i poznavati mnogo toga potrebnog za opstojnost na oskudnoj zemlji, od ovčarenja i poljoprivrede, do ribarenja i plovidbe. Ja sam imao sreću što sam dobio stipendiju od netom osnovane Lošinjske plovidbe za školovanje u Bakru, kad još ovdje nije bila ponovno otvorena Pomorska škola. Kao pomorski strojar plovio sam šest godina i već s 24 godine postao upravitelj stroja. Nisam se mogao pomiriti da ću čitav život ploviti, pa sam nastavio studij i završio za diplomiranog inženjera strojarstva.

intervju2

Tada je brodogradilište u Malom Lošinju nabavilo plutajući dok, proširilo proizvodnju, pa sam se mogao vratiti na otok, u Nerezine. Upoznao sam suprugu, dobili smo stan od brodogradilišta i od tada, od 1976. godine živim u Malom Lošinju. Još na brodu kao časnik morao sam voditi brigu o ljudima s kojima sam radio. Čitav me život to pratilo. Ponekad to bude dosta teško, osobito u vrijeme rata kada su ljudi tu, a posla i novaca nema. Pisao sam u slobodno vrijeme, a započeo kad smo 1978. trebali otvoriti novu školu u Nerezinama. Tim povodom morao sam nešto napisati i reći. Taj referat o povijesti školstva u Nerezinama je moj prvi objavljeni rad u časopisu Istra, koji je tada uređivao Mario Kalčić u Puli.

(…) Imao sam prilike posjetiti Kretu. Tamo je plaža državna, a zatvoreni resorti plaćaju njezino korištenje preko dana, a zatim poslije maknu sve te stvari. Tamo nema ničega, plaža je uvijek čista. Zašto se kod nas moraju graditi kuće na pomorskom dobru? To su te stvari koje mi ne možemo savladati. Zar ne bismo mogli imati otočnu akademiju gdje bi se skupljalo svo znanje tih otoka i otočana i svi projekti koji se rade? Svatko radi nešto za sebe, ali idemo vidjeti što možemo svi zajedno učiniti. Na otocima još uvijek žive ljudi. Taj turizam nas nosi, na otoku se danas može živjeti, internet omogućuje rad s otoka… (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

intervju3

leut1
BaštinaMORE

Antina niska leuta

Prilike za kanatu sigurno će opet biti jer Kvarneriol je tek jedan od leuta što ih u već pravilnom ritmu gradi meštar Fržop

Kad se danas u vrijeme serije i plastike dogodi naručitelj drvenog broda i to ne bilo kakvoga nego prelijepog leuta iz majstorske radionice Ante Fržopa, mora se tu naći osoba i motiv. Za ovu našu priču zaslužan je Đanfranko Načinović, pomorac iz Rijeke istarskih korijena. Njegov brod upoznao sam skoro godinu dana prije nego što sam ga susreo na kanati u Betini zadnjih dana ljeta. Kad sam ga vidio onako moćna i skladna pri kraju gradnje, bilo mi je jasno da će hrvatska flota tradicionalnih barki biti uskoro bogatija za jednu iznim-nu ljepoticu.

Nadali smo se da će u more početkom ljeta i jedva sam čekao vidjeti je kako plovi. Betinske djevojke i žene iz udruge Zora spremale su se zaplesati i zapjevati, kako je to na porinuću red. Samo, dogodilo se što se dogodilo pa je Kvarneriol, tako mu je ime, more dotakao tek u rujnu, broj uzvanika odredile su regule epidemiologa, a ples i pjesma članica Zore pričekati će sljedeću priliku. A nje će, uvjeren sam, sigurno biti jer ovaj leut samo je jedan u nizu što ih u već pravilnom ritmu svakih tri ili četiri godine sagradi meštar Ante. I na svakom od njih pokaže vrijednost i ljepotu tradicionalne gradnje.

leut2

Svima njima ishodište je osammetarski ribarski leut koji je još tamo 1999. godine sagradio za obitelj Joška Racetina iz Marine koji je njime vukao koćicu pa je radi toga imao malo širu krmu. Par godina kasnije, taman kad je dovršio Kurnataricu, priča mi Ante, pojavio se Ivan Lučev, povratnik iz Australije u Prvić Luku, i zaželio da mu napravi osam metarski leut koji će biti za njegove gušte i imati veći salon. „Imao sam šablone onog leuta, ali kako smo u međuvremenu počeli ozbiljnije idriti, znao sam da taj brod ne bi bio dobar za jedrenje. I onda sam odlučio napraviti novi model, novi nacrt i šablone makar mi je on govorio da to ne treba sve radit jer se njemu sviđa i onaj. Ali ja sam potrošio nešto vremena, napravio promjene i sagradio taj brod, malo širi, prilagođene forme, bolji za jedrenje.

Iako na kraju taj brod nikad nije dobio jedro makar je vlasnik govorija da će ga stavit. Dok sam gradio taj leut, dolazio je u radionicu naš mještanin Tonko Skračić kojemu se svidio taj model pa sam napravio i njemu brod. To je poznati leut Gušte. (…) „E onda je doša Đanfranko“, nastavlja Ante. „Šeta je po rivi u Betini i naša je Guštu. Svidio mu se. Njemu sam u odnosu na Guštu napravio u provi više utonuća jer nije bilo potrebno da prova pliva, da je puno vani. Pokazalo se kad je malo uronjena, da ti naši stari brodovi bolje jedru. Kad napravite dva do tri leuta – a to sam napravija tih posljednjih deset godina, onda se na tom zadnjem riješe sve negativnosti i dobijemo ovo što smo sada dobili. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

leut3

plivarica1
MOREReportaže

Sporovozni ribolov

Dignuto je sidro, Biokovac je napravio dva kruga oko svićarice. Svi su bili na svojim mjestima. Sve je spremno. Mola!

Bili smo točni! Tik koju minutu prije 19 sati zakoračili smo na Biokovac. Ekipa je već tu. Jedan za drugim, kako sam ih već zatekao, Roberto, Ivo, Vinko, Ivo, Miro, Ričard i Zoran. A onda je užurbano od prove došao i kapitano, vlasnik plivarice Toni Linčir. Odvezani su konopi, po krmi vučemo dva manja broda, jedan je svićarica (loja), a drugi će snagom motora držati Biokovca dok se bude stezala mreža, i isplovljavamo iz uvale Stonca dijelu prostrane uvale Sv. Jurja u kojoj se smjestio grad Vis.

Na izlazu iz uvale prolazimo mimo usamljenog ribara koji lovi lignje. Toni je doviknuo: Ća je? Odgovor je trenutno stigao: Četiri, pet! Sumnjičavi smo bili prema ovome odgovoru poznajući naviku ribara kad će umanjiti, a kad uvećati ulov. Već smo daleko izvan Viške vale, a brzina broda se ne povećava. Čuje se ravnomjerni rad motora kao da netko u potpalublju nešto nježno propuhuje, ali brzina stabilno sporovozna. Ništa ne prigovaramo jer na moru je bonaca, ugodno je toplo, posada razgovorljiva, ma ne možeš ljepše poželjeti.

Noć je već od davna zamijenila suton i obrisi okolnih otočića i hridi, a ima ih podosta, izgubili su se u noćnoj tmini. Dakako, Mjesec neće obasjati krajolik jer lov male plave ribe obavlja se u noćima bez Mjeseca (mrak, u dijalektu mrok) ili u najgorem slučaju kad je kratkotrajno na nebu. Pouzdamo se u iskustvo kapetana Tonija i Zorana za timunom i, dakako, navigacijskih uređaja. Veći dio posade prikraćuje vrijeme kartanjem, a mi smo se skupili na provi broda, odakle Toni može brzo do timuna (kormila) ili kroz otvoren prozor doviknuti kormilaru kad skrenuti. Livo! Još! Livo Pločice.

plivarica2

Osim toga, i instrumenti su mu u vidnom polju. Sve je pod kontrolom! Još nas Robert, onako uz put, upozorava da se nekad vjerovalo da gaženje po konopima na brodu, a bili su nam na dohvat nogu, nije dobar znak za ribare. Posebno nije dobro pokazat guzicu provi! Pazili smo da ne bi nešto od ovoga učinili. Upitao je Tonija: Gren šekat provu? Može!

Administrativne obveze

Braslav više nije mogao izdržati pa je upitao: Toni, gdje ćemo? Gremo vanka Rukavca (mjesto na jugoistočnom dijelu otoka Visa). Bit će noćas gužva jer su nas otkrili da smo ništo lovili ovih noći. Tako doznajemo da su prošlu noć ulovili 7-8 tona inćuna. S ulovom su izuzetno zadovoljni, ali kako se za nj među ribarima brzo doznalo, logično je večeras očekivati gužvu na izdašnom ribolovnom području. Brzo se to i potvrdilo. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

plivarica3

krapanj1
MOREOtociReportaže

More kao drugi dom

Ukazao nam se u svoj svojoj veličini s tajanstvenom i zastrašujućom opremom — šototajer! Dok ne napuniš sak, nema van!

Sve je kao i na svakom našem velikom otoku. Od kopna do otoka, dakako i obrnuto, vozi trajekt, a u nekim urama i putnički brod. Otok ima rivu na koju ćete kročiti, zbijene kale, šetnicu uz more, crkvu, muzeje, hotel, apartmane, kamp, taverne, vrtove, borovu šumicu, maslinike, u ovo doba i oveće infrastrukturne radove, dobrohotne žitelje, ribare, težake, ma sve, ali opet sve je nekako drugačije! Trajekt je malo veći drveni brod na koji stane jedan osobni automobil ili kombi ili neki kamiončić. I putnički brod je preuređeni drveni nekadašnji levut imenom Borac. A kolika im je ruta? Tek tristotinjak metara u jednome smjeru! Pet minuta! Osim toga, kad ste zakoračili na rivu, niste se riješili mora. A ne, nikako! More kao da vas u stopu prati! Nikakvo čudo jer najveća nadmorska visina otoka je 1,25 m! U drugoj polovici 20. st. s 1500 stanovnika bio je najnaseljeniji jadranski otok. Površina mu je tek 0,5 km2. I još nešto drugačije od ostalih jadranskih otoka! Ako i ima sve prije nabrojano, ima još nešto što ostali nemaju! Šototajere, ronioce spužvare! Ovo je otok spužvara, i trajektu je ime Spužvar, a Borac je bio spužvarski levut. Sad više ne možemo kriti da smo s nogama u moru na Krapnju!

krapanj2

Tajanstveni svijet

Na rivi nas je dočekala gospođa Milena Tanfara koja sa svojim suprugom Rokom, ali i cijelom obitelji u sklopu obrta Spuga 2 drži muzej spužvi i prodavaonicu. Iza svega stoji više od 100 godina tradicije spužvarstva obitelji Tanfara. (…) Prvih devet Krapljana je 1896. položilo ispit za ronioce. Do 1916. bilo ih je dvadeset i šest. Sredinom 20. st. bilo je dvadesetak ekipa, svaka s najmanje 8 ljudi i lovili su spužve po cijelome Jadranu. Svi su oni lovili spužve ljeti, kad se stopli more, a zimi su radili u Hidrogradnji i tako osiguravali primanja tijekom cijele godine. Tako nekako je i danas. (…) Više pročitajte u 256. broju Mora.

krapanj3